Bilo bi mnogo prikladnije da imam tonski zapis njenih prica. To sam oduvek zelela, ali, dok sam se tehnicki organizovala, vec je bilo kasno.
Mnogo sam volela moju Baba Miru. Ne zbog toga sto me je cuvala, kako je kuvala ili sto se zrtvovala za svoju decu i unuke (to je radila ona druga - Baba Krunija). Mira je bila vecita devojcica od 15 godina. Neiskvarena, radoznala, iskrena i puna ljubavi prema zivotu (koji je, istina, nije mnogo mazio).
Bila je iz Cacka, iz gradjanske porodice. Starija sestra Zivana joj je bila u partiji jos pre rata i tako nekako, kad su dosli partizani, pokupili su Miru da im bude bolnicarka. Medjutim, uvek su je tretirali sa postovanjem. Sto je bila starija, to se vise bez ikakvog racionalnog razloga, u najneverovatnijim situacijama prisecala dozivljaja iz mladosti. Tako je jednom prilkom, kad nam je u gostima bio moj drug, kog je ona prvi put videla, ispricala sledecu pricu:
Da vidite, posle rata je bio obavezan ginekoloski pregled. Ja sam bila nevina, pa me je bilo sramota da me moj doktor pregleda. Morali su da posalju po neku doktorku cak iz druge brigade. Kad se pregled zavrsio, postrojila se cela brigada. Komadant naredi:
-Drugarice Miro, istupi!
Ja istupim, a on kaze:
-Cestitam! Vi ste jedina nevina devojka u celoj brigadi!
Mi smo je bezobrazno zadirkivali da je trebalo da joj daju adekvatan orden...
Posle rata je u partizanima malo ko umeo da plese. Kad su dolazile strane delegacije, uvek su slali po nju. I svojim sedmdesetim igrala je foxtrot i tango, cak se jedne Nove godine, kad je vec bila sva deformisana od osteoporoze, dok nam je pokazivala kako se igra tango, zabacivala unazad i podizala nogu. Secala se:
Bio je neki Rus, sa belim rukavicama. Imao je nezne, nezne ruke. Boktenebeski, kako je igrao.
- I sta ti je onda trebalo da zavrsis sa dedom?- pitali smo je. (Deda je bio zeznut covek, osobenjak, surov, zenskaros, ljubomoran...).
- Otkud znam. On mi je bio prvi i jedini. Neki su mi govorili: „ Najveca svinja, najlepsu jabuku zagrizla." Da vidis jednom, kad sam isla kod njega na more - (deda je poslednjih 10ak godina njihovog braka ziveo sam, jer nije mogao da se uklopi u gradsku sredinu) - ja krenem, Goca mi kupila neku crnu svilu na bele tufnice, ja sasila kosulju, dole bele pantalone i neke bele lakovane sandale, izlazim iz voza, a on me ceka, u plasticnim papucama, sorcu i majci na bretele. Kondukter mi pomaze da iznesem kofer, a on me pita:
- Je li, koji ti je ovaj? Jeste se ‚vatali?
A ja mu kazem:
- Pobogu, Slobodane, samo mi je probusio kartu!
Njena iskrenost i neposrednost su nam u vreme puberteta bili zastrasujuci. Plasili smo se da, kad nam decko/devojka dodje, Baba Mira ne resi da isprica neku pricu. Tako je devojci mog brata rekla:
-Ja uvek kazem:"Devojcice - lepotice, muskarci - magarci". Koliko je Ana uredna, Djordje, da vidi govno na sred sobe, on bi ga preskocio.
Ovakav stav prema muskarcima je bio direktna posledica njenog iskustva sa inim (n=1). Slobodan se u kasnim sezdesetim po drugi put ozenio Jagodom, Baba Jagom, kako smo je mi deca od miloste zvali. Umro je pre obe. Kad je na sahranu sa mora stigla Baba Jaga, sva u suzama, moji hipi nastrojeni roditelji su je smestili kod Baba Mire. Secam se, ja ulazim u stan, njih dve sede, Jaga suze roni, ispred neka stara, prasnjava dedina slika koju je Baba Mira odnekud izvukla i kaze:
-Ja, Jagoda, ne znam sta si ti videla u njemu. Ja kad sam se udala, on je bar bio lep!
Na to Jaga jos jace zaplace...
Kad se Baba Mira razbolela i lezala u bolnici skoro nepokretna i dalje su joj oci sijale kad bi videla da sam kupila novu torbu. I posto je uvek bila u frci sa novcem uvek bi me pitala:
- Posto si je platila?
Odgovorim.
- Boktenebeski, sto je skupa. Ali, ako, lepa ti je. Kad ces ako neces sad.
To je bio poslednji put da sam je videla zivu.
__________________________________________________________________________________________________
*Post scriptum: verovali ili ne, neposredan povod za pisanje ovog bloga, iako mi se vec duze vreme vrteo po glavi, bila je moja debata sa drug.clan-om. Hvala mu.