Subota pre podne, lenjo, josh ne probudjeno sasvim. Shumore korz prostor zvuci uobichajenih radnji, poneki automobil, ljudi s cegerima sa pijace, novine, cigarete, psi lutalice iz kraja cheprkaju po djubretu, komshije na coshkicu neobavezno razmenjuju neshto od juche, chisto da odrze tek upaljenu svest.
Isped kase u samoposluzi preko puta zdudani red, na koji se svakog trenutka nanize josh neko, skidajuci josh po neshto zaboravljeno sa okolnih gondola.
Dobar dan, klik, klik, klik, klik,...vash rachun je,..izvolite, hvala, dovidjenja.
Klank, klank, klank, zvrnnnnnnn, gura prodavac prazne korpe do vrata. Shushkaju namernice dok ih mushterije spushtaju sa polica, malo zamora, zveket flasha koje se spushtaju u postavljenu korpu, zena u trenerci prelistava skupi chasopis pred pulom za novine, prodavac redja tegle sa krastavchicima na snizenju.
Odjednom virska, histerichno podvikivanje i odjek udaraca, shljus, shljas, pljus.
Mlada zena, model ceca2009., utegnuta u shljashteci tursko-kineski autfit, sa dobro zamaskiranim licem u rane jutarnje sate- ne daj Boze da je neko pomiluje po licu, ostale bi brazde od urushenog retushiranja, sa 2 cm karmina nesebichno naneshenog, preko koga sada prshti besna pljuvachka, zamahuje ispod sijalica iz solarijuma, kako je vec red, teniranim ruchicama, koje se zavrshavaju dugim namolovanim kandzama, ne pazeci koji ce deo tela ili glave majushne devojchice, koja prebledela vrishti ispred nje, dokachiti.
Dete uplasheno, pravi neku odbranu podizuci ruke i plache sve glasnije, a majchica, dodushe nespretno, jer one nisu predvidjene da budu stabilne za ovakve radnje, pravi neki okret na visokim shtiklama, kako bi shto uspeshnije zviznula josh koju shljagu, svojoj vec izbezumljenoj cerki.
Scena nasilja tako traje, shljas, shljuc, plach,...a niko nishta!
Kolmshije u krcatoj smoposluzi, samo malo preko ramena voaejerishu, jer im je to valjda rabilo monotoniju jutra i mirno nastavljaju da trpaju svoje korpe. Kasirke ne dizu pogled, klik, klik, klik, vash rachun je,..prodavac nameshta teglica, shushte kese sa spakovanom kupovinom, hvala, dovidjenja,..k'o da se nishta ne deshava.
-Prestanite smesta, molim vas sprechite ovo,...ako ne prestanete odmah, pozvacu policiju, ne smete to da radite- viknu starija gospodja usplahireno, pored koje razrogacheno stoji zabezeknuti mali dechak.
Maskirana se trgnu, spusti ruke, okrete se na onim shtiklama, uputi tupav pogled prema glasu i nestade iza police, vukuci zacenjeno dete za sobom.
Verovatno je u nekom plitkom sloju ispod shishki, jer na razum ne treba rachunati, prepoznala da bi mozda mogla da ima nekih problema, pa je instiktivno prekinula svoje, igleda uobichajene vaspitne mere.
Pridje sad i shef smene, koji je sve vreme mirno stajao i nesigurno furju zamoli da izadje.
Videci svog nadredjenog, sada i kasirke, kako su vec navikle da slede, malo negoduju, razmene koju protestnu rachenicu sa mushterijom koja placa, al svi neubedjeni da tu neshto nije bilo u redu, pa ko zna shta je dete skrivilo, verovatno je zaluzila,..pa ja mog kad dohvatim, tri dana ne zucne.
Al' kako samo svi skoche, kada sluchajno zapishti senzor na vratima, koji notira da li je dekodiran svaki bar kod od kupljenih namernica i tako signalizirao eventualnu kradju!
Gospodja koja se pobunila, izadje korakom porazenog, stezuci ono detence u zagljaj, da ga nekako ogradi od ovakve stvarnosti.
Shto je najgore, njene pretnje su potpuno besmislene- jer u ovoj zemlji ne postoji niko nadlezan da bude pozvan da reaguje na ovakvo nasilje-koje je izgleda svima savim prihvatljivo i normalno!