Literatura

Umreti mlad, čemu?

vladimir petrovic RSS / 04.10.2009. u 12:12

Goodbuy, Cruel World!

Postoje situacije u kojima, kafkijanski rečeno, kavez ide u potragu za pticom.

Sećajući se, sa dostojanstvenom tugom, preranog stradanja makedonskog pevača Tošeta Proeskog,  u saobraćajnoj nesreći od pre nekoliko godina, u 26. godini, razmišljao sam malo o osobama koje su rano, i prerano, otišle sa ovoga sveta. Siguran sam da, pored Tošeta (neka mu je laka zemlja!), skoro svi mi

znamo za po neki slučaj osobe, oko nas, koja je prerano bila primorana da ode zauvek. Osobe koja je imala dobrog razloga da, kao poslednje svoje reči, ako je uopšte stigla, izgovori onaj zlokobni pozdrav: «Zbogom, nemilosrdni svete». Jer, život ume ponekad da bude nemilosrdan, prerano predajući smrti one koji su, stereotipno govoreći, «u cvetu mladosti».

Svakako je velika tragedija čoveka koji umre mlad. Pre dvadeset i šeste godine. Bolje da se nije bio ni rodio nego što je otpočeo da živi, pa ga je smrt pokosila, ili joj se dragovoljno predao.

A, opet,  pitam se da li je baš tako? Jer, i do dvadeset i šeste godine neki uspevaju da dosta toga urade u životu. I ostave traga za sobom. O tome želim da pišem ovom prilikom.

Na pitanje prerane smrti može se, kao i na druge stvari u životu, gledati bar dvojako. Jer, ako život ume da bude nemilosrdan prema čoveku, imamo prilike u kojima je i čovek nemilosrdan prema - životu. Tu mislim, naravno, na - izvršenje samoubistva.

Kao što se može pretpostaviti, ja imam u vidu prvenstveno književnike koji su rano  otišli; sticajem okolnosti, većina njih je živela u prilično davnom vremenu. Neki su otišli posle samo jedne objavljene knjige pesama, zbirke priča ili romana, ali tako da je za njih bilo dovoljno da sebe smatraju književnicima. Neki su uspeli da urade i više. A onda je došla - smrt. Prirodna ili nasilna (samoubistvo), u svakom slučaju - prerana.

Evo nekoliko primera, kojih se u ovom trenu mogu setiti:

Francuski pisac Rejmon Radige (Raymond Radiguet, 1903-1923), bio je «dečko koji mnogo obećava» na početku XX veka; rano je napisao jednu zbirku pesama i dva popularna romana, a onda je iznenadno umro - u 20. godini.

Austrijski pisac/filozof Oto Vajninger (Otto Weininger, 1880-1903), ubio se u 23. godini, nakon što je napisao svoje jedno jedino, ali zaista kapitalno delo, «Pol i karakter» (Geschlecht und Charakter). Ceo njegov vanserijski život stao je u - 23. godinice!

Dušan Vasiljev, srpski pesnik, umro je u 23. godini, posle jedne zbirke pesama.

Madjarski najbolji revolucionarni pesnik Šandor Petefi (Sándor Petöfi, 1823-1856), koji je umnogome simbolizovao borbu Madjara za slobodu, nastradao je oko 24. godine.

Francuski pesnik Lotreamon (Lautréamont, 1846-1870), autor jedne jedine zbirke «Pesama o Maldororu» (Les  Chants  de  Maldoror), koji je značajno uticao na pariske nadrealiste, umro je, pod neobjašnjivim okolnostima, u 24. godini.

Engleski ilustrator knjiga i pisac Obri Birdsli (Aubrey V. Beardsley, 1872-1898), pristalica pokreta esteticizma (naročito je bio zapažen kao vešt ilustrator Vajldove «Salome» i Aristofanove «Lizistrate», s tim što su neki od njegovih crteža bili naglašeno obeleženi erotskim nabojem), umro je, od tuberkuloze, u 25. godini.

Engleski romantičarski pesnik Džon Kits (John Keats, 1795-1821), koji je, kao svoj životni cilj bio postavio «usavršavanje savršenstva poezije», pevao: «Bože moj, pre mi daj život jakih uzbudjenja, nego misaoni život», umro je, od tuberkuloze, u 26. godini.

Ruski romantičarski pisac Mihail Jurjevič Ljermontov (Михаи́л Ю́рьевич Ле́рмонтов, 1814-1841) poginuo je u 26. godini, u dvoboju sa kolegom-vojnikom, koga je uvredio nekom svojom šalom. Tek tako.

Francuski pisac Žan Rene Igenen (Jean-René Huguenin, 1936-1962) nastradao je, u saobraćajnoj nesreći, u 26. godini, dok je bio na odsluženju vojnog roka. Pre toga napisao je samo jedan roman «Divlja obala» (La Côte sauvage), o specifičnosti jednog odnosa brata i sestre u odrastanju. Za sobom je ostavio i vrlo zanimljiv Dnevnik (Journal), koji je vodio do samo na nekoliko dana pre smrti.A kako je večna tema erosa i tanatosa najčešće prisutna u dnevničkim zapisivanjima mladih ljudi, on je jednom zabeležio ove reči: «Smrt je na svim putevima. Smrt je tamo, stvarno, vidim je, gledam je u lice. Da li je ja to zovem? Slušajte! Ona nema lice koje joj pripisuju. Ne, ne, ne pravi grimase, nema kosu u ruci, ništa stravično. U njoj je jedinstvena čast, naša poslednja šansa da budemo dostojanstveni. Ona je cena mog života, njegovo krunisanje. Ona me vodi Bogu, možda... O smrti... O noći!» 

U ovom postu ja ću se detaljnije osvrnuti na dvojicu tragično obeleženih, koji su meni posebno interesantni: na Rejmona Radigea i Ota Vajningera. Obojica su živeli i stvarali, pre preranog odlaska iz života, na prelazu izmedju XIX i XX veka.

Ko je bio Rejmon Radige? Šta je izvanredno mogao stvoriti taj mladić do svoje prerane smrti, u dvadesetoj godini - da bi bio primećen u Francuskoj i šire u svetu? Naravno, sama njegova prerana smrt je bila - izvanredna po sebi, ali nije jedina zaslužna za mit koji je stvoren oko njega.  

Radige je nesporno bio živopisna književna figura Francuske na samom početku XX veka. Važio je za «čudo od deteta francuske literature», mladića «zastrašujućeg talenta, čiju je sudbinu obeležila duboka tragika».

Poticao je iz okoline Pariza. Kao osrednji učenik, on ne mari mnogo za školu, koju napušta u 13. godini. Iduće godine nastanjuje se u Parizu, odlučivši da se bavi - novinarstvom. Hrabro! Pokušava da piše članke za časopise, šalje ih raznim redakcijama, i ima sreću da neki bivaju prihvaćeni i štampani. Slučajno, a možda i ne baš slučajno, jer sve u životu s nekim razlogom biva, dolazi do njegovog susreta sa Žanom Koktoom (Jean Cocteau), poznatim versatilnim umetnikom (pesnik, pisac, slikar, dramaturg, filmski stvaralac i ko zna šta sve još); taj susret će biti od sudbinskog značaja za Radigea. Uz pomoć Koktoa on biva uveden u pariske umetničke krugove - sreće se i druži sa Pikasom, Modiljanijem, Bretonom, Apolinerom, Igorom Stravinskim i drugima. Pored Koktoa, Pikaso i Modiljani prave portrete Radigeove, na kojima on izgleda kao lepo odgojen provincijski dečak. Kokto, kome je tada 28. godina (znači, dvostruko je stariji od Radigea), ponosno pokazuje nadobudnog dečaka svima, i ostaće, kao njegov mentor, s njim u vezi šest godina, do Radigeove iznenadne smrti.

Kokto je Radigea jednom opisao kao «malog, bledolikog, kratkovidog dečaka, sa nepravilno podšišanom kosom, koja mu pada po vratu; pravio je grimase kao čovek na jakom suncu i poskakivao u hodu, kao da je trotoar bio elastičan za njega». U društvu su ga zvali «Gospodin beba» ("Monsieur Bébé"). U tim situacijama veseli Radige ne zna da li je mladić ili  odrastao čovek.

Sa svoje strane, Radige za Koktoa govori «da će on uvek biti osamnaestogodišnjak» (tako ga je doživljavao), i traži od njega «da se uozbilji shodno svojim godinama».

U društvu, Radige je ciničan, pretenciozan i briljantan. Budući svestan svoje mladosti i inteligencije, u svojim neredovnim dnevničkim beleškama on piše da «svako doba nosi svoje plodove, samo ih treba znati ubrati» (Tout  âge  porte  ses  fruitsil  faut  savoir  les  cueillir), i veruje da on to - ume. Ipak, nestrpljiv je, želi mnogo i to odmah, da ga pesnik Apoliner začikava rečima: «Ne očajavaj, Rembo (Arthur Rimbaud) je čekao da udje u sedamnaestu godinu pa da napiše svoje remek-delo». Kokto, sa svoje strane, vidi Radigea kao «književnu nadu Francuske» i svestrano ga ankuražira da piše, i to ne samo pesme, već i romane. Hvalisavo govori poznanicima da «Radige deli sa Remboom strašnu privilegiju da je fenomen francuske književnosti». Uporedjenje sa Remboom godi Radigeu, čak drsko sanja da prevazidje Remboa, sa uverenjem «da će on umeti da bolje sredi i vodi svoj život», još ne shvatajući da su zablude najveće kada čovek ne računa na njih.

A onda, uz Koktoovu pomoć, on u svojoj 17-toj godini (u remboovskom ubedjenju da je baš ta godina prelomna za stvaranje nečeg velikog), objavljuje prvi roman, sa mladalački sugestivnim naslovom «Djavo u telu» (Le  diable  aucorps), koji će ga preko noći učiniti slavnim, a Koktoa pigmalionski ponosnim. Quelle joie pour tous les deux!

«Djavo u telu» (knjiga je prevedena i na srpski jezik) govori o preljubi devetnaestogodišnje žene, čiji je muž, odmah po venčanju, otišao na front (u toku je Prvi svetski rat), sa petnaestogodišnjim «naprednim» dečakom, koji je narator knjige. Kritičari su zapazili da je knjiga pisana lepim jezikom, uz korišćenje finesa koje se ne čuju u svakodnevnom govoru petnaestogodišnjaka, jasnim stilom i redosledom dogadjanja; pravilno su dozirane emocije i napetosti u nesvakidašnjoj situaciju stvorenoj izmedju dve ličnosti koje se privlače i žestoke vole. Sâ­m ton pisanja je analitičan i na momente hladan, ciničan, čak i nekako račundžijski. Sve je na svom mestu, glava se ne gubi zbog nagle zaljubljenosti, što pokazuje superiornu inteligenciju naratora. Sa neumoljivom tačnošću on opisuje konfliktne emocije - ponos mladića/ljubavnika na pragu zrelosti i bol deteta koje ubrzano sazreva u njemu. On sa uživanjem vodi ljubav sa starijom ženom, u nadi da će ga to brže uvesti u život odraslih, za čim toliko čezne. Ali, pored njih dvoje, postoji i okolina, makoliko se njih dvoje krili. Veza postaje skandal i njihovi najbliži, zgroženi do neverovanja, nisu spremni da prihvate to što se dogadja. Veruju da je u pitanju - greška, a ujedno su svesni da se radi o velikom grehu. Za to mora da se plati cena. Pritisak na ljubavnike se povećava. Medjutim, Radige vodi veštom rukom svog junaka prema očinstvu - preljubnica je zatrudnela s njim, da bi zatim ona - umrla na porodjaju. Njena smrt je na odredjeni način beznačajna, jer se dogadja u trenutku sklapanja ratnog primirja izmedju Francuske i Nemačke i velikog zanosa koji tom prilikom zahvata celu Francusku. A kada se njen muž vrati sa fronta, on će rodjeno dete prihvatiti kao svoje.

U javnosti kritike su različite, osećanja pomešana. Konstatuje se, pored ostalog, da se «iz priče ne naslućuje osećaj bilo kakve nemoralnosti; poezija života se oseća intenzivnije u nežnim godinama poslednjeg tinejdžerstva nego kada razum spretnije ovlada nama i zaprete nevina osećanja koja smo imali kao deca». Suviše lirskog! A tragičnost je, kao što se zna, česta neminovnost.

S druge strane, bilo je ne malo prigovora onih sitnih duša koje su smatrale skan-daloznom činjenicu da roman obradjuje ljubav dvoje mladih za vreme rata, dok se njihovi bliski bore na frontu. «Stvarno nepatriotski čin!» - grmele su boračke organizacije. I pored toga, tzv. široka publika voli priče o nesvakidašnjim ljubavima i jakim emocijama, pa se roman dobro prodaje, kao jedna od najfinijih i najdelikatnije napisanih ljubavnih priča u Parizu u toj godini.

Roman se odmah prevodi na strane jezike, a učeni Englez Oldos Haksli (A. Huxley) piše predgovor za prvo izdanje u engleskom prevodu.

Optužbe za nemoralnost i cinizam u romanu Radige odbaca u zapaženom članku u pariskim «Les Nouvelles littéraires», pod naslovom «Moj prvi roman 'Djavo u telu'». Pored ostalog patetično uzvikuje: «Ali šta sam ja mogao da uradim? Da li je moja greška što sam imao dvanaest godina kada je počeo rat? Oni moraju da shvate šta je rat za mlade dečake kao što sam ja bio - četiri godine produženog raspusta».

Naravno, roman je umnogome autobiografski (kao i većina prvih romana), mada je Radige to, iz praktičnih razloga, negirao.

Kokto se svojski trudio da doprinese promociji knjige, pišući članke i držeći predavanja, kojom prilikom, ne baš previše uvijeno, odaje punu počast prerano sazrelom Radigeu. Knjiga dobija značajnu nagradu «Novog sveta».

U svom ponosu zbog uspeha, Radige obećava sebi i drugima da će «se srediti», da će prestati da vodi boemski život, da će svemu «prilaziti ozbiljnije»; počinje da  razmišlja o drugom romanu, koj će nazvati «Bal grofa od Oržela» (i ovde je u pitanju - preljuba). Definitivno, on piše iskustvom odraslog čoveka, što je toliko priželjkivao. Sa dozom bojaznosti za sebe samoga ovako razmišlja: «Ova prerano sazrela čudovišta od inteligencije postaju čudovišta gluposti posle nekoliko godina! Koja porodica nema svog sopstvenog čuda od deteta? Izmislili su tu reč. Naravno, čuda od dece postoje, baš kao što postoje izvanredni ljudi. Ali retko se dešava da su to iste osobe. Starost ništa ne znači. Ono što me čudi u Remboovom delu nije doba u kome ga je on stvorio. Svi veliki pesnici su napisali šta su imali da kažu do sedamnaeste godine. Najveći su oni koji uspeju da učine da to zaboravimo. Kada su nedavno pitali Pola Valerija zašto piše, on je odgovorio: ‘Iz slabosti'! Suprotno tom stavu, ja verujem da je slabost - ne pisati. Da li je Rembo prestao pisati zato što je posumnjao u sebe i želeo da vodi računa o svojoj memoriji? Ne verujem. Čovek uvek može da radi bolje. Stidljivi pisci, koji se ne usudjuju da pokažu svoj rad sve dok ga ne poprave, ne treba u tome da nadju izgovor za svoje slabosti. Jer, suptilnije rečeno, čovek nikada ne može da uradi bolje i nikada ne može da uradi gore».

Svakako je Radige imao talenta u sebi više nego što je to izgledalo nekim njegovim poznanicima s kojima je bančio tokom dugih, besanih, pariskih noći. Drugim rečima, on je bio jaka ličnost, ličnost za sebe, a ne samo kreatura slavnog i kontraverznog Koktoa, od koga je mnogo učio i s kojim se družio, makoliko se deo njegovog bića sporadično bunio protiv toga. Naime, njegovo druženje sa Koktoom bila je prilično burno i teško. Priča se da je on, pre susreta sa Koktoom, bio normalno naklonjen devojkama, sa kojima je imao nekoliko veza. Takodje, zabeleženo je da je za vreme svadja i razmimoilaženja sa Koktoom, Radige ulazio u nepromišljene avanture sa ženama. Naročito je bila poznata njegova veza sa jednom finom gospodjom (Bronija Parimiter), koju je slučajno upoznao i zavoleo baš u vreme objavljivanja svog prvog romana. Medjutim, njegova najglasovitija veza, ipak, bila je ona sa Beatrisom Hastings (Beatrice Hastings), konfliktnom australijskom spisateljicom i modelom slikara Modiljanija; priča se da je ta posesivna četrdesetdvogodišnja žena (Radige je tada bio osamnaestogodišnjak) iz hira zavela Radigea, kako bi napakostila njegovom mentoru Koktou; on joj se dao, ali mu je brzo dosadila, pa ju je počeo izbegavati, što je bio djavolski težak posao. U svakom slučaju, posle «izleta» sa ženama, Radige se uvek vraćao Koktou, kao bludni sin ocu u biblijskoj priči, u kojoj otac sve oprašta. I Kokto sve prašta.

Zabeležena je provokativna izjava Ernesta Hemingveja da je Radige koristio svoju seksualnost kako bi stvarao književnu karijeru (Hemingway implies Radiguet employed his sexuality to advance his career, being a writer "who knew how to make his career not only with his pen but with his pencil").

Kokto i Radige, radeći istovremeno a odvojeno, stvorili su po dva romana koji spadaju medju najslavnije romane Francuske neposredno posle Prvog svetskog rata (Koktoovi «Veliki rascep» i «Toma varalica», i Radigeovi «Djavo u telu» i «Bal grofa od Oržela»). Čak su jedno delo, komičnu operu «Pol i Virdžinija» - zajednički potpisali.

A u jesen 1923. godine, dok radi na poslednjoj reviziji «Bala grofa od Oržela», pre nego što ga pošalje na štampanje, Radige iznenadno pada u krevet; sa zakašnjenjem se otkriva da je u pitanju galopirajuća tifusna groznica. Umire 12. decembra i biva sahranjen na najpoznatijem pariskom groblju Per Lašez (Pere Lachaise), groblju na kome je on, samo godinu dana ranije, pratio Žana Koktoa na sahrani jednog od najvećih francuskih pisaca svih vremena - Marsela Prusta (Marcel Proust). Zabeleženo je da je glasovita krojačica i modni dizajner Koko Šanel (Coco Chanel), iz pijeteta prema prerano umrlom Radigeu, platila troškove njegove sahrane.

Kokto je, naravno, bio šokiran ovom smrću. Kukao je i vrištao, kao što u srpskoj narodnoj poeziji vrišti «Damjanov zelenko» onda kada su Turci sabljama isekli njegovog gospodara. Posebno je zapažen njegov dugi nekrolog, koji je počeo rečima: «Rejmon Radige se rodio 18. 6. 1903. godine; umro je, a da toga nije bio svestan, 12. 12. 1923. godine, posle čudotvornog života. Književni sudija je smatrao Rejmonovo srce suvoparnim. Njegovo srce je bilo čvrsto, i kao dijamant, nije reagovalo na slabe dodire. Trebali su mu vatra i drugi dijamanti; sve drugo nije bilo važno. Ne optužujte sudbinu. Ne govorite o nepravdi. Pripadao je dostojanstvenoj rasi ljudi čiji se životi prebrzo otvaraju za kraj... Evo njegovih poslednjih reči: 'Slušaj' - rekao mi je 9. decembra - 'slušaj nešto strašno; kroz tri dana streljaće me Božji vojnici'. Dok sam grcao u suzama, izmišljao sam neka objašnjenja. 'Tvoja objašnjenja' - nastavio je - 'nisu dobra za mene; naredba je pala; čuo sam tu naredbu'. Nešto kasnije reče: 'Postoji boja koja se kreće i ljudi su skriveni u boji'. Pitao sam ga da li želi da ih oteram. Odgovorio je: 'Ne možeš da ih oteraš, jer ne možeš da vidiš boju'. Zatim je utonuo. Pokrenuo je usta, nazvao nas je po imenu, pogledao je sa iznenadjenjem u svoje roditelje, a onda u svoje ruke... Jedinu čast na koju polažem pravo je da sam Rejmonu Radigeu dao, u njegovom životu, slavno mesto - koje je zaradio svojom smrću».

Knjiga «Bal grofa od Oržela» štampaće se posthumno, sa Koktoovim nadahnutim predgovorom. 

Nakon Radigeove sahrane, skrhan od bola zbog prevelikog životnog gubitka, Kokto pati više nego što je on, hedonista po prirodi, verovao da je za patnju uopšte bio sposoban. Počinje da uzima opijum, što će potrajati desetak godina. Zna da satima sedi nepomično pred ogledalom, crtajući svoj lik ponovo i ponovo. Ti bizarni autoportreti biće kasnije korišćeni kao ilustracije za neka od njegovih najboljih dela, koja je stvorio baš u dugom periodu odvikavanja od opijuma - pozorišni komad «Orfej», roman «Strašna deca» (Les enfants terribles), kao i neke poeme. A 1952. godine, uoči tridesetogodišnjice Radigeove smrti, Kokto objavljuje članak «Učenik koji je postao moj učitelj» (Cetelevequidevintmonmaitre), u «Les Nouvelles littéraires», u kome, pored ostalog piše: «Rejmon je bio biljka koja na neki način govori. U ‘DJavolu u telu', ta biljka priča misteriju svog korenja. UBalu grofa od Oržela' ta biljka donosi cvet, a reč je njen parfem».

Tako je Rejmon Radigeprošao kroz život kao vetrić, koji nije stigao da razvije svoju punu snagu, ali koji je doneo veliko osveženje, makoliko kratkotrajao.

Radigeova smrt u dvadesetoj godini, beskrajno patetično razmatrana u medijskim analizama, umnogome je učinila da se stvori odredjeni mit o njemu, mit koji je dosezao čak do - Japana. 

Francuski režiser Klod Otan-Lara (Claude Autant-Lara), snimio je film,1947. godine, pod imenom «Djavo u telu», prema istoimenom Radigeovom romanu.  Film je bio veoma popularan širom sveta. Bila je to romantična i melanholična priča o ljubavnoj aferi adolescenta sa udatom ženom, čiji muž ratuje na frontu protiv Nemaca. U filmu su igrali Žerar Filip (Gérard Philipe) i Mišlina Prel (Micheline Presle), u to vreme najuspešnije filmske zvezde Francuske. Ljubavne scene su prikazane sa nostalgičnom nežnošću i delikatnošću, da su ih mnogi kritičari svrstali u najlepše ljubavne scene ikada dotle filmovane. Režiser je film iskoristio i kao svojevrsnu antiratnu poruku, što mu je donelo više nagrada i  medjunarodnu reputaciju.

Kasnije, snimano je još nekoliko filmskih adaptacija Radigeovog dela. Da pomenem da je, 1986. godine, italijanski reditelj Marko Belokio (Marco Bellocchio) sačinio istoimeni film (Il diavolo in corpo), ali uz odredjene promene; taj film je poznat i po tome što sadrži eksplicitan seksualni čin, kada preljubnica vrši felacio (fellatio) dečaku, dok joj on priča o - lenjinizmu.

             Sledeći put govoriću o Otu Vajningeru. Na njegovom grobu, crnoj, mermernoj ploči, bez krsta ili nekog drugog simbola, na bečkom groblju Maclajnsdorfer (Matzleinsdorfer), urezane su ove reči: «Ovaj kamen skriva mesto odmora jednog mladića čiji duh nije našao mira ovde na zemlji. A kada je objavio svetu otkrivenje sebe i svoje duše, nije više mogao da podnese da ostane medju živima. Potražio je posmrtno mesto jednog od najvećih u bečkoj Švarcšpanierhauze i tamo je uništio svoju telesnost».

Atačmenti



Komentari (112)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

myredneckself myredneckself 12:37 04.10.2009

ho,ho,ho...

prva, glatko, prvi put
a sad na čitanje
vladimir petrovic vladimir petrovic 12:51 04.10.2009

Re: ho,ho,ho...

Drago mi je, nije džaba naše prezime zajedničko! (mislim na tvoje devojačko).
miljanah miljanah 12:51 04.10.2009

Re: ho,ho,ho...

myredneckself
prva, glatko, prvi put
a sad na čitanje


A ja sam prvo procitala: fascinantna prica, odlican tekst.
Najlepse hvala, Vladimire
Preporuka je vec kliknuta.
antonacci antonacci 13:39 04.10.2009

Lista se nastavlja...

Odličan tekst, priča o Radigeu je za mene novost i prilično otkriće.

Moj mali doprinos - Thomas Chatterton, 17 godina.


Madjarski najbolji revolucionarni pesnik Šandor Petefi (Sándor Petöfi, 1823-1856), koji je umnogome simbolizovao borbu Madjara za slobodu, nastradao je oko 24. godine.


Jedan je Attila József.
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:28 04.10.2009

Re: Lista se nastavlja...

Antonacci
... Jedan je Attila...


Well... Nisam baš stručnjak za madjarsku poeziju, pa sam pokušao da budem obazriv. Naveo sam da ja shvatam da Petefi važi za najboljeg revolucionarnog pesnika, a ne za najboljeg pesnika koga je Madjarska ikada imala.

Njegove stihove

Rise up, Magyar, the country calls!
It's 'now or never' what fate befalls...
Shall we live as slaves or free men?
That's the question - choose your `Amen'!
God of Hungarians,
we swear unto Thee,
We swear unto Thee - that slaves we shall
no longer be!

(from 'Talpra, magyar!')

znaju deca u osnovnim školama.

