Nedavno sam pročitao sjajan blog u kome autor povlači paralelu između Nobelove nagrade za mir koju je Gorbačov dobio 1990. i ove koju je Obama dobio sada. Autor to naziva utešnom nagradom, izgubio si imperiju, ali evo ti nagrada za mir.
I pored ekonomskog haosa koji je zahvatio Ameriku teško je u ovom trenutku zamisliti da će SAD doživeti sudbinu bivšeg Sovjetskog Saveza, ali ko je pre dvadeset godina mogao zamisliti da će se nepune dve godine kasnije SSSR raspasti. Takođe svetski mediji izveštavaju o tajnim pregovorima Arapskih zemalja, Kine, Rusije i Francuske o prestanku korišćenja Američkih dolara u trgovanju naftom. To bi moglo da izazove krah dolara i da zada smrtni udarac već jako uzdrmanoj američkoj ekonomiji.
Ne poznajem nikoga ko nije bio šokiran izborom Obame za ovu već jako diskreditovanu nagradu. Svi se pitaju šta je to on uradio, a neki su čak mislili da je to neka šala. Jedina njegova miroljubiva odluka koje mogu da se setim je odustajanje od postavljanja antiraketnog štita u istočnoj Evropi. Nasuprot svojim obećanjima i dalje drži zatvorenike u bazi Gvantanamo i vodi dva rata. U Avganistanu je čak udvostručio broj vojnika, a njegovi generali traže bar još 40000. Američki mediji su puni prča o pretnji Irana i njegovom navodnom nuklearnom programu. Buka koja jako podseća na huškanje koje je prethodilo ratu u Iraku 2003. i koja možda nagoveštava još jedan američki rat.
Izgleda da se Nobelov komitet pridržavao jedne od osnovnih parola Englsoca "Rat je mir". Orvel je aktuelniji nego ikad i mislim da ću o tome još pisati u nekom od narednih tekstova.