Oni su nas ubijali - streljanje Kragujevca

omega68 RSS / 20.10.2009. u 19:58

 

 

         Odveden na streljanje ja sam bio živi svedok strašnog progona 21. oktobra 1941. godine u Kragujevcu.Podstaknut svim užasima ja sam počeo da pišem tek onda kada sam se streljanja vratio i to ne odmah.Bilo je to i nemoguće jer sam bolovao : tri puta sam padao onesvešćen; jednom prilikom su me doneli krvavog , jer sam na ulici ružno pao.

 

 

         Moja osnovna škola se zvala : ’’21. oktobar’’. Svake godine smo prvi pisani zadatak iz srpskog jezika imali  u vezi dana škole i tog najtragičnijeg dana u istoriji ovog naroda.Uvek bi tada nastala trka za najpatetičniji opis nečega što smo samo mogli da naslućujemo i što smo mislili da nikada nećemo da doživimo.Dakle, uvek je taj pisani zadatak počinjao slikama tmurnog neba, jata crnih gavranova , čuli su se pucnji, jauk streljanih ... Samo se priča , a nikad nije dokazano, da je nekad u nekoj generaciji učenik započeo svoj sastav:

''Svanuo je 21. oktobar, dan kao stvoren za streljanje''.

Možda bi u nekom drugom gradu to moglo nekome da bude i duhovito.U Kragujevcu - ne.

Tu i dan danas postoje živa sećanja na streljane članove porodica koji su bez ikakve svoje krivice bili lovljeni po kućana, ulicama, izvođeni iz škola i radnji.Svakog Velikog školskog časa smo se pitali kako je to izgledalo.Onda mi je , čudnim putevima gospodnjim, došla do ruku knjiga pesnika i profesora istorije i književnosti Svetislava M. Maksimovića ’’Oni su nas ubijali’’.

 

         Ta hronika-dnevnik je objavljena tek 1990. godine.Pisana je uzbudljivo i potresno , na licu mesta, mastilom i gustim rečenicama u noćima bezumlja i straha na stranicama đačkih svezaka.

Ovu knjigu sam počeo da pišem 1941. godine.Radio sam na njoj pod najtežim okolnostima, jer treba shvatiti da sam pisao o okupatoru koji nije otišao ,  koji je još tu , o okupatoru kakav nikada nije postojao u istoriji sveta. Taj okupar je svakodnevno motrio i vršio upade po kućama ne samo danu nego i noću.Odvodio je u zatvorre , odašiljao u lagere i rudnike, a kada mu se htelo on je stavljao sve i svakoga pred mitraljez.Ja sam suviše smelo radio.Stavljao sam na kocku ne samo svoj nego i živit svije porodice( majke, sestre, žene sina  i ostalih ).

Pisao sam tajno i žurno.Išlo je vrlo teško, jer je trtebalo više puta proveriti i utvrditi stvari.Bilo je ttrenutaka kada je bilo teško i opasno putovati, kada su se vodile građanske borbe, kada je okupator pretresao i legitimisao.Radi svega, ja sam morao da zalazim po kućama, da se družim sa radnicima koji posle streljanja zakopavaju leševe, a isto tako i sa profesionalnim grobarima koji su noću leševe otkopavali.Odlazio sam kad je trebalo i u samu Krajskomandanturu. Tu sam posmatrao i okupatora i svoje.Gledao sam lica, gledao ko gde ulazi,odakle  izlazii koliko se zadržava.Družio sam se sa ljudima čiji su sinovi ili braća obešeni.Sve sam gledao, sve sam to morao da znam.

         Ovo moje delo možda će imati o nekim događajima i prilikama u svetu manje reči.Ali tako mora da bude u ovom prvom izdanju.Ja se žurim da delo izdam za života jer moji nervi i izmorenost ne dozvoljavaju mi da verujem da ću da doživim četrdeset godina života.Zato , ako preživim ovo izdanje lako ću svakodrugo  dopuniti novim podacima najvećih zločina čovečanstva , zločina koja je stvarala jedna lažna kultura jednog naroda koji je u sebi gajio zločin kao što majka gaji detesvojim mlekom.

A vekovi iza mene , neka me demantuju ako sam laži govorio.

U Kragujevcu

30. juna 1943.

 

         Prvi deo knjige je svedočenje autora kako je izgledao Beograd neposredno posle aprilskog bombardovanja.Opisani su svi užasi leševa ispod još neraščišćenih ruševina, tumaranje živih mrtvaca koji traže svoje najmilije, glad i sveopšte poniženje vojske koja je pre dvadeset godina bila ovenčana slavom pobednika, a sada njeni pripadnici mole za parče hleba.Tražio je svog prijatelja Simu Pandurovića.Našao je samo njegove sinove Vojislava i Branka.Rekli su mu da je Sima jedva ostao živ.Pričao je sa Dobricom Milutinovićem koji je bio već strašno oronuo.Zatim sledi opis stanja u Kragujevcu uoči velike pogibije.

         Kad je došlo do aprliskog sloma, ljudi su pokupili svo oružje koje se zadesilo u fabrici.Van grada su počela puškaranja.Nemci su postali nervozni jer su počeli da stižu leševi koje su sahranjivali na starom vojničkom groblju u Šumaricama.U gradu se verovalo da neće da dođe do odmazde, jer Nemci nisu ginuli  tu.Prevarili su se.Od , kako kaže autor ''Srba koji su ginuli u tim okršajima, najviše je bilo njih iz Kragujevca''. Počela su pojedinačna streljanja koje su okupatori predtsavljali kao vežbanje svojih vojnika.Nikome nije bilo jasno zašto vežbaju mitraljezima...?

         U centru su obešeni Božidar Petrović maturant i Stevan Zarić.Oni su zapalili veliku kartu na kojoj su Nemci pokazivali svoja napredovanja na istočnom frontu.Zato što je upalio svetlo u stanu izveden je i ubijen učitelj Dragutin Stokić.Jedan grobar je , tih dana, obavestio profesora Maksimovića da je lično zakopao 36 neprijateljskih vojnika.Neki su počeli da se sklanjaju van grada jer su Nemci bacili letke sa obaveštenjem da će se streljati 100 ljudi za 1 ubijenog i 50 za ranjenog vojnika.

         Onda je svanuo 20. oktobar .Dan svetao , sunčan.Ponedeljak, Srđevdan.Ja sam imao treći čas u Gimnaziji i spremao sam se da izađem docnije.Susedi su počeli da mi javljaju da je grad blokiran i da kupe muškarce od 14 do 60 godin.Pokazalo se da su kupili i mlađe od 14 i starije od 70 godina.

Svetislav nije želeo da se sakriva.Izašao je pred vojnike i krenuo u susret svojoj sudbini.Uhvatili su ga kod kafane ''Paligorić''.Izvodili su zanatlije iz radnji, goste i gazde iz kafana, đake iz Gimnazije.Sedmi i osmi razred.Članovi kaznene ekspedicije su ušli na časove i povukli sa sobom i đake i profesore.

         Dotle je ženski svet jurio uplakan i izbezumljen.Tražila su deca očeve, druge su tražile braću, treće muževe.Sa prozora i iz kapija  ispraćao nas je vrisak, jauk i plač.Teško je to bilo podnositi i spustilo se u dušu mučno predosećanje.

         Pored mene je sve vreme puta bio šegrt Milivoje Radivojević, za koga ne verujem da je imao četrnaest godina.Bio je dete.Plav, pun lepote, tih, izmučen i nekako bled.I po malom rastu se videlo da je dete.On mi je stalno, uporno govorio :

-Sve će da nas streljaju!

Nije se vratio, streljan je.

Ko može da bude neuzbuđen kad prolazimo pored kuće gde na prozoru stoje deca sa majkom.Opazila su oca i mašu mu rukama.Plaču i vrište.On pun suza dovikuje ženi:

-Skloni tu decu.

Odvode ih u Topovske šupe.Najviše je radnika.Najmanje je bilo trgovaca jer je predsednik opštine bio trgovac i nekako ih je zaštitio.

Radi potreba grada i opštih poslovanisu nisu dirali činovnike policije, pošte, bolnice, zatim mesare, pekare,lekare , apotekare i inženjere.

Posebno su užasni opisi stanja u kome su zatvoreni ljudi iščekivali šta će da se desi sa njima.Novi su pristizali , a sa njima i nove i nove teorije, nagađanjai crne slutnje.

         Čuli su se prvi mašingeveri.Prve grupe su već ubijene.U istom trenutku neke ljude  su prozivali i ti su, nečijom intervencijom, spašeni.Velika većina nije.Najgora noć.Poslednja .

         Jutro 21. oktobra.Profesora i druge nevoljnika izvode na poslednji put.Njegova grupa je imala 106 zatvorenika.Trebalo im je 100.Svetislava nekako , sa još petoricom, izdvajaju i ostavljaju ih kao rezervu za neku grupu kojoj nedostane...

Tako iščekujući smrt ovi prekobrojni su gledali streljanja svojih prijatelja, rođaka, poznanika, sugrađana.

Sunce je bilo jako., brda iznad Kragujevca su bila puna svetlosti.Grad obasjan.A otuda ridanje i jauk koji se razlamao.Čuli smo to.

Nervi su se kidali. Setio sam se umrlog brata.O, da mi je da ostanem živ i da napišem delo o ovom pokolju.Negde blizu nas su streljali jednu grupuNeki su ostajali živi, jaukali.Lepo se i jasno čulo. Onda su vojnici zalazili i svakog pojedinačno ubijali revolverskim mecima.Gazili su po leševima, po krvi i dovršavali posao.Gledali smo i ježili se pri pomisli da i nas to čeka.

To se neće verovati, to ne može da se opiše.To je pakao.

Na kraju su proglašeni za rezervu koja se će streljati samo ako nema dovoljno.Bili su zaprepašćeni.

Dovodili su stalno nove grupe.Osećali smo da dolazak novih znači sigurnost.Ne može da se objasni, da se opravda  ta jegoizam da ostanemo, da živimo.To je nešto unutrašnje svojstveno svakom čoveku, možda i zveri , da preživimo.

Gledao je kad su ubijeni đaci sa direktorom Učiteljske škole  Molojem Pavlovićem.Bili su sa školskim kapama i knjigama.

Počela su sve češće i bekstva.Da bi to sprečili, Nemci su naredne grupe vezivali konopcem.U jednoj grupi je bio Dragutin Gajović '' Gajovac''kafedžija iz Ljubića.On je bio vrlo visok i snažan.Počeo je da  otima  jednom Nemcu mitraljez..Odmah su ga ubili iz više pištolja.Ostali su se razbežali i neki su uspeli da pobegnu.

Kada je i poslednja šupa ispražnjena, njima su rekli da su spašeni.

Ovladala je mrtva radost.Duša se za trenutak prenula i nije verovala.U istom dvorištu mi smo sedeli na travi u uglu prema Šumaricama.Sa druge strane prema šupama još uvek su sedeli članovi kaznene ekspedicije.Oni su gledali u nas , drugi su spustili glavu među ruke,treći su još brisali znoj koji je kipeo.

Svedok ovog zločina posebno navodi sramnu ulogu Ljotićevih dobrovoljaca koje je predvodio Marisav Petrović.Lično je mnoge ljude prebacio u grupe za streljanje.Svog zemljaka iz Badnjevca, Gruju Živkovića je tri puta slao u grupu za streljanje.Tri puta su čoveka drugi spašavali , da bi na kraju Marisav stajao pored njega i lično se uverio da je ubijen.

Pre rata mu je, na vašaru, nesrećni Gruja preoteo devojku.( prim. omega)

Univerzitetski profesor Maks Rokštro , koji je tečno govorio srpski, spasao je mnogo ljudi.Njega pisac i svedok navodi kao jedinog čoveka među Nemcima toga dana.On im se obratio na kraju i rekao da su ubijali kako su i pretili :

''Mi smo za ubijenih 10 naših vojnika i ranjenih 26  streljali 2300 Srba(!!!); upravo streljali smo omaškom malo više.Možete reći Vašim porodicama da smo kulturni jer  Vas sve nismo streljali.Ostavili smo taoce koji će biti ubijeni ako bude još napada na nas:''

          Sledi povratak kućama praćeni pogledima vojnika, članova kaznene ekspedicije dok su prolazili pored njihove kasarne, strah da se bilo šta ikome kaže o strašnoj sudbini ostalih, njegova bremenita supruga. Zatim saznanje da je kaznena ekspedicija, dva dana  pre, u selima Grošnica, Mečkovac ( Ilićevo ) i Maršić već započela krvav posao.Bila je takva  blokada da se to skoro nije ni  znalo.

Sahranjivanje su sprečavali Nemci da ne bi narod pravio gužvu i probleme.Nekoliko dana su delove tela razvlačili psi i ptice, a tek tada su taoci i drugi koji su se prijavili počeli da sahranjuju žrtve.Videlo se  da su neki uspeli da pobegnu po i 100m ali bi ih ipak stigao kuršum.Nađeni su zagrljeni otac i sin Nikola i Aleksandar Simić , otac načelnik šumske uprave , a sin đak petog razreda Gimnazije.Sin je bio u grupi spasenih , ali je u zadnjem trenutku pritrčao ocu i otišli su  su zajedno  u smrt.Profesor Lazar Pantelić je bio zastipnik direktora Prve muške gimnazije i na pozive da izađe iz stroja rekao je da neće da napušta svoje đake.Javljali su se ljudi za pokopavanje da bi našli nekog svog koga su izgubili.

Trgovac Miladin Jovović je tako tražio sina Slobodana učenika sedmog razreda gimnazije.Našao ga je šestog dana.Nije smeo da pokaže da ga poznaje jer mu ne bi dozvolili da ga preuzme.Nekako je uspeo da ga posebno sahrani ispod obližnje šljive koja bi mu  bila orijentir .

Taj užas je trajao danima i mesecima.

Maksimović je pisao i o kasnijim događanjima u gradu pod okupacijom.Pisao je ( u knjizi nema imena ali ja se pitam da li je možda u originalnim spisima ipak bilo ) ko je cinkario Nemcima , ko je bio njihov pristalica, koja žena se prostituisala sa njima ...

Po nekim pričama bilo je , na kraju rata, ''preletača i preletačica'' koji su se dodvorili oslobodiocima i nije im bilo u interesu da se zna istina.  

Pisao je o odlasku mnogih na rad u Nemačku ( neka vrsta tadašnjih gastarbajtera ) gde im se plaćao rad, o dolasku i zulumu Bugara, zapisivao priče izbeglica o strašnim pokoljima ustaša u NDH.

Za svo vreme vođenja svog dnevnika vidi se da je pisac ogorčen  zbog okupatora i  civilne vlast i koja  mu pomaže.Za ''ljude iz šume '' koje ne razdvaja previše kaže da su isti narod , ali ginu zbog ideologije.Iskreno je tužan zbog toga.

To je jako bitno da bi se razumeo način na koji je autor završio život.

Epilog :

f_1am_d43d0f3.jpg

Tih dana je u Kragujevcu i okolini streljano 2800 ljudi.

2300 je bilo ubijeno 21. oktobra u samom gradu , a 500 ljudi u tri okolna naselja.Treba umanjiti cifru za nekoliko desetina ljudi koji su uspeli da pobegnu.

Prema nezvaničnim procenama 7000 ljudi  su ukupni gubici Kragujevca u Drugom svetskom  ratu, s tim što su komunisti, počev od oktobra 1944 streljali približno isti broj građana kao Nemci tri godine ranije.

f_26m_a3d8af8.jpg

Ovo je centralna humka u Šumaricama za vreme i neposredno posle rata.

Komunističke vlasti  su porušili krstove i postavili petokrake. 

 

 

Napomene - životopis:

Svetislav Maksimović je rođen 1905. god. u selu Svetlić kod Kragujevca.Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Kragujevcu , a  u Beogradu započinje Filozofski fakultet.Jedan od osnivača Književnih novosti.Družio se sa mnogim beogradskim književnicima i boemima: sa Tinom Ujevićem, Draincem i dr.Objavljuje pesme, pesme u prozi i pripovetke.Knjiga pesama u prozi Nemirne noći mu se objavljuje 1928.Posle tri godine završava Filozofski  fakultet u Skoplju Slede knjige pesama Usamljeni bor i Vetar nad gradom.Prikaz knjige pesama Dore Pilković, koja mu 1933 postaje supruga.Te godine je bio sekretar odbora za proslavu stogodišnjice gimnazije u Kragujevcu.Odlikovan je za kulturni rad ordenom sv. Save V reda.1936. najbolja njegova pesnička knjiga Pesnik u ovom vremenu.Redovan član Matice srpske u Novom Sadu i dobija povelju od ove kulturne institucije.1939. na izborima  izabran za odbornika Opštine.Dobija premeštaj u Pirot.Sa njim odlazi i supruga Dora takođe profesor i književnica.1940. u Tetovu, gde je direktor Gimnazije, umire mu brat.Potresen Svetislav piše Knjigu bola.Takođe knjiga pesama Zvezde nad grobom.1941 drži vatreni govor i osuđuje izdajničku politiku vlade.Iako nije služio vojsku - zbog bolesti, prijavljuje se u pirotski vojni odsek i oblači uniformu.Posle sloma, vraća se u svoj grad sa ranom na obrazu od eksplozije.

1941. preživeo streljanje.

1942 rađa mu se sin Miloš.

1943. završava rukopis pesama Leševi Evrope.

1944. dočekuje sa oduševljenjem oslobođenje.Ipak su ga odmah odveli u zatvor.Supruga Dora odnosi u OZNA četiri sveske rukopisa'' Oni su nas ubijal.''.Sutradan je izvesni Barjaktarević rekao

-A zašto, kada je tako mislio nije došao kod nas da se bori.

Pušten je 21. novembra , ogorčen, očajan.Produžava rad u Muškoj gimnaziji.

1945. uhapšen  19. maja , odmah posle govora punog gorčine na sahrani svog učenika Ljubiše Vukomanovića, maturanta , koji je poginuo na Sremskom frontu.

Posle dva dana , 22. maja navodno je skočio kroz prozor kancelarije OZNE, Svete Nešića.

Porodici nije  dozvoljeno da ga sahrani .

Grob mu se ne zna.

 

Napomene - još malo:

Sin Svetislava Maksimovića, Miloš, akademski slikar i pesnik ( 1942 - 1973 ) , nije upamtio svog oca.Kao što ni otac  nije upamtio  svog.Miloš je bio ponosan na svog oca.Ispravljao bi svakoga ko mu je izostavljao  srednje slovo S u imenu .Znao je svaki detalj očevog književnog opusa.Sredio je njegovu zaostavštinu.Četiri sveske rukopisa knjige ''Oni su nas ubijali '' je čuvao kao relikviju.Ali, bolelo ga je što sa majkom Dorom Pilković Petani nije mogao da objavi taj rukopis.Svetislav je prorekao da neće da napuni četrdeset godina.I njegov sin nije poživeo duže.Poginuo je u nekoj nerazjašnjenoj saobraćajnoj nesreći( prim. omega ).

 

Meni je malo čudno što na internetu gotovo da nema ništa o toj umetničkoj porodici.Ni o kome od njih.

Pokušao sam da osvetlim jedno delo i pisca koji me jako, već dugo intrigiraju.

Tako mi Bog pomogao!

omega68 

 

 

 

 



Komentari (64)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

pnbb pnbb 20:20 20.10.2009

panika

Uhvatili su ga kod kafane ''Paligorić''.Izvodili su zanatlije iz radnji, goste i gazde iz kafana, đake iz Gimnazije.Sedmi i osmi razred.Članovi kaznene ekspedicije su ušli na časove i povukli sa sobom i đake i profesore.
....
Dotle je ženski svet jurio uplakan i izbezumljen.Tražila su deca očeve, druge su tražile braću, treće muževe.Sa prozora i iz kapija ispraćao nas je vrisak, jauk i plač.

hm, koliko sam ja citao u feljtonima i pricama ljudi koji su bili tad u kragijevcu, ljudi su skupljani odnosno pozivani da se prijave bez neke velike buke i kuknjave... to je verovatno bilo samo na pocetku, jer nisu ni znali gde ih vode...
omega68 omega68 20:26 20.10.2009

Re: panika

jer nisu ni znali gde ih vode...

Pa nije baš da nisu znali...
Znalo se za objavu ''100 za jednog'', a znalo se takođe da je bilo mrtvih Nemaca tih dana.
Inače, Nemci su iz Gornjeg Milanovca poveli 133 čoveka ka Kragujevcu, kao živi štit .
I oni su streljani 21. oktobra u Šumaricama.
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:36 20.10.2009

Slava mu.


Među streljanim đacima bila su i deca iz Graca. Od rođaka i seljaka, koji o tome i neće baš da pričaju, čula sam da je Marisav Petrović, ljotićevski major, inače i sam iz Graca (čak mi dođe neki pradeda stric, sačuvajbože takvih rođaka), tog dana odveo grupu gradačke dece (među kojima su bila i deca njegovih rođaka) u Kragujevac da kao i više puta pre toga istovaruju nemačke vagone, što im je plaćano sa malo brašna ili konzervi iz tih pošiljki. Dakle, Marisav je, iako je znao da će biti streljanje, sakupio i poveo grupicu gradačke dece u Kragujevac, gde su sa ostalima i bila streljana. Iako mnogi govore da je Marisava ubila UDB-a u Nemačkoj, 70-ih godina, seljaci znaju da procede, pljunu, okrenu glavu i onda naglo ućute, da je Marisava ubio neko od "zahvalnih" rođaka pobijene dece.
mostarac mostarac 20:42 20.10.2009

Re: Slava mu.

Iako mnogi govore da je Marisava ubila UDB-a u Nemačkoj, 70-ih godina

Jbt!
Pa zar je prezivio tolike godine!
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:47 20.10.2009

Re: Slava mu.

Što bi rekao Duško Kovačević, "skotovi žive po trista godina, a dobri ljudi umiru mladi".
omega68 omega68 20:48 20.10.2009

Re: Slava mu.

Da Jelice, čudno mi je da se o tim stvarima ni sada baš ne govori.
Posebno mi je zanimljive činjenica da još nema pomena o otvaranju dosijea saradnika okupatora.Biće da su neki samo promenili gazdu.
mostarac mostarac 20:50 20.10.2009

Re: Slava mu.

Što bi rekao Duško Kovačević, "skotovi žive po trista godina, a dobri ljudi umiru mladi".

Cest je primer da zlotvori presudjuju u nekom trenutku sami sebi.
Savest.
Sta li.
mirelarado mirelarado 21:31 20.10.2009

Re: Slava mu.


milisav68 milisav68 21:56 20.10.2009

Re: Slava mu.

omega68
Da Jelice, čudno mi je da se o tim stvarima ni sada baš ne govori.
Posebno mi je zanimljive činjenica da još nema pomena o otvaranju dosijea saradnika okupatora.Biće da su neki samo promenili gazdu.

Iz različitih izvora sam pročitao da je najpoznatiji policajac iz tog vremena Dragi Jovanović ispitivao komuniste pre , za vreme i posle rata i da je posle nestao(na insistiranje Amerike kod Broza) sa gomilom dokumentacije......

"Ono što je preživelo rat uzelo centar a herojima ......" Sabirni centar - D.Kovačević
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:11 20.10.2009

Re: Slava mu.

Da...inače kasnije sam iskopala da je Marisav bio jedan od onih koji su u poplavi bežanije, na kraju rata, uspeli da čak prežive i Kočevski rog. Uspeo je da pobegne u Nemačku, ali izgleda da nije uspeo da pobegne dovoljno daleko od rođaka.
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:12 20.10.2009

Re: Slava mu.

Cest je primer da zlotvori presudjuju u nekom trenutku sami sebi.

Da...ali to znači da još uvek imaju mogućnost izbora, za razliku od njihovih žrtvi.

A, o ovoj strahoti
1944. dočekuje sa oduševljenjem oslobođenje.Ipak su ga odmah odveli u zatvor.Supruga Dora odnosi u OZNA četiri sveske rukopisa'' Oni su nas ubijal.''.Sutradan je izvesni Barjaktarević rekao

-A zašto, kada je tako mislio nije došao kod nas da se bori.

Pušten je 21. novembra , ogorčen, očajan.Produžava rad u Muškoj gimnaziji.

1945. uhapšen 19. maja , odmah posle govora punog gorčine na sahrani svog učenika Ljubiše Vukomanovića, maturanta , koji je poginuo na Sremskom frontu.

Posle dva dana , 22. maja navodno je skočio kroz prozor kancelarije OZNE, Svete Nešića.

Porodici nije dozvoljeno da ga sahrani .

Grob mu se ne zna.


najbolje govori stih: "...Hoće li sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj."
ivana23 ivana23 22:39 20.10.2009

Re: Slava mu.

milisav68
Iz različitih izvora sam pročitao da je najpoznatiji policajac iz tog vremena Dragi Jovanović ispitivao komuniste pre , za vreme i posle rata i da je posle nestao(na insistiranje Amerike kod Broza) sa gomilom dokumentacije......"Ono što je preživelo rat uzelo centar a herojima ......" Sabirni centar - D.Kovačević

Dragi Jovanović je 1944. pobegao za Austriju. Prvog maja 1945. u Bregencu su ga uhapsili francuski vojnici. Odatle je sproveden u Karlsrue, a 12. jula isporucen jugoslovenskim vlastima. Tokom hapsenja pokusao je proguta otrovnu kapsulu, ali je prebacen u bolnicu i spasen.

Dragom Jovanovicu je sudjeno u procesu protiv Draze Mihailovica 1946. godine u Beogradu.

Jovanovic je optuzen da je naredjivao masovne likvidacije simpatizera NOP-a za vreme okupacije, da je rukovodio logorom Banjica, da je saradjivao s Nemcima u borbi protiv NOP-a, da je pregovarao sa cetnickim pokretom Draze Mihailovica i da je organizovao tajni susret Mihailovica i Nedica polovinom 1944.

Osudjen je na smrt i streljan 17. jula 1946. u Beogradu.

matityahu matityahu 16:18 21.10.2009

Re: Slava mu.

Из књиге "Име и број" Станише Бркића:

"У животе Крагујевчана овог дана снажно су се умешали Марисав Петровић и његов 5. добровољачки одред. Док је хапшење трајало Марисав Петровић је са пиштољем у руци ушао у општину, ухапсио службенике и поставио своје људе: Страхињу Јањића, капетана, за председника општине, капетана Добричића за секретара општине и Чедомира Стошића, поручника, за предстојника градске полиције. А онда су кренули са хапшењем. У општини су, поред осталих ухапсили и адвоката Драгољуба Миловановића Бену. Видевши га, Марисав Петровић му рече: „И ти ми долија, нашта му је Бена одговорио: Марисаве, по Богу брате, ради од мене шта хоћеш, само спаси оне тамо у баракама!" Љотићевци су ухапсили и Наду Наумовић студенткињу медицине. „Око 11 сати наишла је љотићевска патрола, која је купила оне мушкарце који су избегли први талас рације коју су извели немачки војници. Из суседства су повели Александра - Цанета Матејића (који је, спасавајући главу, пристао да приступи добровољцима). Када је та група пролазила поред пекаре, Нада није могла да се уздржи. Узвикнула је: „Цане, шта ћеш са овима, боље да те убију Немци него они." Љотићевци су је зграбили и са осталима отерали у школу „Краљ Петар" где је био љотићевски штаб, а уједно и затвор. Овде су љотићевци затворили око стотину људи. Међу њима био је и свештеник из Бадњевца Андреја Божић, националиста и политички противник Марисава Петровића. Њега су љотићевци ухапсили 19. октобра, враћајући се са Немцима блиндираним возом из Лапова, на лични захтев Марисава Петровића. Њихов сусрет у затвору школе „Краљ Петар" један је од многих примера изванредне људске храбрости: „Видиш бре, попе Андро, рече му Марисав, да ти од мене зависи живот? Ако ме је воља, ти ћеш бити стрељан, а ако је мени воља, бићеш пуштен"! Поп Андра му одговори: „Вала Марисаве, кад мој живот зависи од тебе, и не треба ми! Више волим да будем стрељан но да живим твојом милошћу." Љотићевци су ухапсили и капетана Божидара Васикића, командира жандармеријске чете у Крагујевцу. Њега је испитивао инспектор Бошко Павловић, кога је Милан Недић послао у Крагујевац 13. октобра да среди стање у том граду. На питање Бошка Павловића хоће ли се борити против партизана и четника, Божидар Васикић је одговорио: „Ако дође до борбе ја се нећу борити против своје браће ослободиоца у шуми."

Љотићевци су наставили са хапшењем и 21. октобра. Камионима круже градом и хватају све оне које су Немци пропустили, а нарочито Цигане. „Добровољци су нарочито искалили свој бес на Циганима... Једна група добровољаца под вођством Момчила Здравковића званог Изрило преузелаје задатак да 'покупи' Цигане." "
milisav68 milisav68 18:24 21.10.2009

Re: Slava mu.

ivana23

Dragi Jovanović je 1944. pobegao za Austriju


Ma ne tvrdim ja da je pozitivan lik nego na osnovu toga što se ne otvara dokumentacija tajne službe da se stvaraju spekulacije .
omega68 omega68 19:37 21.10.2009

Re: Slava mu.

Наду Наумовић студенткињу медицине.


Spomenik Nadi Naumović - spomenik ''Bola i prkosa''
link
У општини су, поред осталих ухапсили и адвоката Драгољуба Миловановића Бену. Видевши га, Марисав Петровић му рече: „И ти ми долија, нашта му је Бена одговорио: Марисаве, по Богу брате, ради од мене шта хоћеш, само спаси оне тамо у баракама!"

Dve ulice uspod moje je ulica Dragoljuba Milovanovića Bene , nekadašnja Vardarska
ivana23 ivana23 19:52 21.10.2009

Re: Slava mu.

milisav68
Ma ne tvrdim ja da je pozitivan lik nego na osnovu toga što se ne otvara dokumentacija tajne službe da se stvaraju spekulacije .

Pa nema spekulacija, osudjen je, streljan...
jesen92 jesen92 22:10 22.10.2009

Re: Slava mu.

Cest je primer da zlotvori presudjuju u nekom trenutku sami sebi
..Ja mislim da je to redak primer...po pravilu, ratni zlocinci zive po sto godina.......pod uslovom da nisu uhvaceni pre 100tog rodjendana..
Blade Runner Blade Runner 22:48 20.10.2009

Sudbina teška

kao srpska istorija.


omega68 omega68 22:54 20.10.2009

Stratište

jedna od humki
omega68 omega68 23:01 20.10.2009

Re: Stratište

spomenik '' V3 ''

Sutra moje dete ne ide u školu, a roditeljima je ostavljeno da biraju sami da li će da vode decu na Veliki školski čas.
On je u šetnjama uvek na ivici plača jer mu je deda neoprezno rekao da su tu ubili đake.On je sada đak i to u njemu izaziva neke konotacije.
Sećam se kakve sam ja traume preživljavao gledajući iz blizine , svake godine, mesta gde su ležali mrtvi i kako sam preživljavao iznova.
Mislim da ga ne vodimo bar još ove godine.
sinergija92 sinergija92 01:51 21.10.2009

Re: Stratište

Setih se da te pitam, davno je bilo to kada smo isli na ekskurziju u Sumarice, i kada smo pricali o tome u skoli, da li je istina da je u Kragujevcu posle rata bilo zabranjeno zadrzavanje Nemaca, mislim te price se secam kao kroz maglu od stare nastavnice istorije, a nikada mi to nije bilo jasno ni s tehnicke strane, pa mi sada zgodno da pitam je li to tacno ili nije?
omega68 omega68 05:46 21.10.2009

Re: Stratište

sinergija92

da li je istina da je u Kragujevcu posle rata bilo zabranjeno zadrzavanje Nemaca,

Pa , možda odmah posle rata, ali kasnije nije bilo to baš tako.Jeste bila priča - koja je već sedamdesetih bila samo priča.
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 11:10 21.10.2009

Re: Stratište

Nemoj dete jos uvek voditi, traume imam jos uvek i nikada nisam vise pogledala film Krvava bajka. Bila je radna subota, nizi razredi osnovne skole, prvo smo odgledali film, a posle par dana smo imali odlazak u Kragujevac i Sumarice. Navukla sam takvu traumu, da nikada vise nisam pogledala film, a jos sam te godine za odlican uspeh dobila knjigu: Krvava bajka, sa slikama iz filma, pesmama i sl.
U osnovnoj mi je predavao nastavnik koji je jedini tada preziveo iz svog razreda jer je otisao dan- dva pre nekim poslom sa majkom u drugi grad. Svake godine je organizovao odlazak na Veliki skolski cas, a tih dana ga je bilo tesko gledati, jer se zatvarao u sebe, inace uvek spreman za salu, tada je bio drugi covek.



blogovatelj blogovatelj 06:07 22.10.2009

Re: Stratište

omega68
jedna od humki


A na istom mestu, par stotina metara uzbrdo, za vreme prvog rata 1918. Austrijanci streljali cetrdesetak Slovaka i Ceha koji nisu hteli da se bore protiv Srba.
Red je i njih pomenuti.
Zato sam celog zivota navijao za Cehe i Slovake kad igraju fudbal protiv nekoga.
I mislim da KG velike pare gubi od tranzitnog turizma. Razmislite koliko Ceha i Slovaka ide na more u Grcku, Bugarsku, Tursku. Rastojanja su tolika da moraju negde da spavaju. A KG im je taman u tranzitu i tu bi mogli da vide deo svoje istorije

http://static.panoramio.com/photos/original/1829341.jpg
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 17:10 22.10.2009

Re: Stratište

imam pretke iz Kragujevca, sa oceve strane, njegova baka je bila Cehinja iz Kragujevca. Iz prica, dosli su njeni pocetkom XIX v. valjda otvaranjem fabrike oruzja, neznam tacno.
jesen92 jesen92 22:30 22.10.2009

Re: Stratište

da li je istina da je u Kragujevcu posle rata bilo zabranjeno zadrzavanje Nemaca
...Ne znam kako je bilo neposredno posle rata ali kasnije dugi niz godina postojala je zabrana da Nemci posecuju Spomen park u Sumaricama....znaci,zabrana se nije odnosila na grad vec na Spomen park....Takodje je postojala zabrana "muzike" u Hotelu Sumarice... onda je "muzika" pocela da ulazi u vidu klavijaturiste koji je u nekom cosku svirao nesto "tiho i lagano" ...a onda su dosle godine koje su donele harmonikase, svadbe i sl.....Poslednjih godina na 100metara od muzeja posvecenog zrtvama napravljena je kafana zvana "Palisad" specijalizovna za narodna veselja.....Mozda je sve to i normalno....ne moze se ziveti u proslosti....sta znam, nemam bas neki cvrst stav o tome ...
PS...da pojasnim... za mene to nije normalno...ali posto vidim da vecini ne smeta onda sam ponekad u dilemi da mozda i nisam u pravu....
omega68 omega68 23:01 22.10.2009

Re: Stratište

hvala ti
Najdraže mi je što se moji Kragujevčani, napokon , oglašavaju da me dopune u ovom mom pokušaju da razjasnim definitivno taj tragični događaj.
Slutim da će jednog dana neko da parceliše taj spomenik bezumlja i da se namlati para...
Već su počele nečije kuće i placevi da se uvlače u Spomen park.
Nemam više snage da pričam o tome...
omega68 omega68 23:05 22.10.2009

Re: Stratište

Da
Na Varoškom groblju još ima grobova koji asociraju na pripadnike raznih, pa i Češkog, naroda.
Jedanje blizu grobnice mojih nane i dede.
Tih godina Kragujevac je bio internacionalna varoš u kome su pečat ostavili mnogi stručnjaci vojne industrije.
Ta je industrija došla glave mnogim mojim sugrađanima.
omega68 omega68 23:19 22.10.2009

Re: Stratište

blogovatelj
omega68
jedna od humki


A na istom mestu, par stotina metara uzbrdo, za vreme prvog rata 1918. Austrijanci streljali cetrdesetak Slovaka i Ceha koji nisu hteli da se bore protiv Srba.
Red je i njih pomenuti.
Zato sam celog zivota navijao za Cehe i Slovake kad igraju fudbal protiv nekoga.
I mislim da KG velike pare gubi od tranzitnog turizma. Razmislite koliko Ceha i Slovaka ide na more u Grcku, Bugarsku, Tursku. Rastojanja su tolika da moraju negde da spavaju. A KG im je taman u tranzitu i tu bi mogli da vide deo svoje istorije


Istine radi - to je spomenik SLOVACIMA koji su se pobunili zbog daljeg ratovanja kada je svima bilo jasno da je za Austro - Ugarsku rat izgubljen.
Znam iz prve ruka da su u pitanju , pretežno , Slovaci
ja sam se potrudio i nabavio malo istorijskih činjenica vezanih za Čehoslovački spomenik u Šumaricama od kustosa Spomen-parka "21.oktobar"
Priča je sledeća:

Austrougarska monarhija bila je 1918. godine poprište mnogih pobuna na revolucionarnoj, socijalnoj ili nacionalnoj osnovi. U tom opštem kontekstu treba posmatrati u pobunu Slovaka u Kragujevcu.

Vojnici 71. austrougarskog pešadijskog puka, pretežno Slovaci i delom Česi, posle zaključenja Brest-litovskog mira, prekomandovani su sa ruskog fronta u Kragujevac. Posle pakla ruskog fronta i relativno mirnog perioda u Kragujevcu, upravo tih dana spremala se prekomanda jednog broja vojnika na italijanski front. Mnogim vojnicima bilo je već dosta ratovanja, mnogi su bili već pod uticajem revolucionarnih ideja iz Rusije, a mnogi su saosećali sa porobljenim Srbima, svojom slovenskom braćom.

U nedelju, 2. juna, dozvolu za izlazak u grad dobio je veći broj vojnika nego obično. Oficiri su organizovali oproštajno veče u oficirskoj menzi u hotelu «Takovo». U toj opuštenoj atmosferi mnogi vojnici kasnili su sa povratkom u kasarne. Jedan od zakasnelih, Martin Riljak, pokušao je da se neopaženo uvuče u svoju sobu, ali na ulazu ga je sačekao narednik Bernar i naredio mu je da se sutra javi na raport. U normalnim prilikama sve bi se na tome i završilo, ali u tadašnjim uslovima velike napetosti Martin Riljak je povikao: Drugovi, narednik me šalje na raport! Na to je drugi vojnik doviknuo sa sprata: Ćebe na narednika! Narednik Bernar je pretučen, ali bio je to i signal za opštu pobunu vojnika ovog puka. Vojnici su dograbili oružje i poseli sve prilaze barakama. Glavna parola pobunjenika bila je «Sloboda». Uskoro je cela kasarna bila u rukama ustanika. Prilikom zauzimanja kasarne ranjen je natporučnik Ervin Dajč. Pobunom je bilo obuhvaćeno oko 700 vojnika, a na čelo je stao narednik Viktor Kobilik.

Pobuna je međutim ugušena u toku noći.

Sutradan po pobuni u Kragujevac je upućeno pojačanje, a uvedeno je i opsadno stanje i policijski čas. Vojni generalni guverner, baron Remen, odredio je specijalnu sudsku komisiju i članove prekog vojnog suda. Vojni islednik, potpukovnik Bardosih, otpočeo je isleđivanje 4. juna. Posle završenog isleđivanja pred preki vojni sud izveden je 81 vojnik.

Rezultat suđenja je da je 29 vojnika oslobođeno zbog nedostatka dokaza, trojici teških ranjenika suđenje je odloženo, 5 vojnika osuđeno je na vremensku kaznu, dok je 44 vojnika i podoficira osuđeno na smrt. Streljanje je izvršeno po podne, na dan izricanja presude, 8. juna 1918. godine.

Ideja o izgradnji spomenika rođena je juna meseca 1922. godine. Pokrenuli su je Nikola Stevanović, načelnik vojne muzike i potpukovnik Miliher, vojni ataše Čehoslovačke Republke. Spomenik je svečano otkriven 28. septembra 1924. godine u prisustvu roditelja i rodbine streljanih, visokih predstavnika Kraljevine SHS i Republike Čehoslovačke i mnogobrojnih građana Kragujevca.


link
miloradkakmar miloradkakmar 23:55 20.10.2009

Sećam

se , kako smo se veselili eskurziji u Kragujevac.
Kada smo došli, muk i jeza. Nestalo dečje radosti.
omega68 omega68 05:48 21.10.2009

Re: Sećam

muk i jeza. Nestalo dečje radosti.

Meni je onaj muzej sa svim svojim eksponatima bio najjeziviji.
Čak i danas kada odem nekim poslom , setim se tih svojih strahova.
mashha mashha 20:28 24.10.2009

Re: Sećam

miloradkakmar
se , kako smo se veselili eskurziji u Kragujevac. Kada smo došli, muk i jeza. Nestalo dečje radosti.

Takođe... još uvek pamtim taj osećaj, ne može se opisati.
Omega, hvala ti na priči.
topcat topcat 01:01 21.10.2009

...

njanja_de.manccini njanja_de.manccini 02:42 21.10.2009

omega

nemam šta da kažem a što nije već nekad rečeno.

moja ćera kad je videla prvi put spomenik u šumaricama rekla ovo veliko V je od Victory jel da? šta da joj kažem, bila je samo 3 godine. naučila je kasnije sa 6 godina šta se tamo tačno desilo.
nego da te pitam jel ima onih bronzanih skulptura Jovana Soldativića još uvek tamo po parku? nešto ko da mi se vrti po glavi da su ih pokrali i prodavali kao metalni otpad ili grešim???
omega68 omega68 05:51 21.10.2009

Re: omega

jel ima onih bronzanih skulptura Jovana Soldativića još uvek tamo po parku? nešto ko da mi se vrti po glavi da su ih pokrali i prodavali kao metalni otpad ili grešim???

Tačno je, nema ih više.Nešto je bilo ukradeno, nešto je vlast kasnije poskidala.Meni se to činilo kao previše ideologizirana stvar
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 06:30 21.10.2009

Naši

Lep tekst.
Ne umem ni slično da napišem. Ali samo da dodam neku činjenicu.
Slično je bilo u Kraljevu, nekoliko dana ranije. Ne znam koliko je Kragujevac 1941. imao stanovnika. U Kraljevu je živelo nepunih 10000, pre će biti 7-8000, a ako bi se uzela sva sela okolo koja su pripadala Kraljevu, moglo bi se doći uz veliko natezanje do broja od 12000.
A u Kraljevu je streljano, po preciznim spiskovima, blizu 2000 ljudi. Svaki četvrti ili peti građanin. Zamislite sad današnji grad od 70000 hiljada stanovnika i da nestane 14000 ili 15000 hiljada stanovnika, samo da imate ilustarciju kakav je to masakr bio. Po svemu bi se to što je rađeno u Kragujevcu, Kraljevu, Šapcu,... moglo nazvati genocid ili težak ratni zločin. Na fotografijama i u dokumentima iz tog doba vidi se da su čitavu organizaciju i pripremu za streljanje obavljali NAŠI.
omega68 omega68 19:47 21.10.2009

Re: Naši

Da , nepravedno je uvek u drugom planu, nekako, bila i ta tragedija u Kraljevu.
To je verovatno , procentualno, bio i veći gubitak nego u Kragujevcu.
Koliko žrtava ...?
Koliko bezumlja?
Koliko?
loader loader 09:43 21.10.2009

Ne mogu da ...

.. komentarišem ..
bocvena bocvena 12:10 21.10.2009

Re: Ne mogu da ...

Ni ja.
Omega, preporuka.
kiselkasta kiselkasta 12:24 21.10.2009

.

jedva, ali jedva sam tekst procitala
hvala ti na njemu
Biljana 77 Biljana 77 13:28 21.10.2009

Naša nesreća

Tako iščekujući smrt ovi prekobrojni su gledali streljanja svojih prijatelja, rođaka, poznanika, sugrađana.


Ovladala je mrtva radost.Duša se za trenutak prenula i nije verovala.U istom dvorištu mi smo sedeli na travi u uglu prema Šumaricama.Sa druge strane prema šupama još uvek su sedeli članovi kaznene ekspedicije.Oni su gledali u nas , drugi su spustili glavu među ruke,treći su još brisali znoj koji je kipeo.


Prema nezvaničnim procenama 7000 ljudi su ukupni gubici Kragujevca u Drugom svetskom ratu, s tim što su komunisti, počev od oktobra 1944 streljali približno isti broj građana kao Nemci tri godine ranije.


1945. uhapšen 19. maja , odmah posle govora punog gorčine na sahrani svog učenika Ljubiše Vukomanovića, maturanta , koji je poginuo na Sremskom frontu. Posle dva dana , 22. maja navodno je skočio kroz prozor kancelarije OZNE, Svete Nešića. ...Grob mu se ne zna.



Sutra moje dete ne ide u školu, a roditeljima je ostavljeno da biraju sami da li će da vode decu na Veliki školski čas.
On je u šetnjama uvek na ivici plača jer mu je deda neoprezno rekao da su tu ubili đake.On je sada đak i to u njemu izaziva neke konotacije.


Bez reči sam. Samo suze.

fixxerus fixxerus 14:52 21.10.2009

‡:.



stojimo pred streljačkim strojem
nekom se idiotu zaglavio metak
pa čekamo da se to reši

majka me čvrsto drži oko glave
i trlja uši
jer duva

sve smo već isplakali
i sudbinu i suze

čuje se tamo repetiranje puške
i opet psovke
znači: još malo:

još jednom uvežbavamo
kako ću ja da padnem
kad me ona bude stisla
za ruku
sekund pre nego doleti metak

pitam je:
a____ ti
ne brini za mene

rešio sam da odemo zajedno

ona me pogleda
onako široko
i reče:
nemoj slučajno da me izdaš
pa da zajedno padnemo
!ali mama, i ako se izvučem
ovaj vetar će me ubiti





osedlaj jebeni vetar






ii osetih blagi anđeoski stisak
omega68 omega68 16:04 21.10.2009

Re: ‡:.

hvala Vam svima na komentarima
link
shumska shumska 22:49 21.10.2009

~~~

velika tragedija.
ali evo, baš se na poslednjem blogu drugagospodina Karagaće povela priča o ponašanju oslobodilaca nakon oslobodjenja.
na ponos je što je narodno oslobodilački pokret bio antifašistički, ali je ogromna sramota koliko je ljudi nevinih stradalo nakon oslobodjenja a baš od onih koji su isto sproveli.
primer koji pominjete ti i jelica u nekom od gornjih postova je samo jedan od njih...
hm, krvava bajka. nema u njoj ničeg bajkovitog ako smo navikli da bajke imaju srećan kraj.
ovde ima samo nevine krvi. pa još dečije. a ta je najskuplja. ili najskupocenija
i stvarno ne bi smelo nikada da se zaboravi na nju.
velika preporuka, omega
omega68 omega68 23:23 22.10.2009

Re: ~~~

ali evo, baš se na poslednjem blogu drugagospodina Karagaće povela priča o ponašanju oslobodilaca nakon oslobodjenja.

Ne želim da diskutujem sa sagovornicima koji su ideološki ostrašćeni
i koji su imali velike koristi od toga
nisamišao na taj blog
i neću
matityahu matityahu 16:11 21.10.2009

"Oni su nas ubijali"

Bolno
matityahu matityahu 16:29 21.10.2009

Како је изгледало:









matityahu matityahu 18:01 21.10.2009

НЕДИЋ У КРАГУЈЕВЦУ

годину и по дана после убијања Крагујевчана

[url=http://www.youtube.com/watch?v=b_V-geQI5v0][/url]
omega68 omega68 19:41 21.10.2009

Pa sad...

neću da brišem, naravno, ove slike iako su jezive i stravične.
Ja nisam hteo da ih postavljam , ali neka su tu
Kada je počeo onaj nesrećni rat u Jugoslaviji, stalno sam se pitao zar ljudi i dalje ne shvataju poruku koja se godinama upućivala da
Dosta su svetu jedne Šumarice
natasavb natasavb 20:06 21.10.2009

Re: Pa sad...

Kada je počeo onaj nesrećni rat u Jugoslaviji, stalno sam se pitao zar ljudi i dalje ne shvataju poruku koja se godinama upućivala da
Dosta su svetu jedne Šumarice

na zalost ne . :(
procitala jos juce , ali nemam reci...
matityahu matityahu 20:33 21.10.2009

Re: Pa sad...

stalno sam se pitao zar ljudi i dalje ne shvataju poruku koja se godinama upućivala da
Dosta su svetu jedne Šumarice


na žalost, na žalost...
i ja sam razmišljao da li da ih šaljem. prevagnulo je da pošaljem jer uvek ima nekoga koji ih nikada nije video, uvek ima nekoga u kome ostane bar deo u sećanju. cifre su suviše apstraktne, statistički podaci.
selica_nena selica_nena 22:19 21.10.2009

Koliko stratišta

koliko zaboravljenih mučenika, koliko jeftino prolivene srpske krvi, a mi se i dalje gložimo ko je prvi počeo i ko je kome ostao dužan.
I zaboravljamo, o Bože, kako brzo zaboravljamo i zločin i zločince, samo ako nas lično nisu dotakli.
Nekad je 21. oktobar počinjao minutom ćutanja u svim školama. Danas deca van Kragujevca jedva da su čula za Šumarice.
Strašno.

bocvena bocvena 22:34 21.10.2009

Re: Koliko stratišta

I zaboravljamo, o Bože, kako brzo zaboravljamo i zločin i zločince, samo ako nas lično nisu dotakli.

znik znik 06:51 22.10.2009

Zašto su izginuli?

Smrt veoma često ne pokazuje ni smisao, ni logiku, ni osećaj za pravdu. Međutim, ne mogu da se ne zapitam: zašto je izginulo tih 2300 ljudi? Da li je streljanje po sistemu 100 za jednog bilo nešto novo za okupiranu Srbiju? Ili su Nemci primenjivali identičan sistem odmazde i pre kragujevačke tragedije. Da li su oni koji su iz zasede ubili tih 10 i ranili ta 23 nemačka vojnika to znali?

Naravno da su znali. Oslobodjenje zemlje od okupatora je bilo važnije od žrtvi koje su padale na tom putu. Ni u jednoj okupiranoj zemlji u Evropi nije postojao tako jak i masovan otpor kao u Jugoslaviji. Bilo je časno, ali je bilo skupo.

Da li je vredelo? Pitam ovo iz današnje perspektive, skoro sedamdeset godina od krajujevačkog masakra. Prodjite malo kroz internet. Pročitajte tekst o kargujevačkom oktobru na srpskoj Wikipediji, pa saznajte da postoje tri verzije ovog događaja, jedna od njih je i verzija Marisava Petrovića:
Крагујевачки октобар (BTW, Marisav Petrović je pre rata bio kaplar, major je postao u Srpskom dobrovoljačkom korpusu, kao i mnogi drugi.)

Ukucajte na youtube.com "Srpski dobrovoljački korpus" ili "Dimitrije Ljotić" - naći ćete više video zapisa nego ako tražite "kragujevački oktobar". Dosta fotografija, kompletan repertoar koračnica, čak su i neke obrađene u rock verziji.

Pročitajte tekstove u mainstream novinama, poput NIN-a ili "Ilustrovane politike".

Pogledajte doček Milana Nedića u Kragujevcu:

Odbacite pola na nemačku propagandnu montažu, odbacite 70%... Ideja da neko to postavi na Youtube govori puno, više o nama nego o Nediću.

Tu i dan danas postoje živa sećanja na streljane članove porodica

Koliko dugo? Dok pomru oni čiji su očevi i dedovi izginuli u Šumaricama? Hoće li se praunuci sećati?
Moja osnovna škola se zvala : ’’21. oktobar’’.

Kako će se zvati škola tvoga unuka? "Milan Nedić", "Dimitrije Ljotić", "Marisav Petrović"? Kako će se zvati škole naših unuka?

Izvinjavam se ako je ovaj moj komentar nekoga povredio, jer nisam želeo da povredim bilo koga.

Da li je ovo što sam napisao provokacija? Naravno da jeste, ali mislim da i jeste vreme da konačno budemo isprovocirani.

omega68 omega68 23:47 22.10.2009

Re: Zašto su izginuli?

Mislim da je trebalo da Sbija nastavi sa otporom...
Trebalo je da da zbog herojskog, jedinog u Evropi , otpora bude ubijeno i poslednje dete u kolevci u Srbiji.
Trebalo je da '45. ustaše, bugari i šiptari zauzmu te prazne prostore Srbije
Tada bi , pre roka, plan bio ispunjen
P.S.
Svetislav M. Maksimović , živi i verovatno nedovoljno osvešćeni svedok, je pravio razliku između Ljotića i Nedića.
Ljotića je okarakterisao kao nemačkog slugu i poslednju uštvu.
PP.S.
Da li je ovo što sam napisao provokacija? Naravno da jeste, ali mislim da i jeste vreme da konačno budemo isprovocirani.

Gledaj da provociraš na nekom drugom mestu
PPP.S.
Nisam želeo da se opredeljujem po pitanju odgovornosti za ovaj zločin jer žrtvama nije bilo bitno ko je kriv .
Oni su znali ko je kriv
Ja imam SVOJE mišljenje i smatram da sam uspeo da ga u ovim godinama i sa ovom pameću diferenciram , prvenstveno uz ovu verziju
link
alexlambros alexlambros 15:23 22.10.2009

deca s glasovima cvrcka

Kao prvo, pitao sam se, zivota mi, oceli se neko setiti da napise koju rec o kragujevackom masakru ... nekako, svojih se zrtava i tragedija nerado podsecamo, valjda nisu politicki profitabilne, sta li ....

A ovo, na jedan nezamislivo jeziv nacin, govori mnogo:

Njegova grupa je imala 106 zatvorenika. Trebalo im je 100. Svetislava nekako, sa još petoricom, izdvajaju i ostavljaju ih kao rezervu za neku grupu kojoj nedostane

kakva sistematicnost i pedanterija cak i u genocidu ...

Bio sam djak kragujevacke gimnazije i ta skola, sem sto je jedna od najstarijih obrazovnih institucija u Srba (od nje je nastao BU) zbog cega uziva postovanje, zaista ti nekako usadi tu neku vrstu dostojanstva i tihog prkosnog ponosa zbog tog oreola tragedije koji je prati ... nisam cuo ni za jedan drugi slucaj da su djaci izvodjeni sa casa, odvodjeni bukvalno iz klupa na streljanje .... jos uvek ne mogu to da pojmim ...

Naravno, mrzeo sam one tradicionalne sastave na temu 21. oktobra, jer mi se uvek cinilo da nekako profanisu citavu tu tragediju, da joj djaci bez talenta i umeca sa svojim nebrojeno puta ponovljenim sablonskim obrascima (koje si pomenuo), nekako, sta znam, oduzimaju pravo na muk, ako sam se dobro izrazio ... uvek sam mislio da jedino sto se moze uraditi u znak secanja na zrtve, da svi Kragujevcani izadju taj dan u Sumarice sa buketima cveca ...

Moj animozitet prema Nemcima, jasno je odakle potice (kasnije sam bio u Nemackoj i, naravno, promenio svoj generalni stav prema njima, ali prosto, rastao sam uz pricu o kragujevackom masakru i isao u skolu iz koje su izveli djake na streljanje, zaista mi se ne moze zameriti) ...

Ali, secam se ove epizode ... ja na nekom seminaru u Delfima (Grcka), 2002. godine. Voze mene i jednog nemackog profesora u neko obliznje seoce cuveno po ribljim restoranima ... Ljubazni Nemac zeli da zapodene razgovor razgovora radi pa me pita odakle sam ... ja mu kazem a on mi odgovara da nikad nije cuo ("how far is it from Belgrade?" ...

"Not very far", odgovaram mu ja, "ali zaista me cudi da niste culi za moj grad ... Nemci su u njemu u jednom danu za vreme Drugog svetskog izmasakrirali 3000 ljudi, medju njima i par stotina djaka ....

Ucuta covek.

Pricaju, ja ne znam, sem onog sto cujem, da su se trudili koliko su mogli da se okaju i pokaju za taj zlocin ... davali stipendije kragujevackim djacima kasnije i slicno ... medjutim, za mene je sve to ponisteno prvom bombom koja je pala na Kragujevac u bombardovanju 1999. godine na samo nekoliko desetina metara (ali, ljudi, najbukvalnije samo koju desetinu metara), od Muzeja 21. oktobar .... Sto se mene tice i dalje su mi krivi i duzni ...
Eto, vratise se da bombarduju stratiste koje su sami napravili ....

Sumarice su danas omiljeno kragujevacko izletiste ... i mislim da je to lep nacin da se uspomena na zrtve odrzava zivom kroz generacije .... pravi je memorijalni park ....
Pre par godina neki kreten dozvolio je da se u njima odrzava neki tehno festival, nesto kao mini Egzit, pa su nocu pijani i naduvani ljubitelji tehno zvuka mogli da djuskaju po grobovima streljanih .... to samo u Srbiji ima ...

Srecom, nema vise tog festivala ...

Na jednom od spomenika u Suamricama (streljanim cistacima cipela), stoje stihovi belgijskog pesnika Karela Jonkera - "Deca s glasovima cvrcka" ... Kaze:

A ono sto cujem iz trave da bljeska
Ne mogu da kazu moja usta ljudska:
Sva streljana deca s glasovima cvrcka
Postala su cvrci s glasovima dece ....



podju mi suze svaki put

to je ovaj spomenik dole - "Kristalni cvet"





omega68 omega68 22:26 22.10.2009

Re: deca s glasovima cvrcka

nekako, svojih se zrtava i tragedija nerado podsecamo, valjda nisu politicki profitabilne, sta li ....

Ako me pratiš , ovde , znaš da me boli ona stvar da li sam napisao politički profitabilnu stvar
Bio sam djak kragujevacke gimnazije i ta skola, sem sto je jedna od najstarijih obrazovnih institucija u Srba (od nje je nastao BU) zbog cega uziva postovanje, zaista ti nekako usadi tu neku vrstu dostojanstva i tihog prkosnog ponosa zbog tog oreola tragedije koji je prati ... nisam cuo ni za jedan drugi slucaj da su djaci izvodjeni sa casa, odvodjeni bukvalno iz klupa na streljanje .... jos uvek ne mogu to da pojmim ...

Ja sam bio đak i Gimnazije ( u kojoj sam svaki dan mogao da vidim Spomen sobu , ali i osnovne škole koja je nosila ime po tom danu....
ali prosto, rastao sam uz pricu o kragujevackom masakru i isao u skolu iz koje su izveli djake na streljanje, zaista mi se ne moze zameriti) ...

Ko može da ti zameri?
I ja sam to isto osećao
Ali, secam se ove epizode ... ja na nekom seminaru u Delfima (Grcka), 2002. godine. Voze mene i jednog nemackog profesora u neko obliznje seoce cuveno po ribljim restoranima ... Ljubazni Nemac zeli da zapodene razgovor razgovora radi pa me pita odakle sam ... ja mu kazem a on mi odgovara da nikad nije cuo ("how far is it from Belgrade?" ...

"Not very far", odgovaram mu ja, "ali zaista me cudi da niste culi za moj grad ... Nemci su u njemu u jednom danu za vreme Drugog svetskog izmasakrirali 3000 ljudi, medju njima i par stotina djaka ....

Ucuta covek.

Ja sam imao razgovor sa nekim Francuzima...
Na pitanje kako imamo toliko lepih ljudi, odgovorio sam da su '41. Nemci streljali samo ružne i da zato danas imamo potomke jedino lepih ljudi.
Naravno morali smo da ih posle , ubeđujemo da sam se šalio!

medjutim, za mene je sve to ponisteno prvom bombom koja je pala na Kragujevac u bombardovanju 1999. godine na samo nekoliko desetina metara (ali, ljudi, najbukvalnije samo koju desetinu metara), od Muzeja 21. oktobar .... Sto se mene tice i dalje su mi krivi i duzni ...
Eto, vratise se da bombarduju stratiste koje su sami napravili ....

Tačno.
Prva bomba je pala gde su bile Topovske šupe iz kojih su izvodili na streljanje.
Na jednom od spomenika u Suamricama (streljanim cistacima cipela), stoje stihovi belgijskog pesnika Karela Jonkera - "Deca s glasovima cvrcka" ... Kaze:


A ono sto cujem iz trave da bljeska
Ne mogu da kazu moja usta ljudska:
Sva streljana deca s glasovima cvrcka
Postala su cvrci s glasovima dece ....


podju mi suze svaki put

to je ovaj spomenik dole - "Kristalni cvet"




I to je tačno.
I meni krenu suze.
Streljani su i mali Cigani koji su čistili cipele u centru grada
Zamenili su neke od NAS


Prijatelju moj,
sa mnogim stvarima se ne slažem sa tobom, ali ovo su stvari gde , jednostavno, moramo da budemo jedinstveni.
Ko će - ako nećemo mi?
omega68
blogovatelj blogovatelj 04:34 23.10.2009

Re: deca s glasovima cvrcka

Ja se uvek najezim kad prodjem pored ovog spomenika, jer mi prodje kroz glavu da je najmlade dete koje je tu streljano imalo CETIRI godine?!

Zamislite dete od cetiri godine pred streljackim strojem Vermahta ! ! !

Sta li su oni koji su streljali to dete (a i ostale) sanjali to vece i do kraja zivota?
I onda, kao logicna posledica, posle te misli uvek se setim ulaza u muzej "21. Oktobar" i slike generala koji je naredio streljanje, a ispod slike nema ni imena ni prezimena, nego pise "ZVER"
tompinchns tompinchns 08:56 23.10.2009

Re: deca s glasovima cvrcka

oduzimaju pravo na muk


U meni i danas, kad se priča o krvavoj bajci, samo muk, stisnuto grlo i suze.
mladen.mladen mladen.mladen 11:49 24.10.2009

..

hvala na prici.
omega68 omega68 23:21 25.10.2009

Još jednom

Hvala svima na čitanju
marco_de.manccini marco_de.manccini 06:02 26.10.2009

Re: Još jednom

ауторитаризам помешан са расизмом води у јако дубок понор. понор лишен људскости.

dunja73 dunja73 10:41 26.10.2009

--

Omega , ja sam imala posetu iz Nemacke (bas Nemce) i vodila ih u obilazak Sumarica .U tom muzeju su uklonjene mnoge stvari koje su ranije postojale i koje smo mi gledali kao deca pri skolskim posetama .Ja sam tamo i razgovarala sa nekim ljudima i pitala zasto je to uklonjeno i dobila odgovor da promenom vlasti su neke stvari i u Muzeju promenjene .
Mislim da je tim uklanjanjem mimimiziran i sam dozivljaj svega sto Sumarice nose kao poruku .Mislim da ulaskom Srbije u EU , i " tom" nekom "politikom" koju bih ja nazvala "traganje ko je kriv " samo bledi Zlocin nad tim gradom koji je i u samoj nacistickoj istoriji jedinstven po zverstvu i neljudstvu .
Taj koji kreira Tu politiku konkretno za taj muzej , izbacivanjem nekih prica i predmeta Uopste ne pravi kraci put ka bilo kakvoj integraciji , vec samo minimizira (kao sto gore napisah) nesto sto Nikada ne bi smelo ni zbog Srbije ni zbog Nemacke ni zbog same Evrope da vremenom padne u zaborav .

Ovo je taj dokument , bas iz Muzeja gde pise da za jednog ubijenog vojnika -sto gradjana , prevashodno komunista ,bandita i njihovih pomagaca , a za jednog ranjenog - 50, i u poslednjem delu je opomena za ubuduce da ce se cak i za sabotaze kazna primenjivati .
omega68 omega68 15:22 26.10.2009

Re: --

prevashodno komunista ,bandita i njihovih pomagaca ,

Problem je sto ti ubijeni nisu bili komunisti ni njihovi pomagaci
Nisu bili ni banditi
Hvala dunja

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana