Eksperimenti u blogovanju| Kultura| Literatura| Ljubav| Muzika| Reč i slika| Umetnost

"The heart will break, but broken live on ...

trener92 RSS / 25.10.2009. u 22:54

 "Čovek sretne neku ženu i poražen je njenom ružnoćom.

Uskoro, ako ona nema pretenzija, izraz njenog lica čini da on zaboravi nedostatke njenih crta;

on nalazi da je ljupka.

Zamišlja da bi je neko mogao voleti.

Posle osam dana on ima neku nadu.

Posle osam dana nada mu je oduzeta.

Posle osam dana on je lud."

Marie-Henri Beyle

 

 Trigger_me.jpg

 

 

"...Vrati joj se osećaj da beskraj i večnost idu jedno s drugim, i dovoljno je postati svestan samo

jednog - recimo,

posmatrajući svemir bez kraja - da bi se spoznala istinitost drugog, vremena koje nikada
ne završava, koje ne prolazi, koje ostaje i traje u sadašnjosti, a u njoj su sve tajne života.

Na putu od spavaće sobe do dnevnog boravka, bila je sposobna da mrzii, tako snažno i duboko

da joj nije ostala ni trunka gorčine u srcu.

Pustila je da negativni osećaji, godinama potisnuti u njenoj duši,

konačno izrone na površinu.

Osetila ih je i više joj nisu trebali - mogla ih je ostaviti za sobom.

Ostala je u tišini, proživljavajući svoj trenutak sadašnjosti, puštajući da ljubav ispuni prostor koji je

mržnja ostavila praznim.

Kad je osetila da je došao pravi trenutak, okrene se prema mesecu i odsvira jednu sonatu

u njegovu čast - znajući da je on čuje, da je dirnut, što je budilo ljubomoru u zvezda.

Onda odsvira jednu pesmu za zvezde, sledeću za stabala ispred prozora i još jednu za planine,

koje u mraku nije mogla videti, ali je znala da su tamo."

Paulo Coelho

*** 

 

"Nobody knows when it all began,

this kind of trouble between woman and man

You know the nature of love brings pain

And you tell that you never want to fell

that way again

And I seem to be

at the heart

of all of your problems

You cut me to the bone

Baby

You cut me to the bone


You know how to make a man feel alone

the way you cut me to the bone

 

 

You`ve gone a long way from loving me

And now you leaving me in misery,

forget about it all that we`ve been trough

you`re gonna do the things

you want to do

And you don`t want to hear

a single word about it

 

 

 

You cut me to the bone

Baby ,

You cut me to the bone

You know how to make a man feel alone
the way you cut me to the bone

 

Lost in a dream, that what you are

one day you`ll wake up and see you went to far

 

along with sunshine

there will be some rain

but it was never meant to be in vain

and you don`t want to hear

a single word about it

 

You cut me to the bone

Baby

You cut me to the bone

You know how to make a man feel alone
the way you cut me to the bone...


 

 

You know how to make a man

feel alone

the way you cut me to the bone"

 

 

 

 

 

Atačmenti



Komentari (85)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 22:58 25.10.2009

***

Mislila sam sinoć na tebe gledajući Malenu.:)

Cutting to the bones ne smem da komentarišem...još ne smem da se sećam....
trener92 trener92 23:21 25.10.2009

Re: ***


margos
Mislila sam sinoć na tebe gledajući Malenu.:)


Hvala ti ,

Cutting to the bones ne smem da komentarišem...još ne smem da se sećam....


Bolje da ništa ne pišem , gore je sve postavljeno..

za tebe
margos margos 23:45 25.10.2009

Re: ***

Nedavno je jedna moja vipovka, postavila ovo:




Žestoko...
trener92 trener92 23:53 25.10.2009

Re: ***

margos
Nedavno je jedna moja vipovka, postavila ovo:

Žestoko...


Bila je i moja, samo ,nešto sam u "svađi" , ne bolje ovako , "razmimoilaze nam se stavovi " ,
očepila me jednom, totalna glupost , i ne idem više tamo , znaš kad osetiš da nisi dobrodošao, bolje je zaobilaziti.
Nešto me youtube ne sluša , pa ne mogu da čujem, nadam se da će se popraviti u međuvremenu

dodatak: Poslušao sam , hvala ti .
margos margos 00:09 26.10.2009

Re: ***

Nešto me youtube ne sluša ,

Ne sluša ni mene - 'Purple rain' odslušah sa štocanjem, al sam ovu čula dobro.
Obavezno poslušaj, dame su sjajne.

A Jackie ne komunicira mnogo na blogu, ne znam kad ste stigli da se razmimoiđete, al da ne čačkam...



Kažu da je Arsen pisao tekst.
trener92 trener92 00:30 26.10.2009

Re: ***

margos
Nešto me youtube ne sluša ,

Ne sluša ni mene - 'Purple rain' odslušah sa štocanjem, al sam ovu čula dobro.
Obavezno poslušaj, dame su sjajne.

A Jackie ne komunicira mnogo na blogu, ne znam kad ste stigli da se razmimoiđete, al da ne čačkam...



Kažu da je Arsen pisao tekst.


Jedini put , koliko pamtim, kada je komentarisala onako lepo me potkačila , više ne idem .
margos margos 01:00 26.10.2009

Re: ***

Tražeći neku sliku inside beauty, našla samo ovu inside the wave pa ne mogu da odolim da je postavim. Nekako otrežnjuje posle slamanja srdaca.:)

trener92 trener92 02:15 26.10.2009

Re: ***

margos
Tražeći neku sliku inside beauty, našla samo ovu inside the wave pa ne mogu da odolim da je postavim. Nekako otrežnjuje posle slamanja srdaca.:)


Pa, kad je tako da počnemo...

"Od samog početka

U tišini i nepomičnom vazduhu letnjeg dana javi se odnekud neočekivan i nevidljiv pokret, kao zalutao i usamljen talas. I moj napola otvoren prozor kucnu nekoliko puta o zid.
Tak-tak-tak!
Ne dižući oči sa posla, samo se nasmeših kao čovek koji zna dobro sve oko sebe i živi mirno u sreći koja je iznad iznenađenja.
Bez reči i bez glasa, samo jednim pokretom glave dadoh znak da je šala uspela, da može ući, da je čekam sa radošću.
Tako ona dolazi uvek, sa ljupkom šalom, sa muzikom ili mirisom. (Muzikom slučajnog, usamljenog zvuka koji izgleda neobičan i značajan, mirisom celog jednog predela ili severca koji nagoveštava prvi sneg.)
Ponekad čujem posve nejasan razgovor, kao da pita nekoga pred kapijom za moj stan.
Ponekad vidim samo kako pored moga prozora mine njena senka, vitka, nečujna, i opet ne okrećem glave niti dižem pogleda, toliko sam siguran da je to ona i da će sada ući.
Samo neopisivo i neizrecivo uživam u tom deliću sekunde.
Naravno da posle nikad ne uđe niti je ugledaju moje oči, koje je nikad nisu videle.
Ali ja sam već navikao da je i ne očekujem i da sav utonem u slast koju daje beskrajni trenutak njenog javljanja.
A to što se ne pojavljuje, što ne postoji, to sam prežalio i preboleo kao bolest koja se boluje samo jednom u životu..."


miluli miluli 23:16 25.10.2009

Ponekad

" Pustila je da negativni osećaji, godinama potisnuti u njenoj duši,
konačno izrone na površinu.
Osetila ih je i više joj nisu trebali - mogla ih je ostaviti za sobom.
"

Ponekad mora i tako...
trener92 trener92 23:35 25.10.2009

Re: Ponekad

miluli

Ponekad mora i tako...


"...Opažajući i pamteći danima i godinama njeno javljanje u najrazličnijim oblicima, uvek čudno i neočekivano, uspeo sam da nađem u tome izvesnu pravilnost, kao neki red.
Pre svega, priviđenje je u vezi sa suncem i njegovim putem. (Ja to zovem priviđenjem zbog vas kojima ovo pričam, za mene lično bilo bi i smešno i uvredljivo da svoju najveću stvarnost nazivam tim imenom, koje u stvari ne znači ništa.)
Da, ona se javlja gotovo isključivo u vremenu od kraja aprila pa do početka novembra. Preko zime vrlo retko, a i tada opet u vezi sa suncem i svetlošću. I to, kako sunce raste, tako njena javljanja bivaju češća i življa. U maju retka i neredovita.
U julu, avgustu gotovo svakodnevno.
A u oktobru, kad je popodnevno sunce žitko i kad ga čovek pije bez kraja i zamora kao da pije samu žeđ, ona se gotovo ne odmiče od mene dok sedim na terasi, pokriven pletivom sunca i senki od lišća.
Osećam je u sobi po jedva čujnom šuštanju listova u knjizi ili po neprimetnom pucketanju parketa.
Ali najčešće stoji, nevidljiva i nečujna, negde iza moje senke.
A ja satima živim u svesti o njenom prisustvu, što je mnogo više od svega što mogu da daju oči i uši i sva sirota čula...."
blau.punkt blau.punkt 23:17 25.10.2009

bye bye

check song lyrics
trener92 trener92 02:22 26.10.2009

Re: bye bye

blau.punkt
check song lyrics


"...Ali kad počne da se skraćuje sunčeva staza i lišće da biva ređe, a na jasnoj kori drveta ukaže se munjevita veverica koja već menja dlaku, priviđenje počinje da se gubi i bledi.
Sve su reči oni sitni šumovi koje sam navikao da čujem iza sebe u sobi, potpuno nestanu šale za koje znaju samo bezbrižnost mladosti i večiti svet snova.
Nevidljiva žena počinje da se utkiva u moju senku. Nestaje i umire kao što nestaju aveti i priseni, bez znaka i oproštaja. Nikad nije postojala. Sad je nema.
Poučen svojim dugim iskustvom, ja znam da ona spava u mojoj senci kao u čudesnom logu iz kog ustaje i javlja mi se neredovno i neočekivano, po zakonima kojima je teško uhvatiti kraj.
Vidljivo i nepredvidljivo, kako se samo može očekivati od stvorenja koje je i žena i avet. I potpuno isto kao sa ženom od krvi i mesa, i sa njom dolaze na mahove u moj život sumnja i nemir i tuga,
bez leka i objašnjenja..."
endersgame endersgame 23:17 25.10.2009

...jos jedan vikend prosao....

...i nista....koliko smo ga cekali i ocekivali....i proleteo je....jos jedno razocarenje....jos jedan zavrsetak...
...klasicno blues vece....sutra je ponedeljak....opet sve krece iz pocetka....i jedva cekamo sledeci vikend....
....kao da ce on doneti osvezenje....spas.....radost.....ali.....toliko smo se navikli na taj tuzni zvuk koji nas prati da potajnoi ne zelimo da se nesto desi....neka ga ovako....sutra....jos nije.....ostaje jos ovo vece....i blues...
trener92 trener92 23:32 25.10.2009

Re: ...jos jedan vikend prosao....

endersgame

.ostaje jos ovo vece....i blues...

"... Tako prošle jeseni. Nastupio je kraj oktobra. Čini mi se da je bio poslednji dan toga meseca.
Već drugi dan kako duvaju neki vetrovi. Ne smiruju se ni noću, kao dželati koji imaju da se obračunaju sa cvećem, lišćem, grančicama. Prate ih neke stroge kiše kao njihovi pomagači.
Na zapadnom nebu neko mračno crvenilo, kov na njemu, hotelske etikete jarkih boja i, kao modrice na telu, tragove nosačke nestrpljivosti i dana i noći provedenih u furgonima.
Odjednom mi se učini da na niklovanom zatvaraču vidim plavu žensku vlas. Skočih. Upletena čvrsto u bravu, to je bila jedna jedina vlas, plava, n tvrda kao otkinuta žica.
Nisam smeo da priđem i da je se dotaknem, jer u tom trenutku protrnuh istom onom jezom od pre dva meseca, u predsoblju alpskog hotela.
Dakle, ipak je neko morao ležati na tim koferima sa prosutom kosom i dicem u dlanovima! Kružio sam oko svoga otkrića nekoliko trenutaka, a zatim, kao po naredbi, prenesoh opet sto na staro mesto, zajedno sa lampom i hartijama. Iza mene ostade niša u polumraku. Nagonski sam se povlačio iz te mučne igre koju nisam tražio i u kojoj nisam gospodar...."
miloradkakmar miloradkakmar 23:22 25.10.2009

Lepota

"Čovek sretne neku ženu i poražen je njenom ružnoćom.

Kod žene ne tražim ružnoću.
Uvek tragam i za malo lepote, unutra.
loader loader 23:34 25.10.2009

Re: Lepota

jesen92 jesen92 23:38 25.10.2009

Re: Lepota

trener92 trener92 00:02 26.10.2009

Re: Lepota

jesen92

Dugo te nije bilo ...

"Ljubav je vatra
Ona sagori svakoga
Ona razobliči svakoga
Ona je opravdanje sveta
za njegovu nakaznost"

Leonard Cohen

trener92 trener92 02:27 26.10.2009

Re: Lepota

miloradkakmar
"Čovek sretne neku ženu i poražen je njenom ružnoćom.

Kod žene ne tražim ružnoću.
Uvek tragam i za malo lepote, unutra.

"... Bilo mi je još hladnije.
Usiljavao sam se da ne mislim na malopređašnje otkriće. I kad sam u tom uspeo, morao sam uvideti da nisam sposoban da mislim ni na šta drugo.
Nikad nisam voleo preteranu osećajnost ni ta polujasna, sumnjiva stanja duha u kojima nas uobrazila tako lako odvodi na svoje pogrešne i jalove puteve.
Zato me je cela ova igra srdila i mučila. Da bih joj se osvetio, hteo sam da je kaznim prezirom, da se ne bavim njome i da je ne proveravam više.
U stvari, morao sam neprestano da mislim na taj svoj prezir, i mučio sam se i dalje.
Ništa nije pomagalo.
Ostajala je postelja, koja kao grob pokriva zaboravom i leči svaku muku, iako manje savršeno.
Ah, kad bi leći bilo isto što i zaspati, život ne bi bio ovo što jeste: smrt bez mira i izvesnosti. Dalji i nedostižniji od najvećeg blaga i najsmelijeg svetskog rekorda, san je ležao negde u daljini, okean sna, a ja sam ginuo za jednom jedinom kapi njegovom.
Zaspati, spavati snom bez snova, mrtvim snom, u kom nema ni kofera, ni plača, ni ženske kose, ni žena, stvarnih ni avetinjskih!
Tama i uzaludan napor da zaspim zamoriše i zaludeše moju svest do te mere da sam počeo da gubim predstave o dimenzijama sopstvenog tela. Moja rođena podlanica, na kojoj je počivao moj levi obraz, dolazila mi je kao vrela pustinja bez granica, bez travke i vode.
U zamorenoj svesti činilo mi se da od nezapamćenih vremena ležim ovako i da je misao na vlas plave ženske kose samo jedan od bezbrojnih snova koje snivam, ležeći budan. Ta misao mi dade snage da se otrgnem i da upalim edektriku.
Kako je malen i zbrkan svet opipljivih stvari prema vrelim, nedoglednim regionima nesanice! Kako je mutno i ružno ono što otvorene oči mogu da vide! Vrtlog koji je bolna zemna svetlost naglo otvorila preda mnom kružio je sve sporije. Najposle, sve se stvarn zaustaviše, svaka na svome mestu: vrata, veliko ogledalo, divan, pisaći sto, telefon..."

trener92 trener92 02:31 26.10.2009

Re: Lepota

loader

"... Ustadoh.
Nesigurnim korakom deteta koje zna imena predmeta oko sebe, ali ne i sve njihove osobine, prođoh kroz tu stvarnost nižeg reda. U dnu sobe zapalih još jednu, zidnu, lampu. U niši je ležao prtljag, nepomičan i obasjan. Pogled mi je pao na dve niklovane brave najvećeg kofera, prelećući s jedne na drugu. Ni traga od neke ženske kose.
Zapalio sam i stolnu lampu i seo na stolicu na kojoj sam sedeo pre spavanja, kad sam ugledao vlas kose kako podrhtava. Sa toga mesta video se na levoj bravi savijen i tanak refleks svetlosti i ličio je na vlas plave kose. I to je bilo sve.
Pogasio sam, ponovo, redom, svetlosti i prišao postelji, koja je pod sjajem male lampe na noćnom ormariću izgdedala kao ratište ili tragični predeo velikih geoloških poremećaja.
Ispravio sam jastuke i poravnao čaršav, kao arenu za noćne borbe, ugasio i poslednju lampu, i legao.
U takvom jednom trenutku mora da se prvi put javila čoveku misao o uskrsnuću iz mrtvih.
Osećao sam se satrven i malen, bedni ostatak onoga čoveka koji je sinoć oko deset sati ušao u ovu sobu i seo da radi, prevaren i unižen, i to dva puta, jedanput od prisena, drugi put od jave.
To što je, posle svega, još ostalo od mene moglo je da leži mirno, kao ljuštura pojedene školjke, koju niko ne dira. I zaspao sam brzo i tvrdo, ali to nije bio onaj san koji sam toliko žudeo pre moga ustajanja.
To je bila nesvest nepotrebnog i odbačenog tela...."


loader loader 23:23 25.10.2009

Belle de jour

leopold_lady leopold_lady 23:28 25.10.2009

Kako razumeti ovo ....

što je napisano ???

Imaš nešto protiv ružnih žena ili .... ???

Šta je ružno - njena spoljašnjost ili unutrašnjost ???

Za mene nema ružnih ljudi .... Ima samo ljudi i neljudi.....

Kako bilo da bilo - razočarenje je tu .....

Verovatno imaš razlog što si me zaboravio .....

Možda zbog moje ružnoće .... Ne toliko spolja,nego iznutra .... Žao mi je - ali,nikad se nisam trudila da zamaskiram sebe i da se predstavim u nekom boljem,lepšem svetlu.....

BTW., ne sudim samo mi nije jasno..... Valjda ti znaš.... Ja ne znam .... Tako valjda treba da bude....

loader loader 23:44 25.10.2009

Re: Kako razumeti ovo ....

Pazite se, Couch je opasan,
ne dozvolite da vas cvelja :)
trener92 trener92 23:46 25.10.2009

Re: Kako razumeti ovo ....

leopold_lady


što je napisano ???

Imaš nešto protiv ružnih žena ili .... ???

Šta je ružno - njena spoljašnjost ili unutrašnjost ???

Za mene nema ružnih ljudi .... Ima samo ljudi i neljudi.....

Kako bilo da bilo - razočarenje je tu .....

Verovatno imaš razlog što si me zaboravio .....

Možda zbog moje ružnoće .... Ne toliko spolja,nego iznutra .... Žao mi je - ali,nikad se nisam trudila da zamaskiram sebe i da se predstavim u nekom boljem,lepšem svetlu.....

BTW., ne sudim samo mi nije jasno..... Valjda ti znaš.... Ja ne znam .... Tako valjda treba da bude....


Samo još ako bi mi objasnila kako si sebe pronašla ovde ?
Pročitaj još jednom to što sam postavio od Stendala, a što pominješ i razmisli.

Verovatno imaš razlog što si me zaboravio .....

Ovo mi tek nije jasno,
Zaista sam zbunjen i ne razumem ovo što si napisala .
Verujem da ćeš mi objasniti.

pesma za tebe.


leopold_lady leopold_lady 23:58 25.10.2009

Re: Kako razumeti ovo ....

Samo još ako bi mi objasnila kako si sebe pronašla ovde ?


I nisam - samo te pitam .... U čemu je caka ??? Malo mi je čudno ....


Pročitaj još jednom to što sam postavio od Stendala, a što pominješ i razmisli.


Ja ne moram da čitam sve od svakog pisca .... Možda ne volim Stendala.....


Ovo mi tek nije jasno,
Zaista sam zbunjen i ne razumem ovo što si napisala .
Verujem da ćeš mi objasniti. Ipak jedna lepa pesma za tebe.


Pa ne znam - šta ti nije jasno .... Pogledaj kad si poslednji put bio kod mene na blogu i kad si poslednji put ostavio neki komentar..... Bilo kakav.... Tako da - nadam se da je jasno.....

BTW - mislim da si mi već jednom posvetio istu pesmu ..... Koliko se ja sećam....

Znam da sam teška osoba .... I svesna sam svoje težine - ali,ljudi sa mnom vrlo brzo znaju na čemu su - u bilo kojim odnosima .... Pogotovo prijateljskim.... Ako ja dajem sve od sebe - očekujem da i druga strana uzvrati.... Ne mora davati sve od sebe - ali mora dati nešto.... Ili od prijateljstva nema ništa ..... Jer,ja više stvarno nemam nameru da se trudim - i da budem kulirana....

Razumi kako hoćeš !!! Ali,tako je kako je napisano od reči do reči....


Toliko....
leopold_lady leopold_lady 00:00 26.10.2009

Re: Kako razumeti ovo ....

loader


Hvala,ali ja umem o sebi da vodim računa .....

Povedite Vi računa sa kim se Vi družite i šta čitate - pišete ..... A u naše odnose se ne mešajte .... Hvala !


loader loader 00:20 26.10.2009

Re: Kako razumeti ovo ....

Ok :)
trener92 trener92 00:26 26.10.2009

Re: Kako razumeti ovo ....

leopold_lady

Razumi kako hoćeš !!! Ali,tako je kako je napisano od reči do reči....
Toliko....



Čekaj, polako. Stani malo. Sada više ne znam šta smem napišem a da ne razumeš pogrešno.
ivana23 ivana23 00:27 26.10.2009

Re: Kako razumeti ovo ....

Ima zena koje su neugledne i opore za oci, kao seoski hlebac,
ali kriju u sebi veliku i zdravu slast za onoga ko se ne da zbuniti
spoljasnjoscu, nego gleda i oseca dublje i stvarnije.


I. Andric
loader loader 00:34 26.10.2009

Re: Kako razumeti ovo ....

neugledne i opore za oci, kao seoski hlebac,
ali kriju u sebi

sinergija92 sinergija92 00:52 26.10.2009

Lepota bez pameti...;)

.............................................
trener92 trener92 01:43 26.10.2009

Re: Kako razumeti ovo ....

Pokušaću da ti odgovorim ovako da bi pravilno razumela
leopold_lady


I nisam - samo te pitam .... U čemu je caka ??? Malo mi je čudno ....

Nikakva caka nije u pitanju, niti je nešto što ukazuje na tebe.
Ja ne moram da čitam sve od svakog pisca .... Možda ne volim Stendala.....

Ovde, na ovom blogu, imaš sva prava , kao i drugi , kao i ja uostalom i slobodu izbora.
Pa ne znam - šta ti nije jasno .... Pogledaj kad si poslednji put bio kod mene na blogu i kad si poslednji put ostavio neki komentar..... Bilo kakav.... Tako da - nadam se da je jasno.....

Nisam često na blogu, a kada me zainteresuje neki tekst, onda posvetim pažnju onom što je napisano i pokušavam da ostavim , koliko toliko smislen komentar, opet zavisi od teksta. Ukoliko nisam najbolje raspoložen ,često ne napišem ništa, da ne bih pokvario komunikaciju , a pogotovo kod tebe jer sam shvatio , bar po tvojim tekstovima a i komentarima, da si osetljiva , možda i više od drugih na blogu,i da neke šale ne prihvataš onako kako sam napisao , a sve što sam kod tebe napisao je bilo bez nekih skrivenih namra u bilo kom smislu.
BTW - mislim da si mi već jednom posvetio istu pesmu ..... Koliko se ja sećam....

Ne sećam se tačno, moguće , pošto je pesma zaista lepa, a kako mi ne radi youtube , skučen mi je prostor kada je muzika u pitanju, ali promeniću nije nikakav problem.
Znam da sam teška osoba .... I svesna sam svoje težine - ali,ljudi sa mnom vrlo brzo znaju na čemu su - u bilo kojim odnosima .... ..

To što sam dolazio kod tebe i napisao dosta komentara , govori ono što je i margos mnogo puta napisala, da ne želim ne bih dolazio.

Pogotovo prijateljskim..

Na druge odnose nisam ni ja pomislio niti želeo, niti ptražio, ako negde jesam, bilo bi lepo da mi ukažeš.
Ako zezanje,šalu, kao što je" doći ću jednom na kafu " u nwekom komentaru koji sam pisao u sklopu neke priče kod tebe , ( zaboravio sam kada je to bilo) nisi shvatila tako , zaista ne znam šta da ti kažem. Nemam odgovor osim onog koji sam napisao.
Ako ja dajem sve od sebe - očekujem da i druga strana uzvrati.... Ne mora davati sve od sebe - ali mora dati nešto.... Ili od prijateljstva nema ništa ..... Jer,ja više stvarno nemam nameru da se trudim - i da budem kulirana....

Bojim se da si ovo shvatila previše lično( po mom mišljenju i u odnosu na mene , i ne shvatam ogorčenost i žestinu koju si pokazala u svom komentaru.
To što pišeš mogu da prokomentarišem,ukoliko smatram da treba i ako pronađem neku asocijaciju, a ponekad ne znam šta bih napisao, a da te samo pozdravim, nekako mi nema smisla. Ali ostavim preporuku, uglavnom,za svaki tvoj tekst
Često ni ja nisam najbolje raspoložen, tada izbegavam da napišem komentar a sve da ne bi pokvario komunikaciju koja izvesno u nekoj meri postoji.
leopold lady , ja nisam čovek koji želi da se svađa, ili prepire , pogotovo kada pročitam razloge zbog kojih si napisala komentar prepun gneva, pokušavam da te razumem, kažem pokušavam,
samo na kraju, da ne očekuješ da budem otvoren u toj meri i na taj način , i da ti opisujem sva svoja osećanja ili razmišljanja, mogu i pružam onliko koliko smatram da treba, , ništa više od toga.
Da li si sigurna da si me dobro procenila , ili upoznala , da možeš tako da napišeš da daješ sve i očekuješ od mene isto tako ili bar nešto?


trener92 trener92 02:40 26.10.2009

Re: Kako razumeti ovo ....

leopold_lady


"... "... Sva iskušenja, sva ispaštanja i sve patnje u životu mogu se meriti snagom i dužinom nesanica koje ih prate. Jer dan nije njihovo pravo područje.
Dan je samo bela hartija na kojoj se sve beleži i ispisuje, a račun se plaća noću, na velikim, mračnim i vrelim poljima nesanice.
Ali tu se i sve rešava i briše, konačno i nepovratno. Svaka preboljena patnja nestaje tu kao reka ponornica, ili sagori bez traga i spomena...
Zima je odmicala.
Čudna i mučna stvar sa plačem nad koferima i kosom u bravi od nikla bila je srećno zaboravljena. Priviđenje se javljalo retko.
Jednog svetlog jutra stajao sam pred ogledalom i češljao se. Tada mi se učini da između mojih prstiju i pramenova kose, kao iza rešetaka, spazih Jelenu kako prolazi kroz sobu iza mene.
Minu kao nejasna senka duž celog ogledala. I pre nego što sam mogao da je dobro sagledam, izgubi se u onim brušenim krajevima stakla gde se lome zlatni i modri refleksi zimskog jutra.
Neki dan sam odšetao izvan varoši. Zaustavio sam se na obali reke i sišao niz kamenito korito do same vode, koja je tekla mutnozelena i žustra.
Zimska voda, jalovica, bez ribe, bez insekta, bez pruta i lista, bez nagrizene voćke koju su ispustila negde deca pri kupanju, oštra i nemilosrdna kao oružje. Šiprag go i rakite prozeble.
Na drugoj obali, nepristupačnoj i kamenitoj, razasuti borovi.
Zimsko poslepodne, koje je uvek kraće i hladnije nego što čovek misli da će biti, odjednom postade hladno i sivo. Diže se izdaleka vetar, glasnik sutona. Videh lepo kako se redom povijaju pod njim borovi na protivnoj obali.
Vetar koji mi se primicao dizao je sa borova, s krša i s vode tanku senku, kao prašinu, i nosio je, kao sve gušći i tamniji talas, sve većom brzinom.
Najposle je, zgusnutu u lik i ispravljenu, snese pored mene.
Kad bih samo neosetno pomaknuo oboren pogled ulevo, uveren sam da bih ugledao Jeleninu ruku i kraj njenog sivog rukava.
Ali ja to neću nikad učiniti. Stojim oborenih očiju i ne mičem se, sav obuzet njenim neočekivanim prisustvom. Eto, tako se javljala zimus.
Tako se javila malopre, na prozoru, sa prolećnim vetrićem.
Pod kakvim vidom ću je još sresti?
Kuda će me odvesti ovo priviđenje, draže od svega i opasnije od svake opasnosti stvarnog života?
Hoće li, kad to vreme dođe, i nju položiti zajedno sa mnom u grob?
Ovog trenutka mislim da će ona tada, kad ja i moja senka postanemo zanavek jedno, izleteti iz nje, kao leptir iz čaure, i otići svetom da obilazi prozore živih. Tako sada mislim.."
trener92 trener92 02:44 26.10.2009

Re: Kako razumeti ovo ....

ivana23
Ima zena koje su neugledne i opore za oci, kao seoski hlebac,
ali kriju u sebi veliku i zdravu slast za onoga ko se ne da zbuniti
spoljasnjoscu, nego gleda i oseca dublje i stvarnije.


I. Andric


"...Na putovanju

Neko je počeo da govori o putovanjima. Taj razgovor je prihvatilo celo društvo. Govorili su svi, ponekad i po dvojica u isto vreme. Dobro vino koje su pili u malim, umerenim gutlajima oživljavalo je razgovor.

- Volim da putujem! - rekao je odjednom, neočekivano i tiho, jedan mladić, ali sa osmehom u kojem je bilo nešto od prigušenog kliktanja i radosnog polaska. Uzbudio me je taj mladićki osmejak i podstakao da i ja kažem nešto o putovanju, ali u sebi. To je bio negovoreni monolog koji je, kao reka ponornica, nečujno tekao ispod njihovih glasnih pričanja.
"A ko ne voli?
Razgovarajte sa ženama i mladićima, pa ćete videti. Zagledajte u dno duše starijim, smirenim ljudima, koji ne govore o svojim željama, i naći ćete istu strast, zamrlu, bez made na ostvarenje, ali živu i trajnu.
Možda bi se mogdo reći da svak voli putovanje, ili bar misao o njemu, kao svoj drugi, lepši, život.
Ali ja, kad kažem da volim da putujem, imam za to stvaran i naročit razlog. Jelena, koja se tako retko pojavljuje, na putovanjima je još ponajčešće pored mene.
Zato volim da putujem sam, i zato putujem često.
Čim počne da zri leto, neka snaga, za koju ne znam da li dolazi iz mene ili iz svetova oko mene, digne me kao vlaga klicu put svetlosti, i ja putujem, vozim se, plovim, letim.
Drugim rečima, srećan sam, jer ne bih mogao kazati gde sam.
Tada se dešava, u srećnim trenucima, da se pojavi Jelena. Kako, kada, i pod kojim vidom i prividom, ne bih mogao da kažem, jer to ni sam ne mogu nikad da predvidim
niti umem docnije sebi da objasnim..."

trener92 trener92 02:47 26.10.2009

Re: Lepota bez pameti...;)

sinergija92
.............................................

"...Dešava se da je sretnem, kao da me je čekala, već na samom polasku na put.
Tek što sam se smestio u kupeu, na sedištu pored prozora (bledozelena čoja, sa belim čipkama na uzglavlju!), voz kreće i za nekoliko trenutaka napušta rastrgana i tužna predgrađa. Kad ispred velikog vagonskog prozora stanu da teku i struje površine bašta i njiva i da se u kovitlac savijaju oživele mase ograda, drveća i telegrafskih žica, ja skrenem pogled sa sedišta prekoputa, koje je prazno kao da nekoga čeka. Gledam uporno u daljinu i znam da se svi ti predeli i predmeti, koje brzina pretvara u tečnu, uzvitlanu masu, zgušnjavaju u lik moje saputnice.
Gledam u daljinu, u tamnu crtu hrastove šume u dnu vidika ili u majur koji se ocrtava pola na zemlji a pola na nebu, a u isto vreme znam da tu, prema meni, već sedi i sve stvarnije biva stvorenje čije mi samo prisustvo pričinja neizmernu radost koja raste u neproračunljivoj proporciji, sa svakim minutom.
Zar onda nije svejedno gledati u daleku tačku na obzorju ili u lice ženi koja nastaje preda mnom?
Jer radost zbog njenog sve osetnijeg prisustva, zbog toga što ona postoji takva kakva jest i što je meni dano da je gledam i imam pored sebe, tolika je i tako strahovito brzo raste, da plavi i briše naše likove, predele i daljine oko nas, preliva se preko oštre crte na kraju vidika i daždi negde po svima svetovima.
A veliko čudo te radosti i jeste u tome što svakog trena mogu da zaustavim tu plimu sreće i da je vratim i ograničim na naša dva tela i na uski prostor kupea u kojem se vozimo.
A već nekoliko sekundi posle toga, poplava sreće počinje ponovo, i u njoj iščezavamo nas dvoje, i kupe, i vaskoliki beli svet sa nama.
Tako me u zamasima koji obeznanjuju nosi ta vasionska ljuljaška od jedne savršene sreće do druge, od Jeleninog i mog prisustva do nestanka i nas i svega sa nama u sreći opšteg postojanja. I ni na jednoj tački toga beskrajnog luka nema zastajanja ni za trenutak,
jer se uvek ili penjemo ili spuštamo..."
trener92 trener92 02:51 26.10.2009

Re: Kako razumeti ovo ....

leopold_lady

"...Da, tu je sada Jelena, u uglu mog oka, na kraju širokog vidika koji se topi, kreće i ruši u brzacima i slapovima - nepomična i nema, ali već živa i stvarna. Široko, vedro i sdobodno gledanje njenih očiju koje nastaju nije se još izoštrilo i saželo u određen pogled.
Tako mlade žene iz svog tela, koje ima svežinu planinskog mleka i zumbulova soka, gledaju svet svojim čistim, mirnim očima.
Te oči koje se kreću polagano i menjaju izraz neosetno, kao nebo boju, liče na deo globa koji, prigušeno osvetljen iznutra, nagoveštava nepoznate a sluđene delove kontinenata i okeana.
Pogled tih očiju nije nikad počivao samo na meni, i ja sam mogao na neobjašnjiv način da uživam u svemu onom što one vide u isto vreme dok gledaju u mene, jer te oči su prostirale ispred sebe nepoznate krajine nevinih svetova u kojima se gubio i moj gledani lik.
One su se kretale i svetlele sa ravnodušnom tačnošću nebeskih mena, a u isto vreme zbunjivale moja čula i zavodile ih na neslućene staze i u zanosne varke.
Samo retko u životu, pred najvećim i izuzetnim prizorima koje, udruženi, zemlja i nebo prostiru pred nama, nastupala je kod mene ista igra i zamena pojačanih čula i njihovo neograničeno umnogostručavanje, sve do istovremenog osećanja pojava koje inače, izvan tih prazničnih trenutaka, upoznajemo i osećamo samo izdvojeno i ponaosob. (Takvi trenuci nemaju imena i ostavljaju samo bled trag docnije, u sećanjima naše svakidašnjice.)..."
ines08 ines08 12:04 26.10.2009

broken heart...



Treneru
trener92 trener92 14:12 26.10.2009

Re: broken heart...

ines08


Treneru

ines ...

"

Svaki bih ton ponoviti mogo
Od dažda tvojih riječi,
Al da me pitaš za njihov smiso?
Ni slova ne znam reći.
Evo, ko dijete u tebe gledam
Koje govoru uče,
Gledam kako iz tvojih usta
Moj glas u tebi guče."


Enes Kišević
ines08 ines08 15:47 26.10.2009

Re: broken heart...

To može samo žena koja ljubi
tražiti malo, poklanjati sve.
Dani su teški, zagrljaji grubi
a ona ko nekad vjeruje u sne.

Vjerna i tiha zna još da čeka
kada i ne misle na nju.
Prolaze dani, ne vraća se rijeka,
a ona još uvijek stoji tu.

To može samo žena koja ljubi
pružati nježnost i živjeti bez nje.

Arsen Dedić

Čuvam te...
leopold_lady leopold_lady 16:28 26.10.2009

Re: Kako razumeti ovo ....

Da li si sigurna da si me dobro procenila , ili upoznala , da možeš tako da napišeš da daješ sve i očekuješ od mene isto tako ili bar nešto?


Očigledno nemam pojma ko si ti .... Ja se sa nekim stvarima ne šalim..... Mogao si to na primeru Miloša - da primetiš.... Sa ljubavlju ,prijateljstvom i tim stvarima u koje ja unesem sebe - se nikad ne šalim..... Ovako,sve ostalo - nema problema....

A što se tiče kafe - ja kafu obožavam i ako kažem da ću izaći sa nekim na kafu - ja to i stvarno mislim .... Tako da - ne govorim stvari koje ne mislim..... Retko kada kažem ili napišem nešto što ne mislim....

Žao mi je što ne mogu - kao neki da budem glumac ili dvostruka ličnost - da lažem na blogu ili bilo gde,da se predstavljam da sam neko ko nisam .... Isuviše sam jedinstvena i teška i ovako - kao što si imao prilike da vidiš.... Zamisli - kad bi još morala da trošim energiju na izmišljanje priča - laži itd.... Gde bi onda završila ???

Toliko komentara na moj komentar niko nikad nije ostavio .... Zašto ??? .... Ako se pitaš - da,volim te (iako sam ljuta) .... To ne znači da sam okrenula leđa od tebe..... A možda sam istripovala previše.... Ko zna.... Možda sam preozbiljno shvatila sve ovo.... Moguće....


trener92 trener92 16:44 26.10.2009

Re: Kako razumeti ovo ....

leopold_lady


Ako se pitaš - da,volim te (iako sam ljuta)


Dobar dan i tebi !

dodatak:
Polako lady , polako, pogotovo sa takvim izjavama.

leopold_lady

drago mi je što si došla, iako pišeš da si si ljuta,

Žao mi je što ne mogu - kao neki da budem glumac ili dvostruka ličnost - da lažem na blogu ili bilo gde,da se predstavljam da sam neko ko nisam .... Isuviše sam jedinstvena i teška i ovako - kao što si imao prilike da vidiš.... Zamisli - kad bi još morala da trošim energiju na izmišljanje priča - laži itd.... Gde bi onda završila ???


Niko od tebe ništa ne traži niti očekuje, pišeš kako želiš i ja tu ne vidim nikakav problem, to si i sama pisala mnogo puta. Ne pričamo ovde o lažima, nego koliko ko želi da bude otvoren u svojim nekim pričama , i ništa drugo.
Hajde, molim te ,spusti malo loptu, niko ti ne želi ništa loše , bar ovde kod mene, .

Očigledno nemam pojma ko si ti

Pa zato ti i kažem, polako sa takvim izjavama,
leopold_lady leopold_lady 18:36 26.10.2009

Re: Kako razumeti ovo ....

dodatak:


Nije ti fora da dodaješ dodatke ....

Mislim da znamo šta je napisano bilo pre dodataka .....


Polako lady , polako, pogotovo sa takvim izjavama.


Što ? Smeta ti .... Ok.... Neće ih više biti ....


koliko ko želi da bude otvoren u svojim nekim pričama


Ja sam uvek otvorena - zbog čega ne možeš biti ti ....


spusti malo loptu,


Ako spustim loptu - onda će biti sve završeno .... Ako želiš - nije problem !!! Ni prvi ni poslednji put .... Ja sam na to vremenom u životu navikla....


trener92 trener92 18:42 26.10.2009

Re: Kako razumeti ovo ....

leopold lady


Ako spustim loptu - onda će biti sve završeno .... Ako želiš - nije problem !!! Ni prvi ni poslednji put .... Ja sam na to vremenom u životu navikla....


Očigledno se ne razumemo, zbog toga mislim da nema smisla da napišem bilo šta ( nemoj samo i ovo pogrešno da razumeš !)

A za dodatak: Iznenadio sam se,napravio pauzu, udahnuo vazduh , i nisam želeo da pišem drugi komentar,
blau.punkt blau.punkt 23:31 25.10.2009

been here before

Love is not a victory march
It's a cold and it's a broken Hallelujah


trener92 trener92 02:52 26.10.2009

Re: been here before

blau.punkt
Love is not a victory march
It's a cold and it's a broken Hallelujah



"... Tako sam nekad, dok sam, stojeći na visini od tri hiljade četiri stotine metara, gledao iznad sebe glečere i na njima sunčev sjaj koji izgleda nepomičan, odjednom čuo kako se iz njih diže beskrajno tanak šum, muzika jedna koju uho teško može da razabere a nikako ne ume da zadrži.
Tako sam, opet jednom, za jesenjeg dana bez sunca, pod sivim nebom, stajao izgubljen u stepi koja se sterala od mojih nogu do neodređene crte nebeskog svoda. I dok sam osluškivao kako tiho i oštro šumi i cvili trava koju vetar povija u tankim sivim talasima, video sam odjednom na prevojima tih beskrajnih talasa neki sjaj koji oko, naviklo na dotadašnje pojave i vidike, jedva može da uhvati i primeti, a koji kao da ne dolazi od sunca...."
mirelarado mirelarado 23:33 25.10.2009

Ожиљци

Најдубљи су и најтеже зацељују ожиљци које нам наносе они које волимо.

Ови лече:



Тренеру, за недељно вече блуза
trener92 trener92 02:55 26.10.2009

Re: Ожиљци

mirelarado
Најдубљи су и најтеже зацељују ожиљци које нам наносе они које волимо.

Ови лече:
Тренеру, за недељно вече блуза


Mirela ...

"... Na ovakvim putovanjima sa Jelenom takve, inače retke, zamene čula bile su neprestano i potpuno mogućne, i ostvarivale se lakoćom sna i brzinom misli. Tako je bilo i sada.
A kad nas je sunce, na jednoj okuci, zaobišlo i javilo se na Jeleninoj strani, ona zaklopi za trenutak oči. Tada sam ugledao njene teške i čudne očne kapke, ispod kojih su živeli i sopstvenim plamenom sijali svetovi od kojih su trepavke, ne uspevajući da zadrže sav sjaj, bleštale tankim odsevima žeženog, zagasitog zlata u čudesnim prelivima.
Dok je tako držala sklopljene oči, ja sam posmatrao njeno čelo, obraze i vrat. Oko njih je, kao letnja jara oko voćnih plodova, treptao neoivičen oreol moćnog ali jedva vidljivog sjaja, i gubio se na krajevima u pokrenutom i žitkom predelu koji brzina vožnje nosi, kida i rasipa u očima putnika. Tako smo, prelazeći prostor, dugo ćutali; ona po zakonu svoga bića i postanka, a ja u neizrecivoj slasti njenog prisustva, koja je rasla i prelivala se i odnosila sa sobom sve što se moglo pomisliti ili reći.
Samo u jednom trenutku nisam mogao odoleti želji. Zaboravio sam se i prekinuo za sekund ćutanje, tek toliko koliko je trebalo da joj sa pola reči kažem kako sam neizmerno srećniji od svih ludi na zemlji, koji svoj dan i svoju noć, svoj hleb i svoj log dele sa avetima, a ne kao ja, sa istinskom ženom savršenog bića i lika. To je bilo dovolno da žena, koja je za mene oličavala u sebi snagu i lepotu sveta, nestane kao priviđenje.
Prema meni se, u ritmu brzog voza, nihalo prazno sedište, kao grana sa koje je ptica odletela. Vagonski prozor uzalud je hvatao i kosio sve nove predele u sve novoj igri svetlosti i oblaka. Sve to je proticalo i odlazilo nekud u bezobličnim, tečnim masama. A ja sam putovao kao brižan samac, što sam bez Jeleninog prisustva u stvari uvek i bio...."
jasnaz jasnaz 23:43 25.10.2009

I just.......

trener92 trener92 23:58 25.10.2009

Re: I just.......

jasnaz

"... A biva da se Jelena javi i drugom prilikom i na drugi način, ali uvek na putovanju, uvek čudno i neočekivano.
Dešava se da nam u stranom gradu, na povratku, ostane koji sat vremena između dva voza, ili između voza i aviona, ili broda i voza.
Tu sati imaju uvek naročitu boju i naročito mesto u našem životu.
Sunčano popodne iza kiše. Stvari su u garderobi, u džepu je vozna karta za dalje putovanje, večeras. Sav raniji život iza mene je, sav budući tek preda mnom. Stvara se prazno područje potpune slobode. Tu se dobro živi. Ništa nije ni kako je bilo ni kako će biti, nego onako kako bi moglo biti i kako, nekim čudom, i jeste.
Sav život je odjednom postao čvrst, jasan, bezimen, osetan samo po onom što vredi sam po sebi.
Sve ima naročito značenje i vrednost, i ono što čovek pomisli, i ono što pogleda, pomiriše ili okusi. Sitnice i slučajni susreti imaju u takvim prilikama često izgled značajnih stvari i velikih doživljaja.
Brzo i zadihano idem iz ulice u ulicu, razgledam izloge, spomenike i zgrade, kao da ću moći sve poneti u sećanju.
Svraćam u radnje i kupujem sitnice, poklone koje ću poneti prijateljima kod kuće. Uzbuđen sam kao da otimam od života, kradem od smrti. Nosim poklone za druge, a idem pun radosti, kao da to mene sa svih strana darivaju nekim dragocenim predmetima i uz njih pogledima i osmejcima koji vrede hiladu puta više od predmeta.
Prolazim nepoznatim gradom kao raskošnim tuđim voćnjakom. Razgledam, pazarujem, izvinjavam se, zahvaljujem. A preda mnom je stalno utvrđen sat i minut moga odlaska.
Ušao sam u jednu veliku, bogato uređenu papirnicu, punu sveta, koji je na dvoja velika vrata neprestano ulazio i izlazio.
Bilo je doba godine kad dani počnu primetno da kraćaju. Napolju je bilo još prilično vidno kad su u radnji planule svetlosti, sve odjednom, i celu prostoriju prelile mlečnim sjajem, u kojem su oživeli svi predmeti, raznobojna roba po tezgama i rafovima i lica kupaca i prodavačica.
U tom trenutku ugledao sam Jelenu. Išla je put kase da plati.
Prodavačica je napustila svoje mesto i pratila je, ne odvajajući očiju od nje. Žena na kasi primila je rasejano novčanncu, a kad je htela da vrati ostatak i podigla pogled do Jeleninog lica, odjednom je ustala i stojeći predala joj novac. Jelena se zaputila ka izlazu, a mala prodavačica išla je za njom sve do vrata, sa očitom namerom da ih otvori.
Ali je u tom pretekao jedan stariji nameštenik, koji se slučajno desio tu.

trener92 trener92 03:15 26.10.2009

Re: I just.......

jasnaz


"...Gledajući Jelenu u lice, otvorio je širom vrata i rekao glasno i radosno:
- Neka, ja ću zatvoriti!
Žena za kasom jednako je stajala i gledala za Jelenom.
Bio sam potpuno zanesen gledajući kako se svak kao čarolijom menja čim pogleda Jelenu u lice. Tek kad su se vrata za njom zatvorila, setio sam se da pohitam i da joj priđem. Na nesreću, nisam još bio platio.
Brzo sam istresao novac pred ženu na kasi, koja je hladno prelazila pogledom preko mene kao preko brojke u dugom nizu brojaka.
Gurajući se i saplićući, istrčao sam napolje. Gledao sam levo pa desno.
Svet je vrveo širokim trotoarima u oba pravca, sredinom su milela kola u neprekinutoj povorci.
Bio je dvosmisleni prelazni čas između dana i noći. Sve je bilo osvetleno, a ipak nejasno i nerazumljivo.
Činilo mi se da pored mene prolazi povorka sa maskama na licima.
Gde se tu izgubila Jelena? U kom pravcu je krenula? Kako da je nađem?
- Učinio sam ono što je najgore i najnerazumnije. Krenuo sam levo, probijao se grubo i zagledao svakoj ženi u lice. Onda sam se opet vratio pred radnju i pošao desno. Kad sam izgubio svaku nadu, vratio sam se na polaznu tačku. Tu sam stajao još jedno vreme, kao čovek koji je nepovratno izgubio ono do čega mu je najviše stalo.
Sve je bilo maglovito i neodređeno, samo jedno je bilo jasno: da se sa takvim gubitkom čovek ne može pomiriti.
Još dugo sam krstario tim živim i prometnim delom grada, vukući svoje paketiće i unezvereno gledajući oko sebe. Na mahove bi mi se pričinilo da za ugao zamiče Jelena.
Potrčao bih naglo i tamo nalazio - neku nepoznatu ženu.
Zastajao sam postiđen.
Ali malo docnije opet bi mi se učinilo da se u gomili, na protivnoj strani ulice, nazire Jelenin stas. Pretrčao bih nepropisno i - uzalud.
Sve me je varalo.
Sve sam više gubio poverenje u svoje oko i svoj korak. Izmučen i umoran, stigao sam na stanicu pred sam polazak voza. Uzeo sam svoje stvari, smestio se u avetinjski osvetljenom kupeu.
Paketiće od kupovine složio sam u svoj kofer. Činilo mi se da sam se udvojio i da vidim sam sebe kako dugo sedim nepomičan sa koferom na kolenima, pitajući se neprestano da li je to zaista mogla biti Jelena, a zatim čvrsto i nervozno pritišćem njegove dve brave, koje pri zatvaranju kažu metalnim glasom, jedna: da!, a druga: ne!
Prolazimo kroz vlažnu tamu i pust, neosvetljen predeo.
Jelena se neće više javiti.
Mrak, vlaga. To nije njen element.
Preda mnom je noć bez sna, nedogledna, jarosna, ubilačka pustinja.
Čini mi se da je živo biće neće preživeti ni videti joj kraja.
A meni valja živeti, i čekati.
Živeti sa nadom, u čekanju.
Pa i bez nade..."
trener92 trener92 12:45 26.10.2009

Re: I just.......

jasnaz


Liši me vida: gledaću tvoj lik,
zapuši uši moje: slušaću te,
onemi me: al' zvaću te kroz krik,
bez nogu još ću k tebi naći pute.
Slomij mi ruke: hvataću te srcem;
zaustaviš li srce meni, sam
moj mozak tad će kucati i bdeti;
a ako mi i mozgom užgaš plam -
na krvi svojoj ja ću te poneti.

Rilke
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 23:48 25.10.2009

Marianne









Kakva je to velika ljubav bila!
shumska shumska 00:31 26.10.2009

ostaviti gorčinu

želim videti ....sjaj kad gorčina iščili....
ovo je lepa pesma
Exitus Letalis Exitus Letalis 02:05 26.10.2009

Re: Marianne

Kakva je to velika ljubav bila!

izvini, ali ova pesma je pisana u sasvim drugom kontekstu.
posvećena je stradalima u
konc logorima.
i violina koja gori...
a pesma je božanstvena.
moja omiljena...
kao i sam koen.
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 02:44 26.10.2009

Re: Marianne

Exitus Letalis
Kakva je to velika ljubav bila!

izvini, ali ova pesma je pisana u sasvim drugom kontekstu.
posvećena je stradalima u
konc logorima.
i violina koja gori...
a pesma je božanstvena.
moja omiljena...
kao i sam koen.


Marianna Ihlen je velika ljubav L. Cohena kojoj je posvetio So Long MArianne. Zena na video clipu je Marianna Ihlen, sedamdesetogodisnjakinja, koju su intervjuisali pred Cohenov koncert u Oslu. Ja sam zbog nje stavila taj video. Nema prevoda na zalost. Na videu je Marianna sa svojom unukom pred koncert. Bila je njegova velika ljubav. Upoznali su se na ostrvu Hydra.

So Long Marianne
trener92 trener92 03:26 26.10.2009

Re: Marianne

Jelena Pavlović


Kakva je to velika ljubav bila!


"...Do dana današnjeg

Odavno sam primetio da se Jelena javlja sve ređe, sve nejasnije, ali dugo mi je trebalo da priznam sebi tu činjenicu. Da to ne bih mogao učiniti, ja sam se zadovoljavao sa malo, sa sve manje, nadajući se uvek višem.
Tako sam celo jedno leto živeo od jednog jedinog nerazumljivog i munjevitog viđenja. Vozeći se u sumrak ozelenelom ulicom, jednom od najlepših beogradskih ulica, nejasno sam sagledao Jelenin lik u belini.
Bila mi je okrenuta leđima.
Naslućivalo se da je u jednom od onih položaja koji su neobični i u kojima se čovek ne zadržava dugo.
Po njenom stavu i držanju činilo mi se da nekom tamo hoće da dovikne još nešto ili da glasno pozdravi nekog u dalini, ali joj ni tada glasa nisam čuo, kao nikad pre ni posle.
Ma šta da je bilo, izgledala mi je veličanstvena tako raskrilena u prostoru, sa telom koje se pokorava nekoj meni nepoznatoj potrebi, i koje je celo predano usrdnom naporu da nekom ko odlazi, a koga, zagledan u nju, ne vidim, dade još nešto od sebe, da od njega zadrži nešto, ma i najmanje, koliko noć i daljina dopuštaju.
Sve sam to video u jednom magnovenju, kako može da se vidi kroz sumrak i senku olistalog drveća, iz kola koja jure širokom i slobodnom ulicom. Nisam ni pomislio da kočim ili da zaustavim.
Naprotiv, istrgnuo sam, onako u prolazu, ceo vidokrug tog sutonskog trenutka: olistala kruna velikog drveta, pločnik, ugašeno lice bele kuće, a preko svega toga razgranat topal, letnji lik žene koja se nesvesno i nepoštedno predaje nečem u daljini i tami
- i odjurio sa njim, pritišćući gas, kao otmičar...."

trener92 trener92 03:31 26.10.2009

Re: ostaviti gorčinu

shumska
želim videti ....sjaj kad gorčina iščili....
ovo je lepa pesma

"...Posle, mesecima sam je nosio u sebi tako.
Sve je bilo stalno tu: bogat majski sumrak, koji dugo traje a u kom je sve puno života, i varoš u zelenilu, i devojka u beloj haljini, raširenih ruku, nagnuta prema nevidljivom sabesedniku - priviđenje, ali i stvarna žena sa slatkom krvi, dragim imenom, i navikama koje odgovaraju mojima.
Sve je tu, preda mnom, i sve se može jesti i piti kao vino i voće.
A u isto vreme tu su i moja glad i moja žeđ, ogromne do bezumlja, bez i najmanje nade da će ih ikad išta moći utažiti i ugasiti.
Tako sam putovao svetom, najsrećniji čovek sa najlepšom ženom kakva se mogla samo sagledati u predvečerje dugog dana mog samotničkog leta, punog odricanja.
Tek jesen je pokazala kako su plitkog korena i kratkog veka bile moje obmane. I ne samo jesen. Jelene je nestalo iz svih mojih godišnjih doba. Nn putovanja, izgleda, više ne pomažu.
Ono od čega bih hteo da pobegnem ide sa mnom, pre mene stiže u mesto koje je cilj mog puta, i do čekuje me na stanici, vodi u hotel i prati po gradu. A ono što bih, sa potajnom i nepriznavanom nadom u sebi, želeo da vidim - ne javlja se više ni u snu. Jelene nema. Putovanja gube za mene draž i smisao.
Poslednje moje viđenje sa njom (čudno i nezaboravno)
bilo je, istina, na jednom putovanju...."


[
trener92 trener92 03:37 26.10.2009

Re: Marianne

Exitus Letalis


"... Skromnim parobrodom, u kratkim etapama, obišao sam nekoliko mediteranskih gradova.
Bilo je tako lepo da se nikako nisam mogao oteti pomisli da se ja to praštam sa svim što se zove lepota i bogatstvo sveta.
Ta me je misao stalno pratila, kao mukla muzika ispod svih glasova života oko mene, kao nevidljiva ali uvek prisutna senka u punoj svetlosti sunčanog podneva.
Zbogom, svetlosti!
U Carigradu je trebalo da se nađem sa jednim zemljakom. Urekli smo sastanak u velikoj krznarskoj radnji njegovog prijatela Jermenina.
Kad sam stigao, mog zemljaka nije još bilo. Sopstvenik radnje, mrkožut i nagrizen bolešću, ali žilav čovek i savršen trgovac, bio je zauzet. Ponudili su mi da sednem i pričekam.
Tako sam imao prilike da posmatram iz blizine kako pokazuje krzna nekoj ugojenoj Grkinji, istočnjačkoj lepotici, koju prati omalen i mnogo stariji muž. Siv, nečujan i gotovo nevidljiv mladić donosio je gomile skupocenih koža iz kojih je bio studen dah sumračne magaze.
Gazda je lično uzimao jedno po jedno krzno, rastresao ga i širio pred našim očima, i onda ga vešto bacao na pod, prostirući ga tačno pred noge visokoj krupnoj Grkinji, koja je stajala u stavu ukrotiteljke zverova. Pri tom je čeličnim glasom izgovarao ime životinje na turskom, grčkom ili francuskom jeziku, odsečno i poslovno. "Vizon", "vizon safira, "vizon sago", "indijsko jagnje", "astrahan", "pantera", "hermelin", "samurovina".
A uz svako od tih imena dodavao je jednu jedinu reč: "fino!", "otmeno!", "moderno!", "retko!"
- Komad za komadom padao je na gomilu; tvrde, ubedljive reči padale su zajedno sa krznima i sve više rasle tonom i značenjem, a on ih je izgovarao u pobožnom zanosu, kao da govori: "Nebesko sunce!", "Bog Savaot!", "Bogorodica prečista!" (U tamnom uglu radnje nazirala se zaista mala ikona Bogorodičina!) Siguran u sebe, svoju robu i svoju računicu, trgovac je hvatao i moj pogled, ali ja nisam mogao da odvojim oči od tih životinjskih koža.
Jedno za drugim prostirala su se preda mnom neobična krzna i sa njima šume, farme, stepe, i nepoznati predeli iz kojih dolaze.
Otvarao se svet.
Moje divlenje bilo je veliko i vodilo me daleko.
Neko iščekivanje stalno je raslo u meni.
U jednom trenutku - nisam ni razabrao ime krzna koje je trgovac izgovorio - preda mnom se prosu devičanski, obasjan predeo i u njemu, velik i izdužen, Jelenin lik u hodu.
Nije bila naga, ali odevena, kao zanihanom mrežom, samo predelom kroz koji se kretala: talasima, treputavom svetlošću sunca i vode, mladim lišćem.
U tom trenutku ugledao sam je, kao nikad, u svoj njenoJ veličini i lepoti.
Ne znam koliko sam je posmatrao, izgubljen i van sebe. Kad sam se prenuo, trgovac je još nabrajao: "vidra", "sil", "kanadska kuna", i sve novim krznima zatrpavao moj predeo sa Jelenom.
Od tog dana više se nije javila, nikad..."


trener92 trener92 03:42 26.10.2009

Re: Marianne

Jelena Pavlović


"...Prošlo je možda zauvek vreme kad sam je viđao na svetlosti dana, prosto, očima kojima sam gledao sve ostale pojave vidljivog sveta.
To viđenje trajalo je uvek kratko (padanje zvezde preko detnjeg neba!), ali sada ne traje ni toliko, a bolje bi bilo da se ovako ne javlja uopšte.
U najgorim časovima noći - a noć je bila uvek zlo vreme moga života - biva ponekad da se javi nešto kao slutnja njenog prisustva.
Ne postoje četiri strane sveta, nego samo jedna, a ta nema imena.
Ne zna se i ne pita se više šta je dole a šta gore, šta izo. a šta ispred.
Živ sam, ali u svetu poremećeiih odnosa i dimenzija, bez mere i videla. I Jelena je prisutna, ali samo utoliko što znam da negde pruža ruku kojom hoće nešto da mi doda. I ja živo želim da podignem desnicu i primim sitan, nevidljiv predmet koji mi nudi.
Tako ostajemo dugo u tom bolnom položguu jednog započetog i jednog nerođenog pokreta, a ne znamo gde smo ni na čemu smo, ko smo ni kako se stvarno zovemo.
Ono što je živo i jasno u mojoj svesti, to je naša želja koja je jedna. Po toj želji i znam da postojimo, ona je jedino što nas vezuje i sve što znamo jedno o drugom.
U tom se položaju ne može izdržati dugo; iz njega vode dva puta: ili u potpunu nesvest ili u buđenje.
Ovog puta se budim.
Budim se u svet svoga sadašnjeg života, znači: u svet bez Jelene. Živim sa ludima, krećem se među predmetima, ali nju ne može ništa više da dozove.
Između nas je uvek bilo tako: kad je nema, onda je nema kao da se zaista nikad, nikad više neće pojaviti, a kad je tu, onda je prisutna tako kao da je to najprirodnija stvar na svetu i kao da će doveka i bez promene ostati tu. Ali sad mi se čini da je to bila obmana, samoobmana obmanutog čoveka. U stvari, ona i ne zna za mene, a ja znam samo za nju.
Tako je, i tako je - istinu valja priznati - vazda i bilo.
Moglo bi se reći da sam uvek živeo od sećanja na jedno priviđenje, a sada živim od uspomena na ta svoja sećanja.
Pa ipak - i to treba priznati! - sve mislim da bi se mogla javiti još jednom, da bi se morala javiti. A uvek mi se čini da sam najbliži tome u toploj atmosferi
koju stvara množina ljudi u pokretu...."

Exitus Letalis Exitus Letalis 17:18 26.10.2009

Re: Marianne

treneru,
nisam trolovala ovako lepu temu.
samo hdedoh da kažem da je leonard koen ne samo odličan
muzičar, nego i kao čovek sjajan.
pozz:)))
solcence solcence 00:39 26.10.2009

"The heart will break, but broken live on"











loader loader 00:51 26.10.2009

Re: "The heart will break, but broken live on"

solcence
bravo za likovno uređenje Couchovog posta :)
solcence solcence 00:55 26.10.2009

Re: "The heart will break, but broken live

pa malo kao velim:)

trener92 trener92 03:49 26.10.2009

Re: "The heart will break, but broken live on"

solcence



Hvala ti ...

"... U holu velikog hotela u R. Igranka od pet do osam.
Gledao sam kako ispred mene promiču, kao da neko sporo a neprekidno meša karte, desetine, stotine lica lepih žena koje nisu Jelena.
Svako od tih lica izgledalo je za trenutak kao da je njeno, a zatim je beznadno i nepovratno postajalo tuđe. I svaku od tih žena ja sam za trenutak gledao kao nju, a onda je odmah tonula i odlazila sa talasom telesa, kao mrtva, više nego mrtva, jer nije Jelena niti je ikad mogla biti to.
Sve češće sam tražio i posećivao takva mesta gde se skupljaju zatalasane gomile sveta, u praznične dane, o svečanostima, na sportskim stadionima. Tu provodim sate, obuzet svojom slutnjom, posmatrajući sa većom pažnjom nepregledno more ljudskih lica nego ono zbog čega su se svi tu sakupili. Moje uzbuđenje poraste naročito pri dolasku i odlasku. Jednom mi se desilo da sam je, nošen masom koja je sporo napuštala stadion, zaista ugledao, ako se to može nazvati viđenjem i ako sve to nije samo besmislena i mučna igra bez kraja.
Najpre sa malo kolebanja, a zatim pouzdano, spazio sam njenu glavu. Vidim joj izraz lica, tajanstveno osmehnut. Očigledno ima nešto da mi kaže, ali ne može da mi priđe od ljudske gužve koja nas okružuje i deli. S naporom se probijam kroz taj narod.
Sve sam bliže Jeleni. Izraz njenog lica biva sve rečitiji.
Već pomišljam kako ću se naći pored nje i kako će mi bar sada reći sve što očekujem i što je odavno trebalo da mi kaže. Udvostručenom snagom joj se primičem.
Najposle, najposle se nalazimo gotovo jedno pored drugog. Hoću da je pitam, očekujem da mi kaže nešto, ali se od uzavrele graje ništa ne razabire.
Ljudska masa nas, kao zanihana ljuljaška, čas primakne čas razdvoji. U trenutku kad smo bliže jedno drugom, naginjem se i zakrećem glavu, a ona mi igrom usana kazuje nešto.
To je živ i vreo šapat. Po njemu, kao i po izrazu njenog lica, izgleda mi da je zaista i lepo i važno to što hoće da mi saopšti, na mahove kao da uhvatim pojedinu reč (ne zvuk, nego smisao!), ali sve zajedno - ne razumem. Grozničavo se naprežem da shvatim, i sasvim sam blizu, čini mi se, ali u tom trenutku njen šapat pada i razbija se kao tanak mlaz vode na kamenu, nečujno, i bez smisla.
Za to vreme, uskomešana gomila nas je opet rastavila. Trudim se da ne izgubim Jelenino lice; još ga nazirem; čas tone čas se pomalja na treperavoj pučini ljudskih lica. Ona mi neprestano, i uzaludno, poručuje pogledom ono što nije stigla da mi kaže.
Svi moji napori da se oduprem težini mase samo me još više udaljuju od njenog lica, koje se već gubi među hiljadama drugih. Klonuo, puštam da me nepregledna povorka ludskih talasa nosi kud hoće.
Sve je potpuno kao u snu... "

trener92 trener92 03:58 26.10.2009

Re: "The heart will break, but broken live on"

loader


"... I ovo moram da kažem.
Bilo je zatim jedno vreme... Sam ne znam da li da o tom govorim, da li je to uopšte mogućno rečima kazati! Da, bilo je jedno vreme kad sam očekivao njeno pismo. To izgleda neverovatno i potpuno besmisleno. I jeste. Pa ipak je bilo tako. Kao u snu.
Od bezbrojnih vidova pod kojima se javljala, varala moja čula, mutila moju misao i - iščezavala, samo je taj još nedostajao! Ali ni on nije mogao izostati i, zaista, nije izostao. Kad se javila u meni ta iluzija, i kako se ustalila? To ne znam.
Kad sam postavio sebi prvi put to pitanje, ja sam video samo toliko da već odavno očekujem njeno pismo, da očekujem samo to, u svakom trenutku dana i noći, na javi i u snu. A u isto vreme sam u svakom od tih trenutaka znao da neće doći, da ne može doći.
Kome se nije dešavalo, i kome se ne dešava da, na povratku, stupajući u polumračno predsoblje svoga stana, baci nemiran pogled put stolića na kojem pismonoša ostavla poštu?
Jer, mnogi od nas je mnogo puta mislio o nepoznatom ili zaboravlenom prijatelju u daljini i njegovom neočekivanom pismu sa dobrim, srdačnim porukama koje bi mogle uneti više smisla i svetlosti u naš život. To je jedna od onih neodređenih ljudskih željanada koje mnogog od nas prate godinama i koje se ne ostvaruju nikad, samo čine život podnošljivijim. Ali u ovom slučaju ja sam mislio o tom kao o stvarnom pismu određene ličnosti, sa određenom sadržinom.
Misao o Jeleninom pismu nailazila je povremeno, u nepravilnim razmacima i nejednakom snagom.
Bivalo je da se za nekoliko meseci izgubi ili bar pritaji u meni, kao bolest za koju čovek ne zna i ne sluti.
A bivalo je čitavih nedelja kad me nije napuštala ni danju ni noću.
Naročito preko leta. (Jer, leto je godišnje doba kad je čovek najviše podložan proizvoljnoj igri živaca i kad se pogrešna misao najlakše useli u nas i neobičnom snagom ustali na jednom određenom predmetu.) Nije mi jedno leto zamračilo to očekivanje Jeleninog pisma! U planini, kao i na moru.
Pismo! Kad čujem u prolazu ili kad negde pročitam tu reč, ja mogu da mislim samo na nju i njeno pismo. I to pismo koje ne stiže, uništava sva ona koja primam, a koja mi živi ljudi stvarno pišu, unapred im razara smisao i oduzima svaku vrednost.
Vraćam se uveče, umoran a miran i vedar, sa planine. Prolazeći holom čujem da neko izgovara moje ime. Trčim do portira, uzbuđen tražim pismo. "Ne", kaže čovek, "ne, to je bila zabuna, nema pisma za vas." I gleda me čudno.
Padam od umora, ali ne mogu da spavam.
Ne verujem u zabunu. Mora da je bilo neko pismo, a moglo je biti samo od nje.
A kad, najposle, svedem oči i zaspim, ja ne spavam pravim snom i ne snivam kao drugi ljudi.
Borim se s njenim pismom.
Čujem kako šušti hartija, osećam ga pod prstima, naprežem oči i vidim, čini mi se, i slova, ali reči jedne ne mogu da razumem.
Onda se pitam da li bi ona uopšte mogla da piše ovim našim ljudskim pismom.
Otvaram oči, opet budan, i u tami vidim prugastu svetlost koja prodire kroz razmaknuta rebra na roletni moga prozora. I to izgdeda kao pismo sa gustim, pravilnim redovima.
Pismo, ali nečitljivo..."

trener92 trener92 04:05 26.10.2009

Re: "The heart will break, but broken live

solcence


"...Tako sam se ne jednom budio usred noći, sa gorčinom u ustima, sa nemirom u utrobi, kivan na sebe, na tu prokletu ženu čije pismo uzalud očekujem, i na ceo svet. Odlazio sam ka prozoru kao čovek koji traži svetlosti i vazduha, i udarao žestoko dlanom o prozorsku dasku, gnevan i rešen da jednom raščistim to pletivo od obmana u koje me zapliću moje rođene misli.
"Ne, neće se rekad javiti!" - govorio sam sad u sebi. "Pa ona i nema ruku, ne zna šta je pero ni hartija, ni ljudska misao ni ljudska reč; ona i ne sluti da postojim, ni ja ni moj svet iščekivanja. Ni..nje same nema. Izgubio sam se tražeći je." - Tako sam govorio, ali sam u isti mah uviđao da time ništa nije razjašnjeno ni utvrđeno. Osećao sam samo bol u podlanici. I moja se misao po stoti put okretala i jurila u suprotnom pravcu.
"Nikad neće pisati? Ne postoji? A šta je to što me je probudilo, diglo i dovelo do ovog prozora? I šta mi, najposle, znamo šta sve postoji a šta ne? Dobro, neće i ne može pisati. Nikad. Ali kad bi sutra osvanulo njeno pismo, sa porukama..."
I krug je počinjao opet da se vrti, bez prestanka, bez milosti, i bez izlaza i rešenja.
Ono što nisam mogao da odgonetnem u spu, ja sam često pokušavao da pročitam na javi, budan. U šetnji, ili čak usred razgovora sa ljudima, odjednom iskrsne preda mnom bela hartija puna crnih slova. I ja čitam Jelenino pismo koje nisam nikad primio. Pri čitanju mi, kao nejasan šum iz daljine, smeta govor ovih oko mene, ali ja čitam uporno dalje.
U pismu Jelena mi javlja svaki put nešto radosno. Predlaže mi da se negde sretnemo ili me poziva da svratim na dandva u malo mesto na moru, gde ona letuje. Veze su dobre i vozom i brodom. Na primer, može se krenuti brodom iz ...
Tu se prekida moje čitanje. Neko je pored mene izgovorio jednu reč povišenim glasom. Prenuo sam se. Pitanje je bilo upućeno meni.
Trebalo je odgovoriti. Pisma je nestalo.
Moj odgovor je bio zbunjen..."

trener92 trener92 04:11 26.10.2009

Re: "The heart will break, but broken live

"... To se ponavljalo mnogo puta. I čitanje se prekidalo uvek kad bi došlo do nekog određenog podatka, imena mesta ili datuma. A ja bih nastavljao razgovor sa ljudima oko sebe, misleći jednako na iščezlo pismo, ali trudeći se da ne budem neučtiv i suviše rasejan sabesednik.
Pa onda je nailazilo vreme kad bih sve to srećno zaboravljao.
Mučenje sa Jeleninim pismom prestajalo je odjednom, kao čudom.
Gubilo se negde u predelima maštanja i zaborava, gde mu je i mesto.
Mesecima sam tada živeo mirno i vedro, radeći svoj posao celom svojom voljom i punom snagom.
A zatim bi se opet, jedne večeri, sam ne znam kako ni zbog čega, javila u meni stara misao. Doći će i taj dan. Izgovoriće nevidljiv pismonoša sa stepeništa moje ime, koje će se i meni samom toga trena objaviti, kao da nisam dotad ni znao ko sam i kako se zovem. Ipak, pismo!
To će biti svečana i svetla izvesnost praznika.
Tačna vest o Jeleninom dolasku ili određen poziv da ja dođem tu i tu, tada i tada. (U stvari, isto što i njeno prisustvo!) I ja ću se odazvati lako i prirodno, kao da tome trenutku nisu prethodile godine sumnji, obmana i čekanja. I radost će biti savršena i potpuna.
Taj trenutak pune izvesnosti, a bez stvarnog osnova, poneo bi me naglo. I kovitlac oko Jelene počinjao je iznova. U meni su se opet smenjivale kratke snivane radosti i duga stvarna mučenja. Misli o njenoj odsutnosti ili njenom prisustvu sustizale su se, potiskivale jedna Arugu, i nosile me kao talasi.
Sad je proleće.
Opet proleće!
Preda mnom je sto i osamdeset sunčanih dana.
Čini mi se da su mi pregršti pune nekih čudesnih zlatnika, svaki kao sunce.
Svi su putevi otvoreni.
Dah je slobodan.
Dok sam tako stajao neodlučan od sreće, osetio sam da se iza mene odjednom stvorila Jelena.
Nisam smeo da se okrenem.
Ostala je tu trenutak-dva nepomična (uporedo sa njom zastao je i moj dah), a onda mi je položila ruku na rame. Ne bih mogao kazati kako ni po čemu sam to osetio.
To je bila više misao na žensku ruku.
Kao senka je počivala na mom ramenu, ali senka koja ima svoju nemerljivo malu pa ipak stvarnu težinu i isto takvu mekoću i tvrdinu.
A ja sam stajao zanesen i svečano krut.
Ne znam kad je, kao senka leptira, odletela ta ruka sa mene, jer kad sam opet mogao nešto da shvatim i znam, nje više nije bilo.
Ali, proleće je.
Opet proleće.
Bogat sam, miran, i mogu da čekam.
Da, ničeg nije bilo i ničeg nema, jasnog i sigurnog, ali ništa nije ni izgubljeno ili isključeno, nepovratno i potpuno.
Znam da u svetu ima mnogo napola otvorenih prozora u koje kuca prolećni vetrić, sunčevih odblesaka na metalu i u vodi, praznih sedišta u kupeima, ustalasanih povorki i obasjanih lica u prolazu.
Slutim i hiljade drugih nepoznatih mogućnosti i prilika.
Znam da se svuda i svagda može javiti Jelena, žena koje nema.
Samo da ne prestanem da je iščekujem!..."

"Galusov zapis "

Ivo Andrić

****


bindu bindu 04:07 26.10.2009

srce, a sta je to?

trener92 trener92 12:57 26.10.2009

Re: srce, a sta je to?

bindu


"SRCE

Srešćemo se opet, ko zna gde i kada,
nenadano i naglo javićeš se meni -
možda kad u duši bolno zastudeni,
i u srcu počne prvi sneg da pada.

Na usnama našim poniknuti neće
ni prekor, ni hvala; niti tuga nova
što ne osta više od negdašnjih snova
ni kaplja gorčine, ni trenutak sreće.

Ali starom strasću pogledam li u te
to nove ljubavi javlja se glas smeo!
Jer što srce hoće to je njegov deo -
uvek novi deo od nove minute."


Jovan Dučić
Blade Runner Blade Runner 06:07 26.10.2009

...

Im not proud, I was wrong
And the truth is hard to take
I felt sure we had enough
But our love went overboard
Lifeboat lies lost at sea
Ive been trying to reach your shore
Waves of doubt keep drowning me

All the dreams that we were building
We never fulfilled them
Could be better, should be better
For lessons in love
trener92 trener92 13:19 26.10.2009

Re: ...

Blade Runner


"Događa se to u jesenjoj noći, kada pada kestenje po asfaltu
i kada se čuju psi u daljini,
i kada se tako neopisivo javlja čežnja za nekim,
tko bi bio dobar, naš, blizak, intiman, drug,
i kome bi mogli da pišemo pismo.
Ispovjedili bismo mu sve što leži u nama.
Pismo bi mu pisali a njega nema."

Miroslav Krleža
bindu bindu 08:04 26.10.2009

o, i da

pre nego sto stavis ruku na srce, proveri da li jos uvek imas srce:)
( ma ne ti treneru, mislim uopste kad mora da crtam)))


.

trener92 trener92 13:22 26.10.2009

Re: o, i da

bindu
pre nego sto stavis ruku na srce, proveri da li jos uvek imas srce:)
( ma ne ti treneru, mislim uopste kad mora da crtam)))



"Kad ugledam gde mi
U susret koračaš
vidim plahu košutu
Kraj šumskog izvora.
Moju dušu obuzme
Silna radost života
Izvadivši ludo srce,
Na dlanu bih ga pružio
Tebi... "


Dragutin Tadijanović
angie01 angie01 08:30 26.10.2009

,


What is this feeling I have?
I seem to love you
But other times I seem to loathe you

I can't be without you
Or maybe just without anyone
I think about you all the time
But why do I have this feeling?

I long for your voice
And I would die to hear your laugh
But is this love
Or merely lust?

by Gary R. Hess

trener92 trener92 12:35 26.10.2009

Re: ,

angie01


"Čeznem da ti kažem najdublje reči koje ti
imam reći;
ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mi
se mogla nasmejati.
Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam bol svoj, strahujući da bi to mogla
ti učiniti.
Čeznem da ti kažem najvernije reći koje ti imam
reći;
ali se ne usđjujem,
strahujući da bi mogla
posumnjati u njih.
Zato ih oblačim u neistinu, i govorim suprotno
onome što mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujući da
bi to mogla ti učiniti.
Čeznem da upotrebim najdragocenije reči što
imam za te ;
ali se ne usuđujem
strahujući da mi se
neće vratiti istom merom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom
surovošću.
Zadajem ti bol,
bojeći se da nećeš nikada
saznati šta je bol.
Čeznem da sedim nemo pored tebe;
ali se ne usuđujem,
jer bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje
srce rečima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi to mogla
ti učiniti.
Čeznem da te ostavim zauvek;
ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosito dižem glavu i dolazim veseo u
tvoje društvo.
Neprekidne strele iz tvojih očiju čine da je moj
bol večito svež."

Tagore
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 14:00 26.10.2009

you oughta know


i want you to know, that I am happy for you
I wish nothing but the best for you both
An older version of me
Is she perverted like me
Would she go down on you in a theatre
Does she speak eloquently
And would she have your baby
I'm sure she'd make a really excellent mother

'cause the love that you gave that we made wasn't able
To make it enough for you to be open wide, no
And every time you speak her name
Does she know how you told me you'd hold me
Until you died, till you died
But you're still alive

And I'm here to remind you
Of the mess you left when you went away
It's not fair to deny me
Of the cross I bear that you gave to me
You, you, you oughta know

You seem very well, things look peaceful
I'm not quite as well, I thought you should know
Did you forget about me Mr. Duplicity
I hate to bug you in the middle of dinner
It was a slap in the face how quickly I was replaced
Are you thinking of me when you fuck her?

'cause the love that you gave that we made wasn't able
To make it enough for you to be open wide, no
And every time you speak her name
Does she know how you told me you'd hold me
Until you died, til you died
But you're still alive

And I'm here to remind you
Of the mess you left when you went away
It's not fair to deny me
Of the cross I bear that you gave to me
You, you, you oughta know

'cause the joke that you laid on the bed that was me
And I'm not gonna fade
As soon as you close your eyes and you know it
And every time I scratch my nails down someone else's back
I hope you feel it...well can you feel it

Well, I'm here to remind you
Of the mess you left when you went away
It's not fair to deny me
Of the cross I bear that you gave to me
You, you, you oughta know
trener92 trener92 14:21 26.10.2009

Re: you oughta know

njanja_de.manccini


"Svu noć je kiša padala
Da li znate kako je
svu noć slušati romon o prozore
i ne moći usniti?
Kiša, ko mati, tiho peva
a sna nema tek misli kišne noći.
Zašto na svaki dodir života
ostaje dušom kao jeka - bol?

Ivo Andrić

Spiridon Spiridon 15:37 26.10.2009

..

Profesore danas me ne pitaj (Very Rare)

trener92 trener92 16:14 26.10.2009

Re: ..

Spiridon
Profesore danas me ne pitaj (Very Rare)




Very Very rare ...
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 16:32 26.10.2009

nezaboravni Dusko

"Jednog dana u godine teške
Kada sednem da saberem greške
Smeškaću se i hvaliti javno
- Beše ludo i nezaboravno."



(„Ludo i Nezaboravno" - Duško Trifunović)

trener92 trener92 16:39 26.10.2009

Re: nezaboravni Dusko

dusanovaiivanovamama


"Moja je duša jesenji oblak,
Oblak rastrgan,
Kao krpa. Bačen na nebo.
Ja volim oblake, u jesen.

Lice mi je, mrko, suncem spaljeno.
Moje oči u oblake gledaju.
A misao?
Misao je upravljena k tebi. "


Dragutin Tadijanović
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 17:59 26.10.2009

Re: nezaboravni

angie01 angie01 18:22 26.10.2009

..je l se secash?:)))



angie01 angie01 18:27 26.10.2009

Re: a moze i ovako!



(e , jbga- ne radi animacija ovde kod tebe,..mora da je onda ozbiljno!)
trener92 trener92 18:38 26.10.2009

Re: a moze i ovako!


..je l se secash?:)))

Pamtim!
angie01


(e , jbga- ne radi animacija ovde kod tebe,..mora da je onda ozbiljno!)

Ozbiljno je da ne može biti ozbiljnije , ali to nije razlog da ne poslušamo

nešto ovako

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana