O Balkanu bez uobičajenog folklora

dunjica RSS / 08.11.2007. u 19:40

 

 

„Kada slušam tako nekog kako daje opšte i uopštene sudove (crno ili belo) o zemljama ili narodima, ja ni jednog trenutka ne mislim o tačnosti ili netačnosti tih sudova, jer to zaista ne vredi, nego se pitam kako je stalo sa razumom i moralom toga koji te sudove daje.“

Ivo Andrić, Znakovi pored puta

 

Da li nam je susjed prijatelj ili neprijatelj?

Ovo je bilo inicijalno pitanje za nastanak Antologije proznih uradaka dvadeset i jednog  autora i autorica s područja jugoistočne Evrope (kakvog li nemaštovitog, ali politički korektnog eufemizma za Balkan!) „Der Andere nebenan“*. Autori koji dolaze iz do jučer, ili još i danas, „neprijateljskih“ sredina, stvorili su prvu zbirku biografskih sjećanja, priča i eseja koja se bavi promišljanjem zajedničkog života na Balkanu nekad i sad. Mnogi od njih ispričali su sasvim osobne priče o utjecaju (geografskih) granica na povijest porodice i vlastito djetinjstvo, odrastanju sa sviješću o „drugosti“, životu u egzilu, otuđenju od rodnog kraja, životu u izolaciji i izazovima susretanja s do jučer amorfnim „neprijateljem“, a danas pojedincima koje je zapravo lako prihvatiti i cijeniti. Ima, razumljivo, i nekoliko fiktivnih priča (koje se sasvim prirodno mogu zvati i „Istinitom pričom“), a koje govore o arhetipskim pitanjima identiteta, usamljenosti, čežnji za bliskošću i/ili distancom. Budućnost je na Balkanu zatočenik prošlosti i sadašnjosti, podsjetio nas je Fatos Kongoli, i to smatram lajtmotivom ove Antologije.

E, sad, dugačak uvod, a samo zato da bih vam ispričala kako je bilo sinoć u Literaturhaus Berlin, gdje su se troje autora: Fatos Kongoli, Biljana Srbljanović i László Végel predstavili tekstovima iz navedene knjige.

Pretpostavljam da vas posebno zanima što je rekla uvažena blogerica na književnoj večeri? I treba da vas zanima, jerbo je Biljana S. na pitanje na čemu trenutno radi, odgovorila da joj je najveća preokupacija pisanje za blog (nije rekla koji, ali znamo, zar ne?). I da bi naglasila ozbiljnost pomenute djelatnosti, prisutnim Berlinerima je pročitala ulomak iz svog najnovijeg posta Slobodna zona o značaju i izazovima angažovane umjetnosti.

Najveće otkrivenje trenutka je za mene bilo biografsko prisjećanje albanskog književnika Fatos Kongolija na vrijeme izolacije Albanije iza II svjetskog rata, na odnos prema susjednoj Jugoslaviji i kako je prikazivana u ondašnjoj javnosti, što je bilo u priličnoj suprotnosti s pojedinačnim doživljajem stvarnosti. Govorio je o veoma raširenom potajnom praćenju jugoslavenskih TV i radio programa, učenju stranih jezika kao načinu prevlađivanja osjećaja beznađa i izolacije. Kongoli je govorio o jugoslavenskom nacionalnom nogometnom timu koji je u ta vremena imao veliki broj srčanih navijača u Albaniji, o čitanju knjiga jugoslavenskih autora koje su krišom doturane s Kosova, jer je njihovo štampanje u Albaniji bilo zabranjeno (službeni diskurs o Jugoslaviji je bio pun „dokaza“ o istoj kao izdajniku marksizma i lenjinizma).

Znala sam da László Végel piše na materinjem mađarskom, ali nisam znala da i objavljuje uglavnom u Mađarskoj. Kaže, ne postoji naročiti interes među mladim patriotski raspoloženim Srbima za pisce pripadnike manjinskih naroda. Ne dijele iste snove s autorom, a nepoznavanje jezika drugih naroda mnogi smatraju izrazom patriotizma. Za njih je prihvatljivije koračati jednom nogom, nego dvijema, kao što „hodaju“ oni koji odrastaju s dva (ili više) jezika.

Jugoslavija koju je doživljavao kao „malu Evropu“ više ne postoji, kulturne veze su okrnjene ili prekinute. Današnja Srbija je, kulturno gledano, prilično dosadna, multikulturalnost u mnogim sredinama potisnuta ili izgubljena, a Végel ostaje ein heimatloser Patriot (rodoljub bez domovine).

Osobno me Végel dirnuo u jednu od mojih najbolnijih točaka svojim konceptom des vertrauten Fremden (bliskog, znanog tuđinca), onoga koji nema oslonac koji bi se mogao opisati kao „svoj među svojima i/ili na svome“. Biti istovremeno i „domaći“ i „tuđin“, sudbina je onih koji odrastaju kao pripadnici manjine, a u kriznim vremenima postaje kvalifikacija koja u svim konstelacijama zagarantovano donosi nevolje.

Jučerašnje berlinsko književno veče pridonijelo je jednoj drugačijoj slici Balkana od one na koju refleksivno prvo pomišljamo. Nije se pominjao rat, fizičko nasilje, etnička čišćenja, ništa od retorike balkanskih brandova. Govor je bio o univerzalnim temama života i umiranja, otuđenosti i bliskosti. Umjesto „krvlju napisane komične opere“, kako su za Balkan znali reći Mađari iz vremena K.u.K.**, bilo je govora i o tome da nezainteresiranost za „drugoga“ nije samo naša specijalnost. Biljana je navela primjer Francuske gdje teško da postoje intenzivniji društveni kontakti između bijelih i tamnoputih građana, te Katalonije gdje je inzistiranje na katalonskom u svim oblastima života i nezainteresiranost za učenje španjolskog poslovično. Stoga Srbi koji nikada nisu učili albanski, kako bi mogli na njihovom jeziku razgovarati sa svojim albanskim sugrađanima, nisu nikakva posebnost. Barem ne u Evropi. Sve ipak ovisi od osobne inicijative, odlučnosti da se napravi prvi korak.

Ipak se dogodilo nešto neuobičajeno: nitko od prisutne publike nije imao pitanja za goste! Pitam se zašto? Nedovoljno vremena da se pitanje formulira i postavi? Učinilo mi se pomalo da je bilo tako. No, ako nije prepoznato da se ono o čemu se na podijumu razgovaralo tiče i njih/nas samih, njihovih/naših sredina i života u Evropi koja se mijenja, onda ... džaba ga bilo!

 

* Knjiga se ovih dana istovremeno pojavljuje u Albaniji, BiH, Bugarskoj, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji, Njemačkoj, Sloveniji i Srbiji; pripremio Richard Swartz, dugogodišnji korespondent Svenska Dagbladed za istočnu Evropu. Kako posjedujem samo njemačko izdanje, navodim originalni naslov, ne znajući pod kojim imenom se zbirka pojavljuje na Jeziku.

** Kaiserreich und Königreich / Austro-Ugarska

 

Atačmenti



Komentari (70)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

semele semele 19:49 08.11.2007

Urgrund

"a nepoznavanje jezika drugih naroda mnogi smatraju izrazom patriotizma"

ja baš suprotno. volela sam da pokušavam da čitam krležu na njegovom maternjem jeziku.
i volim albanski jezik.

by the way, šta znači "uradak" nisam ga našla kod Vuka.
dunjica dunjica 19:57 08.11.2007

Re: Urgrund

uradak - djelo (dolazi od uraditi, a uglavnom se misli na pisani proizvod; volim tu riječ, jer ne izaziva visoka očekivanja kao izraz djelo ;-) )

Ovo o nezainteresiranosti za druge jezike kao izrazu patriotizma su izrazili i BS i LV, a mogu se i sama složiti s time, posebno kada su u pitanju hard core nacionalisti / šovinisti.
Atomski mrav Atomski mrav 20:02 08.11.2007

Re: Urgrund

by the way, šta znači "uradak" nisam ga našla kod Vuka.

Samo čitaj blog i naučićeš štošta "glede" jezika :)

Do raspada SFRJ, u Srbiji je bilo obavezno u školi pisati na ćirilici i na latinici. Ja sam jedne nedelje na času srpskohrvatskog jezika pisao jednim, a sledeće nedelje drugim pismom. Onda kad dođe ponedeljak, opšta zbunjaža, šta se koristi, pa mešanje slova... da bih to izbegao, pisao sam u svim sveskama iz svih predmeta tako. Onda su nas učili pesmice na jezicima naših naroda (Biljana platno beleše, Šivala je deklica zvezdo i slično) i narodnosti koje su bile zastupljene tu oko nas (u mom slučaju čuvena mađarska pesma "Ozo sip". E, sa tom "Ozo sip" je bio živi piš - umesto da nam daju originalne reči (po srpskoj transkripciji da se ne mučimo sa slovima kojih nema u srpskom) i prevod, oni su ispod nota pisali samo srpsku transkripciju, i to na ćirilici :) I dan danas se sećam toga, kolika je to glupost bila:

Озо сип, озо сип, окинеко семе кик, окинеко семе кик. Ламо зењим, ламо зењим, шитет кик, мегште вођок обамбонок елит кик...

Mislim da je tako nekako pisalo... i eto, nikad nisam naučio o čemu je ta pesma :(
A lepo kaže poslovica, koliko jezika znaš, toliko vrediš. Doduše, kad malo razmislim, znam pored srpskog i hrvatski, bosanski, crnogorski, a solidno razumem makedonski i slovenački... kad se tome doda engleski i ponešto ruskog, poprilično vredim :)
Vlasta Vlasta 20:21 08.11.2007

Atomski,

ako ti sada dođe Gordanac, obro si bostan na svim jezicima. Kako ne znaš pesmu?
Atomski mrav Atomski mrav 20:25 08.11.2007

Re: Atomski,

Ču' ne znam... vidiš da je znam, samo ne znam šta znači :)
Ako Gordanac dođe, sakrij me - ja sam od nje navat'o strah još od studentskih dana kad mi je bila asistent :)
Atomski mrav Atomski mrav 20:25 08.11.2007

Re: Atomski,

P.S. Mogla bi i da mi prevedeš da konačno doživim prosvetljenje... :)
Vlasta Vlasta 21:36 08.11.2007

Re: Atomski,

Az a szép, az a szép, akinek a szeme kék,
akinek a szeme kék.
Lám az enyém, lám az enyém sötetkék,
megse vagyok, a babámnak elég szép.
Az a szép, az a szép, akinek a szeme kék,
akinek a szeme kék

i jednostavan prevod, jer me baš mrzi da kitim:

Onaj je lep, onaj je lep, ko ima plave oči,
ko ima plave oči
baš su moje, baš su moje tamnoplave,
ipak nisam svome dragom dovoljno lepa.
marumi marumi 21:42 08.11.2007

Re: Urgrund

A lepo kaže poslovica, koliko jezika znaš, toliko vrediš. Doduše, kad malo razmislim, znam pored srpskog i hrvatski, bosanski, crnogorski, a solidno razumem makedonski i slovenački... kad se tome doda engleski i ponešto ruskog, poprilično vredim :)

Poliglota stoprocentno. :))))))
Vlasta Vlasta 21:49 08.11.2007

Re: Urgrund

Ma ne pričam ja baš mađarski, malo razumem i znam da pišem i čitam, ali pesmu znam jer je znam, ceo život.
pufna pufna 22:22 08.11.2007

Re: Urgrund

semele,
krlezu na maternjem? A kako drugacije?jedino ako si ti mladja generacija...

dunjice drago mi je da si napravila prikaz te veceri. Cela ideja takvih literalnih zbivanja je odlicna a posebno sto su kvalitetni gosti. Slavenka Drakulic mi jos od ''mramorne koze'' drag pisac.

Na zalost ja tvoje utiske iz stutgarta ne nosim. S obzirom da sam bila okruzena Nemcima koji ni pored najbolje volje nisu razumeli nase sagovornike. Dosta toga im nije bilo jasno. Niti sta znaci dobar niti los pripadnik sopstvenog naroda, bar ne u takvom prevodu. Po mom objasnjavajnju stvari su im bile priblizene, ali tek posle dopunskog objasnjenja.
Takodje ih je zbunila izjava da je Celine djubre, gde je za njih to bespotrebna licna uvreda koja ne pokazuje toliko montruoznost njegovog propagiranja nacizma. Moj utisak je da smo mi toliko okrenuti sebi da tesko uspevamo da univerzalne vrednosti i probleme vezane za njih prenesemo drugima. Uprkos tome sto je nasa rasna netrpeljivost nista specijalna u odnosu na druge zemlje iako u njihovoj davnoj proslosti.
Nadajmo se drugacijem i mirnijem Balkanu, a iznad svega nanovo povezanom. To je po meni najbitnija pozitivna posledica ovih veceri.
semele semele 22:33 08.11.2007

Re: Urgrund

Slobodan Jarčević: Hrvatski jezik umire!

