Indeksi Beogradske berze i cijene akcija najvećih kompanije sa naše berze su već danima u konstantnom padu. Kao krivci za taj pad ističu se Kosovo, najava izbora, panika malih akcionara i investitora, analizira se učešće stranih investitora u kupovini i prodaji, ukratko ima mnogo toga što gura cijene naniže, dok nema previše pozitivnih signala na mikro i makro nivou (npr. prodaja Robnih kuća predstavlja dobar znak). Slična situacija je i u Srpskoj i Crnoj Gori, dok Makedonija tek u posljednje vrijeme bilježi značajniji pad.
Prilikom analize kompanija, neophodno je uzeti u obzir kretanje cijene ali i ostvareni promet. Smatra se da pad cijena uz mali promet govori da nije u pitanju dugoročni opadajući trend, koji obično prate značajniji nalozi prodaje. Isti princip važi i kod rasta cijena, ako ga prati i rast prometa može se govoriti o potvrđenom rastućem trendu. Likvidnost akcija na našoj berzi nikad nije bila velika, kao ni broj akcija u slobodnom prometu kompanija, tako da je rast ili pad cijena moguće ostvariti sa malim brojem akcija, ali treba posvetiti vremena i analizi prometa prije davanja naloga brokeru, kao i analizi promjena u strukturi akcionara u kompaniji. Takođe treba imati u vidu da pravi igrači kupuju kad svi prodaju, ali za to treba imati dovoljno novca, herca i vremena.
U Srbiji brokeri imaju zabranu Komisije da daju preporuke za pojedine akcije, što dodatno povećava značaj „insider“-skih informacija iz „provjerenih“ izvora. Mislim da bi trebao da postoji kurs za analitičare, koji bi stekli pravo da objavljuju svoje preporuke javno, kao što danas možete lako da vidite šta npr. JP Morgan misli o akcijama Google-a, kao i o uticaju političkih i makroekonomskih kretanja na berzanske prilike. Praćenjem procjena pojedinih analitičara, brzo bi se izdvojili kvalitetniji među njima, koji poznaju srpsko berzansko tržište i daju pravu sliku o perspektivama kompanija i tržišta. Ovako, svako je uglavnom prepušten samom sebi i nadi da će trend već nekako da se okrene.