Literatura

Ramble: Te slatke ptice mladosti, Games people play, etc.

myredneckself RSS / 28.10.2009. u 13:16

Nedavno mi je, slučajno, posle krečenja u kući i svega što posle toga sledi, dopala ruku stara i ofucana od mnogog čitanja, knjiga "Games people play", Dr. Eric Berne-a. To je knjiga koju je napisao ovaj psihijatar '70-tih prošlog veka, za današnje vreme, pomalo arhaična stvar, ali koja dobro oslikava odnose među ljudima.

U toj mojoj višednevnoj nameri i nakani, da je najbolje i najsvrsishodnije radom odagnati neke misli, tj. popravljati stanje duše, odlučili smo se za krečenje i farbanje po kući. Kad su moleri otišli, nama je ostala ona završna faza "glancanja". U toj fazi kod mene i B., često dođe do nedostatka fokusiranja na "temu" i rasplinjavanja, pa ta faza potraje po nekoliko dana. Dakle, pri kraju te faze, dolazi do one u kojoj se sređuju knjige, a njih ima na nekoliko mesta u kući, u zavisnosti od učestalosti susretanja i listanja. U onoj našoj sobici od uspomena, kod tavančeta, ima onih koje neodoljivo podsećaju na "te slatke ptice mladosti", i normalno je da su one krivci za prolongiranje te faze, do besvesti, jer se često začitamo i izgubimo u uspomenama.( moja pok. mama je znala nekad reći u vezi s tim našim rastezanjem vremena i radnji: "Al' vas dvoje imate tri "kade"ko vas sastavi?...i obično organizovanjem poslova privodila taj trandbal kraju) ) Btw, nisu sitnice, stare knjige i ploče, i jedini krivci za to! Jednom pre tri godine, B. i ja smo odlučili da sami krečimo. Pošto je to bio naš molerski prvenac, odlučili smo da krenemo s krečenjem predsoblja, (tragovi života Male, naše "bezimene" ljubimice, sa nama su bili najvidljiviji na zidu na kom su ulazna vrata), i kuhinje.1148853-3-oriental-love-flower-power.jpg

Lepo smo se igrali. On je tražio da mu se napravi molerska kapa od novina, što je i učinjeno, i tih dana me oslovljavao samo sa "gazdarice", i shodno tome mi je persirao, što inače obično čini kad se zbog nečeg vadi, pa hoće da me zasmejava. Ja sam bila tipično pomoćno osoblje, totalno nekvalifikovanog profila za taj posao, ali zaduženo za trčkaranje tipa "sluge moje hitro pohitajte...", na svim mogućim domenima. U jednom trenutku, dok smo čekali da se osuši "prva ruka", seli smo na sred sobe okruženi svim pomerenim bogažijama, i gledali jedno u drugo bespomoćni i očajni, upitnim pogledima koji su govorili u šta smo se sve amaterski upustili. Ja koja baš ne umem da budem prava gazdarica, jer nikad ne znam šta ću s mogućom vlašću u rukama, zapalila sam naravno cigaretu, i pokazala  svoju sklonost da "prva počnem" stvari, i kao osvedočeni veseli kolovođa za podrivanje svakog sistema, skidajući bandanu, nonšalantno rekla:"Hej, zaboravi, 'ajmo mi u grad na piće!" Majstor nije ni trepnuo. Perući četke, rekao je "malom za sve", tj. meni, tonom koji je tih dana bio "in the air" :

-Dok ja sredim alat, spremi mi nešto da obučem!

Ehh...da, šta sam ono htela da ispričam, a da već nisam? Retko ko,  kao ja, ume da istroluje sopstveni topic!

Da, htela sam i ja malo o toj alijenaciji, danas. Šta me je podsetilo kad sam nabasala na tu knjigu i na "slatke ptice mladosti"? Podsetila me je na neko davno vreme, jer je dr. Berne postavio par važnih pitanja o odnosima među ljudima, i u svojoj drugoj sličnoj knjizi - kako kažemo "hello" drugome, tj. kako se pozdravljamo? šta kažemo odmah posle pozdrava? kako odpozdravljamo? itd. Kad nekog pozdraviš, pretpostavlja se da stvarno vidiš osobu ispred sebe i ona tebe, osnovno je da ponovo učite da razgovarate, te da se ona stvarno dogodi tebi i ti njoj, i yadda, yadda...

Ove knjige pisane su '70-ih prošlog veka, i psihološko su svedočenje o tome šta je ležalo iza "age of aquarius", jedne ere Vudstoka i flower-power-a, o generaciji koja je možda bila predodređena da spozna sav taj jazzz,  sve oko "how to say hello",  dok nije savladala, i bila savladana, tim "games people play" fazonom, i izgubila se u bespućima vrlog novog sveta.

Tune Games people play, by Joe South(obratiti pažnju na lyrics, plizzz)

and, y'all, stay tuned... :))), i nadovezujte asocijacije na teme



Komentari (133)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

maksa83 maksa83 08:46 29.10.2009

Games people play

Je knjiga koja se celog mog života motala po kući na engleskom, ali sam kao mali uvek mislio da su to neke logičke igre tipa mice/dame/itd., pa sam je preskakao. U nekom srednjem tinejdž dobu sam ipak počeo da je čitam ali nisam baš kapirao o čemu se radi, ceo taj koncept transakcione analize mi je bio opisan suviše suvo za tinejdžera sa attention spanom vinske mušice. Tek kada mi je nešto malo kasnije neko dao "Ja sam Ok - Ti si Ok" sam pokapirao o čemu priča i onda je "Koju Igru Igraš?" dobila smisao. Preporučujem svakome da krene od ove druge, mnogo je pitkija.
myredneckself myredneckself 12:47 29.10.2009

Re: Games people play

maksa83
Je knjiga koja se celog mog života motala po kući na engleskom, ali sam kao mali uvek mislio da su to neke logičke igre tipa mice/dame/itd., pa sam je preskakao. U nekom srednjem tinejdž dobu sam ipak počeo da je čitam ali nisam baš kapirao o čemu se radi, ceo taj koncept transakcione analize mi je bio opisan suviše suvo za tinejdžera sa attention spanom vinske mušice. Tek kada mi je nešto malo kasnije neko dao "Ja sam Ok - Ti si Ok" sam pokapirao o čemu priča i onda je "Koju Igru Igraš?" dobila smisao. Preporučujem svakome da krene od ove druge, mnogo je pitkija.

mogu ti reći da ja danas za neke knjige ovog tipa takođe imam attention span kao kad gledam prenos političkih govora
(ono, putevi kojima se lakše-teže ide, i ostalo tog profila) neću da zvučim nadmeno, nikako, valjda to dođe i s godinama
a još me uvek zanimaju ovakvi autori Neil Postman - "Amusing ourselves to death", u vezi attention spana ljudi današnjice
(čini mi se da sam ovog autora negde već pominjala, u postu, ili komentaru ne sećam se)
NNN NNN 17:42 29.10.2009

Pozdrav za Gazdaricu

myredneckself myredneckself 19:47 29.10.2009

Re: Pozdrav za Gazdaricu

NNN

hvala, hvala NNN, mislim da su je baš zaslužili moji nervi
a tebi za uzvrat jedna unisex bandana, pa sad, tebi ili Biljani, može da posluži kad se odlučite za sledeće molerske avanture
Unfuckable Unfuckable 21:29 29.10.2009

Igre i...

Zanimljive su i svakojake te igre koje spominješ.
Meni su međutim daleko zanimljiviji sami - igrači. Ima ih kojima "uloga" stoji k'o salivena i onih kojima se sve vijori na vetru kojeg nema.
Stimuvezi, uvek mi padne na pamet jedan košarkaški slučaj koji rado spominjem, setiće ga se odrtaveli blogeri u belim giljama, verovatno.
Igra je poznata, samo je Igrač nedostajao :
naime, sedamdesetih godina je splitska Jugoplastika imala sjajnu generaciju igrača, među kojima se isticao vižljasti plej po imenu Rato Tvrdić. Taj je naprosto znao gde đavo spava, a njegove lopte, po svedočenjima očajnih protivnika, imale su oči.
Hadmeđutoa, dođe - kako i biva - do smene generacija, i ljudi iz Jugoplastike shvatiše da im jako treba neko za ulogu "I posle Rate - Rato!" iliti da bude kalif umesto kalifa . Izbor je pao u nejake ruke stanovitog Ante Matulovića, po liku jako sličnom Rati Tvrdiću, naime obojica su imali brkove.
Sećam se čitave male medijske kampanje po sportskim časopisima tipa "Ante je Rate", potpomognute afirmativnim opaskama sportskih komentatora koje nisu malaksavale čak i kada je Ante, a bivalo je toga sve češće i češće, loptu predavao pravo u ruke protivnicima.
I što je euforična i ničim utemeljena podrška bivala gromoglasnija, to je Nejaki Košarkaški Uroš tiho tonuo sve dublje u beznađe nikad zaogrnutog plašta pravog teamlidera, dok jednog dana sve to nije, kao da je neko rotirao binu - nestalo.
Htedoh reći : ili jesi, ili - nisi.
Igrač.
myredneckself myredneckself 02:30 30.10.2009

Re: Igre i...

Htedoh reći : ili jesi, ili - nisi.
Igrač.

ti unf uvek znaš sa malo reči da kažeš pravu stvar
uvodna priča je interesantna, ali ja nisam znala za te igre
od svega se sećam rate tvrdića i brkova, stanovitog matulovića naravno ne. pa... kad je nikakav igrač
za igru nisu dovoljni samo brkovi, treba imati guts, to je ono

gordanac gordanac 22:06 29.10.2009

homo ludens...

...i

IGRA
(setila si me tog starog teksta ovim tvojim tekstom :))))

myredneckself myredneckself 02:11 30.10.2009

Re: homo ludens...

gordanac
...i

IGRA
(setila si me tog starog teksta ovim tvojim tekstom :))))


bila sam i pročitala, ali i bez svega ovog, ja osećam da si ti osoba koja voli da se igra
ja obožavam još uvek da se igram i stalno se igram kad mogu, naravno
tamo kod tebe mi se svidela ona podela na ljude, pa čak i narode, koji se igraju, i koji ne znaju da se igraju. lepo...
vidiš, gore u postu, malo sam pogubila živce i koncentraciju ( attention span), ali ne zato što sam ona koja kvari igru, odvela sam B. na neko drugo mesto, gde se opet igra neka drugačija igra
to me podseća na ono kad smo bili deca - aj sad da se igramo nešto drugo, pa ćemo opet ovo
jednom davno, još dok smo bili studenti, posle dočeka nove godine, razišli smo se oko četiri, a već negde oko deset došla sam kod moje drugarice i budila je da idemo na mesto gde smo bili prošlu noć. ona je rekla - jesi li ti normalna, koliko je sati?
a ja sam rekla, kako možeš da spavaš, možda rade nešto zanimljivo , a mi nismo tamo !?
i, da, ja volim da se igram samo sa onima koji znaju da se igraju, nije mi dovoljno da neko hoće da se igra
(ne mogu ni lorum da igram s mojom kumom, koja ne zna da ga igra, i nikako da ga nauči, pa uvek zbog nje popijemo žandara kad igramo ženske protiv muških, i onda ovi likuju, pevaju nam pesme, traže da ih služimo, i svašta...)
PS
videla sam tamo kod tebe da se mnogi blogeri više ne igraju s nama, tužno...
gordanac gordanac 07:21 30.10.2009

homo ludens...

...i inače mislim da je igra - najozbiljniji posao na svetu i da su društveni modeli koji nam "nameću" da je PRAVA IGRA rezervisana samo za dečije doba najpogrešniji mogući modeli koji izgledaju kao da su smišljeni iz čiste ljubomore što je neko, negde i nekako - "zaboravio" da se igra ili sam sebi zabranio volju za igrom ili mu/joj nekako "zabranilo".

Dve najudaljenije planete na kojima SVI budemo su (ponekad) planeta dece (dečijeg doba) i planeta odraslih ljudi (odraslog doba), bivamo na prvoj, pa odletimo na drugu, a boravak na prvoj - ponekad (namerno i često s mukom) totalno zaboravimo. Šteta. I po odrasle i po decu i najviše - po zanimljiv svet igara, raznih...
myredneckself myredneckself 11:07 30.10.2009

Re: homo ludens...

Šteta. I po odrasle i po decu i najviše - po zanimljiv svet igara, raznih...

istina
i ovde na blogu naše igre su razne...od, "radujmose" igre, "ajdedamaloučimo" igre, "pevajtedecosamnom" igre, do, "vistekrivizasvemojepatnje" igre, "prepodnemrzimsebeposlepodneceosvet" igre, "živimonanajgoremmestunasvetualidanijemene" igre
i u svakoj od njih, ako pogledamo iskreno unutar sebe, vidimo i kakvi smo, i kakvi bi mogli biti
ali, svaka igra "košta"
gordanac gordanac 05:55 31.10.2009

Re: homo ludens...

myredneckself
Šteta. I po odrasle i po decu i najviše - po zanimljiv svet igara, raznih...

istina
i ovde na blogu naše igre su razne...od, "radujmose" igre, "ajdedamaloučimo" igre, "pevajtedecosamnom" igre, do, "vistekrivizasvemojepatnje" igre, "prepodnemrzimsebeposlepodneceosvet" igre, "živimonanajgoremmestunasvetualidanijemene" igre
i u svakoj od njih, ako pogledamo iskreno unutar sebe, vidimo i kakvi smo, i kakvi bi mogli biti
ali, svaka igra "košta"

Igra bez granica - najbolja i naravno, najviše "košta"....
Ovaj glas je, na primer, morao mnogo duže da se igra...
Ali se igra završila sa "end game, exit". Šteta je kad se takva igra završi - prerano.



p.s.
Mnogo mi se dopada taj izraz "igra bez granica".
Asociralo me i na one šašave TV emisije (mislim da su se tako zvale), a pogotovo na one pre njih koje su se zvale (mislim) "Jadranski susreti". Kao da su dokazivale da ljudi UMEJU da se igraju, dočim TV emisije nedavnih godina (razne) kao da dokazuju da ljudi NE UMEJU da se igraju (osim nekih Japanaca, slučajno videh pre koji dan...).
I ima još jedna reč koja mi se mnogo sviđa - "kobajagi".
myredneckself myredneckself 09:38 31.10.2009

Re: homo ludens...

gordanac
myredneckself
Šteta. I po odrasle i po decu i najviše - po zanimljiv svet igara, raznih...

istina
i ovde na blogu naše igre su razne...od, "radujmose" igre, "ajdedamaloučimo" igre, "pevajtedecosamnom" igre, do, "vistekrivizasvemojepatnje" igre, "prepodnemrzimsebeposlepodneceosvet" igre, "živimonanajgoremmestunasvetualidanijemene" igre
i u svakoj od njih, ako pogledamo iskreno unutar sebe, vidimo i kakvi smo, i kakvi bi mogli biti
ali, svaka igra "košta"

Igra bez granica - najbolja i naravno, najviše "košta"....
Ovaj glas je, na primer, morao mnogo duže da se igra...
Ali se igra završila sa "end game, exit". Šteta je kad se takva igra završi - prerano.



p.s.
Mnogo mi se dopada taj izraz "igra bez granica".

Asociralo me i na one šašave TV emisije (mislim da su se tako zvale), a pogotovo na one pre njih koje su se zvale (mislim) "Jadranski susreti". Kao da su dokazivale da ljudi UMEJU da se igraju, dočim TV emisije nedavnih godina (razne) kao da dokazuju da ljudi NE UMEJU da se igraju (osim nekih Japanaca, slučajno videh pre koji dan...).
I ima još jedna reč koja mi se mnogo sviđa - "kobajagi".


da, tužno, prerano je bilo
ima još jedan pevač, koji je uz " terciranje" kejt buš, mogao platiti visoku cenu zbog neshvatanja licencie poetike
japance, čudo od naroda, ne propuštam u rana popodneva u njihovom nastojanju da budu i ostanu nindže
reč kobajagi je keyword za svaku igru, najzavodljivija reč, u igri pretvaranja dok smo deca bezazlena, posle opasna ( ne znam, nešto kao fol, zapravo nestvarno)





background noise background noise 22:32 29.10.2009

Evo kompleksne igre...

... niko joj ne zna ime, niko ne zna pravila, niko ne može da joj odoli.





Igra se sa velikim ulozima, najčešće životom.
myredneckself myredneckself 02:47 30.10.2009

Re: Evo kompleksne igre...

background noise
... niko joj ne zna ime, niko ne zna pravila, niko ne može da joj odoli.





Igra se sa velikim ulozima, najčešće životom.

nekada se igraju opasne igre kao u Dangerous Liaisons (Opasne veze), i mogu da se na iznenađenje i samih igrača, završe ljubavlju


mirelarado mirelarado 03:07 30.10.2009

Re: Стотка домаћици!

МРНС, узела си 100!

Milan Novković Milan Novković 09:34 30.10.2009

Re: Evo kompleksne igre...

i mogu da se na iznenađenje i samih igrača, završe ljubavlju

...ili kidanjem ligamenata u kolenu - nije lako pobediti u igri

myredneckself myredneckself 10:32 30.10.2009

Re: Стотка домаћици!

mirelarado
МРНС, узела си 100!


та шта кажеш, мирела!?
како ти то видиш? једноставно бројањем, или...?

коначно сам успела да у овој игри на блогу будем прва, ал' ми и ово био један од циљева 100, 200, 300...
тебе као гласника ћу наградити! (могу ли да ти помогнем ? види шта их је!)


едит: ове италијанске су лепше, они први су били јако шарени и побуђују сумњу у мени


myredneckself myredneckself 11:23 30.10.2009

Re: Evo kompleksne igre...

Milan Novković
i mogu da se na iznenađenje i samih igrača, završe ljubavlju

...ili kidanjem ligamenata u kolenu - nije lako pobediti u igri


milane, no, no !
nemoj kvariti ovu strastvenu igru
(gde li samo pronađeš ove fotke? ah, to je kao kad bih pitala ivanu ili jasnu, forget it!?)
Milan Novković Milan Novković 11:57 30.10.2009

Re: Evo kompleksne igre...

nemoj kvariti ovu strastvenu igru

A, pardon, to je trebao da bude "muški" način da se doda na strasti, ko slon u porcelanskoj radnji

Evo onda, da se bar malo pomerim od muških strasti, jedne setnije, umesto barokne - setna prošlost.

Diamonds and Rust - fuga od igranja



natasavb natasavb 13:39 30.10.2009

Re: Evo kompleksne igre...

nekada se igraju opasne igre kao u Dangerous Liaisons (Opasne veze), i mogu da se na iznenađenje i samih igrača, završe ljubavlju


ali ni onda ne odustaju od igre .
na zalost.


myredneckself myredneckself 14:27 30.10.2009

Re: Evo kompleksne igre...

natasavb
nekada se igraju opasne igre kao u Dangerous Liaisons (Opasne veze), i mogu da se na iznenađenje i samih igrača, završe ljubavlju


ali ni onda ne odustaju od igre .
na zalost.



ovaj malkovič se pretplatio na uloge mutnih, jakih igrača, evo ga i kod džejn kempion u "portretu jedne lady"

shumska shumska 17:24 30.10.2009

Re: Evo kompleksne igre...

stižem sa zakašnjenjem, mada mi se dopada niz pred kojim sam se našla...baš atmosferičan post, myredneckself. ja ga bar tako doživljavam. i uopšte delići u nizu...mladost, igre, blog.
ponekad se pitam da li uopšte umem da prepoznam igre koje se na ovom igralištu odvijaju...najblesavije mi je kad osetim da negde postoji neka pozadina, nešto u pozadini i recimo svi u tom trenu znaju o čemu se radi, a ja pretpostavljam....često se dešavalo da naknadno u nekom kasnijem postu sve počne bolje da se razaznaje - a ja se onda smejem svojim krivim pretpostavkama...
smeta mi igra koju sa sobom ovih dana igram (bolje rečeno - noći) napišem post u dahu, naslovim ga, kliknem na pregledaj i onda opet malo odlutam na druge postove....kad mu se vratim vidim da mi se uopšte ne uklapa (sad se u hodu dok kucam pitam a u šta bi to trebalo da mi se uklopi, ali pojma nemam) i samo kliknem na close tab - unos novog texta. buf - ode....
e ta igra mi je glupa skroz i malo sam sebi naporna zbog iste.
nekad mi dodje da svaki dan napišem post sa par rečenica ili samo reči - jer u tom trenu toliko i imam, no stalno nešto odustajem.
e ta moja "šiza"igra me baš nervira.
jer nemam neke visoke domete kojima težim pa da zahtevam od sebe naučni rad što neko nedavno reče ili manje književno delo sjajnih kvaliteta - ali ipak nalazim neka zakukuljena opravdanja sebi u tom besmislenom brisanju.
nikadaranije po pitanju igara pisanja nisam bila takva, pitam se šta me je spopalo.
gledaću da prekinem tu bespotrebnu igru (dancing with myself):):) uskoro na neki najednostavniji način - umesto onog close samo ću kliknuti na objavi....pa makar tih par rečenica bilo upravo o tome, pisanje - brisanje, prekinuti niz.

evo čega sam se još setila - bilo je par situacija gde je izgledalo da je neko krvnik a neko žrtva. i svi poveruju. zabrinu se, zapanje i svašta nešto.
a onda vreme odjednom pokaže suprotno - žrtva uopšte nije žrtva. nego je tijekom igre bilo najzgodnije tako se predstaviti publici
muzički izbor dodam kasnije, jer sam se raspričala (mene je majke mi sramota kada sam opširna ) a telefon nervozno zvoni onim "silazi više od tog računara i kreći" tonom.... :)
myredneckself myredneckself 18:30 30.10.2009

Re: Evo kompleksne igre...

shumska
stižem sa zakašnjenjem, mada mi se dopada niz pred kojim sam se našla...baš atmosferičan post, myredneckself. ja ga bar tako doživljavam. i uopšte delići u nizu...mladost, igre, blog.
ponekad se pitam da li uopšte umem da prepoznam igre koje se na ovom igralištu odvijaju...najblesavije mi je kad osetim da negde postoji neka pozadina, nešto u pozadini i recimo svi u tom trenu znaju o čemu se radi, a ja pretpostavljam....često se dešavalo da naknadno u nekom kasnijem postu sve počne bolje da se razaznaje - a ja se onda smejem svojim krivim pretpostavkama...
smeta mi igra koju sa sobom ovih dana igram (bolje rečeno - noći) napišem post u dahu, naslovim ga, kliknem na pregledaj i onda opet malo odlutam na druge postove....kad mu se vratim vidim da mi se uopšte ne uklapa (sad se u hodu dok kucam pitam a u šta bi to trebalo da mi se uklopi, ali pojma nemam) i samo kliknem na close tab - unos novog texta. buf - ode....
e ta igra mi je glupa skroz i malo sam sebi naporna zbog iste.
nekad mi dodje da svaki dan napišem post sa par rečenica ili samo reči - jer u tom trenu toliko i imam, no stalno nešto odustajem.
e ta moja "šiza"igra me baš nervira.
jer nemam neke visoke domete kojima težim pa da zahtevam od sebe naučni rad što neko nedavno reče ili manje književno delo sjajnih kvaliteta - ali ipak nalazim neka zakukuljena opravdanja sebi u tom besmislenom brisanju.
nikadaranije po pitanju igara pisanja nisam bila takva, pitam se šta me je spopalo.
gledaću da prekinem tu bespotrebnu igru (dancing with myself):):) uskoro na neki najednostavniji način - umesto onog close samo ću kliknuti na objavi....pa makar tih par rečenica bilo upravo o tome, pisanje - brisanje, prekinuti niz.

evo čega sam se još setila - bilo je par situacija gde je izgledalo da je neko krvnik a neko žrtva. i svi poveruju. zabrinu se, zapanje i svašta nešto.
a onda vreme odjednom pokaže suprotno - žrtva uopšte nije žrtva. nego je tijekom igre bilo najzgodnije tako se predstaviti publici
muzički izbor dodam kasnije, jer sam se raspričala (mene je majke mi sramota kada sam opširna ) a telefon nervozno zvoni onim "silazi više od tog računara i kreći" tonom.... :)

pa, ja sam sada takođe bila u nedoumici, čitajući tvoj lepi komentar, šumska. koji deo da izdvojim da se nadovežem? kad je sve što si rekla tako lepo i pametno! zato je pao klik na citiraj nek' ide sve!
ali, krenuću ipak od tvoje dvojbe - objavi-odustani. ništa neobično, mnogo puta mi je prst zadrhtao pre klika na objavi. večito nešto editujem, te neću to i to, te ova slika, te ona, ovom muzikom mlađi neće osetiti taj wind, i svašta...
neverovatno mi je da se potpuno slažem s tobom u pogledu pisanja postova
nikad nisam imala nameru i ambiciju da pišem traktate, disertacije, ljubavne priče, odnosno da budem wannabe novinar ili nedajbože pisac, ( kad bih za to bila talentovana, radila bih to na drugom mestu) nego da razmenim osećanja s ljudima u pogledu nekog događaja, neke pojave iz profiltriranog sadržaja sa neta, pa ja sam običan bloger!
zato sam i ja vrlo blizu odluke da pišem vrlo kratke postove, po neku crticu, kao hint da se otvori diskusija, pošto nam pričljivosti ne manjka. na nekim temama mi se čini da su komentari već nekako prevaziđeni. uostalom kad gledam blogove po svetu,( mlađi ljudi su svakako u pitanju), oni pročitaju kratak post autora koji je u njemu već iskazao svoj stav, a "nekadašnji komentatori" taj post tvituju na tviteru, rebloguju, linkuju na neku drugu socijalnu mrežu, i dr. i šta će bolji komentar od toga, što će još par stotina ljudi više pročitati taj post.
to je s jedne strane gledano, ali tu ima manje igre, koja je tema ovog posta. mi ovde, zapravo većina, volimo da se igramo i to ponajviše rečima, tako da su komentari još uvek neprevaziđena, i neprocenjiva forma barem za mene, na ovom mom mestu.
piši tvoje postove, ne oklevaj molim te. ja sam blizu da svaki drugi dan napišem po dve tri meni aktuelne rečenice, pa ko hoće neka dođe, pročita, ostavi komentar ili ne,( mlađa blogerska publika i van ovog bloga će radije čitati kratke sadržaje, jer je attention span kratak)...i idemo dalje... ne mora uvek da bude žurka, postane dosadno
Milan Novković Milan Novković 19:42 30.10.2009

Re: Evo kompleksne igre...

mnogo puta mi je prst zadrhtao pre klika na objavi

Meni skoro nikad! Iako ponekad zadrhti kasnije, posle pritiskanja

To što ne razumem više od 60-70% postova, bar tako se nadam, i tuđih i svojih, nema veze. Prsti odoše ionako, dok bi čovek razumeo šta uradiše na jednom mestu ko zna dokle bi oni pobegli. To bi bila jurnjava bez kraja

background noise background noise 20:18 30.10.2009

Re: Evo jednostavne igre...



Igramo je svi, stalno. Ima nesto o tome u postu nsarskog o komunikaciji, samo je u stvarnosti o kojoj Elvis peva sve naopako.

Kad slusamo, ne cujemo receno nego trazimo potvrdu svog predubeđenja i predrasude.
background noise background noise 20:25 30.10.2009

Re: Evo kompleksne igre...

La Campanela

Mange, ovo je ludenje - šizenje ( moravski naglasak molim )
myredneckself myredneckself 23:01 30.10.2009

Re: Evo kompleksne igre...

Milan Novković
mnogo puta mi je prst zadrhtao pre klika na objavi

Meni skoro nikad! Iako ponekad zadrhti kasnije, posle pritiskanja

To što ne razumem više od 60-70% postova, bar tako se nadam, i tuđih i svojih, nema veze. Prsti odoše ionako, dok bi čovek razumeo šta uradiše na jednom mestu ko zna dokle bi oni pobegli. To bi bila jurnjava bez kraja


meni je zato drag ovaj blog, nikad ne znaš u kom smeru će otići komentatori, tvoj post je pretežno u njihovim rukama posle klika na objavi, i to je ono što je najlepše
mirelarado mirelarado 01:06 31.10.2009

Re: Стотка домаћици!

myredneckself
mirelarado
МРНС, узела си 100!

та шта кажеш, мирела!?
како ти то видиш? једноставно бројањем, или...?


Просто, али игром случаја :)) Кад сам погледала твој блог, било је 100 коментара, од којих један нови и тај је био твој. Хвала на послужењу, да засладимо још мало.


myredneckself myredneckself 10:04 31.10.2009

Re: Стотка домаћици!

mirelarado
myredneckself
mirelarado
МРНС, узела си 100!

та шта кажеш, мирела!?
како ти то видиш? једноставно бројањем, или...?


Просто, али игром случаја :)) Кад сам погледала твој блог, било је 100 коментара, од којих један нови и тај је био твој. Хвала на послужењу, да засладимо још мало.



а ово можемо и пре и после
myredneckself myredneckself 10:07 31.10.2009

Re: Evo kompleksne igre...

background noise
La Campanela

Mange, ovo je ludenje - šizenje ( moravski naglasak molim )

штета што се не чује
mirelarado mirelarado 17:10 31.10.2009

Re: Evo kompleksne igre...

shumska
evo čega sam se još setila - bilo je par situacija gde je izgledalo da je neko krvnik a neko žrtva. i svi poveruju. zabrinu se, zapanje i svašta nešto.
a onda vreme odjednom pokaže suprotno - žrtva uopšte nije žrtva. nego je tijekom igre bilo najzgodnije tako se predstaviti publici.


Подсетила си ме на Прислушкивање, Ф.Ф. Кополе. Ако врхунски играчи одлуче да одиграју улогу жртве, надиграће и велемајстора.

Музика из тог филма.
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 20:00 30.10.2009

off topic

igre koje igraju deca...
i zivotinje

myredneckself myredneckself 10:00 31.10.2009

Re: off topic

njanja_de.manccini
igre koje igraju deca...
i zivotinje



njanja_de.manccini
igre koje igraju deca...
i zivotinje


slatko, njanjo

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana