Praktično svugde u svetu manjine (etničke, rasne, religijske) su ispod-proprocionalno zastupljene u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti, ili generalno na mestima gde se donose odluke vezane za prioritete razvoja određene društvene zajednice.[1] Postoje i retki izuzeci, kao što je npr. belačka manjina u Južnoafričkoj Republici, Kurdi u Iraku (koji imaju jedno od tri vodeća mesta u zemlji i ravnopravno učešće u svim organima vlasti) ili pak zastupljenost Maora u parlamentu Novog Zelanda (kojima pripada skoro 6% zagarantovih mesta u skupštini), koji trenutno imaju 17% poslanika, a čine 15% ukupne populacije. Inače, ukupno posmatrano, i u ovoj zemlji manjine, koje čine 31,5% stanovništva, drže 21,5% poslaničkih mandata (na 'gubitku' su Azijati).
Učešće etničkih manjina u parlamentu i populaciji 2007 (u %)[2]
| zemlja: | parlament | populacija |
Britanija | 2,3 | 9,5 |
Francuska | 0,4 | 12,6 |
Nemačka | 1,3 | 4,8 |
Holandija | 8,0 | 10,9 |
Kanada | 7,8 | 15,9 |
SAD | 15,9 | 31,0 |
Srbija (bez Kosova) | 11 | 17,0 |
U ogromnoj većini zemalja sutuacija je nepovoljna za manjine. Istraživanja pokazuju da zemlje koje imaju višu zastpuljenost manjina u parlamentima su, uglavnom, one kod kojih su manjnske populacije bezbedne od političkih i militarnih pretnji. Ipak, ne znači da će automatski veća zastupljenost manjina popraviti relacije među rasama ili etnicitetima; studije potrvrđuju da političari iz redova manjina znatno pre mogu biti izabrani kada su rasni, nacionalni ili religijski odnosi dobri.
Porast učešća manjinskih grupa u političkom životu dovodi do smanjivanja njihove otuđenosti i lakše integracije u postojeću društvenu zajednicu[3] Ovde treba napomenuti da neke manjine autonomno odlučuju da se, faktički, ne uključuju u društvo u kom žive (kao npr. Amiši u SAD). Studije su pokazale da su parlamentarni sistemi bolji za manjinske zajednice, jer se lakše probijaju do skupštine kroz partijske liste (izuzetak su teritorijalno grupisane manjine, kojima odgovara većinski izborni sistem).
U Srbiji zakon predviđa prirodni census za manjiske političke liste (negde oko 0,35% glasova je dovoljno za jednog poslanika). Na izborima u januaru 2007. u parlament je ušao SVM sa tri poslalnika, lista za Sandžak sa 2 parlamentarca, dok su po jedno mesto osvojile albanska i dve romske partije. Pored toga, većina parlamentarnih stranaka ima u svojim redovima i pripadnike nacinalnih manjina, dok se, pored toga, na listi DS našla Sandžačka demokratska partija i najveća vojvođanska hrvatska stranka. Trenutno je predsednik republičke skupštine Jugosloven, dok je jedan ministar Bošnjak. Ipak, i pored pozitivnih zakonskih propisa manjine su ispod-proporcionalne zastupljene u srpskom parlamentu, Vladi, sudstvu.
Interesantne su zakonodavne prakse pojedinih zemalja. Rumunja ima rezervisan po jedan skupštinski mandat za čak 18 etničkih grupa (među kojima su i Srbi). Liban čak obezbeđuje mesto predsednika države za Maronite (Hrišćane). Hrvatska ima zakonski rezervisana 3 mesta za Srbe, po jedno mesto za Mađare, Italijane i Čehe ili Slovake, dok ostalih 17 nacionalnih manjina dobijaju ukupno dva mesta (pored toga, SDP praktikuje da ima po nekog Srbina parlamentarca u svojim redovima). Na teritoriji Kosova Srbi imaju zagarantovanih 10 od 120 mesta u skupštini, dok 3 mesta imaju Bošnjaci, a po jedno Goranci, Muslimani, Romi i Turci. U Crnoj Gori nema zagarantovanih mesta za manjine[4], ali postoji posebna izborna jedinica sa albanskom većinom, gde oni uglavnom osvoje 2 do 3 od 5 mogućih poslaničkih mesta. U Makedoniji, najvažniji nacionalni problem, odnos Albanaca i makedonske većine rešen je 'Ohridskim sporazumom' iz 2003, koji je četrvtinskoj albanskoj populaciji zagarantovano proporcionalno učešće u javnim službama.
Vro su poražavajuća iskustva Etiopije, Pakistana, Senegala, gde dolazi do majorizacije, i to čak od strane manjiskih grupa (Amhara, Pendžabci, Volof) i gde se praktično srpovodi asimiliacija kroz političku, ekononsku i kulturnu dominacju ovih etno-lingvističkih grupa. U, nema sumnje demokratskoj, Švajcarskoj, u kojoj je nedavno na izborima pobedila narodnjačka, delimično i ksenofobična, koalicija, u parlamentu skoro da nema pripadnika etničkih manjina, iako je njihovo učešće u populaciji čak petinsko.
[3] Mada to, pre svega zavisi od kulturološke distance, npr. Nemci su se vrlo lako integrisali u američko društvo i dolazili do 'top' pozicija, dok to u Nemačkoj, i to delimično, uspeva tek trećoj generaciji turskih imigranata.
[4] Taj zakon nedavno nije prošao jer je ocenjen kao protiv-ustavan.
Nemamo problema sa Rezolucijom 1244, ali pregovori nisu sa Francuskom, dijalog je između Beograda i Prištine, kaže francuski...
Trener Milana Masimilijano Alegri smatra da njegov tim nije u krizi uprkos seriji od nekoliko loših reziltata. "Još smo...
Reditelj Branko Baletić filmom „Lokalni vampir“ vratio se režiranju igranih filmova nakon više od dve decenije,...
Grčki premijer Lukas Papademos obećao je da će "učiniti sve što je neophodno" kako bi spasao međunarodni paket pomochi...
The Serbian men's national tennis team is up 2-0 against Sweden after day one of the Davis Cup World Group first round tie...
Iz “Beograd puta” saopštavaju da ekipe njihove Zimske službe nastavljaju da rade punim kapacitetom i da se...
Poslednja istraživanja pokazala su da jedna od pet devojaka smatra da je Fejsbuk bolji od seksa. Iako su mnogi bili šokirani...