Oholost majstorstva

Predrag Brajovic RSS / 15.10.2009. u 17:28

 

DaniloKis3.jpg      Иако књиге невелике по обиму, и Проклета авлија Иве Андрића и Гробница за Бориса Давидовича Данила Киша јесу дела које бисмо могли сврстати у романе. Док код Андрића то није спорно, за Гробницу тако нешто готово да нико не тврди јер је сачињава седам засебних прича, чије јунаке у једну целину као да спајају тек дух и силе времена обележеног револуционарним заносом и страдањем. Истина је да се судбине тих јунака каткад дискретно преплићу, толико да постају тихи сведоци међусобних погибељи и злочина, али оне Андрићеве авлије, из које све епизоде отпочињу и у њу се враћају, наизглед нема. У ствари, она се код Киша претворила у простор којим, опакије од Андрићевог Карађоза, господари човек чије се име ниједанпут отворено не спомиње. Као сâм нечастиви тај непоменик (како традиција каткад назива ђавола), то јест Јосиф Висарионович Стаљин, управља животима свих Кишових јунака. Његово разуздано лудило, оснажено слепилом и ломном вертикалом људског духа и меса, јесте основни покретач Кишове прозе.
      Дало би се наћи још подоста сличности између ова два дела, али нисмо их због тога спојили: Проклета авлија, нама најважније, као и Кишова Гробница за Бориса Давидовича, јесте врхунац вештине њеног аутора али и свести да се вештина поседује. А Данило Киш, насупрот уздржаном Андрићу, није се одупрео искушењу да у Гробници овлаш не назначи и похвалу том сопственом литерарном умећу...
       А како то Киш пише? Почнимо редом: најпре, оно за шта су другима потребне странице текста, он успева да дочара у два-три потеза. Као што један Чеховљев јунак примећује, завидећи другом писцу на вештини, довољно је понекад приказати тек месецом обасјане крхотина стакла па да слика ноћи зачас буде готова. Такво начело поштује и Кишова проза, али у њој уместо меланхолично разливене месечине господаре друге боје, од малинове боје чизама тајне полиције до челичних одсјаја реке у коју ће јунак ускоро бити потопљен. Умеће избора детаља, та старински презрена врлина књижевника, код овог модерног писца добила је нову величину. Потом, све судбине његових јунака као да су преписане из једног „божанског архива и записника", из некакве свезнајуће енциклопедије, што значи дате језгровито и кратко, при чему какав уметнути мирис или утисак - смрад рибљег брашна из лучке фабрике конзерви, хладноћа с којом у некадашњој цркви зебу ноге - поништавају сувопарност и хитрину с којом се у свакој енциклопедијској одредници жури ка њеном крају. И најпосле, Киш је композиционо направио чудесни и неумитни колоплет судбина и догађаја, где већ прва реченица Гробнице за Бориса Давидовича, ритуално литерарно заклињање на истинитост приче која ће бити приказана, јесте тек почетак безумног испољавања моћи једне расрђене Историје, неспремне да се заустави до самог краја, до коначног окончања и сâме књиге и живота њених јунака.DaniloKis1.jpg
       Данила Киша, као великог стилисту, ипак је понајбоље описао он сâм. Један од његових јунака из књиге, доктор Карл Георгијевич Таубе, писао је чланке и реченице у којима, како Киш каже, „као да бејаше уграђен детонатор". Други пак, акцији склонији револуционар, сâм Борис Давидович Новски, писац ватрених уводника и виртуозни журналиста, али и занесењак разарања и бомби, стварао је својим убитачним експлозивним направама кланицу која је носила његов властити печат, „као што рукопис", како изриче Киш, „носи печат мајстора". Та идеја да сред реченица треба створити места на којима ће доћи до експлозије - сасвим безазлене, додуше - запретене енергије књижевног текста, у којој ће се активирати претходно створене асоцијације, представе и емоције, стварајући потом нове, сложеније, још снажније, јесте онај жељени печат литерарног мајсторства који је Киш за себе тражио. Ко год поверује да је пишући Гробницу за Бориса Давидовича аутор сасвим случајно унео у опис њених јунака и тренутни идеал властитог прозног стила, зажмуриће на једну незнатну људску охолост: охолост литерарног мајсторства.

      (Овај текст био је објављен у књизи есеја 4.000 знакова у априлу 2007. Данас, после две године а двадесет након Кишове смрти, његово електронско издање има само један разлог: почаст великом писцу.)

 



Komentari (239)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Milan Novković Milan Novković 16:46 17.10.2009

Re: arhajska verzija...

Mislim da je "skromnost" u citatu (bez obzira da li je drug Goethe ili drug Danilo) upotrebljena kao metafora za "veštačku vrstu skromnosti, odglumljenu skromnost, namernu neupadljivost" - više snishodljivost, licemerje, ona situacija kad se "svemu povlađuje" s nadom da će se iz tog povlađivanja izvući kakav sitan dobitak, nekakva pripadnost grupi koja prihvatanjem daje "zaštitu", koje daje lažno osećanje sigurnosti i ojačava tlapnju o sopstvenoj "ispravnosti".
Moj drug Desimir Tošić je takve zvao "sredonjama" (stara reč moravske Srbije, tako mi je rekao).
"Skromnost" koja onemogućava ili sprečava takmičenje, volju za uspehom, volju za napredovanjem, za razvojem, takva "skromnost" jeste nešto čemu su podlaci skloni, jer podlaci ne trpe bolje od sebe, ne trpe da se "štrči" rečju, delom, stavom, ponašanjem, voljom,...šta god.
Kontekst u kom je drug Danilo govorio o tome je kontekst sapetog, jednopartijskog društva bez političkih sloboda gde je takva "skromnost" bila ideološka, "uravnjujuća" i naredbodavna, nametana kao model poželjan i prihvatljiv u društvu, pri čemu su oni koji su nametali taj model često bivali najbolji "manekeni" rečenog citata o vezi skromnosti i podlosti.
Drug Danilo je, kao svako ko je bio i ostao duboko "neprilagođen" - "štrčao". I video (verovatno) koliko je mnogo podlosti u skromnosti koja mu je nametana zbog toga, eto tako ja mislim.

Nisam ni mislio na Getea ili Kiša, tj na pojedinca-u-kontekstu.

A za veštačku skromnost mi se čini da ili nam je to život, veštačka skromnost, ili se odričemo te skromnosti iz očaja kad nam oni osnovni dizgini počinju da izmiču iz ruku.

Niko od nas ne mlati po grudima naokolo vičući "ja sam Bog", u redu, našli smo se oko nekog zajedničkog socijalnog sadržaoca. Ali nam nije lako odvojiti se od nekog ezoteričnog, egzistencijalnog "Boga" postojanja nas u prostoru i vremenu, čiji smo mi neodvojivi deo, ali eto, taj deo se baš sad našao u nezasluženo nepovoljnoj poziciji.

U nekom širem smislu i ja mislim da nema iskreno skromnih ljudi. A zajednička društvena norma nekih delova skromnog ponašanja je ipak usrednjena norma, ljudi ima raznih.

Od opipljivih stvari - skoro niko od nas neće odbiti poštenu pobedu na konkursu za dobar posao, zato što znamo da postoji bolja osoba od nas, ako u tu osobu uopšte verujemo, do tog ritmičnog, ličnog, pozadinskog ponavljanja, ma kako tihog i ma kako zaboravljenog i na duže periode, da smo u životu zaslužili i bolju šansu.

Zašto je društvo nametnulo normu? Mora da postoji neki evolutivni, vrednosni razlog. Zamisli da je najnormalnija stvar na svetu da idemo okolo i glasno pričamo sve što izrasta iz našeg ega, i korov i cveće, najnormalnija zato što smo, opet, svi slični po mnogim ravnima.

I sam se pitam zašto, a samo osećam, bi takav svet bio hranljivija podlogoga za podlost od ovog sad sveta.
gordanac gordanac 16:53 17.10.2009

Re: arhajska verzija...

johnny011
gordanac
Nacionalizam, taj i takav koji je i drug Danilo video (i osetio na sopstvenoj koži) živi od isprazne namrgođenosti, od stava da si dobar i bolji samo ako dokažeš da je neko drugi loš i gori, "utočište hulja" (rekao bi Oscar Wilde "Patriotism is the virtue of the vicious" ) i tlapnja da se, verbalizovan, ponavljan i pretvaran u neupitnu "svetinju" svaki nacionalizam može interpretirati tako da se sakrije prezir i prema drugima i prema sebi samom. A takvi ponekad budu i ljudski stavovi kojima se određuje samog sebe negativno u odnosu na bilo koji i kakav - nacionalizam. Tako da izgleda da nije u pitanju ŠTA, već KAKO, ali ljude mahom mrzi da prave tu razliku, razumljivo.

Srela sam mudre Jevreje koji, s osmehom (arhajskim?) saopštavaju pravovernim antisemitski nastrojenim hrišćanima "lako je prezirati ono što si bio i jesi, teško je prihvatati ono što si bio i jesi".

I srela sam razne druge ljude koji sopstveno, pristojno i jednostavno samopoštovanje prema navikama, ritualima, poreklu i mestu kom (bez svoje volje) pripadaju takođe zovu - nacionalizmom, tražeći da se pravi razlika između samopoštovanja kao pozitivnog određenja sebe samog i nacionalizma koji je (skoro uvek) negativno određenje drugih u odnosu na sebe samog.

Lakše je, izgleda, biti isprazno namrgođen i negativno određen nego arhajski osmehnut i pozitivno objašnjen. Ono prvo ljudima, izgleda, deluje "ozbiljnije". Jes`, paz` da nije.

Odličan komentar Goco. Vidim da se Milan fino nadovezuje.

Ono što, bar na ovom mestu, niko ne pominje jeste ono što je po meni osnovni problem srpskog društva - nedostatak definisanog bazičnog sistema vrednosti. To je, svakako, tema koja zaslužuje mnogo više od maleckog trola na blogu o D. Kišu, ali to je koren svega. Da mi, kao društvo, u celokupnom 20. veku nismo imali jasan konsenzus o osnovnim vrednostima.


Problem našeg društva je preveliko neznanje, ogromno, nedopustivo, metastazirano neznanje na mestima gde ne bi smelo da ga bude. (da ne bude zabune govorim o neznanju formalno obrazovanih koji nemaju svest o tome koliko ne znaju, a i pokazuju premalo volje da uče, napreduju da se menjaju i oni postojano postoje u svim sektorima društva, ama baš svim)
I - premalo rada, premalo, premalo rada...mora mnogo više da se radi (pre svega mislim na ljude na javnim poslovima, manje na stanovništvo uopšte, ono radi i stvorilo je uistinu sve što je menjalo i menja naše društvo).
Ako se govori "vrednosti", a misli na EU, takvu kakva je danas, onda se prevashodno misli na - hrišćanske vrednosti u teorijskom, istorijskom i kulturološkom smislu, na hrišćanskim vrednostima uz civilizacijsku regulativu počivaju evropska društva.
Konsenzus?
Da bi se govorilo o bilo kakvom "konsenzusu" morao bi se pre toga voditi dijalog o - prioritetima, a za dijalog su potrebni - znanje i veština. I volja da se ne podleže preziru prema sagovornicima dijaloga jer je prezir neproduktivna emocija kojoj nema mesta ni u jednom dijalogu. I da se ima samopoštovanje za sve dobro što može biti tema dijaloga.

Daću primer, da bude jasnije:
- Zaštita životne sredine je tema za dijalog oko koje je "najlakše" okupiti sagovornike, ako i nema dovoljno znanja, ima sasvim dovoljno svesti o tome koliko i kako je tema - važna. I to je sasvim dovoljno za početak, volja da se sasluša sagovornik je prisutna i - rad na tom prioritetu može relativno lako da počne.(i počeo je odavno, bio je i prva tema regionalnog dijaloga neposredno posle 2000.-te u Srbiji, iskustvo pokazuje da je tako i sa postkonfliktnim društvima centralne Azije i Kavkaza, i drugde u svetu).

Prepreka za druge teme je nedostatak znanja o tome ŠTA je demokratija (ili demokratsko društvo), svest o tome da je to NAJKONFLIKTNIJE moguće ustanovljenje socijalnih veza koje su ljudi uspeli da smisle i da je ključ uspeha i opstanka i razvoja demokratskih društava u tome da se deli svest o tome da nam dijalog služi NE DA UKLONIMO KONFLIKTE, već da izgradimo dobre, efikasne mehanizme i institucije kojima REŠAVAMO KONFLIKTE, kako se god javljali u društvu. I to je proces koji se nikada ne završava.

Srbija ima odluku o prioritetu - to je proces EU integracija. I one se, kao i demokratija - SREDSTVO, a ne cilj, sredstvo kojim sve u svim sektorima društva menjate na bolje.
Koliko duboko taj proces ide? Nezamislivo duboko.
Radi li se dovoljno dobro, dovoljno brzo, dovoljno koristeći sve raspoložive resurse?
Verovatno - ne.
Uvek može bolje, a da bi i bilo bolje, treba nam ZNANJE o tome ŠTA bi moglo bolje, a nije još, treba nam kritika i dijalog, a ne netrpeljovst i prezir prema svemu što je (sasvim očito) ipak nepovratno već promenjeno na bolje.
Postoji jedna sklonost formalno obrazovanih ljudi u Srbiji da analizom i kritikom zovu ili stavove "ma, sve je bezveze, dno dnova, mi smo najgori" ili stavove "e, da smo, a nismo i što nismo kad je onda moglo i štabibilokadbibilo.." pri čemu su oba pristupa sasvim neproduktivna i eonima daleko od "vrednosti" za koje se isti oni koji tako analiziraju i kritikuju formalno zalažu. To je, otprilike, faza dijaloga između raznih sektora u našem društvu u kojem se danas nalazimo. To se, inače, zove "ubrzavajuća" faza dijaloga i daleko je od početka (koji je bio i najteži) da se uopšte prihvati ideja da se u bilo kakvom dijalogu učestvuje.

Kada će biti vidljivo (ili vidljivije) da je dijalog o prioritetima "odmakao" i da su jasno i čvrsto ustanovljeni mehanizmi i institucije kojima rešavamo konflikte i učestvujemo u izgradnji konsenzusa o bilo kojoj temi za koju je on potreban, e da bi se dogodile - dobre stvari, dobri procesi i dobro u najširem smislu u društvu ?
Iskustvo drugih društava u tranziciji stavlja tu vidljivost između desete i dvanaeste godine menjanja društva, skraćivanje tog roka zavisi od - znanja i volje za znanjem, isključivo. Znanja - svuda.

gordanac gordanac 17:09 17.10.2009

Re: arhajska verzija...

Milan Novković:
Zašto je društvo nametnulo normu? Mora da postoji neki evolutivni, vrednosni razlog. Zamisli da je najnormalnija stvar na svetu da idemo okolo i glasno pričamo sve što izrasta iz našeg ega, i korov i cveće, najnormalnija zato što smo, opet, svi slični po mnogim ravnima.

I sam se pitam zašto, a samo osećam, bi takav svet bio hranljivija podlogoga za podlost od ovog sad sveta.


Društvo nameće norme zato što ljudi ne poseduju spontanu, genetsku sposobnost uviđanja opšteg interesa (za razliku od svih drugih živih bića i vrsta - "Tragedy of Commons", Garrett Hardin), ljudi moraju da verbalizuju, da tematizuju, da dijalogom i regulacijama (legislativom ili običajnim pravom) utvrde SVE svoje socijalne veze. Ne umeju drugačije, bez toga se svaka zajednica samoraspada, dolazi do totalne samodestrukcije, takvi smo kao vrsta - šašavi i divni
Zašto neka društva nameću "skromnost", veštačku ili bilo kakvu? Najpoštenije bi bilo verovatno proceniti - nema niko ništa dovoljno protiv, nema niko neki drugi predlog da ga se "verbalizuje i normira". Po tome se, uglavnom i razlikujemo po planeti - KAKO (običajno ili institucijama) normiramo sve što mislimo da treba. I neki su po tome uspešniji, neki manje uspešni. To - normiranje je manje zanimljivo i o njemu se (manje-više) skoro sve zna, ko god nauči da strateški misli o bilo kojoj normi.
Ono što je zaista zanimljivo su - univerzalije, ono isto među svima nama što "beži" različitim normama i pojavljuje se uvek kao jedno isto, jednostavno i jasno. Time se, uglavnom, bavi - umetnost, pesnici, literatura. Time se i Kiš bavio, čini mi se.
johnny011 johnny011 17:42 17.10.2009

Re: arhajska verzija...

gordanac
Problem našeg društva je preveliko neznanje, ogromno, nedopustivo, metastazirano neznanje na mestima gde ne bi smelo da ga bude. (da ne bude zabune govorim o neznanju formalno obrazovanih koji nemaju svest o tome koliko ne znaju, a i pokazuju premalo volje da uče, napreduju da se menjaju i oni postojano postoje u svim sektorima društva, ama baš svim)
I - premalo rada, premalo, premalo rada...mora mnogo više da se radi (pre svega mislim na ljude na javnim poslovima, manje na stanovništvo uopšte, ono radi i stvorilo je uistinu sve što je menjalo i menja naše društvo).

Slažem se, u principu, sa oba problema koja si definisala - neznanje i nerad. Ipak bih tu bio po meni i još precizniji - neznanje onih koji se nalaze na pozicijama moći, političke i socijalne, gde bi to znanje moralo da bude jedan od preduslova za obavljanje tih funkcija, ili se ne okružuju ljudima s tim znanjem, a da donosioci odluka budu oni koji tim znanjem rukovode u cilju javnog dobra. Namerno koristim reč funkcije jer npr. javni službenici (od onih u Vladi do lokalnih samouprava i raznih agencija) treba i da prihvate svoj položaj kao funkcionisanje zarad ne samo pukog održavanja, već pre svega unapređenja sistema u čijim okvirima i zarad kojeg deluju.
Nerada ima svuda, pa i među "stanovništvom uopšte". Naviklo se na nerad, dubinski, uostalom (neko je negde to pitanje već postavio) - da li je iko u Srbiji ikada štrajkovao zbog toga što je godinama primao platu za nerad??
gordanac
Ako se govori "vrednosti", a misli na EU, takvu kakva je danas, onda se prevashodno misli na - hrišćanske vrednosti u teorijskom, istorijskom i kulturološkom smislu, na hrišćanskim vrednostima uz civilizacijsku regulativu počivaju evropska društva.

Multi-kulti Evropa se nalazi u problemu sa svojim judeo-hrišćanskim konceptom. Meni lično najbližim, naravno, ali onim milionima ne-hrišćana vrrrlo problematičnim. Ovo je baš banalna činjenica.
gordanac
Konsenzus?
Da bi se govorilo o bilo kakvom "konsenzusu" morao bi se pre toga voditi dijalog o - prioritetima, a za dijalog su potrebni - znanje i veština. I volja da se ne podleže preziru prema sagovornicima dijaloga jer je prezir neproduktivna emocija kojoj nema mesta ni u jednom dijalogu. I da se ima samopoštovanje za sve dobro što može biti tema dijaloga.]

Apsolutno. To je i bila poenta jednog mog komentara ovde, o dijalogu bez kojeg nema napretka, a napretka nema bez - konsenzusa o bazičnim vrednostima i smeru kretanja političkog sistema i društva. Američko društvo je tu savršen primer. Incidenti tipa G.W.B., koji vode unutarstrukturnoj polarizaciji, su kod njih ipak tek eksces.
gordanac
Prepreka za druge teme je nedostatak znanja o tome ŠTA je demokratija (ili demokratsko društvo), svest o tome da je to NAJKONFLIKTNIJE moguće ustanovljenje socijalnih veza koje su ljudi uspeli da smisle i da je ključ uspeha i opstanka i razvoja demokratskih društava u tome da se deli svest o tome da nam dijalog služi NE DA UKLONIMO KONFLIKTE, već da izgradimo dobre, efikasne mehanizme i institucije kojima REŠAVAMO KONFLIKTE, kako se god javljali u društvu. I to je proces koji se nikada ne završava.

Ovde mogu samo da se složim. I da se nadam da će što više ljudi razmisliti o ovim rečima.

gordanac
Srbija ima odluku o prioritetu - to je proces EU integracija. I one se, kao i demokratija - SREDSTVO, a ne cilj, sredstvo kojim sve u svim sektorima društva menjate na bolje.
Koliko duboko taj proces ide? Nezamislivo duboko.
Radi li se dovoljno dobro, dovoljno brzo, dovoljno koristeći sve raspoložive resurse?
Verovatno - ne.

I za to je, pre svega i iznad svih, odgovorna politička elita. I tu nema prostora za izvlačenje. potom sledi intelektualna "humanistička" elita, krupni biznis, civilni sektor i mediji. Ali pre svih - oni koji donose poliitčke i državničke odluke. I nema tu izvlačenja na "volju građana" i slično, na Holanđane, ne daj Bože. Za nedovoljnu brzinu kretanja Srbije prema EU pre svih su odgovorni političari na vlasti - a pošto su se na vlasti bukvalno svi do danas izmenjali, odgovorna je celokupna politička elita. Čijem delu (DS) u poslednje vreme kao da lagano dole iz zadnjice u glavu. Ako ne računamo Statut Vojvodine (odnos prema vojvođanskoj autonomiji). Gde su ga demokrate zaglibile do grla. I ponavljam - nema tu izvlačenja na istraživanja javnog mnjenja.
gordanac
Uvek može bolje, a da bi i bilo bolje, treba nam ZNANJE o tome ŠTA bi moglo bolje, a nije još, treba nam kritika i dijalog, a ne netrpeljovst i prezir prema svemu što je (sasvim očito) ipak nepovratno već promenjeno na bolje.
Postoji jedna sklonost formalno obrazovanih ljudi u Srbiji da analizom i kritikom zovu ili stavove "ma, sve je bezveze, dno dnova, mi smo najgori" ili stavove "e, da smo, a nismo i što nismo kad je onda moglo i štabibilokadbibilo.." pri čemu su oba pristupa sasvim neproduktivna i eonima daleko od "vrednosti" za koje se isti oni koji tako analiziraju i kritikuju formalno zalažu. To je, otprilike, faza dijaloga između raznih sektora u našem društvu u kojem se danas nalazimo. To se, inače, zove "ubrzavajuća" faza dijaloga i daleko je od početka (koji je bio i najteži) da se uopšte prihvati ideja da se u bilo kakvom dijalogu učestvuje.

I ovde mi preostaje smao da se složim. A izvlačim u quotes kako bi neko, kome je prethodno promaklo, možda i pročitao i razmislio.


gordanac gordanac 18:07 17.10.2009

Re: arhajska verzija...

Nisam ni pomislila (ni napisala, a čini mi se da smo se i razumeli gledetoga ) da odreknem i mrvu odgovornosti upravljačkim "elitama" (ima ih tu raznih mnogo "skromnih", pa zato stavljam znake navoda ), naprotiv, i izvini ako je bilo gde tako zazvučalo, nemam takvih namera.
Neznanje upravljačkih "elita" je najvidljivije i - paraodoksalno (možda) smanjivaće se upravo zbog te vidljivosti (možda) brže nego kod onih koji su na "manje vidljivim" mestima, a ti i takvi (možda) su i funkcionalno - mnogo važniji, to sam mislila (ako nisam napisala dovoljno jasno).
Nedostaci veština strateškog mišljenja u raznim sektorima su - poseban deo. (i po mom ličnom utisku - najkomplikovaniji za menjanje - radi se o menjanju navika, vraški zahtevan posao)
johnny011 johnny011 18:16 17.10.2009

Re: arhajska verzija...

gordanac
Nisam ni pomislila (ni napisala, a čini mi se da smo se i razumeli gledetoga ) da odreknem i mrvu odgovornosti upravljačkim "elitama" (ima ih tu raznih mnogo "skromnih", pa zato stavljam znake navoda ), naprotiv, i izvini ako je bilo gde tako zazvučalo, nemam takvih namera.
Neznanje upravljačkih "elita" je najvidljivije i - paraodoksalno (možda) smanjivaće se upravo zbog te vidljivosti (možda) brže nego kod onih koji su na "manje vidljivim" mestima, a ti i takvi (možda) su i funkcionalno - mnogo važniji, to sam mislila (ako nisam napisala dovoljno jasno).
Nedostaci veština strateškog mišljenja u raznim sektorima su - poseban deo. (i po mom ličnom utisku - najkomplikovaniji za menjanje - radi se o menjanju navika, vraški zahtevan posao)

Ma, ne, sve je okay zvučalo, i nemoguće je sve reći u jednom blog komentaru. Znanje, rad, kultura demokratije, sve su to ključne reči na kojima treba da se bazira kretanje našeg društva. I, konsenzus o osnovnim vrednostima (a koji smatram jako važnim) nikako ne isključuje "demokratski konflikt" o kojem si govorila, naprotiv.
vilovuk vilovuk 21:37 17.10.2009

Re: arhajska verzija...

gordanac
Srbija ima odluku o prioritetu - to je proces EU integracija. I one se, kao i demokratija - SREDSTVO, a ne cilj, sredstvo kojim sve u svim sektorima društva menjate na bolje.
Koliko duboko taj proces ide? Nezamislivo duboko.
Radi li se dovoljno dobro, dovoljno brzo, dovoljno koristeći sve raspoložive resurse?
Verovatno - ne.

