Vec danima sam tuzna. Imam osecaj da se vreme urotilo protiv ljudskog roda. Da nista na ovoj planeti ne dozvoljava osmehu da zavlada, samo suze reke prave.Na sve strane se cuju samo ruzne vesti. Atmosfera je toliko napeta, da pomislim da ce sve da ode dodjavola.
Na istoku poplave odnose stotine zivota. U Svedskoj pljacke i naravno umesan nas sljam da nam jos malo kalja obraz. U Hrvatskoj sam opet nepozeljni gradjanin, moja porodica, moja rodbina i svi oni koji se osecaju Srbima.
U Srbiji tek najveca tuga. Krse se najelementarnija ljudska prava recima, delima, mimikom i svim raspolozivim sredstvima. Razularene grupe tek dece malopre izasle iz pelena divljaju i prebijaju svakog ko im se ne svidja. Po nekad do duse biju i one u svojoj okolini, tek promene radi. Cak se i dogovaraju borbe, jos kladionice da otvore, pa ce borbe petlova biti humanitarna akcija naspram svega.
Danas je to divljanje dobilo i prvu zrtvu. Umro je mladi francuz Bris Taton. Decko ni kriv ni duzan, cela krivica mu je mladost i zelja za malo zabave, tragicno je izgubio zivot u nekoj tudjoj zemlji, medju tudjim ljudima. Huligani u su u pritvoru. Sta ih dalje ceka, malo je izvesno. Ako je suditi po skandaloznim presudama lekaru i policajcu od pre nekoliko dana,ovi mladi huligani, za koje jos i ima nade da postanu bolji ljudi, samo da ima ko pravilno da ih dovaspita, malo ce da izuce zanat kriminalca po zatvorima, a onda ce biti vraceni na ulicu, onako expertski da deluju.
U meni se bude dva suprotna poriva. Jedan mi kaze da pokusam svim silama, sa ovo zdravog razuma i ostalim ljudima koji tako osecaju, ostanem ovde i pokusam da stvorim mesto za zivot koji vecina zasluzuje. Drugi mi govori, da ne bitno cijom krivicom i interesima, ovo nikad nece biti normalno i srecno podneblje, u kom ce se uzivati i gde ce ljudi zeleti da dozive starost, a generacije se radjaju. Taj drugi poiv mi kaze da bezim dok jos uvek imam snage, nade, volje i zelje za da primam i dajem.