Dok sam na aerodromu u Atini kupovla za meine i NuNu „zvrk" onaj uvijeni burek -pitu savijacicu , prodje mi razgovor od letos koji sam vodila sa jednim prijateljem iz moga rodnog grada gde on tvrdi da za nase kolace i peciva stranci nisu zainteresovani jer su preterano teski , masni , kaloricni i jaki . Spanakopita je nista drugo nego pita sa spanacem nista drugacija od nase zeljanice , onako domacinski sa starim sirom i spanacem napunjena i ispecena da krcka pod zubima. Dok grizem ovu „evropsku „ spanakopitu „ osecam culom ukusa da u njoj nema ni grama masnoce apsolutno , a krcka , a i poseduje „onaj" ukus domace razvucene savijace .Hm .Mogla je tu spanakopita da se prodaje onako namascena i rasklempavljena kakva se uglavnom, ranije u Grckoj prodavala , ali ne , ova je . tacno po „ evropski kroj" ama ni gram manje ni vise .Ova je tako nastimovana da kada je Irac proba ima da je pozeli ponovo isto kao i Albanac , Nemac ili Grk .Dok njome okrepljujem dusu i telo izmrcvareno u avionu koji je kasnio iz Nemacke zbog kvara , uskacemo u autobus koji direktno vozi do Sintagma placa u cijoj blizini je i hotel u kome cemo ja i NuNu provesti nekoliko dana .
Nekako dole u Grckoj je uvek toplo , mada oni u ovo doba godine za razliku od turista vec hodaju u kaputima, debelim jaknama i cizmama , salovima - moguce i zbog trenda ili sto juznjacima dozivljaj svoje klime nije uvek kao nama kontinentalcima , te tako cete cesto u Nemackoj cuti kako Grci i Turci nece da rade te grube poslove tipa baustele , spoljni poslovi kvazi „biraju" a ustvari od njih cete cuti pricu da im je draze i smece sortirati u zatvorenim prostorijama , nego za neznamkoju platu rmbati kao Jugovici i Svabe raus (napolju) a propos ovim salovima i cizmama kojih se nagledah u Atini dok sam hodala bosih nogu i bretelica .Nisam se libila ni okupati se u Mikrolimanu (Pireus) na nekoj plazici gde se kako sam osacovala skupljaju penzosi , igraju karte i Tavle , neguju „u zdravom telu zdrav duh" pokraj vode koja nista hladnija nije nego Jadran u junu naprimer .
Vreme u metropolama jako brzo prolazi i nemoguce je obici sve sto bi se volelo za ogranicen broj dana ,ali nekako „uz pomoc trikova" ja i NuNu smo uspevale da zacrtane ciljeve obidjemo ,a da pri tom ne oskudevamo u sedenju po kaficima , i da nasa nevegeterijanska tela izbalansiramo (odmor-umor) da bar nekoliko puta zakacimo nesto i od noci .
Akropolis je u cetvrtak bio divan .Dok smo se peli gore sve je mirisalo na neki cetinar ,a uprkos smoga „kolevke civilizacije" osecao je se i jod u vazduhu i ja sam imala osecaj da sam negde , tik uz vodu .Gore smo se izvalile na kamene ploce i uzivale u pogledu na Atinu . Dan je bio kao izmisljen i more se plavelo u daljini , Atina je bljestala svojom belinom na suncu . Nekako smo uspele da „iz visine" pohvatamo konce i slozimo puzlu prepoznavajuci delove koje smo prethodno obilazili kao Kolonaki , Plaka , Monastiraki , Gazi ,Psiri .
Zevsove Temle se odlicno vide sa Akropolisa tako da zbog novog Akropolis Muzeja koji nam je uzeo dobrih pola dana , Zevsovu zaostavstinu smo nazalost samo posmatrali sa visina Akropolja .
http://sh.wikipedia.org/wiki/Akropolj_(Atina)
U Akropolis Muzeju naprimer ne postoji vodic koji bi vas proveo i davao objasnjenja na nemackom ili engleskom . Postoji neka knjiga -prirucnik koju vam oni savetuju da kupite za 5 € i tu je malo nesto na engleskom. Od nemackog ni traga ni glasa .Evropa , oder ? Ne razumem , zaista . Ako u Postojinskoj Jami postoje vodici na nemackom , engleskom, poljskom, srskom, hrvatskom ,slovenackom ...nije mi jasno kako Takva jedna znamenitost moze da manjka u istom ? Tu su moja ocekivanja bila puno veca , ali sa obzirom na ceo istorijat muzeja , ma ne znam ..jednostavno vise smo ocekivali i to je to .
http://en.wikipedia.org/wiki/Acropolis_Museum
Stigle smo cak i do Korinta da skoknemo i da pogledamo cuveni "Korintski kanal" koji odvaja kontinentalni deo Grcke od Peloponeza .
Tu osim kanala nemate nista drugo bitno ni videti ,ali sam kanal (poznavajuci njegovu istoriju gradnje) kao takav je interesantan .Dok sam prelazila pesacki most koji je napravljen od metalnih ploca i postavljen paralelno sa ulicom koja vodi u grad Korint direktno , vibracije bi se prenosile od svakog automobila na pesacki most , a kroz metal na moje noge koje bi podrhtavale zbog panike tela koje nose i njegove visinske fobije . NuNu je sve zivo i nezivo fotografisala dok joj je lice bilo belo kao u minikeca (tako je moja nana zvala neke bele svece ne znam da li se jos tako zovu )
http://sh.wikipedia.org/wiki/Korint
Jako sam se nesigurno osecala uvece u gradu . I NuNu . Preskakanjem iz metroa u trolu iz trole u autobuse na 4 frke smo naletele . Na Monastarikiju su se batinali neki tipovi , a i popa pravoslavnog sam u guzvi ugledala kako posmatra i penje se na prste da bolje vidi . Kasnije istog dana , nekog klinca na Omonia placu je neki stariji tip samarao i gurnuo ga niz stepenice .Sutradan sam gledala kako zena iz kioska juri nekog lika koji je najverovatnije nesto ukrao pa bezi.
A noc u kolevki civilizacije ?
Policija koja sparta gradom , Afrikanaca je toliko puno i prepuno , oni svakom prilaze , zapitkuju , nude ovo ili ono , prostitutke setaju , murija ih drzi na oprezu non - stop .Usli smo u jednu ulicu koja je bila prepuna naroda u vecernjim casovima i odjednom su se pojavila policajska auta , za sekund ulica je bila prazna .
Dozivele smo da naprimer vozac autobusa u samom centru zaustavi autobus i izadje napolje da telefonira , presla sam i sama x puta na crveno mada to stvarno nikada ne radim ,no i sama bejah iznenadjena kako to dole sve funkcionise . Sretale smo izuzetno srdacne i ljubazne osobe ,a i one manje ljubazne kao sto je slucaj sa taksistima koji u samoj Atini furaju neke njima samo znane tarife , dok je unutrasnjost duplo ,ako ne i troduplo jeftinija .
Pored opsteg saobracajnog haosa , primetile smo da nema nekih vecih zastoja i da sve nekako tece - krece se ,verovatno zbog dobro organizovane podzemne zeleznice koja je u nekom tip-top stanju i izgleda sjajno i udobno . Dnevna karta je za sav prevoz 3 € , a postoji i ona kraca koja vazi satipo i kosta 1 € .
Sedeli smo u kaficu , za susednim stolom je sedeo decko sa ogromnim psom , stvarno ne znam koja bi to rasa mogla biti , uglavnom pas je lajao samo na "njih" prodavace svega i svacega , od tasni plagijata, preko marama pepito dezena koje se reklamiraju kao "Arafat ,Arafat " baterijskih lampi , megafona, cveca , muzike ,suvenira do prodavaca i prodavacica "ljubavi "
-Ne , njegov pas nije slucajno lajao , njegov pas je jako dobro izdresiran , ima Tu toga koliko hoces - rekao nam je nas poznanik koji zivi u Atini .
I tako ..Bilo je lepo . Moglo je i duze potrajati ,ali , vreme, vreme ..
Da , probala sam i "kajmaki" sladoled sa mastikom (ukusom anisa) koji se servira uz kolac po izboru , i uz casicu mastike , gde nas je konobarica unapred upozorila da ce nam se specijalitet toliko dopasti ili cemo biti od onih koji posle testiranog "nikad vise" prokomentarisati i nazalost , meni se nije dopalo .