O kioscima...

nelly09 RSS / 20.10.2009. u 00:58

...Nekada davno na ovim nasim prostorima postojali su mali metalni neugledni objekti koje smo nazivali kioscima. Postoje naravno i danas, ali nisu ni mali ni metalni. Ali i dalje su neugledni. Nekad zbog izgleda, danas zbog ponude. Zedj nebeskog naroda da sazna kako se hrani supruga poznatog fudbalera ili zasto je domaca estradna zvezda bez gacica dosla na koktel jaca je od potrebe za osnovnim egzistencijalnim potrebama. Neko se odrekne mleka ali dobije itekako vrednu informaciju kako je od alkohola obezglavljena pevacica povratila po harmonikasu tamo negde na jugu ili istoku zemlje. Informacija da je cerka vlasnika lanca hotela docekala zoru u drustvu njonjave pop zvezde u diskoteci na Menhetnu mami nase oci prikradajuci se naslovnoj strani. Odavno nema vesti o dupke istetoviranom kosarkasu, ziv li je? A ona sto usvaja po jedno dete godisnje. Zanima li nas to, zaista. Negde u dubini kioska mozda cete videti poneki casopis iz oblasti nauke i tehnike, osvajanju svemira, zavucen iza slojeva mini ukrstenica sto vrsta i nacina. Nekad smo imali jedan enigmatski casopis a bili smo n puta pametniji. Aonda se pojavila zena fudbalera...i njonjava pevacica. Koja je smrsala. Eto, i ja pratim...

 

Za uvo: Muse - The Resistance (2009)

Mogu da vam nabrojim stotinak grupa i pevaca koji su se vremenom udavili u sopstvenom kalu, batrgajuci se u nemoci svog muzickog izraza, kopirajuci sebe same do poslednje note zivota. Znam i one koji su, naplativsi dobro zanimljiv prvi album, otisli u zasluzenu penziju na, verovatno obostrano zadovoljstvo. Ali, ima i onih koji u jednom trenutku evoluiraju, pa to ponove, a onda provedu noc u operi. Muse su eksplozivno evoluirali i stigli do svoje opere. Pa, skoro u pravom smislu te reci. Ali, briljantno, setajuci nas kroz svoj lirsko pobunjenicki svet bojama i harmonijama. Skoro onako, kako je to nekad Queen umeo. Onaj Queen.                                                  Ocena: 90/100


Za oko: Independence Day, Roland Emmerich (1996)

U podzanru SF kulture, bliskom kontaktu sa vanzemaljskim civilizacijama, nema eksplozivnijeg filma. Od prvog kadra do kraja odjavne spice ovaj akcioni blockbuster slomice vam stolicu na kojoj sedite, zalepice vam ocne kapke za obrve i ucinice vas ponosnim sto ste pripadnik ljudske rase, a ne neki tamo srbin ili amerikanac ili stagod. A to je u stvari poruka filma. Ako ste spremni da je prihvatite.

                                                                                                        Ocena: 93/100



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana