Ljudska prava| Život

Možda malo boje?

alexlambros RSS / 21.10.2009. u 21:48

AleXandar Lambros

Pred vama je rad Nevene Milojević, učenice trećeg razreda srednje škole "Đura Jakšić" u Rači koji je, u okviru novinarske sekcije, napisala za školske novine. Za rubriku "fenomeni" Nevena je sama izabrala da napiše članak povodom nedavnih dešavanja oko beogradskog Pride-a. Priznajem da sam strahovao kako će jedna 17godišnja devojka uspeti da izađe na kraj sa tako složenom temom. Dobio sam tekst koji prevazilazi format i značaj školskih novina i za koji verujem da ga treba objaviti na naslovnoj svih srpskih dnevnih novina. Posebno me raduje njena odvažnost  i intelektualno poštenje da bez uvijanja jasno izrazi svoje mišljenje za koje je unapred znala da je, u sredini u kojoj živi, vrlo nepopularno. Kad bih predsednika makar jednom čuo da ima tolko hrabrosti. A Amfilohija nek je sramota onih njegovih kretenskih parabola o suvim granama i lomači.

Zamislite sledeće. Nalazite se na zakrčenoj raskrsnici i pokušavate da, sa još hiljade ljudi pređete ulicu. Prelazite ulicu i jedva da nešto i vidite sem svog cilja - druge strane ulice. Ali šta ako okrenete glavu? I eto, baš pored vas nestrpljivo stoji mladić u džinsu i šarenoj majici. Odmeravate polako i sada ste već sasvim sigurni: izfeminizirani pokreti, nakit i lakovani nokti. Mirno stoji poput vas. Pa ipak, privlači poglede. Sjaji bezglasno u sivilu sveta. Šta ćete sad?

Prvo pogledajte na drugu stranu. Sivi ljudi oko vas. Mogu vam reći ponešto o nekima od njih. Baš taj dečko pored. I ta devojka u belom. Da, i njena drugarica pored. I taj mali dečak. I onaj stariji čovek sa druge strane ulice. I žena pored. Svi su homoseksualci. Da, možda ne izgledaju tako. Ne nose šarene boje, nemaju nakit, šminku, neke posebne frizure. Ne pričaju drugačije, mozda čak i ne misle drugačije. Mirno prelaze ulicu i gledaju svoja posla. Pa kako se onda razlikuju?

Razlikuju se po tome što mnogi još i ne znaju, a neki nikada neće ni znati. Verovatno su to u sebi potisnuli još u ranom detinjstvu kada su ih roditelji terali da recituju Oče naš. Ili možda znaju. Stoji duboko u njima, tinja danima i noćima, opseda im misli i upravlja duševnim stanjima. Ali ipak, oni su to potisnuli, naizgled zaboravili i godinama ćutali i čekali pravo vreme. A da li će ono ikad doći?

Homoseksualnost ili istopolnost je emocionalna, seksualna, fizička, duhovna sklonost i privlačnost prema osobama istog pola. Homoseksualnost se smatra jednom od seksualnih orijentacija. Muškarci homoseksualne orijentacije se nazivaju gejevi, a žene homoseksualne orijentacije lezbejke.

Definicija, sama po sebi, vrlo lepo zvuči. Ali ako zavirimo iza redova i smestimo je u Srbiju? U zemlju huligana, navijača, izrazitih nacionalista koji ni ne znaju istoriju svoje zemlje, zemlju zalutale omladine i vaskrsle prošlosti, zemlju nasilja, kriminala i podlosti. Gde tu ima mesta za različitosti? Gde ćemo tu smestiti dečka u džinsu? I dati mu osećanja, misli i nade. Ambicije, možda čak i ličnost i znanje. Gde ćemo mu dati život kakav imamo i mi. Običan, siv i nezanimljiv. Bez poprekih pogleda. Bez zalutalih podsmeha. Samo život da ga nesmetano živi?

Smanjuju nam natalitet. Protiv Božjih zakona. Deca ne mogu rasti sa dva oca ili dve majke. Neka rade između svoja četri zida sta žele, što moraju da paradiraju. Sledeće što ćemo videti su parade sado-mazohizma, pedofila i ljubitelja koza i jaraca. To nije prirodno i kao takvo je bolest.

Ovo sa natalitetom ima najviše logike. I onako opada otkad i postoji, jos samo pederi da ga dokrajče i nestade plave srpske krvi. Ali ipak, mislim da se to neće desiti skorije. I pre ćemo izumreti od bolesti, nehigijene, narkomanije, gladi, gluposti i iseljavanja u bolje zemlje. Pa ovde šta ostane.

Bog je rekao i da je Zemlja ravna ploča i da se ceo kosmos okreće oko nje, da se treba odricati i mučiti celoga života pa ćemo posle svi živeti negde na nebu srećni do kraja čega god, pa?

Da, deca ne mogu rasti sa dva oca ili dve majke. Ali samo zato što biste ih vi gledali popreko, mučili ih i celo detinjstvo učinili noćnom morom. I postoji teorija da će ta deca kasnije biti takođe homoseksualci. Po meni to nema logike. Kako su onda nastali homoseksualci koji su imali obične roditelje? I zar nije bolje, da umesto da žive u hladnim sirotištima bez ljubavi i samo sa osnovnim uslovima potrebnim za život, poput životinja, dobiju pravo detinjstvo i sreću ljudi koji su voljeni?

Da li biste vi voleli da živite sa svojim dečkom/devojkom između četiri zida? Da nikada ne možete da nju/njega uhvatite za ruku na ulici. I da to ponosno pokažete pred svima. Zar ima toliko zla u tome što ljudi žele da prošetaju i pokažu Srbiji da i oni postoje? Da, biće tu golišavosti, šarenila i različitosti. Ali to je povorka ljudi koji su ponosni na ono sto jesu. Koliko ljudi to može reći za sebe?

Moramo razlikovati stvarnu bolest od ljudi koji su drugačiji.
Ako nije prirodno, kako ih je onda toliko? Šta, zar je toliko ljudi oko nas prosto bolesno? I njih nije stvorio isti Bog kao i nas (i onako ih ima različitih)? I zar treba lečiti ono što je nekada, kada smo bili na vrhuncu mudrosti i napredovanja, a po meni od tada je ljudska vrsta samo opadala, zar treba lečiti nešto što je pre toliko hiljada godina, za vreme antike, bilo normalno?

Sećam se, pre par nedelja, kada je još bila aktuelna priča o Paradi ponosa. Još nije bila otkazana, još su televizijom plovili pozivi da se pridružimo povorci i podržimo različitosti. I sećam se jasno svoje home stranice na facebooku tada. Bio je zasut statusima, komentarima, grupama i fan stranicama. Ubij pedere. Stop pederima. Smrt pederima. Ceo home bez i jednog drugačijeg statusa. Svi su odjednom osetili potrebu da pljuju, proteraju, ubijajaju gej populaciju. I sećam se jasno kako sam ponekad stajala satima, čitala takve statuse i s vremena na vreme mi je dopiralo do mozga šta oni znače. Značili su da ljudi koje srećem svakoga dana, jer živim u malom mestu i nema tu mnogo nepoznanstva, ljudi sa kojima sam odrasla, poznanici i sitni neprijatelji, pa oni koje mogu nazvati i prijateljima, oni sa kojima sam nekada delila dane i oni sa kojima to činim i sada, da su svi ti ljudi, okrutni i opasni. Spremni da proteraju, kamenuju, čak i ubiju. Kivni i besni na ono što je drugačije. Nemilosrdni i glupi u svojoj zamisli. I sećam se da sam počela da razmišljam da li ja živim u takvom svetu? Da li su ljudi sa kojima sam se toliko puta smejala samo jedna nasilna gomila koja želi da uništi nepoznate ljude samo zato što su drugačiji? Znam da ne bi dotle išli. Ali zar nije jednako loše što na tako nešto i pomišljaju?

I na kraju sam razmišljala, ko su oni? Otkud im pravo da bilo kome sude? Mnoge od njih znam i previše dobro. I baš zbog toga što znam toliko o njima, pitam se, šta im to daje pravo da osuđuju druge? Ponekad mi je padalo na pamet i da je napad najbolja odbrana. Ali opet i to je davalo par uznemirujućih činjenica dokle je sve čovek spreman da ode.

A sada se vratite na raskrsnicu. I zamislite. Dečko sa vaše druge strane slobodno nosi roze majicu. Devojka u belom se drži za ruku sa svojom devojkom pored. Mali dečak ne strepi od svoje budućnosti već ponosno korača kao slobodan čovek. Lice starijeg čoveka nije izborano godinama unutrašnje borbe, već ima srećan život iza sebe sa mužem kog voli. Žena ne drhti od vašeg pogleda. Već samo svi prelazite ulicu, mirni u svojoj svakodnevici, nebitni na ovoj planeti, srećni u svojim razlikama i udaljeni u svojim nadama. I kada pređete ulicu, nećete se okrenuti ni za kim od njih. Nekome ćete se možda nasmejati, ali ćete ih ubrzo zaboraviti i pustiti ih da žive. Zar je sve to tako loše?

Ili prosto, zamislite da dečko u džinsu i šarenoj majici pored nosi crno odelo i ćuti. Isti je poput svih ljudi okolo, ni najmanje se ne razlikuje niti ističe bilo čime. Zar vam nešto ne nedostaje?

Možda malo boje?

 

Atačmenti



Komentari (30)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

korchagin korchagin 22:25 21.10.2009

Možda malo boje?

Amin
Exitus Letalis Exitus Letalis 00:07 22.10.2009

Re: Možda malo boje?

Značili su da ljudi koje srećem svakoga dana, jer živim u malom mestu i nema tu mnogo nepoznanstva, ljudi sa kojima sam odrasla, poznanici i sitni neprijatelji, pa oni koje mogu nazvati i prijateljima, oni sa kojima sam nekada delila dane i oni sa kojima to činim i sada, da su svi ti ljudi, okrutni i opasni. Spremni da proteraju, kamenuju, čak i ubiju. Kivni i besni na ono što je drugačije. Nemilosrdni i glupi u svojoj zamisli. I sećam se da sam počela da razmišljam da li ja živim u takvom svetu? Da li su ljudi sa kojima sam se toliko puta smejala samo jedna nasilna gomila koja želi da uništi nepoznate ljude samo zato što su drugačiji? Znam da ne bi dotle išli. Ali zar nije jednako loše što na tako nešto i pomišljaju?

da se zamisle i odrasli i deca!
manipulator manipulator 22:42 21.10.2009

a ime?

Nisi potpisao devojku, a bilo bi lepo i da znamo kako se zove. Zasluzuje. Bravo za tekst.
AlexDunja AlexDunja 22:44 21.10.2009

Re: a ime?

Nisi potpisao devojku, a bilo bi lepo i da znamo kako se zove.

znamo. zove se nevena milojevic.
al, nedaj da je slome.
ako mozes.
Bili Piton Bili Piton 22:56 21.10.2009

Re: a ime?

AlexDunja

al, nedaj da je slome.


Ne mogu da je slome, ona je vec formiran odrastao covek.
AlexDunja AlexDunja 23:16 21.10.2009

Re: a ime?


Ne mogu da je slome, ona je vec formiran odrastao covek.

znam.
alli:
takvih slomljenih cvetova sam se nagledala.
devojackih. u srbiji.

a bili formirani. i svoji.
Bili Piton Bili Piton 00:58 22.10.2009

Re: a ime?



Uz malo srece (pameti joj ne nedostaje) - zavrsice gimnaziju, upisati fakultet, preci da studira u vece mesto, diplomirati, mozda pojuriti neku stipendiju, usavrsiti se...sve su sanse da ce one koji bi da je slome ostaviti daleko za sobom.

Bio bih spreman da posumnjam da je Nevena ikada gledala La cage aux folles (1978). A ako slucajno i jeste, onda je to jos jedan dokaz da ono sto vidi oko sebe ume da primeni na svoje pisanje. Un peu de couleur, peut-etre je skoro doslovna replika iz tog filma, Izgovara je Albin, jedan od nekoliko vrlo ozbiljnih i dirljivih momenata u filmu koji inace spada u zanr sarmantne/lake/slapstick komedije-farse. Izgovara je na nacin vrlo slican ovome kako to cini Nevena, sa dubokom poentom.
loader loader 09:43 22.10.2009

Re: a ime?

Devojka je dovoljno čvrsta.
Dokaz je to što se svrstala na stranu manjinske, tolerantne Srbije.
Biti sopstvenim izborom u neskrivenoj manjini, znači biti hrabar.

A da je ne bi slomili, treba da pomogne i ostatak te manjine koju je izabrala. Svaka manjina, baš zato što je manjina, mora da ima povećan stepen solidarnosti. Recimo, za početak - Evo, tu smo ... :)
madamemime madamemime 22:49 21.10.2009

mozda malo bolje

Ovakva razmisljanja mlade osobe koja ne zivi u velikom gradu i koja ima hrabrost da ih objavi, mi daju maaaaalu nadu da sve nije izgubjeno u Srbiji koja ne uspeva (ne ume, ne zeli, ne voli) da se izvuce iz blata
jednatanja jednatanja 22:55 21.10.2009

Bravo za Nevenu

tekst koji prevazilazi format i značaj školskih novina i za koji verujem da ga treba objaviti na naslovnoj svih srpskih dnevnih novina.


Jelena Pavlović Jelena Pavlović 23:03 21.10.2009

Re: Bravo za Nevenu

Deca i vide i cuju.
miloradkakmar miloradkakmar 23:56 21.10.2009

Re: Bravo za Nevenu

Deca moraju sama da urede svoj svet.
Šta mi znamo o njihovom svet?
Ako ne možemo da im pomognemo , treba da se sklonimo.
Exitus Letalis Exitus Letalis 00:03 22.10.2009

Re: Bravo za Nevenu

kakvo razmišljanje!
ne znam šta da napišem...
sem, hvala!
hvala njoj, hvala tebi, hvala što postoje i ovakva deca.


alexlambros alexlambros 05:01 22.10.2009

...

Već samo svi prelazite ulicu, mirni u svojoj svakodnevici, nebitni na ovoj planeti, srećni u svojim razlikama i udaljeni u svojim nadama.


ne znam ni sam kolko sam se puta navratio da procitam ovu recenicu
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 07:57 22.10.2009

stav sredine

Značili su da ljudi koje srećem svakoga dana, jer živim u malom mestu i nema tu mnogo nepoznanstva, ljudi sa kojima sam odrasla, poznanici i sitni neprijatelji, pa oni koje mogu nazvati i prijateljima, oni sa kojima sam nekada delila dane i oni sa kojima to činim i sada, da su svi ti ljudi, okrutni i opasni. Spremni da proteraju, kamenuju, čak i ubiju. Kivni i besni na ono što je drugačije. Nemilosrdni i glupi u svojoj zamisli.


vecina se uvek povodi za stavom sredine, tabuima, predrasudama i onda cak takmici u uzrazavanju solidarnosti sa opsteprihvacenim i misli da je hrabra, pa se coporise i tako dodatno hrani, zato hvala ovoj devojcici za iskorak u drugacije misljenje i suprostavljanje, ona je hrabra.

a stav sredine se menja kada ima vise hrabrih, kada ljudi od ugleda i integriteta se javno zaloze za prava drugacijih, kada prava drugacijih pocnu da se objasnjavaju u vrticu i osnovnoj skoli, kada postanu deo skolskog programa, kada to postane stav drustva, pa ga onda plasira i kroz medije i kroz politicku praksu i na sve druge nacine... e, onda, se i stav sredine promeni. druge zemlje su to prosle, ja ne verujem da su njihovi stanovnici bili spontano napredni, samo su nauceni da je drustveno neprihvatljiv hejt prema drugacijima.

a kada se to dogodi, onda i gej parade prestanu da budu izraz gradjanske borbe za slobodu i (p)ostanu samo karnevali za lokalce i turiste.

filantrop filantrop 07:18 22.10.2009

Bravo Nevena! Preporuka!

POsto na mladima svet ostaje, dobro je, ima velike nade za Srbiju. Sigurno ima jos mnogo ovako inteligentne i edukovane dece.

Gej prava se sire kao vatra po svetu, taj proces se apsolutno ne moze zaustaviti, lgbt vise nikad niko nece moci da gurne nazad u zivot pun straha i izolacije, oni ostaju ovde i deca su spremna na to.

Razmisljanje ove devojcice pokazuje da roditelji vise nece moci da podmecu decu kao izgovor za sopstvenu homofobiju -necu da mi deca to gledaju- jer ova deca su spremna da TO gledaju, pa ce roditelji morati da traze drugi izgovor ali ne onaj pateticni -pa sta ako kod nas nije dobro, nije ni drugde mnogo bolje- jer klinci kapiraju da je odgovornost individualna.
Treba deca da vas uce?

Hvala Aleksandre sto si objavio ovaj tekst,ovo je nesto nevidjeno dobro, trebalo bi da cirkulise u javnosti kao suprotnost svoj onoj neobrazovanosti, mrznji i otvorenoj agresiji i prostaklucima koji su ispoljeni u zadnje vreme - sve ono cega se pametan stidi.
angie01 angie01 07:59 22.10.2009

Hope Diamond!

ja_zzy ja_zzy 09:29 22.10.2009

Poenta


Da li biste vi voleli da živite sa svojim dečkom/devojkom između četiri zida? Da nikada ne možete da nju/njega uhvatite za ruku na ulici.


To je ono sto stalno ponavljam, jednostavne, male stvari, koje su nezamislive u Srbiji...
leopold_lady leopold_lady 12:57 22.10.2009

Nemoj sumnjati....

u devojke od 17 godina .... One vrlo dobro znaju šta je dobro,šta nije dobro,razumeju bolje od nas sve te stvari..... Bliže su im.... Nisu negde usput izgubile hrabrost..... Još su mlade i buntovnički nastrojene..... Totalno neopterećene nekim stvarima koje mi stariji imamo u glavama.... I znaju gde da nađu boju.... Tu koja nama s godinama počinje da nedostaje ili o njoj ne razmišljamo na pravi način - više... ne zato što ne želimo,nego zato što smo okruženi kojekakvim svojim problemima,nedoumicama itd itd .....

i za devojku od 17 godina..... Zaslužila je.... I mnogo više....
matityahu matityahu 13:45 22.10.2009

Skidam kapu

Neveni!
loni loni 18:12 22.10.2009

Odličan i zreo rad !

Odličan i zreo rad.

Jedino što nije tačno da GLBT prava urušavaju natalitet.
Kao i ništa drugo, čak ni ovaj argument homofoba nema veze s istinom.

Čistih lezbejki u prirodi je premalo da bi uticale na natalitet (manje od 1%, a i one često požele da rode na neki način)
Od kako je sveta i veka od muškaraca ne zavisi na natalitet.
I da od 20 muškaraca, 19 strada u ratu, onaj 20. može da nadoknadi za sve.
Ima milijardu spermatozoida, više mu je stalo do seksa, a ne mora da nosi trudnoći.
Tako da bi svaka vrsta opstala da joj ostaviš samo 3 tipična muška primerka.

Evo i teksta koji razobličava mit o uticaju gejeva na natalitet.

http://www.gay-serbia.com/gej-prava-i-pad-nataliteta-istina-ili-zabluda-3473/
alexlambros alexlambros 20:32 22.10.2009

Re: Odličan i zreo rad !

edino što nije tačno da GLBT prava urušavaju natalitet.


pa nije to ni rekla. bila je ironicna

Ovo sa natalitetom ima najviše logike. I onako opada otkad i postoji, jos samo pederi da ga dokrajče i nestade plave srpske krvi.


ovo ima najvise logike bilo je ironicno, da nema nikakve ...
mladen.mladen mladen.mladen 19:13 22.10.2009

...

nemam reci. link na face..
radmilahum radmilahum 08:02 23.10.2009

Fenomenalan tekst

Razumem da se ljudi instinktivno protive necemu sto nije blisko njima ali da izrazavaju mrznju, to ne razumem. Odrasla sam u maloj sredini. U mom zabavistu je bio jedan drugaciji decak i ja sam obozavala sa njim da se igram. A i ostali. Mama mi je rekla da je on usvojen, da su ga roditelji odbacili i da se zato igra sa lutkama ceo dan. I dan danas mi je drago kada ga sretnem a on nema na sebi vise samo gnev roditelja druge dece vec sada i drugu decu koja ga svako malo premlate u gradu. Na njegovom primeru sam shvatila koliko je to prirodno, koliko on ne moze nista protiv toga i koliko je glupo mrzeti ga zbog toga. Mozda ljudi mrze homoseksualizam jer ga se plase. Plase se male gej osobe u sebi koja mozda cuci. Zasto bi ih u suprotnom mrzeli?
lacerta lacerta 08:16 23.10.2009

...

Konacno, malo nade da nece sva deca odluciti da biju (strance, profesore, homoseksualce, vrsnjake, ili bilo koga) umesto da razumeju da razlicitost ne jede nikoga, a posebno ne neciju individualnost !
tompinchns tompinchns 11:27 23.10.2009

Re: ...

lacerta
Konacno, malo nade da nece sva deca odluciti da biju (strance, profesore, homoseksualce, vrsnjake, ili bilo koga) umesto da razumeju da razlicitost ne jede nikoga, a posebno ne neciju individualnost !

Bojim se da je Nevena samo kap u moru. Svoju izuzetnost je pokazala vec i neverovatnim saosecanjem s ljudima o kojima nista ne bi morala da zna.
Devojka u belom se drži za ruku sa svojom devojkom pored. Mali dečak ne strepi od svoje budućnosti već ponosno korača kao slobodan čovek. Lice starijeg čoveka nije izborano godinama unutrašnje borbe, već ima srećan život iza sebe sa mužem kog voli. Žena ne drhti od vašeg pogleda. Već samo svi prelazite ulicu, mirni u svojoj svakodnevici, nebitni na ovoj planeti, srećni u svojim razlikama i udaljeni u svojim nadama. I kada pređete ulicu, nećete se okrenuti ni za kim od njih. Nekome ćete se možda nasmejati, ali ćete ih ubrzo zaboraviti i pustiti ih da žive.

Dragi Alex Lambros, prenesite joj nase divljenje. Za pocetak je i to vise nego dovoljno.
cyberella cyberella 09:58 23.10.2009

predivan tekst

Bravo za tekst, i bravo za hrabrost da se u mišljenju i iznošenju istog razlikuje od svojih "drugara". Tu sve i počinje, kad bi neki od nasilnika stvarno promislili pre nego odalame...
schnappi_m schnappi_m 02:50 24.10.2009

Zanimljivo

Zanimljivo mi je da sam sretao više žena homofobičara, pre nego muškaraca. Muški su samo grlatiji pa je to varka koja lepši pol baca u senku. Think about it!

Inače natalitet, Bog, Srpstvo,... su gluposti. Iza toga se krije nesigurnost u sebe i svoju seksualnost (kod muškaraca) i nesigurnost u svoju seksipilnost (kod žena).

A mržnja potiče od osećaja ugroženosti (stvarnog ili fiktivnog).
topcat topcat 19:36 24.10.2009

Tipično

razmišljanje za mladu djevojku koja se ponajprije obrazuje medijskim člancima.
Inače bi znala da ovo
Bog je rekao i da je Zemlja ravna ploča i da se ceo kosmos okreće oko nje, da se treba odricati i mučiti celoga života pa ćemo posle svi živeti negde na nebu srećni do kraja čega god, pa?

nije istina.
alexlambros alexlambros 10:17 25.10.2009

Re: Tipično

nije istina.


srecom topcat tu ste vi da nam alegoricno rastumacite bibliju, tu zbirku vecnih, nepromenljivih istina koje nauka svojim saznanjima neprestano samo afirmise ... budite ljubazni, prosvetite nas ...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana