Krstovdan iliti Vozviždanije časnog krsta (to mu je valjda zvaničan naziv) pada 27. septembra. Iako je to praznik usko vezan uz post, u našoj pravoslavnoj papazjaniji i nelogičnostima kojima obiluje praktikovanje vere kod običnog sveta, povezan je sa vašarom, jednim zbitijem ispunjenim pečenim prasićima i drugim bravima, glasnom muzikom i penjanjem po astalima, pripitim teturanjem do vrteški i vrštanjem sa isith.
Krstovdanski vašar postoji .. nemam pojma otkad. Dok sam bila dete bio je ogorman vašar sa nebrojanim čudesima na kojima se vozili, vrteli, skakli, okretali, padali, ljuljali se, sudarali... Odigravao se na Rudinama, ogromnoj zaravni malo van grada. Pod šatorima se služilo pečenje, svadbarski kupus i nastupale ondašnje zvezde narodne muzike. Igrali su se fliperi, stoni fudbal, igirice na aparatima, ponegde bilijar. Iz vazdušne puške obarale se mete zarad plišanih igračaka, a poneke junoše su udarale u krušku. Moglo se kupiti sve od drveta: od varjače do trepezarijskih stolova; sve od gvožđa: od igala do lokomo..ne ne, baš, ali do kovanih ograda. Metle, vampirski zubi, igračke, razni beskorisni svetleći i zujavi predmeti za koje nismo znali posle par godina uopšte čemu služe, posuđe, alat... Pljeskavice, liciderska srca, svilene bombone, šećerna vuna, mekike... Kao veliki ljubitelj vožnji na svim mogućim skalamerijama naravno da sam kao dete (a i malo kasnije) obožavala vašar.
Vašar počinje več 26. To je takozvano naveče. Traje obično još tri dana, mada poneki vlasnici šatora ili skalamerija za vožnju (ima li neki bolji opšti naziv za njih?) ostanu i duže, nemajući gde da odu da unovče svoje znanje&imanje.
Danas, vašar izgleda u nekim stvarima drugačije, a u nekima sasvim isto. Nije više na Rudinama, već na mestu gradske pijace na otvorenom iliti buvljaka. Pa se i sam nekako pobuvljačio. Sve je manje zabave, a sve više robe, plastične posebno, teksas iz Novog Pazara, čarape -4 para 100 dinara (pamučne!).. Razvukao se niz celu Glavaševu ulicu, sve do parka i pozorišta. Tezga do tezge.
No, tu su i šatori, ni izbliza puni kao nekad, peku se razne životinje, vije se dim sa roštilja, buči sa razglasa: -7 vožnji 200 dinara! - Nagradna vožnja za korpu broj 12, - Ajmo, ruke gore..
Prvi put posle dosta godina odoh ove godine na Vašar. Žmu ne voli da se prevrće i okreće, tako da smo išli više kao posmatrači ovog fenomena. Gužva neopisiva. Ima svega. No, ono što je mene fasciniralo jeste činjenica da i dalje postoji određen znatan broj ljudi koji će otići na vašar u provod. Ljudi, obučeni za izlazak, snajke na štiklama u sintetičkim košuljama, kroz gužvu u prašinu i buku.. da se provedu. Da prošetaju, da ih vide i da oni vide, da sede pod šatorom, i jedu prasence u znoju lica svog dok se okolo uvija neka zvezdica Granda ili već nečega.
Novost je da su se pojavile izvesne igračice. Nismo imali prilike da ih vidimo pošto smo išli preko dana, ali doznasmo iz priče da su to neke polugole, nakinđurene, zapuštene romske devojčice koje se uvijaju oko sredovečnih zadriglih domaćina i podmlatka dok gazda stoji na ulazu i šator i snima koliko je para završilo u njihovim nedrima i oko bokova. Kako mi je Slumdog millionaire još uvek jako živ u sećanju, veoma mi je drago što nisam uživo imala prilike da ovo vidim.
Sve u svemu, ko nije bio, teško mu je da zamisli. Ali kako se osnovni koncept vašara nije skoro nimalo promenio od posle rata do naovamo, podsećanje na scene iz Kamiondžija, Sirote Marije ili Ljubavi na seoski način dočaraće delimično sliku. Samo delimično.
Jer vašar je vašar. Na njemu ima svega.
Tako je nekoliko godina opstajao šator Rock’n’roll pustinja iz kojeg su treštali Kud Idijoti, Majke i sl. Na žalost više ga nema, ali zato videsmo beli šator sa stolicama prekrivenim satenskim belim navlakama i lila mašnama. Kao za venčanja u američkim filmovima. Samo je ispred njega umesto drvenog oltara sa nekim već ukrasnim cvetnim aranžmanom bio ..pečeni vo.
Postoji dakle čitav jedan svet ljudi koji žive od vašara do vašara. Slično kao i putujući cirkusi, i vašardžije žive sezonski. Ne znam šta rade kad ovako zagudi, gde spavaju mali šareni autići i vozići, balerina kratkih rukava na čijoj se suknji vrtesmo, svi oni medvedići i patke u staklenim kutijama nad kojima se zlokobno nadvija ona šapa što ih čupa napolje u ruke neke šećernom vunom ulepljene devojčice... Gde se spakuju sva ona ogledala Smešne kuće i Drakula i pauci iz Kuće strave, konjići i psi sa vrteški? I šta rade svi ti bučni, neobrijani, ljudi velikih ruku?
Dodatak:
rečnik manje poznatih vašarskih izraza:
- šećerna vuna
roze ili bele boje, nešto lepljivo i slatko do izbezumljenosti, uglavnom se proba jednom u životu da se zadovolji radoznalost i završava se time što vam neko u gužvi slučajno istu zalepi za lice što je moguće sanirati samo potapanjem glave u vodu uz čekanje da odstoji
- pečeni vo –
pogrešno je uvreženo mišljenje da su Grci izmislili giros; to je u stvari samo racionalnija varijanta pečenja vola kojeg je nemoguće ispeći ukoliko se ne odsecaju redom pečeni komadi za vreme samog pečenja
- liciderska srca – kažu da su jestiva, ali ne mogu da potvrdim
- svilene bombone – spolja tvrde, prelivaju se u zlatno-čokolanim nijansama, punjene nečim kremastim
Dodatak na dodatak - Karneval
U svetlu potrebe za kritičkim osvrtom na opšte-društveno stanje u Srbiji, moram da napomenem da pomenute pljeskavice nemaju veze ni sa čim. Takođe bih da dodam i to da vašar nije parabola za naše društvo ni u pozitivnom, ni u negativnom smislu. Skrivenih značenja nema. Nema subliminalnih poruka. Vašar je vašar .. jedno zbivanje iz oblasti subkulture... sociološki fenomen koji opstaje nezavisno od tehničko-tehnološkog napretka, političke klime. Ni manje, ni više. O nama govori taman onoliko koliko slična karnevalska zbivanja govore o pripadnicima drugih naroda. Jer današnji vašar jeste daleki potomak karnevalskih srednjovekovnih zbivanja, samo malo više utegnut u društveno prihvatljivo obličje i manje usmeren na iživljavanje svakodnevicom ograničenih životnih potreba. Srednjevekovne karnevalske proslave uvek su bile vezane za neki crkveni praznik i velikim delom usmerene na ismevanje crkve i plemstva. Često su imale izrazite seksualne i nasilne aspekte. Podrazumevalo se ono što bismo danas nekorektno nazvali freak-show i gomila životinja. Kritička dimenzija gubila se iz ovih zbivanja kako se društvo ujednačavalo, a njegovi raznorodni aspekti su se razdvajali, pa smo dobili: karnevale, cirkuse, zoo-vrtove, vašare, festivale svega i svačega (cveća, piva, glume..), sportska takmičenja. I vašare.