Don't give up

Jelena Gall RSS / 21.10.2009. u 22:40

Ceo dan radim, pa sam sa detetom, pa radim, a između redova svakodnevice iznova i iznova iskrsavaju reči (i slike) jedne prijateljice, kojoj je poslednjih dana jako teško. I ja bih, BIH - god damn kondicional! - da kažem nešto delotvorno, uradim nešto rečito, iscedim iz sebe nešto što jeste tu, ali... I kod tog god damn "ali" stanem.

Sve o svemu znam, i o njenoj potrebi da neko bude pored nje i o svojoj potrebi da joj budem šta god joj sada treba, ali i o svojoj nemoći. Nemoć se tiče pre svega one najgore svesti da dobra volja, dobre vibracije, lepe reči, positive thinking nekad ne mogu da utiču na tok stvari.

Blokada. Ni makac iz začaranog kruga. 

Kako iz začaranog kruga? Jednostavno, begom. Lakša je i Srbija, i moja jezička politika, i ribanje šporeta, o baćuški da ne pričam, Facebook je odušak... Ma, sve je lakše.

A najgore je kad shvatiš da možeš samo da napišeš "grlim te", umesto da je zagrliš. Daljina prisiljava na reči, nedovoljne, šuplje, neophodne, iskrene i opet - nedovoljne.

Rekla sam sebi malopre: ima da iscediš reči u blog (ona čita, uvek). Posredan put je nekad bolji izbor od direktnog, reč možda do nje stigne mekša, a bogatija šumovima koje je pokupila usput. I ne udara pravo među oči.

Onda sam se setila druge prijateljice koja je poslednjih dana prošla kroz mali ali dubok porodični pakao. I još jedne, moje upside down pen friend, koja svako malo goni nemani od sebe. I jednog prijatelja koji ćuti, a ja znam zašto, i on zna da ja znam, pa i od tog znanja ćutimo.

Da li se ja to, u svom okretanju glave od kiča, stereotipa, ritualnih radnji, u svom nepodnošenju svake vrste zadrtosti, u svojoj nemoći, kao što rekoh - da li se to i topline plašim? Ili samo ne umem, ili čak samo mislim da ne umem?

 

Za V, S, J & B i sve one kojima ste potrebni ne samo zato što vas vole kad je sve OK, nego zato što im je teško.



Komentari (35)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Dr M Dr M 23:19 21.10.2009

Don`t give up

Don`t give up, just give!
And try harder...
ivana23 ivana23 23:40 21.10.2009

Re: Don`t give up

Dr M
Don`t give up, just give!
And try harder...


Dr M Dr M 23:46 21.10.2009

Re: Don`t give up

Jelena Gall Jelena Gall 23:55 21.10.2009

Re: Don`t give up

trying, yessssss
Dr M Dr M 23:59 21.10.2009

Re: Don`t give up

trying, yessssss


...with a little help of Your friends...
mirelarado mirelarado 00:02 22.10.2009

Re: Don`t give up

Важно је да они којима је намењено знају да си ту, уз њих, Јелена.
Jelena Gall Jelena Gall 00:09 22.10.2009

Re: Don`t give up

...with a little help of Your friends...

Важно је да они којима је намењено знају да си ту, уз њих, Јелена.

uz blogošumove pokupljene usput
mirelarado mirelarado 00:17 22.10.2009

Re: Don`t give up

Jelena Gall
...with a little help of Your friends...

Важно је да они којима је намењено знају да си ту, уз њих, Јелена.

uz blogošumove pokupljene usput


Уз малу помоћ пријатеља. :)
AlexDunja AlexDunja 23:37 21.10.2009

...

A najgore je kad shvatiš da možeš samo da napišeš "grlim te", umesto da je zagrliš. Daljina prisiljava na reči, nedovoljne, šuplje, neophodne, iskrene i opet - nedovoljne.

draga, ne potcenjuj reci.
ponekad ni zagrljaj (pravi) nije dovoljan...
ali ponekad prava rec jeste.
Jelena Gall Jelena Gall 23:44 21.10.2009

Re: ...

znam, nije slučajno što sam ovo napisala. samo...
evo nešto i za braju, ako pročita: znaš onaj post scriptum kišove enciklopedije mrtvih. ne potežem sada nikakvu direktnu vezu ili analogiju, nego sam se setila post scriptuma uz crvene marke sa likom lenjina, u kojem kiš uvodi citat nabokova rečima "mada, mada..." - e, to. mada, mada...
(obrisala sam ti duplirani komentar)
AlexDunja AlexDunja 23:45 21.10.2009

Re: ...

(obrisala sam ti duplirani komentar)

ako si:)
mada...
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:47 21.10.2009

Re: ...

Ето, кад си фина, па нећеш ти да напишеш оно што је онај зврндов Киш написао...

Видео. Прочитао. Разумео.
AlexDunja AlexDunja 23:50 21.10.2009

Re: ...

Видео. Прочитао. Разумео.

podeseno:)
hola, brajovicu:)
vishnja92 vishnja92 10:10 22.10.2009

Re: ...

draga, ne potcenjuj reci.
ponekad ni zagrljaj (pravi) nije dovoljan...
ali ponekad prava rec jeste.

miloradkakmar miloradkakmar 23:42 21.10.2009

Daleke

reči su uteha, duže se osećaju.

Tužan mi je ovaj blog.
Jelena Gall Jelena Gall 23:52 21.10.2009

Re: Daleke

miloradkakmar
reči su uteha, duže se osećaju.

Tužan mi je ovaj blog.

čudo jedno. jeste, šta da se lažemo. tužan. a onda podeliš to (god damn & bless alex dunju koja me je pročitala, kao i braja, jašta) - dakle, podeliš to i bude, izgleda, utehe.
pomenuo si i jedno i drugo, vidiš. i tugu i utehu.
naravno da ću ovde stati.
Exitus Letalis Exitus Letalis 23:48 21.10.2009

a di sam ja...

Za V, S, J & B
ovden:)))
Jelena Gall Jelena Gall 23:49 21.10.2009

Re: a di sam ja...

Exitus Letalis
Za V, S, J & B
ovden:)))

pronađi se
Exitus Letalis Exitus Letalis 00:08 22.10.2009

Re: a di sam ja...

Jelena Gall
Exitus Letalis
Za V, S, J & B
ovden:)))

pronađi se

mlogo slova :)))
sentinel26 sentinel26 00:52 22.10.2009

... .. .. ... ..

At the beginning was the words

Milan Novković Milan Novković 01:42 22.10.2009

Pocepana zavesa...

Da li se ja to, u svom okretanju glave od kiča, stereotipa, ritualnih radnji, u svom nepodnošenju svake vrste zadrtosti, u svojoj nemoći, kao što rekoh - da li se to i topline plašim? Ili samo ne umem, ili čak samo mislim da ne umem?

...između prošlosti i sadašnjosti.

Znaš čega se možda plašimo - sete.

Seta, iako "tiho" osećanje, ima taj terminalni pečat protoka vremena na sebi, tihe, ogromne reke koja neprimetno i na kraju nepovratno rastače onu zaboravljeno krhku, opuštenu lakoću uživanja u stvarima kako smo ih mi zavoleli, prijatnu izvesnost u kojoj smo se opustili.

Nije nam kič ono što nam se čini da bi trebali raditi po konvenciji; kič nam je ono što sada jeste mimo naše volje. A jeste u našim kostima, tiho se uvuklo, ne možemo više previše da uradimo.
razmisljam razmisljam 01:56 22.10.2009

Re: Pocepana zavesa...

Ако се превише користе, оне антенице којима примамо туђе вапаје за топлином и пажњом, временом постају крхке, истроше се и све бојажљивије извирују, јер нам искуство говори да већ много пута нисмо успели, нисмо постигли, нисмо помогли иако смо хтели, желели и трудили се свим силама, али ко зна зашто то није било довољно. И тада почињемо да се плашимо и речи и ћутања и мислимо да више не умемо, и желимо да побегнемо и некако се извучемо и склонимо и нестанемо.
Али антенице трепере и наравно, ипак ћемо покушати поново, сузбијајући и скривајући осећај немоћи, јер другачије не иде.
Rip Kirbi Rip Kirbi 03:42 22.10.2009

Because

Jelena Gall Jelena Gall 13:13 22.10.2009

Re: Because

za ripa, moje stare blogoznance i blogoznanke (posebno, posebno!), i za... ... ... ...
(ako se ne varam, neko je voleo cesto da pise tri tackice na blogu, ali stvarno se ne secam ko)

Rip Kirbi Rip Kirbi 14:26 22.10.2009

Re: Because

Hvala...

Ni ja se ne sećam...




adam weisphaut adam weisphaut 06:00 22.10.2009

Hola

A najgore je kad shvatiš da možeš samo da napišeš "grlim te", umesto da je zagrliš. Daljina prisiljava na reči, nedovoljne, šuplje, neophodne, iskrene i opet - nedovoljne.

Nemoj da misliš da su tvoje reči nedovoljne, one su upravo ono što tvoji prijatelji očekuju od tebe...
angie01 angie01 07:45 22.10.2009

Za V, S, J & B i sve one kojima ste....

jasnaz jasnaz 09:36 22.10.2009

for.give


ima ovde jedan smajli,
onaj sa plavim cvetićem,
koji se daje za-nešto-od-srca.
ja ne volim smajlije,
pa sam za pokazati to osećanje pronašla: .



tvoje:tvojima

kleinemutter kleinemutter 12:28 22.10.2009

mislim

Mislim da i Vama trebaju Vasi prijatelji kojima je sada tesko , isto koliko i Vi trebate njima. I nemoj, da ste tuzni zbog daljine, jer ona spada sada u ono na sta vi ne uticete. I nemoj, da se plasite BLISKOSTI. Verujte mi, nece Vas ona uciniti ranjivijom , ali hoce stecnijom. Kao i one oko Vas koji nisu tu. S druge strane taj drugi mentalitet u kom sada zivite sigurno da ne bi razumeo sada tu Vasu nostalgiju , otvorenost i toplinu. Tako da sa njima budite kao sto su i oni sami. To cuva mentalno zdravlje. Puno pozdrava. I zahvaljujem Vam se i ja nepoznata , sto ste podrska Vasim prijateljima.
Jelena Gall Jelena Gall 13:00 22.10.2009

Re: mislim

sam bog zna da se bliskosti ne plasim. ali bas zato ste me naveli da bolje razumem - moja priroda je takva da toplinu vezuje za radost. i da, kada moraju da se razvezu jedna od druge zbog neveselih zbivanja, upadam u taj procep nemoci, jer mi se cesto cini da se kao alternativa nudi samo sentimentalni kic, a njega se grozim.
evo osmejka, zbog svega ostalog sto ste napisali. i sto ste se javili. hvala, kleinemutter
schweppes92 schweppes92 12:29 22.10.2009

moć nemoći

Jelena, ipak je sve ovo toliko PUNO ... možda sasvim dovoljno da njihovoj patnji da bar neki mali smisao...


... mada se tebi, s obzirom na to da voliš te ljude, sve čini malo, nedovoljno, nedostatno... To je OK, uvek smo rastuženi činjenicom nad sopstvenom nemoći ...
i često ne primećujemo njenu skrivenu moć ... moć koja se radja ne u želji da pomognemo već iz tuge što ne možemo ....
Jelena Gall Jelena Gall 13:03 22.10.2009

Re: moć nemoći

schweppes!
drago mi je ovo, da znas.
Goran Vučković Goran Vučković 13:40 22.10.2009

.


Jelena Pavlović Jelena Pavlović 14:01 22.10.2009

Words don't come easily

Ivana Knežević Ivana Knežević 15:03 22.10.2009

Ekstra

Dajte sto mozete, Jelena. I onda jos malo ekstra, neku mrvicu iscupajte i recite: ovo je zato sto te volim.

Srecno toj Vasoj dragoj osobi.
Ja idem da napisem pisamce nekome koga ja volim.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana