Peace Like A River

duchesse RSS / 05.10.2009. u 11:11

You can beat us with wires
You can beat us with chains
You can run out your rules
But you know you can't outrun the history train
I've seen a glorious day, aiee

Danas je 05. oktobar 2009. Godišnjica Revolucije.

Sećam se, pre 9 godina, bile smo na prvoj godini studija, Mira, Marija, Ana i ja.

Bilo je to pred izbore, sedele smo u kafiću i znalački uz kafu diskutovale o tome kakva će nam sve dobra doneti demokratska vlast. Bezvizni režim, zaposlenje po završetku studija, blagostanje uz strana ulaganja, svu tu silnu slobodu koju smo priželjkivale a nismo umele da definišemo.

Posle kafice smo se lepo pozdravile, i podelile u grupice. Mira i ja, koje smo živele na Novom Beogradu krenule smo istim putem, pa je Mira pristala da mi pravi društvo u poseti kod Babe i Dede. U autobusu smo još malo razgovarale o izborima, a ja sam napravila grešku u koracima i priznala da nisam sigurna za koga će moj otac glasati. Za svoju naivnu iskrenost, dobila sam kritičan pogled ispod oka, verovatno propraćen mišlju da buržoaziji i onako odgovara status quo, te da je diskutabilno za koga ću čak i ja glasati a ne moj otac. Mirin tata je kardiolog, pripadnik one grupe koja nije baš najbolje prošla pod Miloševićem, jasno je zašto je ogorčena. Kad smo izašli iz autobusa, Mira je neko vreme čačkala mobilni, dok sam ja razmišljala o tome koliko me je sramota što moj otac gleda samo sopstveni interes u izboru političke opcije, i što ga nije briga za to što većina mojih vršnjaka pati i gladuje već godinama. Onda je Miru neko zvao, i pošto je napolju bilo veoma tiho, čulo se da je s one strane veze bio muški glas. Razgovor je bio veoma kratak, dogovorili su se da će se kasnije čuti, nakon čega se Mira okrenula ka meni i ubedljivo rekla:

- Moja mama. Pita kada ću stići kući.

Kada smo stigle kod Babe i Dede, bile smo ponudjene voćem i kolačima, i kad smo se lepo najele, sele smo u dnevnu sobu da pogledamo Dnevnik sa Babom i Dedom. Onda smo malo razgovarali o politici. Baba je bila sigurna da će od nove demokratske vlasti dobiti novi kuk, a Deda je bio ubedjen da će mu biti vraćene pare koje je izgubio kod Jezde i Dafine. Baba i Deda su stara garda, imaju nos za pobednika, i čim su u DS-u videli novu Partiju, za koju se mora glasati i koja se mora voleti, bila sam sigurna da ćemo pobediti velikom većinom.

Uverena u pobedu i zadovoljna što sam prikazala svoju porodicu u najboljem svetlu (realno čiji ex-komunistički baba i deda su onda glasali za DOS), pozdravila sam se s Mirom i vratila se kući, na Bežanijsku Kosu.

Mama je bila užurbana u kuhinji. Pravila je kolače za neki-povod, i ručak za sutra. Tata se svadjao sa radiom. Došlo mi je da ga posednem i da mu ozbiljno objasnim da ga spiker ne čuje, ali u meni je još tinjala nada da je on toga ipak na nekom nivou svestan. Iz radio aparata se čuo sledeći razgovor:

Slušalac: Halo! Jel to B92?

Spiker: Jeste, izvolite?

Slušalac: Jebo vam mater ja.

Tata se grohotom smejao, u čemu mu se pridružio moj jako mladji i politički nesvesni brat, a mene je toliko bilo sramota da sam se smesta popela na sprat i izgubila se u svojoj sobi. Pustila sam Haustor, No Passaran, i uživala u revolucionarnim rečima pesme. Budućnost je bila na vidiku.

Eto, to mi je najjasnije sećanje iz doba 05. oktobra. Valjda je, uzevši potonje dogadjaje u obzir, nad verom u ispunjenje velikih obećanja i uzimanjem učešća u menjanju istorije, preovladalo osećanje srama što mi je tata glasao za Miloševića. Uzgred, sigurna sam da je mama glasala za DOS, ali to, naravno, nikad nije smela da prizna. Baba i Deda su revnosno obavili svoju dužnost. Nikad nisu dobili ni kuk, ni pare nazad, ali su nastavili do smrti da podržavaju DS. Disciplinovani glasači, nešto što bi svaka stranka mogla da poželi, bili su ubedjeni da bi sve bilo drugačije da je Zoran preživeo, te da bi sve bilo drugačije da Koštunica nije Premijer. Posle su oboje umrli, bless their souls.

Danas neću slaviti 05. oktobar. Za početak, zato što nemam s kime. Malopre sam okrenula Miru, da joj čestitam godišnjicu revolucije, sve misleći da je primereno da to učinim, jer ona već godinama radi u DS-u. Čak je dogurala i do mesta Savetnika u Odboru za Evropske Integracije u Skupštini Republike Srbije. Ostavila sam joj po jedan propušten poziv na svakom broju, a onda sam se osetila kao kreten što je smaram zbog gluposti. Verovatno ima preča posla nego da priča sa mnom o godišnjici revolucije. Ipak, ona radi u firmi koju nije pogodila Svetska Ekonomska Kriza, te nema vremena za gluposti. Posle nekog vremena pozvala me je, sa sastanka, koji je verovatno bio održan na nekom bazenu jer se čula dreka, zvuci vode, i odzvanjanje svojstveno velikim, gotovo praznim prostorijama.

Ja: Zovem te da ti čestitam peti oktobar!

Mira: E, nemoj, molim te to da mi čestitaš.

Ja: Ja rekoh po partijskoj dužnosti.

Mira: Haha, dobra fora. E, moram da palim, na sastanku sam.

Od starog društva sa pred-petooktobarskog skupa, ostale su Marija i Ana. Marija živi sa dečkom koji je 10 (deset) godina mladji od nje, i retko se javlja (valjda nema vremena od silnog seksa). Ana živi i radi negde u Zimbabveu. Mislim da se, od silne dece zaražene kolerom, i rada na obezbedjivanju čistih izvora vode u silnim afričkim zabitima, ne seća šta se desilo 05. oktobra.

Uostalom, sve i da imam s kime da slavim, danas imam dve važne stvari da obavim. Treba za par sati da predam dokumenta za novi, biometrijski pasoš i ličnu kartu. Sa novim pasošem ću od januara 2010. moći da putujem bez viza.

Posle toga treba da stignem kući, napravim sebi nešto da pojedem, spremim se i odem na redovnu kontrolu kod ginekologa, čemu se posebno radujem.

 

 

lisa-audit-cafe-latte.jpg

 

Disclaimer: All characters and events in this account are purely fictional. Any similarities between them and real individuals are purely coincidental.



Komentari (11)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

cult cult 23:13 05.10.2009

mda,

ja se secam da se D. dogovorio sa svojom devojkom da se nadjemo kod Terazijske cesme.
Sto se pokazalo kao suluda ideja.
Onda smo seli na nesto i znam da sam gledao milione lica ljudi i bili su mi potpuno strani. Gde su ovi bili svih ovih godina. Tako nekako. Onda je D. zavio joint i onda smo share a smoke, make a joke. Naisla je njegova devojka. Onda smo prosli pored Slovenijašporta i uronili u masu.
Gore je leteo helikopter i znam da sam se strasno uplasio da ce baciti nesto. Veliko cetvrtasto.
Imao sam utisak da sam na margini i da revolucija prolazi pored mene.
Onda su svi bezali.
Onda mi je tata javio na mob. da smo zauzeli policijsku stanicu u Majke Jevrosime, rts.
Onda smo otisli kod D, dosli su N, M, i ostali
Onda smo se strasno napili.
Zvali smo P. koji je daleeeeko, daleeeeko od Srbije, na sieneneu gledao kako gori skupstina
i ulrali u slusalicu.
Bas je bila srecna noc.
cult cult 23:16 05.10.2009

Re: mda,

Sutra ujutru sam prosao ulicom Srpskih vladara i grad mi je strasno licio na Petrograd posle revolucije.
duchesse duchesse 08:20 06.10.2009

Re: mda,

To sa zauzimanjem RTS-a je meni ostalo kao najupečatljivija slika tog dana. Ne znam zašto, valjda nisam bila svesna koliko mi je do#izdelo da me sa ekrana svaki dan gledaju brkate tetke koje ispaljuju floskule tipa "NATo zločinačka horda" i sl.
Ali pravo da ti kažem, nisam bila u egzaltaciji. U startu sam se uplašila anarhije, pa mi je prvi utisak bio da je bolje bilo kakav sistem nego nikakav. A onda sam se nekako navikla, pa sam stidljivo počela i da uživam u situaciji. Kao što ti reče, zaličilo je na istorijski momenat.
cult cult 09:13 06.10.2009

Re: mda,

da, najepsa slika te veceri je bila, kad smo bili kod D, plavi ekran na teveu sa belim slovima: Nova Radiotelevizija Srbije.
I znam da sam u prva tri dana u potpunosti osetio i razumeo recenicu: "vlast se valjala ulicama".
duchesse duchesse 09:31 06.10.2009

Re: mda,

I prijatno iznenadjenje, praćeno dozom neverice, kada je na vestima sintagmu "Predsednik Republike" počelo da prati ime Vojislav Koštunica... Ehhhh da su mi one godine a ova pamet.
cult cult 10:39 06.10.2009

Re: mda,

što, šta bi radila?
duchesse duchesse 10:51 06.10.2009

Re: mda,

Ne bih se naivno radovala tome što ću doživeti tranziciju i preporod majčice Srbije, te bih prihvatila velikodušnu ponudu mojeg oca da odem u Ameriku na studije. Verovatno bih tamo i ostala.
Ne kažem da bi mi život bio išta zanimljiviji u toj varijanti, nit bolji, ali bih se definitivno manje osećala kao budala altogether.
Jel bi ti nešto menjao, da si znao kako će se stvari razvijati?
cult cult 11:14 06.10.2009

Re: mda,

pa, ne znam.
stvari u zivotu su mi se nekako postavile tako da sam uglavnom nezavisan od
te vrste ocekivanja/razocarenja.
A konacno i definitvno mi se smucilo u potpunosti tek nedavno, kad sam shvatio da artikulisana alternitiva zaista ne postoji. Niti ce se skoro pojaviti.
Tako da se potpuno okrenes sebi, licnim stvarima i licnom bliskom okruzenju.
Tu jedino jos ima nade. I svrhe.
duchesse duchesse 11:27 06.10.2009

Re: mda,

cult
Tako da se potpuno okrenes sebi, licnim stvarima i licnom bliskom okruzenju.
Tu jedino jos ima nade. I svrhe.


Yes, well, pretpostavljam da sam to i htela da kažem time što sam umesto proslave godišnjice revolucije otišla da vadim LK i pasoš, i na pregled kod ginekologa.
cult cult 12:12 06.10.2009

Re: mda,

hm.
usled ubrzane istorije na Balkanu, svaka generacije je imala svoje Datume i razocarenja.
Evo, podseti me ovo tvoje obelezavanje i secanje na naš Datum na bitter taste nasih oceva

duchesse duchesse 14:00 06.10.2009

Re: mda,

Thanks, you know I appreciate it.

Kad si tako već formulisao, setila sam se i mog dede koji je popio šut kartu od Službe u 40oj godini, zato što je bio Rankovićevac. To je morao da bude težak disappointment za nekoga ko je već kao tinejdžer izvodio covert ops za državu.

Just a little bit of history repeating, I guess.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana