Sedele smo u basti doticnog restorana, kada je pocela tuca. Dvojica sredovecnih ljudi. Prvi je od udarca pao i glavom razbio ogromnu zardinjeru. Drugi ga je iz sve snage sutirao trazeci da mu ovaj prvi plati za ulozeni trud. Ishod bitke je vodio ka lincu.
Konobari, dva mladja momka, su se odjednomi iz baste izgubili. Reagovalo je nas sest zena. Vikale smo da neko od prisutnih gostiju pozove policiju. Konobari su odbili, jer rekose, to ih se ne tice. Zena za sankom nam nije dozvolila upotrebu restoranskog telefona. Pozvala sam policiju sa svog mobilnog.
Toliko nepotrebnih pitanja. Ko je povredjen i koliko, ko ga bije, koliko to traje... Kada sam rekla da li im treba les da bi dosli, dezurni mi rece da mora sve da zna da bi poslao patrolu. Za to vreme zena za sankom sa nekakvim kesama se izgubila.
Dodje i patrola. Videsmo da od sveg ovog nista nece biti. Nedostaje les. Molim nasu policiju da strogo kazni sve ucesnike tuce i osoblje restorana jednim ukorom: "No, no... Nemoj da vam se to vise desi! Drugi put cemo vam prstom zapretiti i cak povisiti ton na vas!"
Razmisljam.
Koje su mogucnosti u nasoj drzavi da covek naplati svoje dugovanje? Savest poslodavca? Policija? Sud? Ili "zakonom svojih ruku i nogu?"