A gde je Kosovo? Ali da ostavimo Kosovo, znamo gde je i šta je ... i čemu Kosovo služi.
Ja mislim da je sasvim neprimereno, ovde na kružoku o Kišu, proturati hvalospeve ekipi na vlasti,
ako već niste spremni da otvorite blog na tu temu.
Kažete da proces ide duboko. Ako mislite na zakone, a verovatno mislite i na to, onda Vam mogu
reći, na primer, da je zakon za koji sam profesionalno zainteresovan, urađen 'nezamislivo plitko'.
Lično sam, preko poznanika iz Gradske uprave, uticao da se bar terminologija koliko toliko
dovede u red, da se ne pravi sprdnja sa državom. Ali zakon je svejedno loš.

Uvek može bolje, a da bi i bilo bolje, treba nam ZNANJE o tome ŠTA bi moglo bolje, a nije još, treba nam kritika i dijalog, a ne netrpeljovst i prezir prema svemu što je (sasvim očito) ipak nepovratno već promenjeno na bolje.

Ovo je prosto da čovek crkne od muke, kad nešto ovakvo pročita! Kakav crni dijalog kakvi bakrači!
Svaki dijalog prestaje kad se dotaknu nečiji materijalni interesi. A svaka oblast ima svoju MAFIJU.
Treba nam više znanja, naravno, ali manjak znanja nije naš glavni problem.
Naš glavni problem je višak mafije. Mafije povezane sa vlašću (ovo ne mora ni da se kaže).
gordanac gordanac 22:04 17.10.2009

Re: arhajska verzija...

Ja mislim da je sasvim neprimereno, ovde na kružoku o Kišu, proturati hvalospeve ekipi na vlasti,
ako već niste spremni da otvorite blog na tu temu.

Neprimereno je na postu o Kišu UČITAVATI nenapisano, jedino je to neprimereno.
Ako ikada i igde budem "proturala hvalospeve" (bilo kakve) oni nikada i nigde neće biti namenjeni - vlasti, nijednoj.
Kažete da proces ide duboko. Ako mislite na zakone, a verovatno mislite i na to, onda Vam mogu reći,
na primer, da je zakon za koji sam profesionalno zainteresovan, urađen 'nezamislivo plitko'.
Lično sam, preko poznanika iz Gradske uprave, uticao da se bar terminologija koliko toliko
dovede u red, da se ne pravi sprdnja sa državom. Ali zakon je svejedno loš.

Šta sam mislila - to sam i napisala. Ako vi napisanim ne dovodite u vezu neznanje i loše zakone, onda se nismo razumeli.Biva.
Ovo je prosto da čovek crkne od muke, kad nešto vako pročita! Kakav crni dijalog kakvi bakrači!

Eto - u pravu ste.
Nema verovatnoće da se između nas uspostavi dijalog, izgleda baš nikako.
vilovuk vilovuk 22:20 17.10.2009

Re: arhajska verzija...

Blogeri imaju moj komentar i vaš odgovor.
Neka sami zaključe da li je vlast spremna na dijalog ili će radije da demonstrira osionost.
Goran Vučković Goran Vučković 22:30 17.10.2009

Re: arhajska verzija...

Blogeri imaju moj komentar i vaš odgovor.
Neka sami zaključe da li je vlast spremna na dijalog ili će radije da demonstrira osionost.

Moj zaključak (nije prvi put): ko Goci osiono "postavi pitanje", obično se ne ovajdi od dijaloga.

Probaj malo manje tendenciozno, obično daje više rezultata.
vilovuk vilovuk 22:45 17.10.2009

Re: arhajska verzija...

Hvala Vučko na savetu, za 'drugi put', jer nije ovde mesto za tako ozbiljnu temu,
ja sam samo to hteo da kažem.
A taj 'drugi put' će doći kad na vrbi rodi grožđe. Bojim se.
gordanac gordanac 22:47 17.10.2009

Re: arhajska verzija...

Goran Vučković
Blogeri imaju moj komentar i vaš odgovor.
Neka sami zaključe da li je vlast spremna na dijalog ili će radije da demonstrira osionost.

Moj zaključak (nije prvi put): ko Goci osiono "postavi pitanje", obično se ne ovajdi od dijaloga.

Probaj malo manje tendenciozno, obično daje više rezultata.

:))))
Idi, bre, Čubaka!
Eto, ispade i troll, a NIJE Brajović prvi počeo
Goran Vučković Goran Vučković 23:01 17.10.2009

Re: arhajska verzija...


:))))
Idi, bre, Čubaka!
Eto, ispade i troll, a NIJE Brajović prvi počeo

Pa mislim stvarno - nećemo valjda od ovoga da pravimo skupštinu

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:08 17.10.2009

Re: arhajska verzija...

gordanac
Eto, ispade i troll, a NIJE Brajović prvi počeo

Не, стварно нисам, овај пут сам у функцији надзорног органа ;-) Улоге се каткад мењају.
gordanac gordanac 23:19 17.10.2009

Re: arhajska verzija...

Predrag Brajovic
gordanac
Eto, ispade i troll, a NIJE Brajović prvi počeo

Не, стварно нисам, овај пут сам у функцији надзорног органа ;-) Улоге се каткад мењају.


Izvinjavam se za troll, nije pokrenut bilo kakvom lošom namerom i nikako da na bilo koji način "odvede" razgovor od druga Danila i "oholosti majstorstva" ili da "skreće razgovor kuda ne treba", nekako se samo - desilo, izvini.
Briši slobodno sve, to je taj "nemili pos`o nadzornog organa"
vilovuk vilovuk 23:29 17.10.2009

Re: arhajska verzija...

Nemoj, Brajoviću, brisati, neka ostane zapisano.
Budi karakter.


Milan Novković Milan Novković 23:31 17.10.2009

Re: arhajska verzija...

Društvo nameće norme zato što ljudi ne poseduju spontanu, genetsku sposobnost uviđanja opšteg interesa (za razliku od svih drugih živih bića i vrsta - "Tragedy of Commons", Garrett Hardin), ljudi moraju da verbalizuju, da tematizuju, da dijalogom i regulacijama (legislativom ili običajnim pravom) utvrde SVE svoje socijalne veze. Ne umeju drugačije, bez toga se svaka zajednica samoraspada, dolazi do totalne samodestrukcije

Ti Hardinovi commons su meni pomalo nesrećno postavljeni i nemaju previše direktnih dodirnih tačaka sa genetskim. Common kao reč ovde malo muti vodu zato što više otuđuje ljude nego što ih spaja. Prosto, po mom mišljenju, viši sistemi vrednosi su u ovoj postavci dovoljno prisutni i oni tragediju definišu više kao derivat socijalno organizacione fenomenologije, sa sistemom vrednosti kao veznom logikom, nego nekog direktnijeg genetskog.

Čak, ja mislim da mi baš imamo genetsku sposobnost i potrebu da se udružujemo zarad opšteg dobra - tako se lakše preživljavalo pre nekoliko hiljada godina i od tad se nismo previše genetski promenili.

Pre-cursor ovakvom mišljenju bi čak bila naša ne toliko neočigledna innate težnja ka udruživanju čak i u grupe gde nema očigledne koristi. Ovo, po meni, kristalno jasno ukazuje na čvrstu genetsku potrebu za udruživanjem.

Neki viši sistemi vrednosti na stranu, u nekoj nižoj ravni su i koreni potrebe za majstorstvom i ohološću verovatno genetski (kao šepurenje pred suprotnim polom, npr), ali sigurno postoji i jasna, viša civilizacijska ravan koja sedi povrh svesi o našoj sposobnosti kreacije i povrh uživanju koje se vrti oko kreacije.

Mogao bi neko reći da je i to genetsko - kreativnost je uvek bila bolji odgovor za nejasne i opasne nove situacije, samo kreacija je odjednom postala voljna aktivnost koja ide dalje od osnovne potrebe, u jeziku i procesu učenja, trans-generacijskom akumuliranju znanja, svest o kreaciji je dobila "vozilo" kojim je, iako i sama liči na genetsko, pobegla genetskom genetskom.

Kao i svaka viša vrednost i ona nosi dozu eksplozivnog, koje se onda, kao što Predrag kaže, na kreativan način plasira na pravom mestu u grupi rečenica, ili paragrafa, muzičkim, likovnim ili bilo kojim drugim frazama.

A mi onda, brzopleti kakvi jesmo, umemo uvek nanovo da podlegnemo vrednovanju po asocijacijama pa i eksplozivna pražnjenja nižih "vrednosti" trpamo u više intelektualne kategorije kad su u pitanju značajni ljudi.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:35 17.10.2009

Re: arhajska verzija...

Драги дискутанти, нисам сматрао неопходним да неком одузимам а другом дајем реч, или стајем на једну или другу страну... Верујем у расправе до последње капи крви пристојних речи; верујем у комуникацију; верујем у литературу која остварује комуникацију; верујем да нисмо сами... у свемиру.


vilovuk vilovuk 00:06 18.10.2009

Re: arhajska verzija...

A mi onda, brzopleti kakvi jesmo, umemo uvek nanovo da podlegnemo vrednovanju po asocijacijama pa i eksplozivna pražnjenja nižih "vrednosti" trpamo u više intelektualne kategorije kad su u pitanju značajni ljudi.

Primljeno, Milane.
Ali nama ovde je teško, država nam truli razjedena korupcijom, može li se to ne videti ako smo ozbiljni?

Edit:
eksplozivna pražnjenja nižih "vrednosti" trpamo u više intelektualne kategorije kad su u pitanju
značajni ljudi.

mislio sam da je ovo meni upućeno kao prekor, umotan u nejasan omot. Izvini.
Milan Novković Milan Novković 00:28 18.10.2009

Re: arhajska verzija...

Primljeno, Milane.
Ali nama ovde je teško, država nam truli razjedena korupcijom, može li se to ne videti ako smo ozbiljni?

Ja sam sa mislima nastavio tamo gde sam stao pre jedno 6-7 sati, pre pauze u blogovanju

Možda se nismo potpuno razumeli - ja sam mislio na potencijalnu eksplozivnost manje jasnih i manje kvalitetnih misli velikih ljudi, elite, a kojima mi dajemo vrednost po asocijaciji (u smislu - ako je neko veliki čovek onda je sve što takav čovek kaže veliko i vredno).

Nit mi je krenula od Geteovog i Kišovog o skromnosti, pa ubrzo zalutala :)

Slučajno je ispalo pošto je Gordana potegla Getea i pojačala ono Predragovo o Kišu i skromnosi. Objasnila je koncept, samo je meni Gete jedan od najpametnijih što su ikad hodali na ovoj planeti, pa su prsti previše svrbeli, pretsao sam da slušam - to su one situacije gde više ni teže oružje ne moše da me zaustavi, ja svoje moram da istrtljam

E sad, preko vaše konverzacije sam preleteo pošto je došla posle moje prekinute niti, pa bih trebao da pristignem, tj da razmislim o tome šta ti misliš da sam ja mislio ovim mojim rečima. Ali pitanje razumem i odgovaram: ne može se ne videti, ali i sam mislim da nema moćnijeg oružja od dijaloga gde se diskutanti poštuju. Onda, kao što sam ja mislio da će biti jasno u mom komentaru, prirodna potreba za udruživanjem u cilju zajedničkog dorbra bi morala da stupi na scenu.
ephemeris ephemeris 07:21 16.10.2009

Jedan predlog


Ja bih uz sve navedene velikane naše književnosti dodao još jednog vrsnog stilistu i majstora atmosfere - Miroslava Popovića, koga je prerana smrt zaustavila na samo dva remek-dela: romanu "Sudbine" i zbirci priča "Tvrdo nebo". Ko je čitao, znaće o čemu govorim, ko (još) nije, moja najtoplija preporuka...
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 09:01 16.10.2009

Re: Jedan predlog

ephemeris
Miroslav Popović

О њему и његовој мени ипак најдражој књизи, Удри банду, био сам својевремено написао текст Митраљез и острво. Иначе, Поповић спада у писце малог али незаобилазног дела.
rapunzel rapunzel 13:36 16.10.2009

predrage

pohvale
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 14:07 16.10.2009

Re: predrage

rapunzel
pohvale

Хвала, . Лепо си овде испала. ;-)
trener92 trener92 15:50 16.10.2009

Opet ja

trener92

dodatak:
Sada sam čuo, biće na prvom programu u 22h !
napomena:
Ipak je na drugom programu, ali je počelo u 22,35.


Citiram se(be) :
(kad malo razmislim tako je najbolje! , ne možeš nikom da se zameriš ,možeš i da napadaš , a ne može(š) da ti odgovori! izvanredno!)
Nije bilo onako kako sam napisao, ali dočekali smo , uz malo lutanja i nerviranja(bar ja)...
Film , posle malo sabranih utisaka ...hm , gore u nekom komentaru si nešto o tome pomenuo , sličan utisak, možda , ako nisam previše grub , da je u nekim momentima ličio na one putopise "kontikija" , kažem možda je pregrubo , možda sam očekivao više,(makar posle najave) ...ipak vredelo je , nekoliko detalja .
-"Srbenda", u dugačkom crnom kaputu, uvek sa dve žene pored sebe
- Kiš koji uzima gitaru i Okudžava ( sa sve ruskim štimom) , to je sigurno bilo vredno
- "Ukrao sam ti jednu pripovetku-
"Ako neka si"
-O Andriću i Andrićev citat
-anegdota o "Aliji" iz Crne Gore , albanskog porekla , kada je očarao jednu mladu damu , koja ga je tražila i posle 20 godina( to nije iz filma , ali je izvanredno)
-
....O tvom tekstu
zar treba nešto da se napiše,... možda da bi pravi doživljaj bio da ga je Miki M ,. pročitao
Uostalom bolje da je samo on pričao i na filmu , tako bi dobili najbolje.( to su moji
utisci, a ovaj što sam ga citirao sigurno mi neće odgovoriti)
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 17:03 16.10.2009

Re: Opet ja

trener92

Тренеру, ево теби на поклон Пучинијеви Боеми, Први део, а потом и Други део, у последњој продукцији бернске опере. Музички директор је Србољуб Динић, а у хору на крају другог дела пева и један мој пријатељ, који ми је линкове и послао.

Иначе, по овим овде реакцијама, изгледа да су аутори филма потценили интересовање и интелигенцију властите публике.

П.С.
Окуџавина кошуља је хит!!!
trener92 trener92 22:55 16.10.2009

Re: Opet ja

Predrag Brajovic
trener92


П.С.
Окуџавина кошуља је хит!!!


( kakva asocijacija -
ne mogu da odolim izazovu The Last Clean Shirt)
Тренеру, ево теби на поклон Пучинијеви Боеми, Први део, а потом и Други део, у последњој продукцији бернске опере. Музички директор је Србољуб Динић, а у хору на крају другог дела пева и један мој пријатељ, који ми је линкове и послао.

Иначе, по овим овде реакцијама, изгледа да су аутори филма потценили интересовање и интелигенцију властите публике.



(Tebe smem da citiram , nisi kao onaj gore , onaj tamo ume da bude, ponekad, mnogo nezgodan)

Nisam ni sumnjao da ćeš razumeti, a zamisli samo monolog , Mikijevo majstorstvo
( eto ti sad , još jedan majstor
- k`o "Tri musketara " -, ima vas ,ima)
sa scenografijom iz Kišovih tekstova, i muzikom da sve to pokrije. To bi bio pravi doživljaj .
Dobro, za to je potrebno malo više od želje ( i dobre namere) da se obeleži sećanje na Kiša, Ali da ne zakeram previše ,
Dobro sam jednom rekao , prilikom čitanja ,tvog, ranije postavljenog teksta( i ne samo tvog ima vas još, hvala Bogu- znaš već) , ne može čovek da ode odavde tek tako( čitao sam i ono sa linkova) ,
A ja to sve volim polako...
+ muzika , zadužio si me, da budem iskren počeo sam da slušam , ali sam ostavio za neko mirnije vreme kako i priliči. ( 2:25:00 )
Hvala ti ...( ne samo za muziku!)
(Lep je osećaj kad čovek shvati , da nije pogrešio (u proceni i utisku koji neko ostavi na njega )
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 09:55 17.10.2009

.

mnogo volim kisa i drago mi je kada neko pise o njemu.

''Ne dozvoli da te uvere da su u polemici Sartr-Kami obojica bili u pravu.

Ne veruj u automatsko pisanje i "svesnu nejasnost" - ti težiš za jasnošću.

Odbacuj književne škole koje ti nameću.

Na pomen "socijalističkog realizma" napuštaš svaki dalji razgovor.

Na temu "angažovana književnost" ćutiš kao riba: stvar prepuštaš profesorima.

Onoga ko upoređuje koncentracione logore sa Santeom, pošalješ da se prošeta.

Ko tvrdi da je Kolima bila različita od Aušvica, pošalješ do sto đavola.

Ko tvrdi da su u Aušvicu trebili samo vaške a ne ljude - isti postupak kao gore.

Segui il carro e lascia dir le gen. '' Kisa, Saveti mladom piscu
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 10:03 17.10.2009

Re: .

Velimir Mladenovic
mnogo volim kisa i drago mi je kada neko pise o njemu.

Киш је, у нашој књижевности, незаобилазан. Ко год да се овде бави писањем, морао је при том да заузме некакав став о ономе шта Киш пише и како пише. Ја сам тај свој став помало забележио. И то је то...
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 15:18 17.10.2009

Re: .

Predrag Brajovic
Velimir Mladenovic
mnogo volim kisa i drago mi je kada neko pise o njemu.

Киш је, у нашој књижевности, незаобилазан. Ко год да се овде бави писањем, морао је при том да заузме некакав став о ономе шта Киш пише и како пише. Ја сам тај свој став помало забележио. И то је то...

hvala vam na tome, sve mi se cini, da mnogo zaboravljamo: nase pesnike, vladare, ljude koji znace!!
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:55 17.10.2009

Kiš kao prevodilac

Hteo bih da kažem nešto i o Kišu kao prevodiocu (neka mi se ne zameri ako je već neko ranije o tome govorio, a ja nisam stigao da primetim).

Kiš je prevodio sa madjarskog i francuskog jezika, a naročito su mu bili dobri prevodi jednog od najboljih madjarskog pesnika, Endrea Adija (Endre Ady, 1877-1919).

S tim u vezi podsećam da je nedavno, ma mom blogu, Antonači veoma lepo primetio:

Kiš je jednom rekao da ga je Adi kastrirao - za svako Kišovo osećanje, Adi je već imao napisanu pesmu.

Evo kako je Kiš preveo dve Adijeve pesme:

BRAK JASTREBA NAD ŠEVAROM
Krećemo na put. U susret Jeseni.
Krešteći, plaćući, zaneseni.
Dva jastreba posustalih krila.

A Leto već radja nove pirate,
novih jastreba krila već se zlate.
Nebom već pustoše strasni sudari.

Letimo iz Leta, strašću zaneseni,
staćemo s Jeseni, kad nebo zaseni,
nakostrešeni i zaljubljeni.

Poslednji je to dan naših bračnih noći:
jedno drugom ćemo iskljuvati oči
i pašćemo mrtvi u ševar jesenji.



LEŠ U ŽITU
Zaboraviše ga na snežnom polju,
na grobu mu cvetati neće
karanfil, božur, božje cveće.

Zemlja ga tiho upija, sita,
kroz telo mu klija
seme pobedničkog žita.

Letos će ležati raspadnut
ko strašilo za ptice
u zlatnom moru pšenice.

Sudbina mu pobegla kroz raži,
iz njega i nad njim buja
život pun nade i laži.

(Iz knjige: PESNIČKI PREVODI, izbor i uvod Ivana V. Lalića, Matica Srpska i SKZ, Beograd 1972)
mirelarado mirelarado 22:07 17.10.2009

Re: Kiš kao prevodilac

Када говоримо о Кишу као преводиоцу, не би требало да изоставимо Кеноове Стилске вежбе. Сâм Киш је рекао: "Стилске вежбе се не могу преводити, оне се могу само варирати на другом језику." Данас бисмо такав превод назвали коренитом обрадом изворника. Не треба да нас завара једноставност овог музичко-математичко-књижевног поигравања, Кишово мајсторство и овде је дошло до пуног изражаја, многи га пореде са Винаверовим преводом Раблеовог Гаргантуе и Пантагруела.
Као пример може послужити италијанска варијација:

Jedno giorno u grande sole mio ia sello sulla platforma d’uno otobusso e tammo cacve uomo ia vido. Ja vido uno giovanotto sa dughissimo vratto i sa spaghettom okollo cappello. I questo giovanotto
psovaggia uno povero uomo á questo napadaggia da mu stato na curie occhi, a on mu nie stato na curie occhi, o contrário. Quando on vide iedno prazzno mezto, on trci, trci, da sederci.

Na due ore ottada, ia ga viddim ancora una volta ascoltare savetti d’un facchino e bandito chi parla aproposto d’uno puzze da cappotto.

( R. Keno, Stilske vežbe, preveo Danilo Kiš, IP Rad, Beograd,1977)
marco_de.manccini marco_de.manccini 03:34 18.10.2009

Re: Kiš kao prevodilac

ааа, то је био киш? супер вежбе.

(италијански као да је од мене учио)
leopold_lady leopold_lady 22:44 17.10.2009

Nesavršen....

jedinstven i do sada kod nas u književnosti - neponovljiv..... Bilo je bledih kopija stilskog pisanja Kišovom - ali,to nije to.... Gledala sam davno davno jednu Tv reportažu sa njim - i shvatila sam koliko je komplikovan čovek,ali na jedinstven način.... Za druge bi možda rekla da su bahati,nekulturni,možda bi im uzela za zlo što puše cigaretu za cigaretom - ali njemu ne bi mogla da zamerim.... Sve i da nije taj ko je bio.... Jer,kao ličnost je imao neki šarm - nešto zagonetno,nešto što te tera da ne misliš na njegove mane i nedostatke,već da upijaš sve ono što ima da ti kaže....
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 12:28 20.10.2009

Re: Nesavršen....

Хвала, Лејди, на овом упечатљивом коментару.
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 14:27 19.10.2009

Da se ne zaboravi

Evo još malo. Da se ne zaboravi. Prilozi o Danilu Kišu u Kulturnom dodatku POLITIKE od 17.10.2009.
I zašto niko ne pominje Kišov prevod Bordel muza
margos margos 10:56 20.10.2009

.....

Reče ti nešto o svom odnosu prema ljudima koje voliš - moj je sličan. Ne zameram, ne prosuđujem, al ne umem ni da pričam o njima. Te se ne bih ni javila na ovoj temi da me nešto nije dodatno dotaklo... Za vikend sam bila u gimnaziji 'Svetozar Marković' u Novom Sadu, u kabinetu za Srpski i književnost i videh jedan veliki lepi hamer sa nekoliko Kišovih slika i srebrnim flomasterom ispisanih rečenica i biografskih podataka. Nije ga bilo pre dve nedelje - nastao je, kao i tvoj blog, u spomen godišnjice.
E, to me raznežilo... a neko je verovatno dobio peticu u dnevnik. I treba.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 12:23 20.10.2009

Re: .....

margos
E, to me raznežilo... a neko je verovatno dobio peticu u dnevnik. I treba.

Видим, Маргос, да су и теби драги ови "штребери". Киш је, рецимо, био сјајан студент, и најславнији са Катедре за светску књижевност, мада је, доцније, било и оних који су га по просеку оцена надмашивали.
margos margos 13:05 20.10.2009

Re: .....

On je od onih koji ostavljaju utisak da su sve što su radili - naprosto morali tako i nikako drugačije. Kao da ih neki unutrašnji goniči teraju, uprkos okolnostima, uslovima, pa čak i unutrašnjim slabostima.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana