barak obama je ove godine dobio nobelovu nagradu za mir. cak i oni koji odobravaju ovogodisnjeg dobitnika slazu se da je nagrada vise "zasluzena" onim sto obama nagovestava (najavljuje) nego onim sto je uradio. sam proces predlaganja kandidata za ovogodisnju nagradu zavrsen je u februaru, tek nekih 20tak dana po obaminoj inauguraciji na predsednicku funkciju. ostalo je nesto vise od 49 godina pre nego sto javnosti bude prezentovano obrazlozenje predloga, ali pretpostavka je da se najverovatnije oslanja na obaminu izbornu kampanju i prelepu oratorsku sposobnost. obamini govori su mobilizatorski, zavodljivi, znacajni.
vracaju utisak da reci imaju znacenje.
meni licno sasvim dovoljno. iako nisam jedan od predlagaca baraka obame za nobelovu nagradu za mir iz ove pozicije bih taj predlog potpisao mirne savesti.
ldp je sa druge strane daleko iskusniji igrac u odnosu na obamu (istina na daleko ogranicenijem polju srpske politicke scene u odnosu na svetsku pozornicu). prvi izbori su vec zaboravljeni, proslo je dovoljno vremena da se ldp profilise u glasackom telu i aktivnostima (delima) a ne samo recima. vise nije nepoznanica koja moze nastupati sa pozicije proroka koji kao svoj legitimitet nosi poruke nove nade i novog pocetka.
to jeste mobilizirajuce ali to je uloga koja se igra samo jednom u zivotu. virgo intacta na politickoj sceni ste samo do prvih izbora. g17 je svojevremeno tu ulogu odigrao fantasticno, kao i bogoljub karic. otpor je s druge strane bio amater (srecom u onoj daleko znacajnijoj igri po srbiju bili su neprevazidjeni).
svaki sledeci potez, govor, svaka sledeca inicijativa vise nikada ne moze biti merena zavodljivoscu reci, cistotom poruke, vec uvek i samo prethodnim delovanjem. ovogodisnja nobelova nagrada za mir je poslednja koju je barak obama mogao dobiti za svoje reci. svaka sledeca kandidatura bice merena delovanjem i posledicama delovanja. rat u avganistanu, zdravstveni sistem u americi vise se ne posmatraju kao deo planova za buducnost baraka obame. oni su njegova realnost. sadasnjost o kojoj on moze da nastavi da prica ali sa kojom se on suocava i na koju deluje. i to je mera svega.
istovremeno i svaka poruka u danasnjoj poziciji ldp-a posmatra se i kroz secanje prethodnih poteza. u tom kontekstu, ostaje apsolutno nejasno sta se zelelo postici nemustim stavovima (verovatno) izazvanim ostavkom gradskog sekretara za zdravlje.
izgovorene reci lepo zvuce ali one izgovorene od strane ldp-a odzvanjaju u prostoru koji je definisan glasanjem za sadasnju (beo)gradsku vecinu, glasanjem za izmene zakona o informisanju u republickoj skupstini... imaju neki predtekst koji se ne moze zanemariti.
naravno ostaje verovatnoca da ovo nisu "prazne reci", da ne vise u vazduhu vec da su najava konkretnih poteza... zato pazljivo posmatram i najavu da se nece glasati za rebalans gradskog budzeta. to je pozicija u kojoj reci nece imati nikakvo znacenje ako ne budu pracene konkretnim potezima.
neko moze reci da nije posteno da je barak obama imao meksi tretman od strane nobelovog komiteta nego sto se ldp-u pruza od strane glasaca ali... c'est la vie. profilisanje stranke se mora sprovoditi na svim frontovima. revolucionarna poetika prilici pocetnicima, prevelika buka da bi se skrenula paznja, pretnje vikom, pistaljkama i šarmom sasvim odgovaraju nekome ko je van sistema ali ldp je sistemska stranka. koliko god to ruzno zvucalo.
sistemska stranka ali to nije lose. sistem se menja iznutra. spolja se moze samo kucati na vrata i traziti mesto ili se moze srusiti sve i graditi iznova (revolucija). jednom u sistemu, jednom sa kravatom, jednom glasanje iz kompromisa.... tad ste odrasli. proslo je vreme nevinosti, i detinjarije vise nisu simpaticne vec pateticne.
igru na sve ili nista ostaje da igra pescanik, anonimni blogeri... detinjarije ostaju s ove strane vrata. ldp je otisao u svet odraslih i vreme je da se uvek i na svakom mestu ponasa kao odrastao.
jebiga. tako je.
napomene:
ovaj tekst je nepretenciozan jer je pisan iz veoma lagodne pozicije posmatraca sa strane koji snazno podrzava ldp da ne podrzi rebalans gradskog budzeta. belezim sta mi se svidja i ne svidja u javnom zivotu, ne zamarajuci se da da uzmem aktivno ucesce. grupisanja mi ne idu (c'est moi). ldp je politicka organizacija koja iz svoje pozicije naravno ne sme dopustiti ulazak u situacije "sve ili nista". to razumem. tako da razumem mnoge poteze iz prethodnog perioda (ne podrzavam ali razumem). ali ne razumem zelju da se bude `trudna devica`. ne bih zeleo da neko sebe dozivljava kao isusa. to bi tek bilo neozbiljno.