Srećem po gradu pedesetogodišnjake koji guraju kolica ili u naručju nose bebe, a pored njih šetaju zanosne skockane prelepe mlade žene. Ne, nisu im to ćerke (iako bi mogle biti), niti su u kolicima, tj u rukama unučići (i to bi moglo biti, jer ih neki od njih i imaju).
Ne izgledaju mi baš presrećno - oni, ti pedesetogodišnjaci. Iako se smeše. Više mi izgledaju premoreno i iscrpljeno. I nekako mi ih dođe žao. Imam utisak da se ne snalaze baš najbolje u tim novim ulogama, ali se svojski trude, trošeći i zadnji atom snage da ugrabe od života ono što je preostalo, što su propustili ili nisu mogli do sad.
Balansiraju oni na svim poljima, i to jako dobro. Podrazumeva se da moraju biti USPEŠNI da bi se uopšte u ovakvoj ulozi našli. Prvo i osnovno - oni moraju dobro da zarađuju. Jer, uglavnom su ih bivše žene, zajedno sa zajedničkom decom, dobro opelješile, materijalno i stambeno. Zajedničkih kuća i/ili stanova su se, nakon sporazumnog razvoda i stava „pristajem na sve" odrekli pod odma, jer život ne može da čeka, dosta je bilo preživljavanja, rešili su da žive život punim plućima. Kola uglavnom zadržavaju, neće se valjda i svoje muškosti odreći, aman zaman. Ali zato je mesečni iznos izdržavanja za decu (neretko i bivšu ženu) pozamašna suma - daleko veća od npr rate za stan ili auto kod nas običnih. Ali sve je to mala cena za ulazak u zamišljeni raj.
Nekada su letovali kao paradajz turisti u Grčkoj ili na vikendicama po Crnoj Gori sa prijateljima i bilo im je lepo. Ali, nisu ni znali za bolje, reći će, i nije se moglo... Danas obilaze neke fensi destinacije po Aziji i Africi, a Azurna obala je, reći će vam, nešto što ne smete propustiti da posetite, i osetite. Naravno, sve je snimljeno, uslikano i može se videti na fb, dokona ženica je nakon pedikira, manikira, saune i masaže sa posebnim uživanjem okačila one odabrane fotografije, vodeći računa da se među njima slučajno ne nađe ona na kojoj joj se vidi celulit.
Da, on redovno igra tenis sa poslovnim partnerima, a sa starim društvom ponekad ode na fudbal. Dovoljno je, jer na pivo ne sme, jedva se rešio pivskog stomaka, a i nešto mu više pivo ne prija. Uostalom, mora da vodi računa o zdravlju. A nekako se najviše plaši da ga ne strefi srčka, eno mu nekoliko prijatelja zaglavilo, neki i sa fatalnim ishodom, daleko bilo.
A sad malo o ucveljenim ostavljenim ženama. Nakon što prežive prvi šok i blam jer su ostavljene zbog neke daleko mlađe, zgodnije i (uglavnom) gluplje devojčice, devojke, žene, kreću u akciju pronalaženja novog partnera, ne birajući mnogo već grabeći prvo na šta naiđu i što ih hoće. I naravno da je to kao po pravilu neki „slepac" koji je jedva dočekao da se uvali. Dobro, dese se tu i neke iskrice nazovi ljubavnog zanosa, prorade malo emocije. Uostalom, malo nežnosti i pažnje svakom prija. Posebno nakon svega preživljenog. Iako su se trudile da budu dostojanstvene i jake kao stene, sigurno da je bilo tu mnogo suza, neprospavanih noći, očajanja. Od dece dobiju podršku, više ljubavi i naravno sažaljenja, a svoju ulogu žrtve s ponosom uveličaju do neviđenih visina. Ne propuštaju priliku da zajedničkim prijateljima ispričaju svoju priču, iznesu sav prljav veš koji su godinama skrivale za mir u kući, trpele zbog dece i sl. I da, reći će i da su ga volele, svim srcem i dušom, tu svinju bezosećajnu, tog skota neopevanog. I njeno ime nikada neće izgovoriti.
Možda ovo nije uobičajen slučaj, mada ne verujem da je usamljen. Ja sam ga ispričala sa gorkim ukusom u ustima koji je na mene ostavio razvod dragih mi rođaka. Ne sudim i ne morališem, i mnogo mi je žao jer su mi izgledali srećnije i zadovoljnije, nekada...