Poreski sistem u Srbiji je regresivan, nepravedan, najveći teret svaljuje na siromašne i srednju klasu, pogoduje novobogate bizmismene, težak je za administriranje i pravi je i glavni kreator sive ekonomije.
Ovaj tekst je lišen novih ideja. Koristeći već izmišljenu toplu vodu koju sam na sopstvenoj koži osetio u nekim malo naprednijim društvima, opisaću kako bi poreski sistem u Srbiji mogao da izgleda.
Prvo par konstatacija:
Poreze treba smanjivati. Preduslov za smanjenje poreza je smanjenje javne potrošnje (i subvencija i skijališta i NIPa i nepotrebnih administratora i nepotrebnih državnih investitora itd.). Uz to ide i suzbijanje sive ekonomije (ne policijom već reformom poreskog sistema) i ekonomski razvoje društva.
Bogaćenje pojedinca je dobro za društvo ukoliko je poreski sistem dobar. U takvom sistemu bogaćenje pojedinaca dovodi do povećanje efikasnosti i bogaćenja društva. U lošem poreskom sistemu, bogaćenje pojedinca dovodi do siromašenja svih ostalih.
Promena ne može preko noći. Mora postepeno. Ne može se skočiti iz Kako je danas u Kako bi moglo da bude za jedan dan. Ali može za 5 godina.
Kako je danas
Porez na rad - čini oko 45% državnih zahvatanja od privrede
Porez na potrošnju - PDV čini oko 50% državnih zahvatanja od privrede
Porez na imovinu - zanemarljiv.
Porez na rad se sastoji od 4 stavke:
- Porez na dohodak - 12% na bruto zaradu
- Doprinosi za PIO - 22% na bruto zaradu
- Doprinosi za zdravstvo - 11.3% na bruto zaradu
- Doprinosi za nezaposlenost - 1.5% na bruto zaradu
Da bi neko poneo kući 100 evra, poslodavac mora državi da plati još 50 evra.
Da bi neko poneo kući 200 evra, poslodavac mora državi da plati još 110 evra.
Da bi neko poneo kući 300 evra, poslodavac mora državi da plati još 165 evra.
Da bi neko poneo kući 330 evra (prosečna plata), poslodavac mora državi da plati još 185 evra.
Da bi neko poneo kući 400 evra, poslodavac mora državi da plati još 225 evra.
Da bi neko poneo kući 500 evra, poslodavac mora državi da plati još 285 evra.
Da bi neko poneo kući 600 evra, poslodavac mora državi da plati još 340 evra.
Da bi neko poneo kući 700 evra, poslodavac mora državi da plati još 400 evra.
Da bi neko poneo kući 800 evra, poslodavac mora državi da plati još 460 evra.
Da bi neko poneo kući 900 evra, poslodavac mora državi da plati još 520 evra.
Da bi neko poneo kući 1000 evra, poslodavac mora državi da plati još 580 evra.
Gledajući sa druge strane, ako vas neko angažuje kao fizičkog radnika, recimo u Vranju, i dogovorite da vam plati 310 evra za mesec dana rmbačenja, nosanja cementa i sličnih aktivnosti, ako hoćete da budete legalni, morali bi državi od tog novca odvojiti 110 evra. Da li bi vi bili toliko legalni? Ili bi radije deci kupili nešto lepo? Recimo meso za ručak? Da li je ovo razumno? Da li postoji poreska ili neka druga policija na svetu koja može da utera ovakav porez? Da od 310 zarađenih evra, 110 date državi. Zbog ovoga je siva ekonomija 30-40% GDP-a. Zbog ovoga u sivoj ekonomiji šibicari 500.000 ljudi.
Ako zaradjujete preko 5x prosečna plata (nosite kući 1650 evra) doprinosi se više ne plaćaju. Uz razna oslobođenja, plaćate samo porez na dohodak i godišnji porez na prihod građana.
Ako ste vlasnik preduzeća koje isplaćuje "dividende" (u prevodu samom sebi isplaćujete novac na posebnom formularu), ništa od ovoga ne plaćate. 20% "dividende" vam je oslobođeno poreza. Na ostalih 80% plaćate 20% porez na dohodak. U prevodu, poreska stopa vam je 16%. Nema doprinosa. Nema godišnjeg poreza na prihod građana.
Ako ... I tako dalje.
Veoma "jednostavno", regresivno, nepravedno, ...
Kod poreza na imovinu, iako zakon kaže da se koristi tržišna vrednost nekretnina, lokalne samouprave to ne rade. Za fizička lica se koriste "tržišne vrednosti" koje su gotovo duplo manje od tržišne vrednosti kod poreza na prenos apsolutnih prava. Za pravna lica, koristi se knjigovodstvena vrednost, što je tek tužno i komično. Posledice su ogromne i negativne. Propalo preduzeće može godinama da sedi na izuzetno vrednoj imovini i da ga to ništa ne košta. Knjigovodstvena vrednost te imovine je 0, pa je i porez 0. A zemljišta neophodnog za razvoj društva ni za leka.
Kako bi moglo da bude
Porez na rad - 25% državnih zahvatanja od privrede
Porez na potrošnju - 50% državnih zahvatanja od privrede
Porez na imovinu - 25% državnih zahvatanja od privrede
Ukinemo doprinose za PIO. Oni i nisu "doprinosi". Oni krpe ogromnu rupu u budžetu zbog nepostojećeg Fonda PIO. Rupa je preko 4 milijarde evra godišnje. Fond je prazan. Fond bi morao da ima 80 milijardi evra da bi zakrpio tu rupu. Toliki nam je skriven unutrašnji dug prema građanima: kako onim koji su u penziji, tako i onim koji tek treba da odu u penziju. Penzija treba da bude deo socijalne sigurnostii da bude minimalna. Sve ostalo iznad je privatna stvar svakog pojedinca. Kad uplaćujete za privatnu penziju, to je oslobođeno poreza.
Ovo se ne odnosi na trenutne penzionere. Oni su odvajali po starom sistemu i moraju biti plaćeni po starom sistemu.
Ukinemo doprinose za zdravstvo. Ukinemo markice. Zdravstvo se finansira iz budžeta. Primarno zdravstvo treba privatizovati u potpunosti. Zdravstvena zaštita treba da ostane univerzalna, svima dostupna.
Porez na rad ima 4 stope: 0% za sva primanja do 150 evra mesečno, 20% za sva primanja do 300 evra mesečno, 30% za sva primanja do 900 evra mesečno, 40% za sva primanja preko 900 evra mesečno. Kako smanjujemo javnu potrošnju i sivu ekonomiju, ovih 150 evra treba da raste do 300 evra, pa 400 evra, pa ...
Imamo poresko oslobođenje za svako dete od 100 evra mesečno. To znači da prilikom obračuna poreza, bruto osnovica se umanji za 100 evra za svako dete.
I svi podnose godišnju poresku prijavu.
Da bi neko poneo kući 100 evra, poslodavac mora državi da plati još 0 evra.
Da bi neko poneo kući 200 evra, poslodavac mora državi da plati još 12 evra.
Da bi neko poneo kući 300 evra, poslodavac mora državi da plati još 45 evra.
Da bi neko poneo kući 330 evra (prosečna plata), poslodavac mora državi da plati još 65 evra.
Da bi neko poneo kući 400 evra, poslodavac mora državi da plati još 85 evra.
Da bi neko poneo kući 500 evra, poslodavac mora državi da plati još 130 evra.
Da bi neko poneo kući 600 evra, poslodavac mora državi da plati još 170 evra.
Da bi neko poneo kući 700 evra, poslodavac mora državi da plati još 215 evra.
Da bi neko poneo kući 800 evra, poslodavac mora državi da plati još 285 evra.
Da bi neko poneo kući 900 evra, poslodavac mora državi da plati još 350 evra.
Da bi neko poneo kući 1000 evra, poslodavac mora državi da plati još 415 evra.
Ovo, uz agresivniju carinu i poresku policiju koja uteruje PDV, bi saseklo sivu ekonomiju i svelo je na 10% GDP-a.
Nema rupe za dividende. Svi prihodi se sabiraju: i ugovor o radu. i ugovor o delu, i autorska prava i dividende i kapitalni dobici i ... i primenjuju se iste stope.
Porez na imovinu treba da bude 1% tržišne vrednosti. Porez treba da nosi neporezivi deo od 40.000 evra. Ako vam je nekretnina vredna 100.000 evra, oporezivo je 100.000 - 40.000, pa vam je godišnji porez 600 evra, odnosno 50 evra mesečno. Ako imate 4 nekretnine ukupno vredne 1.000.000 evra, oporezivo je 1.000.000 - 40.000, pa vam je godišnji porez 9.600 evra ili 800 evra mesečno. Ništa amortizacija. Ništa članovi domaćinstva. Ništa hajmo svi u Beograd.
Struja, grejanje, gas
Izbaciti socijalnu politiku iz cena energenata. Uvesti socijalnu pomoć za one koji ne mogu da plate. Cena energenata mora biti tržišna.
Korporativni porez - porez na dohodak za pravna lica
I on treba da bude progresivan i da prati fizička lica. Ova računica je previše komplikovana za blog. Naša stopa je 10%. To je odlika poreskih rajeva. Treba da počne od 20%.
Poreklo imovine
I da ne zaboravim: ako imovina nema poresko opravdanje, oduzima se. Isto kao i imovina stečena kriminalom po istoimenom zakonu zbog koga su hteli da ubiju ministarku pravde. Pa se zbog neprijavljenog poreza još sedi u zatvoru pride. Ni jedna ozbiljna država ne dozvoljava utaju poreza. To je nešto "najgore" što možete da uradite. Death and taxes.