Razmisljanja jednog Decaka...

povratak RSS / 29.09.2009. u 11:28

dream...
dream...
Moja razmisljanja su uvek bila kompleksna. Zato mi je valjda uvek bilo tesko da im udjem u trag, i pored neprocenjivog dara da pamtim kao slon. A mozda je problem prosto bio u 'pocetku'. Naci odakle je sve pocelo. Koja misao je bila inicijalna kapisla svemu. Koja rec ili ciji glas je bio onaj mali crvic koji bi, ako bih mu pustio na volju, postao anakonda koja bi me scepala, i polako ali sigurno, istisla sve ljudsko iz mene. Do poslednjeg daha...

Dakle, pocetak je ono sto je problematicno. Da li je sve pocelo ovde ili tamo? Da li je pocelo danas, jutros, ili ko zna kada? Mozda je pocetak sutra? Razmislite! Uzmite bilo koji dogadjaj i nadjite mu pocetak, pa makar on bio banalan kao spremanje dorucka. Sve ce se svesti na jednu jedinu misao, od koje je sve krenulo. A i ta misao je najcesce pozajmljena, tudja, ili, kako mi to volimo da kazemo: naucena!

Cesto sam kao klinac voleo da igram jednu igru, sam sa sobom, uvece kada legnem u krevet. Bez obzira sta vam je palo na pamet, igra je bila cisto misaona. Sam protiv sebe, Ja protiv svojih misli, i tako do samog sna. Razmisljao bih o necemu, a onda bih posle izvesnog vremena shvatio da zapravo vec neko vreme razmisljam o necemu sasvim drugom, necemu sto mi na pocetku razmisljanja nije bilo ni na kraj pameti. A onda bih pokusao da uhvatim nit, i pronadjem putanju kojom sam dosao do tih novih i meni neocekivanih misli. Isao bih u nazad i belezio, koja je misao bila pre koje. I svaki put bih se iznenadio kako je sam proces neverovatan. Desavalo se za jedno vece da krenem od razlicitih tacki, idem razlicitim putanjama, i svaki put zavrsim na jednom istom mestu. U to vreme, to bi najcesce bile neke plave oci ili neki pramen kose. Kako je tuzno sto je u ovim godinama tako tesko uzivati u necemu tako... malenom...

Atačmenti



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana