„Izuzetna stvorenja" Trejsi Ševalije
Ne možete da ne poželite da čitate novu knjigu Trejsi Ševalije, toliko su jaka krila „Devojke sa bisernom minđušom", jača i od tri već proživljena saznanja da posle „Devojke" Trejsi nije napisala tako dobar roman.
Šta govori četvrti pokušaj? O kome je?
O Meri Aning, prvoj ženi koja je bila sakupljač fosila i jedna od retkih žena paleontologa u devetnaestom veku. Junakinja koja je prati, tj. njena je dobra prijateljica je Elizabet Filpot, gospođica koja je sticajem okolnosti sa sestrama došla da živi u Merin mali grad na moru, Lajm Ridžis.
Ovo je knjiga puna modrih slika - modrog peska, modrog, surovog mora, modrog, surovog, hladnog kamenja. Ovo je knjiga o svetu iskričavih škriljaca u kojima se skrivaju fosili („šljunčići", kako ih zove Meri). Fosili-kamenčići, kakav li je njihov zveket? Takođe je i knjiga o ranama ženskog prijateljstva, o istrajnosti. Žensko prijateljstvo - često zamršeno, zatvoreno, zagonetno. Čitamo o odronima, o opasnostima, o kontradiktornosti novog, mrtvog sveta. Čitamo o ženama-borcima, koje su takve uprkos samoći, i o Merinoj želji-žrtvi, tj. strasti i posvećenosti, koja ju je uvela u anale britanske nauke.
„Život žene uvek je kompromis", kaže na jednom mestu Trejsi, podsećajući nas na tren na živu mudrost i glavni ton „Devojke sa bisernom minđušom". Međutim, i pored mnogih „fosilnih" uzbuđenja, radnja je mirna, spora, ponekad se čitalac začudi kako je skupljen ovaj roman, mada, mora se priznati, mirnoća i sporost su u skladu sa karakterima junakinja. Ali, ipak, teško da bi ova knjiga mogla da napravi senzaciju kao „Devojka", jer tema je usamljenička.
U svakom slučaju, uvek je uzbudljivo pratiti detaljan rad spisateljice na istorijskim podacima i vidljivu strast koju ona poseduje u prenošenju istorije u formu romana o ženama.
Ana Atanasković