Vec sesti mesec kako sam na stakama. Za Prvi maj sam bio na #@!$^%&#(* pogresnom mestu u pogresno vreme. Pijani klinac bez dozvole je izgubio kontrolu nad svojom jos #@!$^%&#(* 128-com (zivela Zastava) I pokupio burazera I mene koji smo stajali kraj puta cekajuci ortaka na Fruskoj gori da dodje na klasican prijateljsko/porodicni BBQ iz Nemacke. Da ne duzim, rostilj nam je preseo!
Zavrsih u bolnici lezeci mesec dana sa tegom od 7 kg obesenim o nogu I sada mogu reci da sam “oplemenjen” metalnom sipkom sve od kolena do clanka.
No, mojim nedacama tu bese tek pocetak. Vrativsi se u Beograd nakon kampovanja kod matoraca u Novom Sadu I neke, nazovi rehabilitacije susreo sam se sa mnogo vecim problemima.
Posto sam neopevani radoholik, iliti kWeten odlucih se da po izlasku iz bolnice vratim se na posao… online! Djavo mi ne da mira! Posto je rad na Macu preko neta, a iz topline doma, prilicno dosadna stvar jer mi je nedostajala galama I guzva kancelarije (racunajuci na kolege I njihove tastovache) odvazih se da svakodnevno sa sve stakama, laptopom I svojom malo uvecanom masom (zbog duze neaktivnosti) prevozim se taxijem od NBG-a do Nusiceve.
E, tu nastaje problem! Posebno kada pada kisa u glavnom gradu. Izgleda da su svi u Beogradu meteoropate. Posebno taxisti! Cudi me da te dane ne iskoriste za strajkovanje?! Bilo regularni, bilo ovi na crnjaka.
Neverovatno je kako kada pada kisa ne mozes ih nikada dobiti. Ni jedno #@!$^%&#(* vozilo!!! Posebno im je tesko da se zavlace u Nusicevu I slicne “budzake” dragog nam centra. U takvim trenucima apsurdna dilema da li da vozis svoj auto I brines o parkingu u centru ili pozoves taxi jednako je bizarna. U kisnim danima taxisti jednostavno se ne javljaju na radio. Slede moj primer da je toplije sa kolegama, ali u lokalnim kafanama. Pri tom, kao da nikog ne interesuje sto je guzva u gradu sve veca jer su ljudi primorani da voze sopstvene automobile. I tako vidis da skoro u svakom vozilu sedi po jedan covek. Naravno, pissed off!!!
Guzva, nervoza… dodatno opterecenje I onako sivoj srBskoj realnosti.
Na kraju, nemam zakljucak jer me vise nista ne iznenadjuje.
Srecom, danas je sijalo sunce, a i nisam u prestonici :)
Ah, umalo da zaboravim! Bolje vas nasao!