Lepo je tu.
Sveže, providno...jasno
a zaštićeno
Vreme se meri drugačijim načinima
i kreće u različitim pravcima...
ponekad lenčari i vuče se,
traje i traje...
a onda poludi, ubrza pa nikako
ne mogu da ga stignem,
sva se zadišem
i postavim semafor:
Pogledam napolje povremeno.
i uživim se...i gledam, gledam
dok me ne zaboli..
pripustim, povremeno ponekog slona
unutra...učini mi se pitom,
al šta će: trapav
nepažljiv, razlupa sve
po definiciji...neka.
nezgoda je sa staklom samo
što ne može da se lepi i popravlja
Onda ja ponovo
gradim neke staklene gradove..
najčešće bez temelja,
okačim zavese od muzike
i pustim da ih vetar nosi i razmešta...
od toplih reči pravim prostirke
prilagodljive fluidne i meke
da dragog smestim
na pravo mesto
onda ćutim.
i duuugo ga gledam