moj 5. oktobar!

angie01 RSS / 05.10.2009. u 15:14

1275_naslovne.jpg 

Lezim zdrobljena u depresivnoj sobi, navodno renoviranog odelenja zemunske bolnice. Telo mije zgrcheno u neprirodni polozaj, koji mi je jedino podnoshljiv.

U glavi bol. Neshto od pritiska, a neshto od muchnog straha I neverice, kojima su obavijene moje haotichne misli, koje kovitlajuci, neprestano udaraju o iste ogrubele coshkove  moje spoznaje. Dum, dum, dum, dum,..nikako da se srede I primire.

Ne spavam vec dve noci, od kada su me spakovali u ovaj neudoban krevet, mada mi ni moj vec dugo nije bio bolji. Ne mogu da se namestim, a da mishici opushteno ulegnu u neku prijatnost.

Sasvim sam sluchajno stigla-srecom!

Osetila sam neke neodredjene bolove, a poshto se obichno na iste ne obazirem, sada, kada nisam samo ja bila u ptanju, rekoh sebi, ne seljachi, idi samo chekiraj, proverim dezurno mesto, dam sinu zadatak, dok se malo kasnije ne vratim I odoh.

No chim sam izustila prve simptome I predala dotadashnje papire o mojoj trudnoci, u sekundi su me presvukli u bolnichke krpe I nakachili na igle za tokolizu.

Iglu ne mogu da podnesem ni na filmu, a sada mi dve, svojim bolnim ubodom vire iz obe shake prichvrscene flasterima.

Sestra me zurno gura na lezaju, vukuci za sobom shtender sa bocama iz kojih kaplje spasonosna technost.

Zaglavi me u ugao sobe, pokrije, pregleda cevchice I ode.

Pa stani, mene cheka dete kod kuce, rekla sam da cu samo na kratko.

Ja sledjena. Ne smem da gledam u ruke, koje neprijatno osecam I drzim ih nekako odgurnuto, da nemaju veze sa mnom.

Ne mogu da verujem da mi se ovo deshava. Pa do juche je bilo sve u redu, a sada mi kazu da mogu da izgubim bebu.

Ma sve, sve,..samo ne moja beba,..toliko sam chekala na nju.

Dok su proshle uzasne I zle devedesete, dok se cedilla krv iz novina I ispadale kosti I rushevine iz ekrana, dok su one grozne, bolesne njushke uzvikivale besramne parole, dok su se vracali sakati I mrtvi, dok je prshtao pink, odbijali se spiskovi podrshke pod pretnjom otkaza, dok su se punili kamioni  "dobrovoljaca" skupljenih na spavnju, ginula deca, braca I ochevi, dok su putevi ka gradu bili zakrcheni traktorima ljudi sa sivim licima, dok je arkan radio, a ceca blistala,...

A posle,..kada je brujalo nebo nad zatvorenom kutijom moje zemlje, I dok smo se otupeli pravili da zivimo, kao da nije nishta, znala sam da necu da chekam vishe, da samozvani gospodari zivota I smrti nece otici tek tako I da je zivot jedino shto se rachuna.

I kada se razaranje silom umirilo, krenule su ulice.

A sada lezim nemocna I ranjiva I molim se onom u koga neverujem, jer u ochaju koji me je savladao, nemam vishe ni jedan oslonac, ni zrnce snage, sve sam potroshila. Gledam kroz svetolo koje probija iza stakla na vrhu vrata zatvorene sobe I molim da moja beba bude dobro.

A napolju se spremaju nemiri. Do pre dva dana uchestvujem u svemu, a sada mi nishta nije vazano- samo da niko ne strada- to vishe ne mogu da podnesem.

Pa I sve zrtve do sada su bile potpuno besmislene I cela strahota nije smela da se dogodi.

Ujutro ustanem teshko I vukuci stalak sa bocama krenem u kupatilo. Ruke ne gledam. Otvorim vrata, I sudarim se sa guzvom zbijenih zena koje sakrivene pushe sve drzeci se za iste stalke. Prebrojim ih dvadesetak, kazu -pune su tri sobe sa trudnicama sa istom dijagnozom. Godine rata nisu samo nestale.

Komeshanje se zgushnjava, svi prichaju shta se sprema, strepe, zvrndaju telefoni sa novim izveshtajima, sestre, dok daju inekcija preprichavaju najnovije vesti.

Zove muz I kaze da se spremio da krene, da ne brinem, sin je zbrinut, on ce se paziti, da ne zalim- sve ce snimiti, kao da sam I ja bila tamo, svi me pozdravljaju, samo da se smirim, da chuvam bebu, javice se opet.

Napetost raste, u svakom trenutku znamo shta se deshava,..da su krenuli odave I odande, da ih chekaju kamioni na putu, da su ih probili, bacilli u jarak, da je sve vishe ljudi u centru, da se spremaju specijalne jedinice I pavkovic , da govori ovaj, pa onaj, da su ljudi odluchni, da su upali u zgradu skupshtine, policije u Majke Jevrosime, bager, televizija,..da su bacheni suzavci, da je policija odustala, ne zna se za jedinice I vojsku do zadnjeg trenutka,...gori skupshtina, ljudi se penju, policajci u punoj opremi odmahuju pobunjenoj masi,...

Pokushavam da zovem kucu- niko se ne javlja I to mi pojachava tenziju.

Dum, dum- kucka u glavi, dum dum-lupa srce,...lezim nemocna da bilo shta uradim I da prestane .Kada je postalo neizdrzivo-pogledam u one proklete igle I kazem- ok,..bice sve dobro!

Posle jave da je sve gotovo.

Odahnemo svi I vratismo se u stvarnost nashe sobe.

Zove me dete, kaze- mama, bio sam I ja, izvini, morao sam da odem.

Teku mi suze, chekam malo, da mu smireno kazem-u redu je.

 

--------------------------------------------------------------------------

Tri meseca kasnije, u drami u kojoj smo jedva oboje ostali zivi- rodio se moj drugi sin.

Moje sunce I mesec I moje zvezde.

Posle pakla neizvesnosti, zakorachili u sigurnost.

Zivot je bio jachi!



Komentari (34)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

sentinel26 sentinel26 15:21 05.10.2009

Angi

Zvijezde su bile a i danas su na tvojoj strani.
Zivot je bio jachi!

Život je uvijek jači !
Zato se uvijek treba njemu okretati.

Živjela ti nama i tvoji sinovi i tvoja porodica.

Zdravi bili, vino pili !
angie01 angie01 15:29 05.10.2009

Re: Angi

Zdravi bili, vino pili !



Aleksandar Stosic Aleksandar Stosic 15:36 05.10.2009

auuu

auuuuuuu, sta drugo reci...
za malog i mamu
angie01 angie01 15:44 05.10.2009

Re: auuu

miloradkakmar miloradkakmar 15:43 05.10.2009

Iako

sam rešio da smanjim cigarete, morao sam da zapalim.
Srećna ti bila sa svojim sinovima.
angie01 angie01 15:45 05.10.2009

Re: Iako

sam rešio da smanjim cigarete, morao sam da zapalim.


evo ja shvajsujem sve vreme!:)))

hvala!
4krofnica 4krofnica 15:46 05.10.2009

*

Moje sunce I mesec I moje zvezde.

uhh ....uh.
znam, znam, taj osecaj, znam,
za male princeve..
angie01 angie01 16:41 05.10.2009

Re: *

za male princeve


pa jedan je poprilichno veliki!:)))

hvala!
4krofnica 4krofnica 19:06 05.10.2009

Re: *

mislim na mog i tvog, juniore koji su hrabri i snazni i pregurali sa 'pola kile mesa' dosta...
svaka cast kako si ispricala emotivni haos kroz koji si prosla...ja sam dosta puta pricala kako je bilo sa mojim klincem ali taj osecaj ne mogu da srocim...
nek su nam lepi i pametni i da ih slusaju roditelji
angie01 angie01 19:28 05.10.2009

Re: *

mislim na mog i tvog, juniore koji su hrabri i snazni i pregurali sa 'pola kile mesa' dosta...


ee, izvini, nisam znala,..ovaj moj zapocheo spoljni zivot 'ko ocherupano pile,.a sad me gleda ochima iz japanskih crtanih filmova i sve vidish tu!

ljubi tvog pravog pobednika-mi nemamo dilemu oko pobede!


loader loader 15:53 05.10.2009

Angie...

Bili Piton Bili Piton 16:22 05.10.2009

Re: Angie...



Takodje
angie01 angie01 16:41 05.10.2009

Re: Angie...

Loader, Bili,

loader loader 22:48 05.10.2009

Re: Angie...

Ovo je konverzacija!
Ima li šta lepše:
pogledamo se, osmehnemo... i - to je kao da je napisan roman o međuljudskom razumevanju :)


dobrosavljevic_m dobrosavljevic_m 17:32 05.10.2009

Aaaaa....

Kuku!
p.s.
angie01 angie01 17:49 05.10.2009

Re: Aaaaa....

dobrosavljevicka, thanks!
Biljana 77 Biljana 77 19:19 05.10.2009

Život mora da bude jači

.. bar kad se mame pitaju..
angie01 angie01 19:29 05.10.2009

Re: Život mora da bude jači

to je TA ilustracija, Biljana- hvala najlepshe!
mimi09 mimi09 23:34 05.10.2009

Re: Život mora da bude jači

angie01 angie01 08:23 06.10.2009

Re: Život mora da bude jači

Klimt- uvek!

dunja73 dunja73 23:51 05.10.2009

--

i od mene
angie01 angie01 08:24 06.10.2009

Re: --

dunja73
i od mene


trener92 trener92 04:09 06.10.2009

angie!



angie01 angie01 09:33 06.10.2009

Re: kouch,

antioksidant antioksidant 10:56 06.10.2009

.

angie01 angie01 12:39 06.10.2009

Re: .

anti,

evo malo pravog za tebe!



rapunzel rapunzel 12:26 06.10.2009

draga

rasplaka me,
uvek plačem kad je srećan kraj!
angie01 angie01 12:36 06.10.2009

Re: draga

uvek plačem kad je srećan kraj!


pravo da ti kazem, vec sam duze vreme samo za dnijelastil fazon,..nishta teshka filozofija i sl,..moze i dizniprodakshn!

kiss!
bocvena bocvena 14:55 06.10.2009

Re: draga

moze i dizniprodakshn!

A mi ovo...deci zabavno, nama metaforički:)

Angie,
angie01 angie01 16:54 06.10.2009

Re: draga

A mi ovo...deci zabavno, nama metaforički:)


:)))))))))))))

prelazim na slikovnice i lakshe stripove,..najvolem sa patuljcima i tajrad!:)
danube danube 14:17 06.10.2009

Bravo

za hrabrost, bravo za pobedu
angie01 angie01 16:51 06.10.2009

Re: Bravo

:)))), ja nemam dileme oko 5. ok.!

Hvala!
Milutin Milošević Milutin Milošević 14:17 06.10.2009

Napred

... i život. Punim jedrima!
cicmika cicmika 23:36 06.10.2009

ma sta da se desava

i da se desavalo ja Vam cestitam.Cestitam na tome sto ste ZENA,prava zena.Sebe cu smatrati jako neuspesnom i svoj zivot promasenim ukoliko ne budem osnovala jednog dana porodicu i rodila decu(pogotovu zato sto ih mnogo volim,a i ona mene ).Bicu samo osoba zenskog pola i mogu imati materijalno ne znam koliko i ne znam kakvu izborenu poziciju u drustvu(mada mi ovo bas i nije cilj) nista nece vredeti.Deca oplemenjuju a i moja misija kao rodjene devojcice je da rodim.Zato moze biti ne znam sta,ali dete je svetinja.Ja tako gledam na to.Kao sto se slavi slava tako treba da se slavi i dete i pravi covek od njega(meni ce Bog sigurno podariti 'probisvete' da osetim sve sto su moji zbog mene )

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana