Promocija knjige "Samo da ti kažem" će biti danas, 29.oktobra od 16,00 do 19,00 na štandu Booking-a, koji se nalazi na samom ulazu u Halu 1, na početku "glavne ulice" sa desne strane. Dragi poštovaoci pisca i blogerke Jelice Greganović, da ne lutate, tamo ćete moći da nađete Jelicu! (edit: urednica Bloga)
petak je veče. I malo ljudi je na blogu, sem ako i drugde nisu popustile nebeske gumice kao ovde. Curi zaredom drugi dan japanska kazna, ledena, oštra, napredna – već novembarska kiša. Ista izuzetno doprinosi mom raspoloženju, koje se ovih dana razvija modelom probuđenog vulkana. Shodno tome se sve nešto suzdržavam od konačnog izbacivanja lave i hodam po kući kao glađu iznervirana mačka, a u stvari me vata trema i strava, kalendar bledi od mojih prečestih pogleda, dok osoba koja me duži, u ime mog izdavača, čita već 87.957 mail od mene i sigurno pokušava da ubedi šefa da ga pusti na oporavak u neku banju za persone sa skraćenim živcima, dupli aranžman.
Daklem, dočekala sam je – danas je iz štamparije izašla moja prva knjiga. Ako prvu prvu računam kao pola moju, onda je ova prva i po. A, ako se računa i otoič izašlo dopunjeno reizdanje prve knjige, onda je ovo druga i po ili druga? Meni se sve čini da mi je ipak prva...Nisam je još videla, neću je ni videti do ponedeljka kad se u Beogradu srećemo sajam knjiga, moja knjiga i ja. A, ponedeljak treba dočekati. Bez nervoze naravno...U knjižare će stići u sredu, jer kako mi je danas napisala već pomenuta osoba koja brine za mene u mojoj izdavačkoj kući »pa dok se dostavi, unese u magacin, rasporedi, odvoji i pošalje prodavcima...pa dok oni prime i unesu robu, stave cene i izbace je u radnje«, daklem tamo negde iduće srede eto moje knjige u knjižarama. Naravno pre toga, u ponedeljak, će stići na sajam, da se predstavi premijerno, divno nešto...
Ja bih još pisala, ali me ponovo 'vata takva nervoza da mi muka pripada. Jeste, znam da sam već objavila knjigu i to dva puta, jeste nije prvi put, ali ne pomaže...sve mi se čini da mi je veća frka no lani u isto vreme...a, u stvari i vi ste krivi, vi ste me nagovarali, da, da...i sad vi fino trošite petak veče, a ja ne smem ni nokte da grickam, jer mi je moja frizerka Ema prigelisala veštake, zbog čega bih garant mogla da se otrujem sopstvenim noktima. Još mi i sjajne kamenčiće i cvetiće prilepila, pa mi odvlače pažnju, jer ja nisam baš nešto navikla da imam bioskop na rukama. To ću ja sutra i da skratim i da vidim kako da neutrališem to noktalno veselje, al' od grickanja ništa...
Jeste frka mi je...
I sad ću da odem da na'vatam prvu žrtvu u kući...sigurno ima bar jedna čarapa u hodniku, zbog koje bih mogla da dignem dževu i rešim se bar manje količine magme...Onda idem kod drugarice, mora nekako da se ubrza ovo prolaženje vremena, koje se kao zainat vuče k'o gladna godina...
I da ne zaboravim, danas izašla iz štamparije, još topla i sasvim nova, moja knjiga se zove – »Samo da ti kažem«. Maštoviti kum je rekao da boljeg naslova za moju novu knjigu nema, da sam to ja...Samo da ti kažem...
p.s.
Ne, ne mogu sada da okačim naslovnu. Uostalom videćete je. Anketirani kažu da je divna. Ja sam se tako iznenadila da sam skoro završila na intenzivnoj nezi...Porodica uživa i kikoće se. Žmu se skoro samopovredio pavši sa stolice kad je video naslovnu...kako bih vam rekla, nisam navikla...zaprepastila sam se.
Odoh kod drugarice, ponovo se penje lava i beže stanovnici sela u podnožju, dok palme pokušavaju da počupaju korenje i furnu ka horizontu.