Nema me jer ne postizavam, radim ko mravac crni. Al' o tome drugi put...ovaj blog je posvećen mojoj radosti neviđenih razmera, izazvanoj vešću da će Presednica Biljana Plavšić biti puštena iz haške banje na slobodu. Što je to predivno nešto, sve su me žmarci podišli kad sam čula. Odslužila dve trećine kazne, sve lepo se vladajući i sa'će da je puste. Čarobno. Em što je s'vatila i pokajala se. Ima li išta lepše od s'vatanja.
Da se razumemo, znam ja da može živ čovek da pogreši. Pogrešila je i Biljana. Samo što su Biljanine greške ljudi životom plaćali. Mnogo skupo, mnogo. Može čovek i da shvati svoju grešku, što je lepo i poželjno i da se za istu izvini (mada nešto se ne sećam da se ona izvinjavala), al' izvinjenje kod mene radi ako išta može da popravi. A, ako je greška takva da se popraviti ne da, džaba izvinjavanje. Šta od tog izvinjenja imaju oni što su decu zbog nje sahranili. Što im se ceo život srušio u blato i jad.
Takvim mi se čini i Biljanino shvatanje. I lepo ponašanje...šta god to značilo. Pretpostavljam da se radi o tome da u apsu nije pokušavala da izvrši etničko čišćenje. Nije skakutala i smejala se oko glave đeneralima, koje sad ni bog otac onako hrabre ne mož' da nađe ni dobar dan da im nazove, a kamoli da ih priupita za junačko zdravlje.
Nemam baš mnogo o ovome da kažem, džaba reči. Samo me zanima 'oće li joj se organizovati neko simbolično vraćanje na traktoru? Bilo bi zgodno. Još ako pada kiša, pa da se navuče neka cirada, a njoj da se da crni muški kišobran u ruke, da joj se sliva za vrat voda ledena. Još ako bi na isti moglo da se natovari bar desetak osoba, gladnih i uplašenih, to bi bilo baš taman. Pa da od Švedske, poznate po neljudskim uslovima u zatvorima, presednica Biljana, dokotrlja do rodne grude, sve spavajući na raspadnutim dušecima u nekadašnjim salama za fizičko...ne bude li kraj pre'sedavanja mašila za par sto kilometara južnije, gde bi nostalgija mogla da je muči u gradskijim i stabilnijim uslovima.
Mada...nemam ja ništa protiv da se Biljana pusti iz tamnice ljute strave i nakon samo osam godina i kusur, ali pod uslovom da ostatak slobode proživi u nekom od krajeva kojima je predsedavala. Da bude onoliko slobodna koliko je život slobode ostavio onima čijim se životima igrala.