Autor: Rodoljub Šabić
„U cilju ažuriranja matičnih podataka (JMBG), a na osnovu člana 57. Zakona o energetici („Službeni glasnik", br. 84/04), molimo Vas da u roku od 5 dana na adresu Pogona Banovo brdo, ulica Požeška 71 dostavite fotokopiju lične karte sa upisanim Vašim ED brojem ili donesete ličnu kartu na uvid. S poštovanjem, Vaša EDB d.o.o. Beograd."
Ne znam koliko (hiljada) naših sugrađana je primilo ovakvo „obaveštenje", ali znam da se popriličan broj njih, u vezi sa dilemama odnosno nerazumevanjima koje je ono kod njih izazvalo, obratio Povereniku za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.
S tim u vezi, naravno, obratio sam se rukovodstvu Elektrodistribucije Beograd zatraživši izjašnjenje u vezi sa osnovom i svrhom ovakve „obrade podataka" i u vezi sa raspolaganjem i čuvanjem tako prikupljenih podataka. Ali povod za ovaj post nije ta ili neka druga potencijalna reakcija Poverenika, već nešto drugo.
Građani koji su primili obaveštenje s pravom postavljaju neka pitanja. Pitanja se u osnovi svode na postojanje osnova za ovakvo traženje, na svrsishodnost ove „akcije" i konačno, na sudbinu podataka nakon ostvarivanja „svrhe" obrade. Kakve odgovore na ova pitanja nudi sadržina „obaveštenja"?
„Osnov" je, reklo bi se, lako pronaći u „na osnovu člana 57. Zakona o energetici („Službeni glasnik", br. 84/04)". „Problem" pravi to što se u označenoj zakonskoj odredbi JMBG uopšte ne spominje. U njoj se navode obavezne klauzule Ugovora o isporuci električne energije, koje se pre svega odnose na uslove i način isporuke. Što se ostalih, pa i ličnih podataka tiče, odredba upućuje na Zakon o obligacionim odnosima. A ovaj opet uopšte ne predviđa JMBG kao obavezan element ugovora, pa razume se, još manje fotokopiranje ili skeniranje lične karte.
„Svrha" je, reklo bi se, definisana formulacijom „u cilju ažuriranja matičnih podataka (JMBG)". Međutim, s tim u vezi, imamo ne samo pravni, nego i elementarni logički problem. Jednostavno, besmisleno je od npr. Petra Petrovića tražiti JMBG „radi ažuriranja", prosto zato jer je reč o broju koji je vezan za nepromenljiva svojstva ličnosti, pa je i sam nepromenljiv i shodno tome ne može se „ažurirati". Dakle, sva je prilika da su autori obaveštenja imali na umu nešto drugo, ali ostaje potpuno nejasno šta.
O tome kako i koliko se dugo čuvaju dobijene fotokopije ličnih karata, sadržina obaveštenja ne govori uopšte. Prepušta našoj mašti moguće konsekvence prikupljanja ogromne količine fotokopija ličnih dokumenata u kontekstu raznoraznih varijanti „krađe identiteta".
Sadržina „obaveštenja" ne nudi odgovore ni na jedno od tri bitna pitanja. A „obaveštenje" i na njemu zasnovane aktivnosti ni slučajno nisu nikakav raritet. Naprotiv, pre bi se moglo reći da na tipičan način ilustruju dominantan manir s kojim se kod nas, gotovo po pravilu, postupa sa ličnim podacima. Nedopustivo često, to se radi olako i neodgovorno i krajnje je vreme da se s tim u vezi stvari počnu menjati.