Na ovom belom svetu postoje
tri (3) muškarca kojima bih bez razmišljanja ustupila
prostor na blogu.
Čak iako ne poznajem tematiku o kojoj pišu.
Čak iako to njihovo pisanije podrazumeva ozbiljne konsekvence.
Njih trojica su u tom pravu ravnopravni.
A oni su:
Daniel Day Lewis, svi ga znate, samo
ja ne znam bloguje li on uopšte. Ako ovo pročita,
neka dodje, vrata mog bloga su mu otvorena.
Coa Smor, bloger koji je ovde registrovan pre mene,
napisao par komentara i nestao.
On bije glavom o različite zidove, nema vremena sa sobom da
porazgovara, samnom još i stiže, ponekad.
On je moj stariji sin.
Ludi Pingvin, takodje sastavlja dan i noć,
sigurna sam da je ovo retka prilika u kojoj će blogovati.
Moj mladji sin:
Internet se, kao i svaka moderna tehnologija, razvija izuzetno brzo. Od njegovog nastanka do današnjeg dana, postoji potreba za pretragom sadržaja, jer, složićete se, bez pretrage bi bilo praktično neizvodljivo ispratiti najistaknutije izvore informacija, a kamoli one prikrivene. Naša glad za pretragom ide čak toliko daleko da se pojavljuje ideja "guglovanja", kao ultimativni metod modernog saznavanja.
Radoznali korisnik je, eventualno, čuo, ili čak, koristio, i druge metode pretrage. Za sve ove "klasične" pretraživače se, gledajući još izdaleka, može reći da imaju skroz sličan pristup. Još radoznaliji korisnik će, možda, primetiti da je i infrastruktura svih ovih mehanizama dosta slična. Samo ti treba jedan veeeeeeliki računar, i u njega trpaš podatke, i pored toga ti treba i deeeeebelo crevo koje povezuje sve korisnike sveta sa tim računarom.
Solidan argument ovakvog pristupa je što, de facto, kvalitetan sadržaj može lepo da se izvuče na vrh, i, eto, već decenijsko iskustvo pokazuje da to radi više nego odlično. Svima nama ti mehanizmi uspevaju da vrlo često ponude baš ono što smo tražili već na prvoj stranici sa rezultatima.
Stvari se menjaju.
Svi verovatno znamo za priču o eksponencijalnom razvoju tehnologije, i o predviđanju da će u nekom trenutku nove stvari toliko brzo da se pojavljuju da će biti neizvodljivo ispratiti ih, jer će učestalost pronalazaka biti na nivou sekundi.
Novi talas na internetu je real-time.
Onaj naš radoznali korisnik iz pređašnjeg teksta je verovatno svestan da, što se tiče skrivenijeg sadržaja, klasičnim mehanizmima pretrage trebaju čak dani da ih lepo rasporede u svojim utrobama i ponude korisnicima na adekvatan način.
I tako se Boris Agapiev setio da bi to, možda, moglo drugačije da se reši.
Osnovao je Wowd (ljudi sa ovih prostora su možda već čuli za Wowd pod prvobitnim imenom - Edgios), firmu koja se bavi baš novom vrstom pretrage. Wowd nudi:
1) Svež materijal
2) Kvalitetan materijal
3) U realnom vremenu (merivom sekundama)
Zvuči nemoguće? Još koji trenutak...
Na sajtu Wowd-a možete videti nešto što Wowd naziva Hotlist. To je materijal koji korisnici Wowd sistema posmatraju sada. Ako provedete par sekundi posmatrajući hotlistu, primetićete da se redosled stranica polako menja, tu, pred vašim očima. Možete i tražiti ... bilo šta.
Wowd je zasnovan na P2P principima, slično torrent programima. Umesto da postoji jedan ogorman centar podataka u koji kompjuterski programi automatski slivaju sadržaj, Wowd se nalazi na računaru svakog korisnika Wowd sistema. On prati akcije svojih korisnika i (naravno, anonimno) deli te informacije sa ostatkom sistema. Wowd, takođe, koristi mali deo računara na kome se nalazi - tako postiže da bude zaista ogroman, i na taj način se gubi potreba za centralnim skladištem podataka iz koga svi dobijaju rezultate.
Pa šta?
Pa...
1) Pošto Wowd može da prati šta njegovi korisnici čitaju na internetu, Wowd može baš te podatke da iskoristi da odredi koji materijal je kvalitetan. U bukvalnom smislu: svaki korisnik Wowd sistema je deo mehanizma rangiranja maerijala na internetu. Slično kao digg, samo što ne morate da ulažete emotivni napor da procenjujete šta vam se sviđa, već statistika radi to umesto vas. (klasični pretraživači koriste programe koji šetaju od stranice do stranice, i kompjuterski procenjuju šta je kvalitetno. Problem kod ovog pristupa je što ti programi ne mogu da pristupe velikom broju stranica kojima ljudi mogu)
2) Wowd može da, u letu, svake sekunde, prikuplja podatke o tome šta je sveže, i šta drugi ljudi trenutno čitaju. Tako funkcioniše njegova hotlista, a pored toga, Wowd nudi i pretragu "po svežini" koja omogućava da nađete nov materijal o nekoj temi (ne nužno kvalitetan). To je odličan način da se razbije "monopol" izvesnih sajtova - zašto bi baš članak na wikipedia-i morao da bude najbolji za svaku temu? Naravno, postoji i opcija pretrage "po popularnosti" koja je slična pretragama klasičnih pretraživača - biće prikazani rezultati koji su globalno najpopularniji, a ne ?sveži.
3) Wowd može eksplicitno da kontroliše šta će otići u ostatak Wowd sistema, a šta će ostati tu, na vašem računaru. Na primer, podaci o tome šta ste do sada tražili. Da li ste znali da svi klasični mehanizmi pretrage čuvaju podatke o tome šta ste tražili, i to kod sebe? Naravno, radi statistike, i imaju pravo na to. Ima i Wowd, ali Wowd-u to pravo nije neophodno, jer Wowd aplikacija može sebi da priušti da odluči da šalje samo brojke o rankiranju ka nečemu što vidi kao "ostatak sistema", dok ostalim korisnicima Wowd-a ta informacija stiže, takođe, iz "ostatka sistema". Za one kojima Wowd-ovo obavezivanje na privatnost nije dovoljno, postoji i opcija da Wowd uopšte ne prati vaše akcije - onda čak ni na vašem računaru neće ostati trag vašeg ponašanja, i ništa neće biti poslato ostatku Wowd mreže. Pretraga će, naravno, funkcionisati normalno, ali time sami sebi oduzimate pravo da učestvujete u rangiranju sadržaja.
Ako se iko brine da će njegovi lični podaci, kojima pristupa na internetu, biti na bilo koji način kompromitovani (ovo se odnosi npr. na facebook profile, poštu, plaćanje preko interneta ..), može se opustiti, jer Wowd automatski procenjuje šta je privatni a šta javni sadržaj, a nudi i mogućnost "crne liste" na koju korisnik može ručno dodati bilo koji sajt - tada Wowd garantuje da ništa sa tog sajta neće ući u indeks.
Jasna stvar, misija Wowd sistema je dosta različita od misija klasičnih pretraživača, i u izvesnim elementima im ne može dorasti, niti to želi. Nešto što je postalo de facto slogan firme je: "Wowd je pretraživač koji radi u realnom vremenu, i koji služi za pronalaženje popularnog sadržaja na mreži, u ovom trenutku."
Wowd je danas izašao iz faze privatne bete ("po pozivu"), i sada već bilo ko može skinuti Wowd aplikaciju, te je koristiti (besplatno :) nema potrebe za piraterijom). Podržani su Windows, Mac i Linux sistemi, u okviru pretraživača Firefox i Internet Explorer.
Posebno interesantan kuriozitet za čitaoce sa ovih prostora: Wowd je firma registrovana u SAD, ali čitav razvojni tim se nalazi u Srbiji, i to, konkretno, u Beogradu, Novom Sadu i Nišu. U pitanju je 30ak mladih ljudi koji su sveže završili, ili još uvek završavaju, fakultete - pretežno u oblasti računarskih nauka. Uglavnom su to i učesnici međunarodnih takmičenja iz matematike i informatike.
Baš ta pronicljivost u rešavanju problema, koja je karakteristična za Wowd tim, je omogućila da Wowd sistem zaista profunkcioniše.
I crni čaj u dva ujutro :)
------
Branislav Milojković,
Wowd QA
Edit:
CEO Wowd-a, Mark Drummond je jutros oko 2h posle ponoci odrzao odlicnu prezentaciju na Web 2.0 Summit-u u kojoj je prezentovao Wowd belom svetu.
Traje ~8 minuta