Jer, danas mnoge enciklopedije o Petefiju kažu: "En Hongrie, le nom de Petófi est synonyme de poésie, il est connu de tous, et la position qu'il y occupe est, en quelque sorte, semblable à celle de Shakespeare en Angleterre... " (U Madjarskoj Petefijevo ime je sinonim poezije, za njega svi znaju i mesto koje on zauzima u madjarskoj poeziji je donekle slično mestu Šekspira u Engleskoj"....

Svakako, veliki je i Jožef Atila...

A meni je posebno drag Ady Endre

oh I have lived a disgusting life,
oh I have lived a disgusting life;
I shall be such a pretty corpse,
I shall be such a pretty corpse
.
(from 'The Last Smile')

Eto, i on peva o "umreti mlad i biti lep leš", kao što Ivana pomenu
„Živi brzo, umri mlad i budi lep leš“

antonacci antonacci 14:48 04.10.2009

Re: Lista se nastavlja...

A meni je posebno drag Ady Endre


Kiš je jednom rekao da ga je Adi kastrirao - za svako Kišovo osećanje, Adi je već imao napisanu pesmu.

Adi je bio prvi mađarski pesnik sa kojim sam se sreo, a prva ljubav zaborava nema.

Baciću u more kamen ispovesti,
zemlja će se vekovima tresti.
I nekih grešnih očiju plam
Shvatiće me, znam.


ivana23 ivana23 13:42 04.10.2009

Umreti mlad, čemu?

„Živi brzo, umri mlad i budi lep leš“
drug.clan drug.clan 13:46 04.10.2009

ja bih pomenuo

ja bih pomenuo jednog genija koji nije pisac a koji je moja prva asocijacija za preranu smrt

Évariste Galois - do 20te ucinio vise u matematici nego njegove kolege za zivota koji su trajali tri ili cetiri puta duze
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:40 04.10.2009

Re: ja bih pomenuo

drug.clan
...ja bih pomenuo jednog genija koji nije pisac a koji je moja prva asocijacija za preranu smrt
Évariste Galois - do 20te ucinio vise u matematici nego njegove kolege za zivota koji su trajali tri ili cetiri puta duze

Djole63
... Évariste Galois (October 25, 1811 – May 31, 1832) was a French mathematician born in Bourg-la-Reine. While still in his teens, he was able to determine a necessary and sufficient condition for a polynomial to be solvable by radicals, thereby solving a long-standing problem.


Hvala obojici.
Nisam ovo znao, a dobro mi dodje u slučaju da odlučim da jednog dana pišem esej o onim izuzetnim stvaraocima koji su živeli kraće od 26. godina, he, he, he....
Svaki doprinos tome /sa imenima/ je dobrodošao.
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 14:44 04.10.2009

Re: ja bih pomenuo

Évariste Galois - do 20te ucinio vise u matematici nego njegove kolege za zivota koji su trajali tri ili cetiri puta duze

znam nekog ko bi se složio sa tobom
myredneckself myredneckself 15:24 04.10.2009

Re: ja bih pomenuo

Hvala obojici.
Nisam ovo znao, a dobro mi dodje u slučaju da odlučim da jednog dana pišem esej o onim izuzetnim stvaraocima koji su živeli kraće od 26. godina, he, he, he....
Svaki doprinos tome /sa imenima/ je dobrodošao.

ne znam gde ćeš ga svrstati, ali onda nam možeš pisati i o Kaliguli, Vladimire, ha !?
"Neka me mrze, samo dok me se plaše"
Blade Runner Blade Runner 16:16 04.10.2009

Re: ja bih pomenuo

Évariste Galois

On mi je bio prva asocijacija kad sam počeo da čitam gornji spisak. I Abel.
crossover crossover 00:06 05.10.2009

Re: ja bih pomenuo

njanja_de.manccini
Évariste Galois - do 20te ucinio vise u matematici nego njegove kolege za zivota koji su trajali tri ili cetiri puta duze

znam nekog ko bi se složio sa tobom

Ја знам још двојицу.
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:34 05.10.2009

Re: ja bih pomenuo

myredneckself
...ne znam gde ćeš ga svrstati, ali onda nam možeš pisati i o Kaliguli, Vladimire, ha !?
"Neka me mrze, samo dok me se plaše"


Kaligula jeste jedna zanimljiva istorijska ličnost (premda, sa 29. godina života, on formalno prelazi moju sadašnju granicu od 26).

O njemu su pisali pisci; pada mi na pamet Alber Kami (Albert Camus), koga volim, a koji je pisao komad o Kaliguli, "čoveku koji je protiv sveta koji mu ne nudi nikakvu nadu".

Pribeležio sam ime Kaligulino u svoj tefter, za nekakav potencijalni esej o onima koji su... rano otišli.
myredneckself myredneckself 09:37 06.10.2009

Re: ja bih pomenuo

Kaligula jeste jedna zanimljiva istorijska ličnost (premda, sa 29. godina života, on formalno prelazi moju sadašnju granicu od 26).

O njemu su pisali pisci; pada mi na pamet Alber Kami (Albert Camus), koga volim, a koji je pisao komad o Kaliguli, "čoveku koji je protiv sveta koji mu ne nudi nikakvu nadu".

Pribeležio sam ime Kaligulino u svoj tefter, za nekakav potencijalni esej o onima koji su... rano otišli.

sorry, biće da sam sve napisala dok nisam znala za tvoju crtu
djole63 djole63 13:47 04.10.2009

Evo i od mene nesto - Évariste Gallois

Évariste Galois (French pronunciation: [evaʁist ɡalwa]; October 25, 1811 – May 31, 1832) was a French mathematician born in Bourg-la-Reine. While still in his teens, he was able to determine a necessary and sufficient condition for a polynomial to be solvable by radicals, thereby solving a long-standing problem. His work laid the foundations for Galois theory, a major branch of abstract algebra, and the subfield of Galois connections. He was the first to use the word "group" (French: groupe) as a technical term in mathematics to represent a group of permutations. A radical Republican during the monarchy of Louis Philippe in France, he died from wounds suffered in a duel under shadowy circumstances at the age of twenty.

P.S. Sad vide da me je drug clan preduhitrio :(
drug.clan drug.clan 13:55 04.10.2009

Re: Evo i od mene nesto - Évariste Gallois

djole63
Évariste Galois (French pronunciation: [evaʁist ɡalwa]; October 25, 1811 – May 31, 1832) was a French mathematician born in Bourg-la-Reine. While still in his teens, he was able to determine a necessary and sufficient condition for a polynomial to be solvable by radicals, thereby solving a long-standing problem. His work laid the foundations for Galois theory, a major branch of abstract algebra, and the subfield of Galois connections. He was the first to use the word "group" (French: groupe) as a technical term in mathematics to represent a group of permutations. A radical Republican during the monarchy of Louis Philippe in France, he died from wounds suffered in a duel under shadowy circumstances at the age of twenty.

P.S. Sad vide da me je drug clan preduhitrio :(


sorry,

treba jos pomenuti i price-legende da je Cauchy sa svoje pozicije moci pokrao deo rada Galoe i objavio ga pod svojim imenom posle njegove smrti.
albireo albireo 14:06 04.10.2009

prerano ili na vreme?

U prvom delu teksta često pominješ prerano umiranje, ali u odnosu na šta? Većina misli na ono što se smatra prosečnim životnim vekom (setimo se Maratonaca i replike "umro si pred sam kraj svog života" ).
Ali izgleda da nebo to drugacije vidi. Evo dela iz analize horoskopa Tošeta Proeskog:

Prvo pravilo - dogadjaj se odigrava u trenutku kada sve planete preuzmu ulogu, svi aspekti se ispune.
U trenutku smrti Tosetov horoskop je potpuno bio ispunjen.
Doziveo je sve sto mu je rodjenjem dato.
Presao je kompletan put.

Kompletan tekst na http://www.astrosvastara.com/tose.html


myredneckself myredneckself 15:07 04.10.2009

Re: prerano ili na vreme?

tekst mi je interesantan jer sam saznala za Rejmona Radige-a
Napomenula bih i mnogo rok muzičara koji su nas napustili mladi i ostali forever young. Ovi mi prvi padaju na pamet:
Dženis Džoplin, Dž. Hendriks, B.Džouns, Sid Višes, K.Kobejn, H.Ledžer, B.Holi, Dž. Morison, F. Merkjuri, R. van Zant,
M.Bolan, mama Cass, Kit Mun, Glen Miler, Marvin Gej itd.
A glumci tek, Dž. Din, Fransoaz Dorleak za koju mnogi kažu da je bila lepša i talentovanija od sestre K. Denev, Džin Harlou, Šeron Tejt...
da li je uvek u pitanju način života, nesreća ili nešto drugo, ali otišli su stvarno prerano
mirelarado mirelarado 15:29 04.10.2009

Re: prerano ili na vreme?

myredneckself
da li je uvek u pitanju način života, nesreća ili nešto drugo, ali otišli su stvarno prerano


Тачно. Прерано је отишао и наш велики песник Бранко Миљковић.
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:31 04.10.2009

Re: prerano ili na vreme?

myredneckself
... Napomenula bih i mnogo rok muzičara koji su nas napustili mladi i ostali forever young. Ovi mi prvi padaju na pamet:
Dženis Džoplin, Dž. Hendriks, B.Džouns, Sid Višes, K.Kobejn, H.Ledžer, B.Holi, Dž. Morison, F. Merkjuri, R. van Zant, M.Bolan, mama Cass, Kit Mun, Glen Miler, Marvin Gej itd.
A glumci tek, Dž. Din, Fransoaz Dorleak za koju mnogi kažu da je bila lepša i talentovanija od sestre K. Denev, Džin Harlou, Šeron Tejt...
da li je uvek u pitanju način života, nesreća ili nešto drugo, ali otišli su stvarno prerano


Slažem se, listu bi trebalo proširiti na sve one umetnike/stvaraoce koji su otišli rano (standardno govoreći - rano, jer danas živimo u vremenu terora - kada nam pevaju pesme: "Doživeti stotu", odnosno svi govore kako je najvažnije što duže živeti, he,he,he). Uostalom, ja sam u uvodu pomenuo makedonskog pevača Tošeta Proeskog, koji me je inspirisao (tužan povod!) da napišem ovaj tekst. A meni su književni stvaraoci bliži od muzičara i matematičara plus fizičara...

Pa vidim da je to velika armija mladih kreatora koji su se rano oprostili od ovog, koji bi se mogao nazvati - "cruel world"...

Nedavno sam pročitao, nekako usput i na brzinu, da su samo dve osobe u Evropi dale istinski vredna dela u poznim godinama - jedna od njih je bio (nezaboravni) Gete, a drugog sam zaboravio... premda mi se čini da je u pitanju bio norveški Knut Hamsun...

Ovo pominjem zato što i meni deluje dosta logično da se naveća dela stavaraju u mladom dobu... Skoro po formuli: Ili jesi, ili nisi!

Ovi kasniji mi nekako izgledaju kao dobri interpretatori!
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:58 04.10.2009

Re: prerano ili na vreme?

Mirelarado
...Прерано је отишао и наш велики песник Бранко Миљковић

Tačno, ali sam hteo da stanem na 26. godini.
Branko Miljković se ubio (?) u 27. godini (1934-1961), a imamo i Branka Radičevića, koji je umro, od tuberkuloze, u 29. godini.

Eh, kada jednog dana budem pisao o onima otišlim pre tridesete godine, pomenuću sve ove koje ste mi pridodali!
myredneckself myredneckself 17:07 04.10.2009

Re: prerano ili na vreme?

jer danas živimo u vremenu terora - kada nam pevaju pesme: "Doživeti stotu", odnosno svi govore kako je najvažnije što duže živeti, he,he,he)

i teror mladosti i lepote haaarrrajuuuu !
ninasimone ninasimone 18:56 04.10.2009

Re: prerano ili na vreme?

vladimir petrovic

Nedavno sam pročitao, nekako usput i na brzinu, da su samo dve osobe u Evropi dale istinski vredna dela u poznim godinama - jedna od njih je bio (nezaboravni) Gete, a drugog sam zaboravio... premda mi se čini da je u pitanju bio norveški Knut Hamsun...

Ovo pominjem zato što i meni deluje dosta logično da se naveća dela stavaraju u mladom dobu... Skoro po formuli: Ili jesi, ili nisi!

Ovi kasniji mi nekako izgledaju kao dobri interpretatori!

Ako je ovo pravilo, onda bi Italo Zvevo mogao biti izuzetak. Late bloomer par excellence! Prvu knjigu objavio u 37-oj a drugu - Zenova Savest, jedna od najboljih knjiga koju sam ikad procitala - u 62-oj i to je bio samizdat. Bio veliki prijatelj sa Dzojsom dok je ovaj ziveo u Trstu. Inace day job mu je bio porodicna firma, cini mi se da su trgovali farbama.
miloradkakmar miloradkakmar 19:12 04.10.2009

Re: prerano ili na vreme?


Tačno, ali sam hteo da stanem na 26. godini.
Branko Miljković se ubio (?) u 27. godini (1934-1961), a


Cepidlaka , 13 dana.
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:14 04.10.2009

Re: prerano ili na vreme?

Ninasimone
... Ako je ovo pravilo, onda bi Italo Zvevo mogao biti izuzetak. Late bloomer par excellence! Prvu knjigu objavio u 37-oj a drugu - Zenova Savest, jedna od najboljih knjiga koju sam ikad procitala - u 62-oj i to je bio samizdat. Bio veliki prijatelj sa Dzojsom dok je ovaj ziveo u Trstu. Inace day job mu je bio porodicna firma, cini mi se da su trgovali farbama.

Ovo što kažeš me tera da se prisetim da sam negde pročitao (ali bih to morao proveriti) da je Servantes svog "Don Kihota" (Don Quixote) napisao posle - šezdesete godine... a po nekim kriterijima, danas se "Don Kihot" smatra najboljim romanom svih vremena!

Ti navodiš da je Zvevo napisao dobru knjigu u 62. godini. Moglo bi se reći, premda je sve relativno, da to i nije neka velika starost. Kada se kaže "stvaraoci u poznom dobu", onda se misli na osamdesetogodišnjake... Gete je u tim godinama nešto radio, a kažu da je veliko sve što je izašlo iz njegovog pera...
Takodje, pada mi na pamet da je japanski slikar/crtač Hokusaji bio veoma dugovečan i da je slikao do smrti. Nisu to bile škrabotine senilnog starca. Uostalom, takav je bio i Pikaso.

U svakom slučaju, hvala ti što si mi skrenula pažnju na Zveva. Ja u podsvesti imam indicija iz nekih ranijih čitanja da bih morao da ga nadjem i čitam, pa ovo tvoje navodjenje njegovog slučaja shvatam kao neko pogurivanje.
mirelarado mirelarado 19:52 04.10.2009

Re: prerano ili na vreme?

ninasimone
Ako je ovo pravilo, onda bi Italo Zvevo mogao biti izuzetak. Late bloomer par excellence! Prvu knjigu objavio u 37-oj a drugu - Zenova Savest, jedna od najboljih knjiga koju sam ikad procitala - u 62-oj i to je bio samizdat. Bio veliki prijatelj sa Dzojsom dok je ovaj ziveo u Trstu. Inace day job mu je bio porodicna firma, cini mi se da su trgovali farbama.


Итало Звево се никако не уклапа у ову тезу да писци само у младости пишу велика дела. Само да додам, прецизности ради, да је пре свог заиста најбољег романа Зенова свест (наслов је превођен и као Зенова савест) објавио неколико приповедака и два романа, који су прошли незапажено. Тада је био банкарски чиновник, а тек доцније је радио као трговачки представник тастове фабрике боја.
ninasimone ninasimone 20:12 04.10.2009

Re: prerano ili na vreme?

vladimir petrovic
[

Ti navodiš da je Zvevo napisao dobru knjigu u 62. godini. Moglo bi se reći, premda je sve relativno, da to i nije neka velika starost. Kada se kaže "stvaraoci u poznom dobu", onda se misli na osamdesetogodišnjake...

Nije neka starost gledano sa pozicija osamdesotogodisnjaka , al' za dvadesotogodisnjaka je to pravi metuzalem. Mozda da pojasnimo o cemu mi to ovde pricamo. Da li o nasilno prekinutim talentima ranom smrcu? Da li o prerano izgorelim talentima kao u slucaju Remboa koji je umro mlad ali jos mladji prestao da pise poeziju? Da li su nasuprot njima umetnici koji kasno procvetaju ili oni koji kontinuirano rade do duboke starosti?
Meni se cini da je na kraju krajeva, bar kad je umetnost u pitanju, age just a number.

Inace, da, toplo preporucujem Zveva, s obzirom na tvoje pokazane knjizevne sklonosti, mislim da bi ti se veoma dopao (zvucim ko Amazon: based on your past purchases, you might like this...)
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:12 04.10.2009

Re: prerano ili na vreme?

Mirelarado
... Тада је био банкарски чиновник, а тек доцније је радио као трговачки представник тастове фабрике боја.

Pa kažem ja da ne valja biti bankarski činovnik, da to ne dozvoljava mašti da se dovoljno raširi, a za dobro pisanje je potrebna široka mašta (Kafka, kao činovnik osiguravajućeg zavoda, bio je izuzetak, he, he, he) jer, eto, pokazalo se da je Zvevo dobio pravu inspiraciju tek kada je postao trgovački predstavnik taštine (dobro - tastove) fabrike boja.

Pitam se samo da mu je tast bio vlasnik banke, da li bi se onda bolje osećao, te da nije morao da se aka sa farbama.

Šalu na stranu, štriklirao sam Itala Zveza za moju sledeću lektiru.
Svaki drugi (novi) predlog u tom smislu je, takodje, dobrodošao. Ja puno čitam, ali sam svestan da ima još mnogo, mnogo dobrih autora koji su za mene - nepoznati.

N. B. Ja shvatam da je klizav teren ova podela - da se dobra umetnička dela stvaraju samo (ili pretežno) u mladim godinama, a da je u poznim godinama to teško, osim kod posebnih tipova. Pogotovu, što se u naše vreme granice pomeraju, pa neko ko je u vreme Dostojevskog bio starica (setimo se majke Raskoljnikova, koju su u 45. godini smatrali - staricom) danas je dama u najboljim stvaralačkim (a i drugim) godinama.

Artur Rembo je bio izuzetak, jer je on (bar po mom skromnom znanju, pošto mi je guvernanta govorila o Francukčićima više nego o drugima) tu famoznu granicu spustio prilično nisko - da se nešto zaista dobro stvori u sedamnaestoj godini. Ali, u njegovom slučaju je bilo tako.
antonacci antonacci 21:54 04.10.2009

Re: prerano ili na vreme?

onda bi Italo Zvevo mogao biti izuzetak.


I Žoze Saramago, on je tek posle šezdesete počeo intenzivno da piše, a jedan je od najvećih živih pisaca (što je, naravno, teško merljivo, ali ja se eto slažem sa tom procenom).
marco_de.manccini marco_de.manccini 00:33 05.10.2009

Re: prerano ili na vreme?

Pa kažem ja da ne valja biti bankarski činovnik, da to ne dozvoljava mašti da se dovoljno raširi,

Кхм, кхм, па зар није Елиот био банкарски чиновники или тако нешто?
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:50 05.10.2009

Re: prerano ili na vreme?

Кхм, кхм, па зар није Елиот био банкарски чиновники или тако нешто?

Eliot, who?
Doduše, sigurno je da si ti, Marko, mislio na T. S. Eliota (1888-1965), pesnika i dramaturga, nobelovca. (Premda ja ne znam da je on bio bankarski činovnik).

Ovako reagujem zato što kada se pomene ime Eliot, meni je prva asocijacija na - jednu englesku književnicu iz XIX veka, pod (muškim) pseudonimom Džordž Eliot (George Eliot, 1819-1880), koja se zvala Mariana Evans, odnosno Mary Anne Evans.

Ovo pominjem zato što je Isidora Sekulić pisala jedan nadahnuti esej o njoj, a ja volim pisce koje je volela Isidora.

Jer, Džordž Eliot je bila jedna iz plejade odličnih engleskih književnica.

By the way, Englezi imaju gorostasnu književnost, mnogo dobrih književnika i književnica, te su tu barabar sa drugim velikim narodima Evrope (Francuzima, Nemcima i Rusima, pa i Italiljanima i Špancima). Nažalost, to nije slučaj u drugim umetnostima, jer pada u oči kako medju Englezima nema dobrih slikara, pa ni muzičara. Dakle, u slikarstvu i muzici su bili tanki... a u književnosti stvarni džinovi, he, he, he...
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:53 05.10.2009

Re: prerano ili na vreme?

Miloradkakmar
..Cepidlaka , 13 dana

Postideo si me, ali se držim postavljene granice, k'o pijan plota, he, he, he....
marco_de.manccini marco_de.manccini 21:51 05.10.2009

Re: prerano ili na vreme?

Doduše, sigurno je da si ti, Marko, mislio na T. S. Eliota (1888-1965), pesnika i dramaturga, nobelovca. (Premda ja ne znam da je on bio bankarski činovnik).

био, био, како није, једно 7-8 годиница, тад је и написао Waste Land.
cicmika cicmika 15:14 04.10.2009

Hvala

na divnom blogu.
Od prvih recenica do kraja nekoliko puta sam se stresla setivsi se nekih ljudi i dogadjaja,nekoliko puta sam bila na ivici da zaplacem a sve vrema bez daha.
Svoje utiske sacuvacu za sebe.Nisam sigurna da bih napisala komentar kakav zasluzuje ovakav blog.
Luka Ivanišević Luka Ivanišević 15:23 04.10.2009

JOŠ JEDNA POZNATA LIČNOST...

Narode, evo ia ja ću pomenuti jednog kompozitora: to je Đovani Batista Pergolezi rođenog 4.01.1710. u selu Jesi kod Ankone, a umro je 16.03.1736. u Pocuoliju od tuberkuloze, a imao je svega 26 godina. Njegova dva najpoznatija dela su komična opera "SLUŽAVKA GOSPODARICA" i duhovno delo "STABAT MATER". Pored ovih dela poznate su mu još opere: "ZALJUBLJENI BRAT", "OLIMPJADA", "LA CONCERSIONE E MORTE DI SAN GUILLERMO", "IL FLAMINIO", kao i violinska sonata i violinski koncert. Balet "PULČINELA" Igora Stravinskog je nastao na osnovu prerade Pergolezijevih dela.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:02 04.10.2009

Re: JOŠ JEDNA POZNATA LIČNOST...

Luka Ivanišević
... ja ću pomenuti jednog kompozitora: to je Đovani Batista Pergolezi rođenog 4.01.1710. u selu Jesi kod Ankone, a umro je 16.03.1736. u Pocuoliju od tuberkuloze, a imao je svega 26 godina.


Hvala na ovom podatku.
I muzičari su krhki, he, he, he...

Šalim se, ali ja sam čuo za jedno uverenje da su, medju umetnicima, slikari najdugovečniji.

Bidite slikari i živite dugovečno!
ninasimone ninasimone 21:37 04.10.2009

Re: JOŠ JEDNA POZNATA LIČNOST...

vladimir petrovic


Šalim se, ali ja sam čuo za jedno uverenje da su, medju umetnicima, slikari najdugovečniji.

Bidite slikari i živite dugovečno!

Valjda zato sto je sam cin slikanja veoma terapeutski za razliku od pisanja koje je intelektualno i emotivno veoma iscrpljujuce. I jedne i druge, najbrze i najcesce ubijaju nemastina i poroci (tu nisu mnogo drugaciji od ostatka populacije).
Bili Piton Bili Piton 21:53 04.10.2009

Re: JOŠ JEDNA POZNATA LIČNOST...


Skrjabin je medju kompozitorima poznat po tome sto je umro relativno mlad, sto je nevidjena steta, posto je, sudeci po ranim delima, imao neverovatan talenat i kapacitet. Da je poziveo, nije iskljuceno da bi preokrenuo tok mnogo cega u istoriji muzike XX veka.
Rip Kirbi Rip Kirbi 23:35 04.10.2009

Re: JOŠ JEDNA POZNATA LIČNOST...

A ja, opet, da su najdugovečniji - dirigenti.

Postoje dobri razlozi za to.
topcat topcat 00:07 05.10.2009

Re: JOŠ JEDNA POZNATA LIČNOST...

Bili Piton

Skrjabin je medju kompozitorima poznat po tome sto je umro relativno mlad.


Meni prvo na pamet pada Schubert.
Onda Purcell pa Mozart.

Evo jedan Skrjabin (eh, ta matura...)
Bili Piton Bili Piton 00:57 05.10.2009

Re: JOŠ JEDNA POZNATA LIČNOST...


Da, ali je put koji je Skrjabin prevalio od tih (predivnih) ranih prelida i etida (npr dis-mol, kakva provala strasti) do recimo Poeme ekstaze ili Prometeja daleko duzi i trnovitiji nego sto su ga presli Mocart ili Persl za svojih zivota i u okviru njihovih opusa. Zbog toga mi je prvi pao na pamet, jer, ko zna sta bi se desilo posle Prometeja u harmonskom smislu, da je poziveo
ninasimone ninasimone 01:05 05.10.2009

Re: JOŠ JEDNA POZNATA LIČNOST...

Rip Kirbi
A ja, opet, da su najdugovečniji - dirigenti.

Postoje dobri razlozi za to.

Koji su to razlozi? Ono, kao, usput i fizicki vezbaju?
topcat topcat 03:34 05.10.2009

Re: JOŠ JEDNA POZNATA LIČNOST...

Bili Piton

Zbog toga mi je prvi pao na pamet, jer, ko zna sta bi se desilo posle Prometeja u harmonskom smislu, da je poziveo


Iskreno - mislim da se ne bi deslio ništa što već nismo vidjeli. Više me kopka kako bi izgledalo da je onomad umjesto Stravinskog job dobio Ljadov.

Schubert mi je uvijek asocijacija za preranu smrt, a nekako se uklapa u Vladimirove priče o raskalašenom životu i istovremenoj bijedi, perverzijama, skandalima, nesrećama...
Purcell je slijedeći tu zbog igre brojkama (1659-1695) a Mozart zbog smrti koja je i dalje misterij. Recimo, za njega mislim da je "na vrijeme otišao" tj. da je napisao šta je trebao.


Btw, gazda Pižone, meni osobno je ovo tvoj najbolji blog.
Lijepo si mi zadao da se ponovo pozabavim Spolom i karakterom. ; ))
ninasimone ninasimone 04:14 05.10.2009

Re: JOŠ JEDNA POZNATA LIČNOST...

topcat

Lijepo si mi zadao da se ponovo pozabavim Spolom i karakterom. ; ))

Tako mlad, a tako mizogin... to mi je bio neki opsti utisak o toj njegovoj spolno-karakternoj filozifiji, ako me secanje ne vara.
Mozda gresim, ali sam nekako uvek skepticna prema delu ciji se autor mlad ubije. Pod broj jedan, umrecemo kad-tad, 100% provereno, pa cemu zurba. Pod dva: vec si podigao belu zastavu? Ne zanima te sta ce se dalje desiti? How non-literary of you

Bili Piton Bili Piton 04:17 05.10.2009

Re: JOŠ JEDNA POZNATA LIČNOST...

topcat
Bili Piton

Zbog toga mi je prvi pao na pamet, jer, ko zna sta bi se desilo posle Prometeja u harmonskom smislu, da je poziveo


Iskreno - mislim da se ne bi deslio ništa što već nismo vidjeli.


Uh, tesko bih se mogao sloziti s ovime. Imam utisak da je pred smrt (uzgred, tako trivijalnu i gadnu smrt - trovanje krvi zagadjenim brijacem, kazu) - on bio skroz fired up and ready to venture into new, previously unexplored musical territories. Bas u njegovom slucaju imam taj osecaj da ga je smrt zgazila u hodu - da ne kazem u trku.
Luka Ivanišević Luka Ivanišević 07:04 05.10.2009

Re: JOŠ JEDNA POZNATA LIČNOST...

Ne znam da li se neko setio i Georgaa Bihnera? On je bio nemački pisac, politički vrlo aktivan, rođen je 1813, a umro 1837, a imao je 24 godine. Njegovo najpoznatije delo je drama "VOCEK" prema kojoj je austrijski kompozitor Alban Berg komponovao istoimenu operu.......
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:57 05.10.2009

Re: JOŠ JEDNA POZNATA LIČNOST...

Rip Kirbi
Postoje dobri razlozi za to.


Ako mi ne kažeš, moguće je da pogrešim u nastojanju da ukapiram na šta misliš.
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:03 05.10.2009

Re: JOŠ JEDNA POZNATA LIČNOST...

Topcat
...a Mozart zbog smrti koja je i dalje misterij. Recimo, za njega mislim da je "na vrijeme otišao" tj. da je napisao šta je trebao.

Ovo što kažeš zavredjuje pažnju, jer ima još ljudi koje znam a tako misle.

Btw, gazda Pižone, meni osobno je ovo tvoj najbolji blog.

Hm. Najbolji?
Hvala, trudimo se.
U svakom slučaju, najbolje tek treba da dodje, he, he, he...
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:20 05.10.2009

Re: JOŠ JEDNA POZNATA LIČNOST...

Ninasimone
... Tako mlad, a tako mizogin... to mi je bio neki opsti utisak o toj njegovoj spolno-karakternoj filozifiji, ako me secanje ne vara.

Hm. Mizogin, kažeš?
Ja sam na muci i moraću dobro da pazim šta ću napisati u sledećem postu, kada govorim o Vajningeru.
Sa Radigeom (danas) mi je bilo lakše.
Uostalom, njega je lakše shvatiti. Na njegovoj nadgrobnoj ploči, pored imena (i kratkih godina života) stoje jedino reči "Pesnik i romansijer".



A Vajninger je komplikovan. Ne smem zaboraviti da se on klasifikuje kao - filozof.
Medjutim, ja neću (jer nisam za to ni kvalifikovan) da ulazim u neko filozofsko razjašnjavanje Vajningerovih postavki, od kojih se neke kontraverzne, već više u kraće objašnjavanje nekih osobenosti te, svakako, zanimljive ličnosti.
anonymous_alcoholic anonymous_alcoholic 15:27 04.10.2009

.

Madjarski najbolji revolucionarni pesnik Šandor Petefi (Sándor Petöfi, 1823-1856), koji je umnogome simbolizovao borbu Madjara za slobodu, nastradao je oko 24. godine.


ako je nastradao oko 24-te, sta je radio od 1847 do 1856?
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:45 04.10.2009

Re: .

anonymous_alcoholic
...ako je nastradao oko 24-te, sta je radio od 1847 do 1856?

Ups!

U pravu si, napravio sam grešku u kucanju (ako me nešto opravdava, to je da je celokupan teks bio dugačak za kucanje, zar ne?). Mea culpa.

Kod imena Šandora Petefija treba da stoji 1823-1849, premda se tačna godina smrti ne zna, pa negde stoji 1948. Zato se, kada se govori o njemu, kaže da je živeo 26. godina, a negde čak i 24. godine, što je meni ostalo u sećanju, jer je nastradao negde u Sibiru..

U svakom slučaju, izgleda da nije predjen moj postavljeni "limes" - da pričam o onima koji su otišli pre kraja 26. godine. (A da sam hteo da tu granicu pomerim na trideset godina, onda bih obavezno govorio o mojim omiljenim pesnicima - Jesenjinu i Šeliju, a to bi bio onda kilometarski tekst, he, he, he... ).

Hvala na korekciji.
Bojan Budimac Bojan Budimac 16:01 04.10.2009

Re: .

Kod imena Šandora Petefija treba da stoji 1823-1849, premda se tačna godina smrti ne zna, pa negde stoji 1948.

Baš mu ga produži Vladimire
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 16:08 04.10.2009

Re: .

Bojan Budimac
Kod imena Šandora Petefija treba da stoji 1823-1849, premda se tačna godina smrti ne zna, pa negde stoji 1948.

Baš mu ga produži Vladimire

Владимире, брзо, док ти иде, дај упиши и мени године смрти и рођења! Смеши ми се две хиљаде сто и нека. ;-)
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:27 04.10.2009

Re: .

Bojan Budimac
Kod imena Šandora Petefija treba da stoji 1823-1849, premda se tačna godina smrti ne zna, pa negde stoji 1948.
Baš mu ga produži Vladimire

Predrag Brajović
...Владимире, брзо, док ти иде, дај упиши и мени године смрти и рођења. Смеши ми се две хиљаде сто и нека. ;-)

Samo vi zezajte.

Ja celo pre podne proveo u marljivom radu, a vi se sada šalite sa mnom, u stilu: "Vladimire, zar ne uvidjaš da nisi savršen"!

Pa šta da kažem?
Moraću da potražim nekog advokata da me brani onda kada mi se što šta spočitava a ja, jadničak, ne znam šta da kažem, he, he, he... (Doduše, moja jezičina ne spava uvek, ali ne može stalno biti 'na terenu'!).
GajaR GajaR 19:59 04.10.2009

Re: .

.
Moraću da potražim nekog advokata da me brani onda kada mi se što šta spočitava a ja, jadničak, ne znam šta da kažem, he, he, he...


moja malenkost se toplo preporučuje !


BTW: Šandor Petefi nije bio mađar već srbin sa krštenim imenom Aleksandar (Stevana) Petrović... a inače najveći mađarski pesnik.
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:05 04.10.2009

Re: .

GajaR
... moja malenkost se toplo preporučuje !

Pa, ovo bi me obradovalo da nije bilo onog BTW i flagrantnog (grafičkog) udaranja čekićem po glavi....
To mi nije kompatibilno.

Jer, ja očekujem da me moj advokat brani od - ajkula, koje se ponekad igraju i maze sa mnom, ali ponekad i grizu kada ja to ne očekujem; a ne da me on (moj advokat) ispravlja, odnosno cepidlači da li je Petefi bio najveći revolucionarni pesnik, ili najveći uopšte i tako to...

A što se tiče Petefijevih srpskih i slovačkih korena... ja se uvek naježim kada čujem kako se ta činjenica ponekad izvitoperi. Ili nema značaja. A možda je i bolje što je tako.
Jer, ima ljudi kojima nisu važni koreni, već prigrabe novu sredinu, pa budu veći katolici od pape...

Šalu po strani, ja se pridružujem Antonačiju u uverenju da je Endre Adi naj-naj. Svi su oni veliki (Adi, Atila, Petefi), ali je Adi nekako primus inter pares, he, he, he... (Samo čekam da se javi neki ekspert za madjarsku poeziju, pa da kaže kako mi nemamo veze sa materijom o kojoj govorimo, te da je najveća tamo neka pesnikinja... ).

U svakom slučaju, hvala, Gajo, na ponudi. Imaću je u vidu ukoliko se ne dogodi da se potreba za advokatskom zaštitom izgubi sama od sebe...
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:18 04.10.2009

Rembo romana

A evo šta za Radigea kaže Mala Prosvetina enciklopedija, iz 1969. godine (to nisam ranije video):

Radige Rejmon, francuski književnik, nazvan "Rembo romana"; iako je umro vrlo mlad, dao zrele, psihološki produbljene romane. Dela: romani 'Djavo u telu' (preveden i kod nas), 'Bal grofa d'Oržela'; zbirka stihova 'Obrazi u vatri', i dr.

Lepo je imati ovakvu (makoliko kratku) odrednicu u jednoj stranoj enciklopediji, zar ne?

Nije se džaba bio rodio!





myredneckself myredneckself 17:25 04.10.2009

Re: Rembo romana

a evo i stare verzije sa žerar filipom i mišlin prel
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 17:29 04.10.2009

Dug život, čemu?

Možda sam u obličju Lede rodio Jelenu Trojansku.... ili živeo ka Ana i rodio Mariju... Bio sam i obogaljeni pastir u službi svete Tereze Avilske; pazio sam na konje u Irskoj i pravio vitraže u Šartru... Prisustvovao sam prvom izvođenju Hamleta i poslednjem Molijerovom glumačkom nastupu. Bio sam prijatelj sa Oskarom Vajdlom i Leonardov neprijarelj... Ja sam bezvremen i ne mogu da umrem.

vladimire, monolog izvesnog Pilgrima iz istoimenog romana Timoti Findlija poslužio mi je samo da ti ukažem da si pitanje iz naslova pogrešno postavio.
Pitanje je trebalo da glasi: Dug život, čemu?
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:44 04.10.2009

Re: Dug život, čemu?

Vojislav Stojković
... samo da ti ukažem da si pitanje iz naslova pogrešno postavio.
Pitanje je trebalo da glasi: Dug život, čemu?


Hm. Ne bih se mogao složiti, jer bi mi to sve pokvarilo - koncepciju!.
Ja u glavi nisam imao ljude koji su dugo živeli, pa da se pitam - čemu?
Obrnuto. Imao sam u vidu one koji su kratko živeli, pa su, dakle, mladi umrli, što me je nagnalo da pitam - čemu?

Ja sam očekivao od tebe, nesudjeni kume, prekor da mi je naslov, per se, malo patetičan i kičerajski, da sam imao nameru da "hvatam" pažnju čitalaca na jeftin trik, odnosno da tražim nečiju pažnju tako što isturam provokativan naslov.

Nije mi to bila namera, već je tako ispalo. Pitanje koje me istinski muči (dosta foliranja!) jeste zašto neki ljudi umiru tako rano... Ja istinski to smatram tragičnim, jer nije normalno očekivati da se do tog doba pozavršavaju svi zadaci koje čovek ima, od Boga ili od prirode. A mudri ljudi kažu da smo svi mi rodjeni radi nekih zadataka i dužnosti.
A onda sam za sebe konstatujem da ovi slučajevi koje sam ja naveo - nisu bili slučajevi totalnih gubitnika, jer su oni ostavljali za sobom postignuta dela, odnosno tragove.

Jedan komentator gore (Albireo) se javio da kaže da je, kako sam ja razumeo, pokojni Toše Proeski ispunio svoj život prema astrološkim procenama. Ja to nisam mogao da komentarišem, jer nisam znao šta da kažem. Naravno, da je pevač u pitanju postigao za svojih 26. godina dosta, mnogo više od njegovih vršnjaka, ali se može shvatiti da je on bio na uzlaznoj liniji, da je mogao još da se dokazuje i pokazuje, te da postigne nekakvu planetarnu popularnost, odnosno značaj....

Prema tome, ne ljuti se što se ne slažem sa tvoj predlogom da je bolje bilo da sam izabrao naslov "Dug život, čemu?" -premda bi se i o tome moglo govoriti. (Na kraju će ispasti da se stvar svodi na isto: čaša je poluprazna/čaša je polupuna, he, he, he....).

Još samo da neko ne shvati da ja, sa naslovom kakav sam stavio, zagovaram kratak život. Ne.
Nisam za "teror starosti", ali nisam ni za prekidanje mladosti.

Na kraju, da podsetim (moja slabost što uvek svoje misli usmeravam prema japanskom piscu Mišimi), da je meni mnogo bliži bio Mišimin životni ideal. Tačno je znao šta hoće i šta može i predvideo je limes - dokle treba da živi. I tako je postupio. Ali tek u 45. godini života.
Ja ću u sledećem nastavku govoriti o Vajningeru, koji je izvršio samoubistvo u 23. godini, dok je Mišima to učinio u 45. godini. Ja ne mogu da kažem da je Vajninger pogrešio, on je sam osetio kada je došao čas da uništi svoju telesnost. Ali, upoznajući se sa njim, meni ga je bilo žao (u pitanju je moja slabost), dok mi Mišime bilo manje žao... Još ću otkriti da mnogo prozaično posmatram život...
Milan Novković Milan Novković 22:01 04.10.2009

Koceptualne gramatike ...

Na kraju, da podsetim (moja slabost što uvek svoje misli usmeravam prema japanskom piscu Mišimi), da je meni mnogo bliži bio Mišimin životni ideal. Tačno je znao šta hoće i šta može i predvideo je limes - dokle treba da živi. I tako je postupio. Ali tek u 45. godini života.

.... Mišiminog pogleda na život i realnost oko njega su, kao i sve ostale, tvoje ili moje, daleko od "tačnog znanja".

Njega je, po mom mišljenju, ubilo ne tačno znanje nego ono što ga je sprečilo da istinski shvati sledeće Wittgensteinove reči:

"The aspects of things that are most important for us are hidden because of their simplicity and familiarity. (One is unable to notice something - because it is always before one's eyes). The real foundations of his enquiry do not strike a man at all. Unless that fact has at some time struck him. - And this means: we fail to be struck by what, once seen, is most striking and most powerful."

Koliko ljudi toliko i sitnih neslaganja sa ovim rečima.

Sitna neslaganja na jednu stranu, na drugoj strani ove reči rezoniraju sa istinom do nepodnošljivih granica tautološkog - iz prirode smo potekli i osetili fenomen svesti, čula, misli, buke i tišine. A priroda je mnogo šira od prosečnog, ili najdužeg čovekovog života.

Naravno da čovek može da se umori, jako umori, ali jako umoran čovek nije isto kao i odmoran čovek.

Ja sam sad u Aprlilu ponovo pročitao Zlatni Paviljon - išli smo u Japan, a ti si tih dana pisao blogove i ovo je bio osnovni razlog.

Lako mi je zamisliti kako Mišimine reči mogu na mlađe imati hipnotičko dejstvo - zvučna, iako ogoljena logika pomešana sa zvučnom, a ogoljenom fikcijom. Po meni - nit logika, nit fikcija, zvučno, ali bez topline ili širine koju donosi bogastvo harmonika često u rečima ne onih koji su najbolji među piscima, i tu sam ja u strašnom zaostatku po znanju iza ogromnog broja ljudi na blogu, nego i u rečima mnogih koji pišu oko nas na razne načine.

Pa onda, iza logike i fikcije, ritmika vojnika koji marširaju preko mosta i most se sve više ljulja.

Ja vidim Mišiminu konceptualnu gramatiku kao gramatiku čoveka koji maršira preko mosta svog života - samo tako može da zna unapred da će most da pukne u nekom trenutku istrugnutom iz harmonijske postavke prirode oko njega.

A po mojoj konceptualnoj gramatici Mišima posle svakog koraka, po babinom, očevom ili svom metronomu, nije zastao u onom kratkom trenutku u prostoru i vremenu da bi osetio prijatan vetrić fenomena postojanja na zagrejanom čelu, nego da mu pregrejano telo dođe do vazduha.

Tako, po meni, umreti mlad - ničemu, tragedija.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 09:40 05.10.2009

Re: Koceptualne gramatike ...

Milan Novković

A po mojoj konceptualnoj gramatici Mišima posle svakog koraka, po babinom, očevom ili svom metronomu, nije zastao u onom kratkom trenutku u prostoru i vremenu da bi osetio prijatan vetrić fenomena postojanja na zagrejanom čelu, nego da mu pregrejano telo dođe do vazduha.

Tako, po meni, umreti mlad - ničemu, tragedija.

Vrlo lepo i vrlo jasno, Milane.
Dodao bih samo da je i živeti večno tragedija. To je ubedljivo pokazao spomenuti Findli u primeru Pilgrima koji ne može da umre i proživljava sve zablude i tragedije ljudskog društva, ponovo i ponovo.
Milan Novković Milan Novković 10:29 05.10.2009

Re: Koceptualne gramatike ...

Dodao bih samo da je i živeti večno tragedija

Naravno, to je, verovatno, ultimativna kazna.

Možda jedina, ili jedna od jako retkih, koja je sa potpunom sigurnošću gora od smrtne.

Dobre su sanse da ni ovde, kao što Wittgenstein kaže, ne vidimo na prvi pogled ono najmoćnije - i da odbacimo tragedije večni život bi skoro sigurno i dalje ostao vrhunska kazna.

Možda će Vladimir da se iznenadi što ovako pričam povrh ovoga što sam gore rekao o Mišimi.

Planiranje je, prosto i vulgarno, jedna relativno sinhrona aktivnost, ili fokusirana na neku vrstu sinhroniteta.

Sinhronitet je dosadan, vrti svoju najpopularniju muzičku temu non-stop i u jednom trenutku neminovno dolazi trenutak zasićenja. Potreban je predah.

Ako ne napraviš predah interesovanje menja strukturu u našim glavama, bukvalno - mozak počinje da se prevezuje kako mu previše stimuliraš neke regione i aktivnosti, upuštaš se u opasnu pozitivnu povratnu spregu opsesija koje sve više dobijaju "hardwersku" podršku.

Dobijaš onaj "bleeding-edge" (krvavu oštricu, ako je uopšte olako prevodljivo) opsesije koji ti nudi dva puta - onaj genijalni i onaj ludački.

Beskonačan život bi značio kad tad padanje na ludačku stranu, ludačko paćeničku, kad tad padneš prvi put, a i dalje je beskonačnost pred tobom, najprostija matematička verovatnoća to nalaže.

Samo, ja mislim da je 46 godina smešna cifra, iako nije ni to centralna tačka mog argumenta, neka bude i 36, nego metronomsko marširanje "logike" sa pauzama ka izvesnom cilju, dugogodišnje marširanje gde si dozvolio da updaneš u magičnu petlju toliko duboko da više ne umeš da izađeš, gde si se prerano okliznuo na onoj oštrici pa dozvolio da ti noge odu na dve razne strane.

Vežbati telo pa ga uništiti kad je najlepše je prosto očajni krik za telom koje nismo imali kad smo ga iz raznih razloga najviše želeli, mehanizam odbrane.

A inače telo je ipak samo školjka, što bi rekli Klingons

Većina nas u nekim tridesetim prestaje sa višečasovnim, ili celonoćnim bacakanjem u krevetu, 5 ili 7 puta nedeljno, ne zato što nam telo popušta nego zato što intelekt počinje da beži od tela. jedinstvo tela i duha počinje da dobija neku novu formu na višem nivou sofistikacije, neki novi balans stupa na scenu.

Kad ubiješ telo ubio si i najinteresantniji deo duha.

Kad počneš da planiraš ubistvo tela možeš da budeš siguran da si ono najlepše i najtajanstvenije u duhu već ubio.
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:41 05.10.2009

Re: Koceptualne gramatike ...

Milan Novković
...Lako mi je zamisliti kako Mišimine reči mogu na mlađe imati hipnotičko dejstvo - zvučna, iako ogoljena logika pomešana sa zvučnom, a ogoljenom fikcijom. Po meni - nit logika, nit fikcija, zvučno, ali bez topline ili širine koju donosi bogastvo harmonika često u rečima ne onih koji su najbolji među piscima, i tu sam ja u strašnom zaostatku po znanju iza ogromnog broja ljudi na blogu, nego i u rečima mnogih koji pišu oko nas na razne načine.

Ja sam sad u Aprlilu ponovo pročitao Zlatni Paviljon

Hm. Puno stvari si rekao da mi je teško da se sada osvrnem na sve, ali ću reći nekoliko stvari.
Drago mi je da vidim da si ponovo čitao "Zlatni paviljon".
Podsećam na neke moje stavove u vezi sa ovom knjigom:

- «Zlatni paviljon» ( Kinkakuji) jeste svakako jedan od najboljih Mišiminih romana. To je romansirana priča o istinitom događaju – paljenju prelepog budističkog hrama u Kjotu, od strane mladog monaha-iskušenika, 1950. godine. Hram, podignut još 1397. godine, bio je nacionalno blago Japana, simbol vrhunca njegove kulture i istorije, te je njegova paljevina poprimila značaj nacionalne katastrofe.
- Adaptacija slavnih događaja u romanima ili u pozorisnim komadima u Japanu je stara tradicija. Mišima je, pišući “Zlatni paviljon” hteo da da svoj doprinos toj tradiciji, ali to nije bio samo dug tradiciji, to je bilo nešto više, što je poticalo duboko iz njega samoga, iz ljubavi koju je osećao za “stara dobra vremena” u Japanu.
- Kao i u drugim knjigama, Mišima ne morališe /ovo nije knjiga o budizmu, mada govori o budističkom hramu/, on ostavlja čitaocima da odrede šta je pravo a što pogrešno u životnoj priči nesrećnog mladog čoveka, protagoniste knjige.
- I u ovoj knjizi su prisutne teme koje dominiraju u Mišiminom stvaralaštvu: raspadanje tradicionalnih verovanja, žudnja za nedostižnom lepotom i želja za smrću. Međutim, u «Zlatnom paviljonu» Mišimine lične opsesije poprimaju širi značaj, značaj koji on traži u svojoj sopstvenoj smrti. Jer priča o mladiću koji je opsednut nedostižnom lepotom umnogome podseća na Mišimine stavove prema lepoti – kada se oslobođenje od te fiksacije traži i nalazi u – paljenju hrama. Kada hram izgori do temelja, mladić se ne kaje, već izjavljuje «da hoće da živi».
- Za ovu knjigu Mišima je nagrađen prestižnom nagradom «Jomijuri» za najbolji roman u 1957. godini. A u kritičkom prikazivanju «Zlatnog paviljona » ugledni Njujork Tajms (The New York Times) zapisao je da je on «doprineo da Mišimina stekne pravo da čvrsto veruje da je on jedan od izvanrednih svetskih pisaca».

Da ne dužim, u pitanju je jedna od Mišiminih okosnica. Ima još njegovih dobrih knjiga, ali "Zlatni paviljon" je poseban. Po meni, u njemu je ceo - Mišima. A Mišima jeste bio komplikovano biće.

Toliko za sada. Hvala ti što si mi pomenuo Mišimu.

vladimir petrovic vladimir petrovic 10:59 05.10.2009

Re: Koceptualne gramatike ...

Milan Novković
...Lako mi je zamisliti kako Mišimine reči mogu na mlađe imati hipnotičko dejstvo ...

Moram ovde samo još nešto da kažem, pa makar bio "optužen" da sam zaludjen Mišimom.

Radeći na Mišimi, ja sam sreo Gabrijela D'Anuncia. O D'Anunciu sam nedavno pisao ovde post, uz neskriveno zadovoljstvo, jer je on bio zanimljiva ličnost.

Radeći na Mišimi, ja sam sreo grčku pastoralnu priču o Dafnisu i Hloji.
Ove dve stvari sam već pomenuo u postu o D'Anunciu.

Sada dodajem i ovo. Radeći na Mišimi, ja sam sreo - Rejmona Radigea, o kome ovde danas pišem.
Iako se Mišima bio rodio 2. godine - posle Radigeove smrti, on je, kada se počeo baviti književnošću, "znao" za Radigea i pisao eseje o njemu. (Tome je doprinelo prikazivanje filma "Djavo u telu", režisera Otan-Lare u Tokiju, krajem četrdesetih godina prošlog veka).

Tako dakle. Ja sam, u svom igrnorantstvu, morao da idem preko Tokija da bih upoznao jednog Itallijana (D'Anuncija), jednog Francuza (Radigea) i jedan starogrčki mit (Dafnis i Hloje).
Verovatno drugi, koji su možda smarter than I idu kraćim putevima, a ne preko Tokija.

Ali, ja ne žalim.
Upoznajući Mišimu upoznao sam i još mnogo što-šta, myself included, of course.. Ne potpuno, ali prilično.

Jer, Mišima je bio veoma obrazovana ličnost: odlično je poznavao kulturu i književnost Evrope.
Govorim sebi: eh, kada bi moja malenkost makar malo poznavala književnosti Kine i Japana - ja bih bio srećniji nego što sada jesam.

Sve u svemu, moje druženje sa Mišimom mi je od koristi.

N. B. Oprosti ako sam /previše/ subjektivan.


Milan Novković Milan Novković 11:51 05.10.2009

Re: Koceptualne gramatike ...

Ali, ja ne žalim

Vladimire, ja skoro sigurno ostavljam nešto pogrešniji utisak nego što mi je početna namera.

Ja se, prosto, kačim za ono što mi je najinteresantnije, taj hod po oštrici između genijalnog i ludosti.

Ja ti pročitam svaki blog i dam preporuku, ne na silu, nego iskreno. I možda je nefer što se javljam najčešće kad imam različito mišljenje. Prosto, zadesilo se da je literatura moja dosta slaba tačka, mnogo manje sam pročitao od tebe pa su mi i horizonti mnogo uži. To, na nesreću, dovodi i do toga da se javljam, osim ako mi nije do zezanja, najčešće ne kad se malo ne slažem sa tobom, nego malo više.

Ja u životu mnogo prozaičnije stvari radim na opsesivan način, od udaraca reketom u squashu koje onda danima vežbam mentalno, preko onomad elektronike, radio amaterstva i ostalog.

I mislim da je ta potpuna strast najefikasniji način, iako ume da bude i najopasniji - stvarno se razvijaju nove, ili pojačavaju neke stare karakterene osobine. I ponekad ne na idealna način. Osoba se menja, ponekad iz korena.

E sad, ja gore kažem "ogoljena", sa periodikom, ne kažem pogrešna. Prosto mi je pomalo hladna progresija na putu ka smrti (Meni se taj njegov junak ipak "ubio" na kraju).

Ja i samog sebe provociram metaforama koje kod tebe pišem, ili na drugim mestima - tj postavim je često i kao okosnicu formiranja svog, u tom trenutku nesigurnog mišljenja. Danas metafora može da mi bude dobra, sutra ne.

Konceptualne gramatike jesu interesantna tema koja samo govori da i sam koncept "ukusa", za koji prebrzo kažemo da nije za diskusiju, u stvari prožima mnogo više od naših bića.

Samim činom čitanja mnogo više od mene, pa pamćenja i razmišljanja, tvoj "literarni IQ" je viši od mog, ti uvezuješ činjenice, likove i događaje, za koje ja ni ne znam da postoje.

I onda nam se različite koncepcije poklope povrh teme zajedničke u samo "bukvalnom" smislu.

Smrt je terminal, end-point, i iskočivši padobranom iz prostorno-vremenskog aviona u život ja ne vidim zašto bi neko prerano "zapalio" pravim, asfaltnim putem ka smrti. Ali ko zna kako je Mišima gledao na meni slične - živuljke koje bi svašta da probaju na površan nači, a u stvari se vrte u jednom te istom, dosadnom i zapuštenom "komšiluku". Njegovi konceti su bili različiti, to sigurno, on je iskoristio svoju slobodu na najemu najkreativniji način.

Ja ne mogu da objektiviziram njegovu subjektivnost, iako se svi mi prečesto trudimo da radimo takve stvari. Ja sam samo posmatrač sa strane koji je našao za shodno da iznese svoje mišljenje.

vladimir petrovic vladimir petrovic 14:18 05.10.2009

Re: Koceptualne gramatike ...

Milan Novković
...Većina nas u nekim tridesetim prestaje sa višečasovnim, ili celonoćnim bacakanjem u krevetu, 5 ili 7 puta nedeljno, ne zato što nam telo popušta nego zato što intelekt počinje da beži od tela. jedinstvo tela i duha počinje da dobija neku novu formu na višem nivou sofistikacije, neki novi balans stupa na scenu.

Zar nije malo rano?
Kad ubiješ telo ubio si i najinteresantniji deo duha.
Kad počneš da planiraš ubistvo tela možeš da budeš siguran da si ono najlepše i najtajanstvenije u duhu već ubio.


Ovo je već nešto o čemu se može diskutovati. To vodi vodu na razmišljanje o svrsishodnosti (if any?) samoubistva, a oko toga su se lomili i još se lome, i lomiće se dok je veka i sveta - mnogi mudri ljudi, odnosno filozofi.

Što se konkretno Mišime tiče, ja sam, prateći njegov sveukupan razvoj, bio primio kao nešto sasvim normalno to što je on municiozno pripremao i izvršio samoubistvo onda kada je smatrao da mu je kucnuo čas.
Nijednog momenta, ni kada sam bivao pijan od alkohola, nisam bio spreman da pomislim da je u pitanju bio - ludak.

N. B.
Evo jednog trola, u povodu pominjanja "ubijanja tela" i "ubijanja duše".

Oldos Haksli (Aldous Huxley), koji je, takodje, jedan od meni dragih autora, je u "Kontrapunktu", kroz usta Marka, trezveno razlagao:
"Hrišćanstvo uskraćuje čoveka više nego što čovek može da izdrži".
S tim u vezi, kritikovao je nauku kao dogmatizam, kao neosećanje ravnoteže. "Hrišćanstvo ubija pola čoveka (tj. telo), nauka ubija pola onoga što preostaje posle hrišćanstva (tj. ne priznaje dušu), pa je onda čovek tri četvrtine mrtav".

Tri četvrtine mrtav?
vishnja92 vishnja92 14:26 05.10.2009

Re: Koceptualne gramatike ...

uuu, sad si izvukao Marka Rampiona iz konteksta, ali totalno.
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:29 05.10.2009

Re: Koceptualne gramatike ...

Još samo ovo da dodam, jer ne mogu više ostati za kompjuterom. Vraćam se večeras, naravno.
Milan Novković
Njegovi (Mišimini) konceti su bili različiti, to sigurno, on je iskoristio svoju slobodu na na njemu najkreativniji način.


Ovo je vrlo dobro rečeno. Sve je u tome. Sartrovski gledano, sloboda sama za sebe je prazna reč. Sve je u tome šta činimo sa svojom slobodom, odnosno sa nama samima.

Mišima je, zaista, iskoristio svoju slobodu na njemu najkreativniji način.
Da nije postupio tako, on bi ili poludeo ili bi bio jedan od mnogih miliona Japanaca. Čemu?

Hvala ti što me teraš da mislim o ovome i kada sam izvan PC, odnosno bloga.
Milan Novković Milan Novković 15:19 05.10.2009

Re: Koceptualne gramatike ...

Zar nije malo rano?

Ne preteruj Vladimire, mnogi ni u dvadesetima ne sagorevaju više od 2,500 kilokalorija dneveno
a oko toga su se lomili i još se lome, i lomiće se dok je veka i sveta - mnogi mudri ljudi, odnosno filozofi

Lome se, i veliki broj mnogo manje zvučnih ireverzibilnih transformacija budi kod ljudi jedinstveno burne emocije.

Samo, kako godine prolaze, i kako ja svaštarim u čitanju, statistika sa kojom ja ukraštam puteve, na njoj spektakularno surov način, pokazuje da je sve veći procenat samoubistava u stvari zbog očaja ili neke boljkice.

A kad brzo vozim kola ja sam ubeđen da pošto mi se nikad nije desila, ozbiljna nesreća u stvari ni ne može da mi se desi. To se, "prosto", dešava drugima.

Znaš kako, ja ti još dugo neću biti match za Mišimu i japansku tradiciju. Ali opet mi ne da đavo mira i sećam se sad u Aprilu posete samurajskom 姫路城 (Himeji-jō) - Himeji zamku, nikad osvojenom.

Sad moram da ti odam malu tajnu, ako misliš da sam ja operisan od tih gena što ih ti nosiš moram ti reći da je moj prvi obrisani komentar na blogu, pre oko 3 godine, bio kod Lilike na temu grafičkog, glasnog razmišljanja na šta to liči ako te dohvati samurajski mač. Naravno, nisam razmišljao o jurenju za samurajskim mačem, nego o sudbini koja bi me tamo odvela.

I sad, Himeji, jedan put vodi do Harakiri Maru. Gde sam već to pročitao ne znam, samo nije to mesto ni približno korišćeno koliko ne samo zapadnjaci, nego i Japanci misle.

Pazi, ako su Japanci bili "ludi" onomad, ili sada, nisu bili glupi - zamisli sebe kako imaš tridesetak samuraja - ne rastu oni najbolji na drvetu pa da ih tek tako pustiš da se seku pre nego što polože prvi test iz filozofije

Šalim se, ja im zavidim na tradiciji, ali sile mitskog koja nas sve prožimaju su deo ljudske jednačine.

vladimir petrovic vladimir petrovic 17:04 06.10.2009

Re: Koceptualne gramatike ...

Dva dana sam bio odsutan (dobro, jedan i po), pa po povratku žurim da se ulogorujem i - eto brljanja!
uuu, sad si izvukao Marka Rampiona iz konteksta, ali totalno.

Da si se bar potrudila, pre nego što upotrebljavaš prejake reči, da kažeš šta ti nije jasno....

Nikoga ja nisam izvukao iz konteksta, a još manje totalno.

Sve je na svom mestu.

Ako ti nije nešto jasno iz prve, zatraži naknadno objašnjenje.

Navedena Hakslijeva misao se može posmatrati kao jedna lepa celina, o odnosu razboritog čoveka prema hrišćanstvu, s jedne strane, i prema nauci, s druge strane.

Imao sam razloga zašto sam je upotrebio, jer ništa slučajno ne biva. I dao sam kraće obrazloženje, pod Nota bene.
Žao mi je što pogrešno shvataš.



vishnja92 vishnja92 17:23 06.10.2009

Re: Koceptualne gramatike ...

ne shvatam pogresno nego drugacije nego ti, i mislim da ga jesi izvukao iz konteksta veoma svesno i za trenutne potrebe, ali nista sto si rekao nisam nazvala brljanjem.

toliko o postovanju sagovornika.

ako si knjigu citao kao jako mlad, procitaj je ponovo - nece da skodi. neke stvari ti mogu biti sasvim drugacije osvetljene (mada - to se mahom desi samo ljudima otvorenog duha. ostali svaku knjigu mogu procitati samo jedanput u zivotu. zaboravi)

a o razboritosti Marka Rampiona ovde ne bih.
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:25 06.10.2009

Re: Koceptualne gramatike ...

Višnja
... ne shvatam pogresno nego drugacije nego ti, i mislim da ga jesi izvukao iz konteksta veoma svesno i za trenutne potrebe, ali nista sto si rekao nisam nazvala brljanjem.

Meni smeta izraz TOTALNO, jer mi to asocira na totalno zamračenje sunca, a to ne volim.


sun éclipse solaire totale

Kažeš da sam izjavu izvukao iz konteksta veoma svesno i za trenutne potrebe.
Moše se reči da je tačno. Sve što radim, radim svesno. A nešto od toga bude za trenutne potrebe, a nešto za buduća pokolenja, he, he, he... Dakle, svesno sam je upotrebio, i mislim da sam dobro učinio. Bar za svoju dušu napaćenu...

Izjava u pitanju je veoma značajna za poznavaoce Hakslijevog dela.
Kroz nju se Haksli obračunavao sa hrišćanstvom, na svoj fini način. Sa mnogo cinizma, ali intelektualnog cinizma. Doduše, umeo je on da bude ciničan i prema naučnicima, ali je ipak njima dušom inklinirao.
Poenta je u tome da je Haksli hteo da se našali i sa hrišćanstvom i sa naukom. Jer, zna se da se hrišćanstvo dosta "potcenjivački" odnosi prema čovekovom telu, računajući da će duša iz tog tela da izadje i da ode na nebo, gde je čeka novi, večni život.
A onda su došli oni koji ne veruju hrišćanstvu (Haksli ih, ovom prilikom, posprdno smatra - naučnicima), koji ne veruju u instituciju duše (osim oni koji su pesnički raspoloženi), tvrdeći da posle uginuća tela nema nikakve duše. Sve priče o raju i paklu su prazne. Uzaludne, bla, bla, bla...

Sve to sam imao u vidu, jer u ovom mom blogu se govori o "umiranju tela", i o samoubistvu. Stoga sam našao za shodno da pomenem taj Hakslijev citat. Računao sam da će me neko razumeti, neko neće, ali nisam voleo natuknicu "totalnog", koju si ti olako meni prilepila...

Na kraju, reći ću ovo: Isidora Sekulić je svojevremeno bila održala, na Kolarcu, veoma zapaženo predavanje o Haksliju. Posle toga je tekst predavanja pretočila u fini esej o Haksliju, zadržavajući se prvenstveno na "Kontrapunktu".

Elem, u tom eseju, Isidora je našla za shodno da citira baš ovu izjavu, govoreći o Marku. I evo šta je zapisala:
"Brak Markov je dobro izdržavao ideologiju; gore je prolazilo hrišćanstvo. Marko je trezveno razlagao; da hrišćanstvo uskraćuje čoveku više nego što čovek može da izdrži. Kritikovao je Marko i nauku kao dogmatizam, kao neosećanje ravnoteže. "Hrišćanstvo ubija pola čoveka (to jest, telo), nauka ubija pola onoga što preostaje posle hrišćanstva (to jest, ne priznaje dušu), pa je onda čovek tri četvrtine mrtav".

I mada je Isidora bila veoma pobožna žena, ona nije htela više da se zadržava na tom Hakslijevom iskazu, jer ceni umetnika u njemu, te je išla dalje, govoreći o crtama D. H. Lorensa (D. H. Lawrence) u Marku, kako je to radio Haksli...

ako si knjigu citao kao jako mlad, procitaj je ponovo - nece da skodi.

Hvala na savetu. Dobar je, naravno.
Iščitavam Hakslija s vremena na vreme, baš kao i Isidoru Sekulić. Naravno, Isidoru malo više.
vishnja92 vishnja92 19:00 06.10.2009

Re: Koceptualne gramatike ...

uopste nisam trazila pojasnjenje vezano za Hakslija - nije mi potrebno.

ali mislim da je za otrpeti jednu jedinu rec ("totalno" ) potrebno daleko manje strpljenja nego za gutanje takve kolicine arogancije koju ti ispoljavas neprekidno prema svojim sagovornicima.

pozdrav Pizone.
manje citaj.
Bili Piton Bili Piton 18:40 04.10.2009

Samo da odmah


pozdravim novi avatar a ako je autentican, onda me, Vlado, strasno podsecas na nekoga koga znam ali su mi mozdane instalacije malo preopterecene danas, ne mogu da dokucim na koga

Kasnije cem da procitam temeljno
Unfuckable Unfuckable 18:29 05.10.2009

Re: Samo da odmah

Samo da odmah
pozdravim novi avatar a ako je autentican, onda me, Vlado, strasno podsecas na nekoga

...Rambo Mega Care...ti li si ?
Milan Novković Milan Novković 18:43 05.10.2009

Re: Samo da odmah

podsecas na nekoga koga znam ali su mi mozdane instalacije malo preopterecene danas, ne mogu da dokucim na koga

Federer, pljunuti :)

I nema šanse da se neko kome se ovako obraščići naberu kad razvuče usta u osmeh "poseče" u 46-toj

Bili Piton Bili Piton 18:54 05.10.2009

Re: Samo da odmah

Milan Novković

Federer, pljunuti :)


Bingo!

Obrve i usta.
maksa83 maksa83 19:11 04.10.2009

Brendon, sin Brusa

u 28. godini tragično poginuo na snimanju najmračnije i najbolje rokenrol bajke e-v-e-r.



vladimir petrovic vladimir petrovic 19:21 04.10.2009

Re: Brendon, sin Brusa

Maksa
...u 28. godini tragično poginuo

Hm. Prešišao si moj 'limes' od 26. godina.

Ako ne pominjem našeg pesnika Miljkovića, koji je otišao u 27. godini, ne bih smeo praviti izuzetke za rokenrol muzičare, he, he, he...

Igraju, dakle, samo oni koji prešli četvrt veka življenja - samo za jednu godinicu...
maksa83 maksa83 19:25 04.10.2009

Re: Brendon, sin Brusa

Hm. Prešišao si moj 'limes' od 26. godina.

Sori, nisam ukapirao da postoji hardkodovana granica!

Ako ne pominjem našeg pesnika Miljkovića, koji je otišao u 27. godini, ne bih smeo praviti izuzetke za rokenrol muzičare, he, he, he...

Ovaj nije bio ni muzičar, samo glumac koji je stigao da snimi jedan bezvezni i jedan fenomenalan film.

vishnja92 vishnja92 19:59 04.10.2009

cek da zauzmem

mesto, sta je bre ovo
Bolje da se nije bio ni rodio nego što je otpočeo da živi, pa ga je smrt pokosila, ili joj se dragovoljno predao.

eto meni teme a tebi problema Pizone, samo da okupam, nahranim i spakujem u krevet sva ova cudesa
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:22 04.10.2009

Re: cek da zauzmem

Višnja
... sta je bre ovo
Bolje da se nije bio ni rodio nego što je otpočeo da živi, pa ga je smrt pokosila, ili joj se dragovoljno predao.
eto meni teme a tebi problema Pizone, samo da okupam, nahranim i spakujem u krevet sva ova cudesa

Hajde, Višnja, ne hvataj me za poneku formulaciju koju je moje nežno srce (pisati o umiranju mladih je uvek srceparajuća tema, he, he, he...) izbacilo na papir....

Pa, eto, hteo sam da kažem da... kada sam video kako su neki prerano umrli, palo mi je na pamet da je bolje bilo i da se nisu ni radjali... a onda, kada sam malo bolje sagledao stvar, video sam da nisu uzalud živeli, da su svi u kratkom životnom veku ostavili traga (bar ovi o kojima sam govorio, uključiv i makedonskog pevača Tošeta Proeskog)...

Gledaj celinu teksta, pa mi onda sudi!
OK, treba meni ukazivati i na sporadična lupetanja koja su skoro neizbežna u ovako dugom tekstu (nisam umeo da pišem kraće, a pokušavao sam!).
Ali mi je namera bila dobra, a sa dobrim namerama je popločan put za...
Bolje da ne pričam više već da čekam - sekiru
vishnja92 vishnja92 06:59 05.10.2009

Re: cek da zauzmem

ma kakvu bre sekiru, volim da te strecam malo :)
leopold_lady leopold_lady 20:24 04.10.2009

Više volim da pričam o živima....

i ako im treba pomoći - kako im mogu pomoći ....

Da,znam ljude koji su umrli mladi - neki od bolesti,a neki ubijeni..... Znam i čoveka koji se sam ubio - a volela sam ga i voleo me.... Nisam mogla da ga spasim.... Nisam bila tu - kad je trebalo,a i da jesam - ko zna da li bi uticala na njegovu odluku da uradi to što je uradio....

Vrati se na početak mog komentara ... Pa da nastavimo sa pričom....
Rip Kirbi Rip Kirbi 23:46 04.10.2009

Принцип

Гаврило Принцип (1894-1918)
maksa83 maksa83 23:59 04.10.2009

ispod 25

Kada bi pomerio granicu na 27, tu bi upali i Janis Joplin, Curt Cobain, Jimmy Hendrix, Jim Morrison.
Pižone, ne bih rekao da su se oni džaba rodili.

Inače:

James Dean (24)


Sid Vicious (21)

vishnja92 vishnja92 07:17 05.10.2009

Re: ispod 25

bas htedoh da spomenem tih 27. imala sam drugara koji imao skoro-pa-fobiju od 27. rodjendana zbog gore pobrojanih (mladalacka identifikacija itakoto)
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:04 05.10.2009

Re: ispod 25

Maksa
...Inače: James Dean (24)

Dobro je što si njega spomenuo. Mislim da je Ivana23 na njega mislila kada je gore, zapravo na početku, citirala: „Živi brzo, umri mlad i budi lep leš“.

Ova asocijacija na "lep leš" mnogima deluje morbidno, a ujedno i besmisleno. Ja mislim da nije baš tako.

S tim u vezi, podsećam da je japanski pisac Jukio Mišima (Mishima) želeo da ubije svoje telo tek onda kada ga dovede (skoro) do vrhunca lepote (nakon petnaestogodišnjeg bodibildinga); naime, njemu je bilo smešno da se neko ubije u starosti, sa nemoćnim i otromboljenim telom. Samoubistvo je, dakle, osmišljenije ako je u funkciji ubijanja lepote.
Drugo, meni pada na pamet jedan Almodovarov film (Pedro Almodovar), u kome se prikazuje kozmetičarka koja ima zadatak da šminka - leševe, kako bi lepo izgledali, pre nego što budu sahranjeni. Važno je, dakle, da leš lepo izgleda, pa eto Španci čak angažuju i šminkerke, da stave "final touch".... Ima tu nekog sensa. (Po strani to što ne bi mogla svaka kozmetičarka da šminka leševe.... Idem u širinu, ali moram da pomenem i ovo: pripremajući se za nedavni post o Gabrijelu D'Anunciu, naišao sam da je on, u svojoj noveli "Devica Orsola" /La vergine Orsola/, pomenuo da je, pored uzglavlja junakinje-bolesnice od koje se očekuje da umre, stajala "Roza Katena, žena koja je obavljala u svojoj mladosti javan zanat bludničenja, a sad je spasavala dušu negujući samrtnike, kupajući leševe, oblačeći ih i smeštajući u mrtvačke sanduke, besplatno". Dakle, to mogu samo posebne osobe).

Da se vratim na Džejmsa Dina. Njega sam propustio, trebalo je da ga pomenem, jer mi on deluje kao "školski primer" ranih samoubistava (mada ima još sličnih primera). Medjutim, ponavljam da je moja inicijalna ideja bila da se bavim isključivo piscima. Zapravo, kao što sam već ranije rekao, hteo sam da pišem samo o Radigeu i Vajningeru, pa sam malkice proširio stvar, da ne bude suvoparno.

A naročito ne bih smeo (for the time being) da pomeram granicu od 26. godina, jer ima mnogo onih koji su rano otišli, pa bih se izgubio u njihovom nabrajanju i kakvom-takvom elaboriranju (tu mislim na Branka Miljkovića kod nas, zatim na Jesenjina, Šelija, pa čak i Puškina).

Medjutim, veoma su me zainteresovali komentari u kojima mi je ukazano na matematičare, muzičare i druge koji su otišli pre 26. godine. Pribeležio sam ih, he, he, he...
Unfuckable Unfuckable 10:51 05.10.2009

Re: ispod 25

kad već ne može Joe Strummer...pa i niko od Ramonesa
onda Dragan Mance
antioksidant antioksidant 13:29 05.10.2009

Re: ispod 25

Mislim da je Ivana23 na njega mislila kada je gore, zapravo na početku, citirala: „Živi brzo, umri mlad i budi lep leš“.

in 1949 ... the phrase 'Live fast, die young and leave a good-looking corpse' was spoken by actor John Derek in the film Knock on Any Door,
antioksidant antioksidant 13:30 05.10.2009

Re: ispod 25

vladimir petrovic vladimir petrovic 13:40 05.10.2009

Re: ispod 25

AO
... in 1949 ... the phrase 'Live fast, die young and leave a good-looking corpse' was spoken by actor John Derek in the film Knock on Any Door,

Hvala. Svakog dana, u svakom pogledu, naučim po nešto.

Iskreno govoreći, ne znam otkuda mi je bila ta ideja u glavi da su to bile reči Džejmsa Dina. Priznajem, o njemu ne znam baš mnogo.
Opet, verujem da to nije baš skroz bez osnova, jer su njemu (čini mi se) pripisivali želju "da umre mlad i bude lep leš".
Ili sam ja sve to pobrkao, he, he, he...

Bilo kako bilo, ideja "o lepom lešu" nije mi strana. Weird?
vladimir petrovic vladimir petrovic 13:48 05.10.2009

Re: ispod 25

Unf
...kad već ne može Joe Strummer...pa i niko od Ramonesa
onda Dragan Mance


Oh, da. Kakva bio!

Dragan Mance (Beograd, 26. septembar, 1962 - Beograd, 3. septembar, 1985) je legendarni fudbaler Partizana.
Živeo je u Zemunu sa ocem Ferdinandom, majkom Dušankom i mlađim bratom Goranom. Bio je neoženjen. Poginuo je u saobraćajnoj nesreći na putu Beograd - Novi Sad u svojoj 23. godini.


Nisam znao.
Poginuti u 23. godini - tragika nad tragikama.
vishnja92 vishnja92 13:48 05.10.2009

Re: ispod 25

antioksidant

klik



antioksidant antioksidant 14:09 05.10.2009

Re: ispod 25

Iskreno govoreći, ne znam otkuda mi je bila ta ideja u glavi da su to bile reči Džejmsa Dina.

ne zahvaljuj meni nego beogradskom advokatu guglu

ninasimone ninasimone 17:59 05.10.2009

Re: ispod 25

vladimir petrovic

Da se vratim na Džejmsa Dina. Njega sam propustio, trebalo je da ga pomenem, jer mi on deluje kao "školski primer" ranih samoubistava (mada ima još sličnih primera).

James Dean je poginuo u saobracajnoj nesreci, tehnicki gledano nije bilo samoubistvo, ali s obzirom da je bio veoma self-destructive to mu dodje kao suicide in slow-motion.
Rip Kirbi Rip Kirbi 08:46 07.10.2009

Intermeco

Unfuckable Unfuckable 09:37 07.10.2009

Re: Intermeco

hvala, Ripe !

100

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana