Iz druge ruke saznao sam da sudija američkog vrhovnog suda Burger nije mogao da podnese da pogleda pornić jer bi danima poslije toga bio bolestan. Stoga je za ovaj nesvakidašnji dio posla jednog vrhovnog sudije zadužio svog pomoćnika koji bi mu film predočio u pismenoj formi, pretpostavljam s biranim riječima. Nepotrebno je reći da nisam sudija američkog vrhovnog suda pa i nemam svog pomoćnika, a tako bih želio imati bar jednog da umjesto mene odgleda FOX NEWS pa da mi predoči šta je video u pismenoj formi, biranim riječima, naravno.
Čovječe fizički se razbolim kad gledam FOX!!! U ponedeljak je svjetski priznata a nama itekako poznata Christiane Amanpour ugostila dva člana Obaminog kabineta- state secretary Hillary Clinton i sekretara odbrane Robert Gates-a. Ovog puta dakako u pitanju je CNN.
Sa jedne strane bezbroj "razloga" da se pošalje dodatnih 40000 američkih vojnika u Afganistan a sa druge dva ministra Obaminog kabineta. CNN se baš sad, dakako sasvim slučajno, pridružio sveopštoj kampanji- šta je sve predsednik Obama obećao a nije ispunio. Valjda i CNN hoće da prikaže slabog predsednika koji ne ispunjava obećanja? Sve u cilju uvjeravanja da mu je ovo dodatno slanje vojnika možda šansa da se izvuče i ne ispadne baš toliki slabić.
Već pomislih da ću za drugačije tj. alternativno mišljenje kao prvi korak morati prvo isključiti TV, kad eto ti ga surprise. Švedska... standard. Ko će ako NOBEL neće. Samo je l' ovo usluga ili što bi se narodski reklo medveđa usluga? Ako ne pošalje vojsku ispast će slabić i kriv za rat koji btw nije započeo. Ako pak pošalje vojnike? Hej čovječe ispast će prevarant. Čovjek dobio oreol mirotvorca, čestitali mu svi mogući svijetski lideri i predsjednici a on poslao novih 40000 vojnika u rat!!!!
Nije lako, predpostavljam kad imaš pritiske sa svih strana, sa svih vodećih medija, kad, vjerovatno, sanjaš sveznajuće generale kako upiru prstom u tebe a onda te u prohladno oktobarsko jutro probude sa- Predsjedniče, dobro jutro, kaži dragička!!
Nešto razmišljam. Ako ne dočekam svoj 84 rođendan, valjda tamo na onom svijetu postoji internet konekcija. Mislim "Nobelovci" su pametno smislili da nam tek otkriju nakon pedeset godina ko je to nominovao dobitnike Nobelove nagrade. FOX news? Talibani? Poznati konzervativac Rash Limbo?
Što se mene tiče, ja bih više volio da je predsednik dobio Nobelovu iz ekonomskih čuda prirode. Ove mirotvorne me nešto ne dotiču. Ako je diplomata i bivši finski predsednik gosn Martin zaslužio oreol dobitnika Nobelove nagrade za mir, e onda ebešga ništa nas ne smije iznenaditi. Mislim, tu i tamo može.
Nakon tristotinjak pročitanih stranica svašta se čovjeku priviđa. Meni se tako prividio naslov artikla kog sam otvorio odlučan samo da virnem o čemu se radi pa da nastavim sutra- "Zašto je toliko malo novca u američkoj politici"? Čekaj stani. Znao sam da je već četiri ujutro. Bjele miševe još nisam počeo da viđam a onda ovaj naslov. Čitao sam i klimao glavom. Došlo mi je da skočim kroz prozor, al znam imamo onu mrežu protiv komaraca. Čitao sam kao da predhodno ništa nisam čitao. Brojke su mi se smijale sa ekrana komputera.
U dvogodišnjem izbornom ciklusu 1998-2000 ukupno je na kampanje potrošeno 3000000000 dolara!!! Naravno to su samo vidljivi novci. Nema poklona, nisu računali te lobističke sitnice. Pare u američkoj politici znače gotovo ništa.
Stigao je ponedeljak nekako. Sreo sam kolegu čiji je red bio da nam predstavi petnaestominutni izvještaj o zadatim artiklima nakon koga, kao i svakog puta, sljedi trosatna rasprava. Robert, prije nego što je započeo svoje doktorske studije, je devet godina radio u izbornim kampanjama Demokratske stranke.
-E reci mi šta ti misliš o ovom naslovu koji me je izbacio sa stolice?
-Isto što i ti- odgovorio mi je uvijek nekako hladni i smireni kolega.
Počeo je seminar. Veliki stol, nas šestoro i profesor. Robert je smirenim glasom, pojma nemam kako mu ide od ruke, govorio o artiklima. O uticajima u američkoj politici. Osvrnuo se i na famozni artikal. Glas mu se nije promjenio i dok je citirao brojke, teoriju iza svega....Profesor ga je prekinuo-
Vidite ovaj artikal. Kojoj god osobi na svijetu, vašoj majci, koja vam predpostavljam ponajviše vjeruje, sestri, bratu, kome god da date da pročita reći će da je sve ovo gomila lupetanja.
E, pomislih u sebi- uze mi riječ iz usta. Profesor je nastavio- U ovo ne vjeruje niti jedna osoba sem... sem onih što se zovu political scientist.
Znači tako. Zato političari, pardon, politički naučnici, moraju prvo sebe da ubijede u ova lupetanja pa je onda lako kazti- Samo je tri milijarde potrošeno u kampanji... Samo je tridesetak miliona bez zdravstvenog osiguranja.
Samo nas je dvojica iz grupe na postdiplomskim, svi ostali će nastaviti dalje do svojih PHD titula iliti doktorata. Naravno oni koji izdrže.
Aljoša me zvao. On je u zgradi do moje. Manje stresa, manje učenja. Rade srednjovjekovnu istoriju Evrope. Idemo na pivo. Pitam ga- zašto je toliko malo novca u američkoj politici?
-Je l' me to zajebavaš... kako malo?
Pa samo tri milijarde u izbornom ciklusu 1998-2000- odgovaram. Dobro, danas je sigurno više od tog, al' opet je malo jer pogledaj odnos uloženog novca i ono što dobiju oni koji taj "sitniš" ulože. Novac ne znači gotovo ništa u politici- uporan sam.
-Čekaj Dalibore, ako novac ništa ne znači je l' su oni što ulažu milione onda ustvari idioti?
Profesor je u pravu. U ovo niko ne vjeruje. Eto ni kolega sa istorije. Drago mi nekako što sam i ja, još uvijek, među tim nevjernim Tomama.
Gđe smo ono stali? Kod Obame a da... samo 40000 američkih vojnika i bit će sve OK.