"Iako je hrvatski jezik* iz grupe najstarijih evropskih jezik on kao deo svetske kulturn baštine iščezava. Današnja hrvatska država ga pokušava odbraniti sasvim pogrešnim metodama, dok ga UNESCO ne spasava, jer nema sluha za političku odbranu jezika.

Presudu hrvatskom jeziku je donela hrvatska intelektualna elita u devetnaestom stoleću, kad je odlučila da se odrekne svog maternjeg (hrvatskog) jezika i u državnu administraciju uvede srpski jezik kao službeni."


*misli na kajkavski i čakavski
Atomski mrav Atomski mrav 23:06 08.11.2007

Re: Atomski,

Vlasto, köszönet :)
dunjica dunjica 23:13 08.11.2007

Re: Urgrund

da je Celine djubre

Pufna, nix fršten, tko je Celine?

Inače, ovako i ja često puta pomislim:
Moj utisak je da smo mi toliko okrenuti sebi da tesko uspevamo da univerzalne vrednosti i probleme vezane za njih prenesemo drugima.
semele semele 23:51 08.11.2007

Re: Urgrund

Zato kaj političari ovdašnji ne budu od posla dobili bruha, ovo vrijeme išće novoga Petricu Kerempuha koji ima više duha nego kruha.
gordanac gordanac 06:22 09.11.2007

queen of telep....

...evo i mene (pored navedenih jezika, ja znam i belgijski i švajcarski ))

Az a szép, az a szép, akinek a szeme kék,
akinek a szeme kék.
Lám az enyém, lám az enyém sötetkék,
megse vagyok, a babámnak elég szép.
Az a szép, az a szép, akinek a szeme kék,
akinek a szeme kék

ima i ovaj prevod

oči lepe
oči lepe
lepe plave
oči moga dragog
oči moje
oči moje
plave tamne
mome dragom
nisu lepe

(ili - ja ga baš volim, al` on me, bećar jedan, i ne šljivi! - tužna devojačka sa Telepa, uz čardaš igru da se ne vidi kako je tužno:))

i još jedna dobra, lepa, stara, a o ljubavi i na mađarskom
Omega - Gyöngyhajú lány

Egyszer a nap úgy elfáradt
Elaludt mély, zöld tó ölén
Az embereknek fájt a sötét
Ő megsajnált, eljött közénk
Igen, jött egy gyöngyhajú lány,
Álmodtam vagy igaz talán
Így lett a föld, az ég, zöld meg kék, mint rég
Igen, jött egy gyöngyhajú lány,
Álmodtam vagy igaz talán
La-la-la…
A hajnal kelt, ó hazament
Kék hegy mögé, virág közé
Kis kék elefánt mesét mesél
Szép gyöngyhaján alszik a tény
Igen, él egy gyöngyhajú lány,
Álmodtam vagy igaz talán
Gyöngyhaj azóta rég édenkertben él
Igen, él egy gyöngyhajú lány,
Álmodtam vagy igaz talán
La-la-la…. (kétszer)
Mikor nagyon egyedül vagy
Lehull hozzád egy kis csillag
Hófehér gyöngyök vezessenek
Mint jó vándort fehér kövek
Igen, hív egy gyöngyhajú lány,
Álmodtam vagy igaz talán
Ránk vár gyöngye mögött, ég és föld között
Igen, hív egy gyöngyhajú lány,
Álmodtam vagy igaz talán
Ránk vár gyöngye mögött ég és föld között
Igen, hív egy gyöngyhajú lány,
Álmodtam vagy igaz talán
La-la-la….

(La-la-la je isto na mađarskom, samo za Laciku, da zna da ima nas ovde koji čitamo šta piše :))
pufna pufna 13:57 09.11.2007

pisac Celine

Lektorka Lektorka 14:41 09.11.2007

Re: Urgrund

semele
"a nepoznavanje jezika drugih naroda mnogi smatraju izrazom patriotizma"

ja baš suprotno. volela sam da pokušavam da čitam krležu na njegovom maternjem jeziku.
i volim albanski jezik.

by the way, šta znači "uradak" nisam ga našla kod Vuka.

"volela sam da pokušavam" implicira "ali nisam uspevala". dakle, jedan jezik manje, mada je malo čudno kad se ne/razumevanje krleže pravda time što je on pisao na svom maternjem jeziku.
by the way, mislim da ni reči kompjuter, usisivač, tekst isl. nema kod vuka, prerano je čovek umro. ili je pretpostavka ta da je "uradak" hrvatska reč , te ju je nemoguće naći u srpskom (pa makar i vukovom iz 19. veka) rečniku?
takamatsu takamatsu 08:56 25.11.2007

Biće da je ovako....:)

Озо сип, озо сип, окинеко семе кик, окинеко семе кик. Ламо зењим, ламо зењим, шитет кик, мегште вођок обамбонок елит кик...


Az a szép, az a szép akinek a szeme kék,
Akinek a szeme kék.....

Davno beše, zaboravilo se :). U mom konkretnom slučaju, pre više od 35 godina.....

BTW, kad sam pre neku godinu bila prvi put u životu u Bugarskoj, jedan kolega odande i ja smo se sasvim lepo razumeli, ako govorimo svako svoj jezik polako i slušamo se pažljivo. Nisam pojma imala da ću bolje njega da razumem nego Vranjanca......:))))).
dunjica dunjica 12:14 26.11.2007

Re: Biće da je ovako....:)

Dobro došla, Takamatsu! I svaka čast na odvažnosti ;-) da ostaviš komentar na jednom već gotovo zaboravljenom postu.
gordanac gordanac 20:02 28.11.2007

---

dunjice, moraš razumeti da ima nekih postova koji se - hodočaste! :))
ja imam desetak koje obilazim relativno redovno, kad god skoknem na blog, a ima nekoliko koji traju nedeljama i mesecima ...
ovaj tvoj je baš zanimljiv...
dunjica dunjica 22:14 28.11.2007

Re: ---

Hvala, Gordana! Posramila si me nekako tolikim izrazima pažnje. Hvala, još jednom.

Milina

Dunjice,
Bas mi je prijalo da procitam Vas tekst. Tamo kod Biljane sam mislila da ce to jos jedna od "onih" veceri.
dunjica dunjica 20:18 08.11.2007

Re: Milina

Hvala, AWFNTHTP (uf, komplicirano)! "One" večeri ni ne znam gdje se održavaju i da li uopće, toliko mi se mile ;-)

I, molim te, "ti", ne "Vi". Olakšava komunikaciju, na Blogu svakako.

Re: Milina

Vazi, Dunjice. Posebno sad kad znam da imamo nesto zajednicko ;-)
dragan7557 dragan7557 12:53 09.11.2007

Re: Milina

da ce to jos jedna od "onih" veceri.


Možda i jeste sudeći po ovoj rečenici;

wärhend ein gewisser Nenad Veličković sich zur gleihen zeit nicht von Onanieren abhalten läst.
Anderen nebenan (original text)
dunjica dunjica 13:15 09.11.2007

Re: Milina

Dragane,

Nenad Veličković nije prisustvovao književnoj večeri u Berlinu. Prisutni su bili Fatos Kongoli, Biljana Srbljanović i László Végel i bilo je pravo zadovoljstvo slušati ih, meni posebno jer su govorili svatko na svom materinjem jeziku (LV i na njemačkom).

Ovo što si citirao je istrgnuto iz konteksta (recenzije ARTE), a ima jedno sasvim drugo značenje. Evo cijelog teksta:
Nenad Veličković ironisiert Swartz’ Fragen nach dem Anderen und versucht, sie zu beantworten als – ein Anderer, während ein gewisser Nenad Veličković sich zur gleichen Zeit nicht vom Onanieren abhalten lässt.

Prijevod:
"NV je ironizirao Swartzovo pitanje o Drugome (ili "drugome" i pokušao ga odgovoriti kao neki Drugi ("drugi". Za to vrijeme se izvjesni Nenad Veličković nije dao smesti pri onaniranju."
dragan7557 dragan7557 14:50 09.11.2007

Re: Milina

dunjica
Dragane,

Nenad Veličković nije prisustvovao književnoj večeri u Berlinu. Prisutni su bili Fatos Kongoli, Biljana Srbljanović i László Végel i bilo je pravo zadovoljstvo slušati ih, meni posebno jer su govorili svatko na svom materinjem jeziku (LV i na njemačkom).

Ovo što si citirao je istrgnuto iz konteksta (recenzije ARTE), a ima jedno sasvim drugo značenje. Evo cijelog teksta:
Nenad Veličković ironisiert Swartz’ Fragen nach dem Anderen und versucht, sie zu beantworten als – ein Anderer, während ein gewisser Nenad Veličković sich zur gleichen Zeit nicht vom Onanieren abhalten lässt.

Prijevod:
"NV je ironizirao Swartzovo pitanje o Drugome (ili "drugome" i pokušao ga odgovoriti kao neki Drugi ("drugi". Za to vrijeme se izvjesni Nenad Veličković nije dao smesti pri onaniranju."


Dunjice,

nije mi bila namera da bilo koga omalovažavam jer to ne spada u moje karakterne osobine, već da ukažem kako je citatima moguće manipulisati sadržinom, što se inače posebno često dešava.
Neke od učesnika (literata) sam i sam sreo.
Nije bilo potrebe za prevod bar ne meni ali je možda dobro zbog blogera koji ne vladaju nemačkim jezikom.
Moje izvinjenje ako sam ovim nekoga povredio.

dunjica dunjica 14:57 09.11.2007

Re: Milina

Dragane, prijevod je bio zbog onih koji ne razumiju, a imaju pravo znati o čemu razgovaramo. Ovdje na Blogu je, naime, već bilo prigovora zbog neprevođenja citata / izjava na njemačkom, što je sasvim opravdano (prigovor).

Nadam se da tvoje izvinjenje nije bilo potrebno
dragan7557 dragan7557 15:50 09.11.2007

Re: Milina

dunjica
Dragane, prijevod je bio zbog onih koji ne razumiju, a imaju pravo znati o čemu razgovaramo. Ovdje na Blogu je, naime, već bilo prigovora zbog neprevođenja citata / izjava na njemačkom, što je sasvim opravdano (prigovor).

Nadam se da tvoje izvinjenje nije bilo potrebno


OK
jesen jesen 20:33 08.11.2007

Preporuka...

...za tekst ..Hvala Dunjice za informacije, o vom skupu ne verujem da cu procitati u nekim nasim novinama..Srbija je zaista postala dosadna zemlja u onom smislu kako je govorio LasloV...ne verujem da je mnogo drugacije i na drugim prostorima exyu....velika steta..Od kako se raspala YU ja govorim da nisam jugonostalgicar smatrajici da je tako verovatno moralo da bude (naravno bez ratova) ali kad procitam ovakav tekst ja shvatim da ja u stvari jesam nostalgicar.....Sto se tice jezika ja mislim da su Srbi iz Srbije netalentovani i da to nema veze sa patriotizmom..Verujem da Srbi sa Kosava ipak znaju pomalo albanski..... to bi bilo prirodno kada vec vekovima zive zajedno....Kao dokaz da su Srbi netalentovani ili lenji za ucenje jezeka navodim primer njihovih cestih putovanja u sverc radi prezivljavanja....isli su u Italiju jos za vreme YU, pa u Grcku, pa u Tursku i na kraju u Kinu i Madjarsku...i niko nije nista naucio a svi ti narodi su zbog njih naucili srpski......
Atomski mrav Atomski mrav 20:37 08.11.2007

Re: Preporuka...

Netalentovani? Glupost.
jesen jesen 21:07 08.11.2007

Re: Preporuka...

....kakva glupost....to je cinjenica....ajd, lenji su ako ti se vise svidja....Znam neke od tih svrcera koji su godinama po dva puta nedeljno isli na isto mesto i nisu naicili ni kako se kaze dobar dan....Na pitanje kako se snalaze odgovaraju "znaju oni srpski"...
Xenon Xenon 21:10 08.11.2007

Re: Preporuka...

jesen
Sto se tice jezika ja mislim da su Srbi iz Srbije netalentovani i da to nema veze sa patriotizmom..


Hehe... pogledaj Andrićev citat na početku ovog bloga :)
Inače, sad iz ovog opisa sam dobio želju da nabavim knjigu.
Solomon Solomon 21:20 08.11.2007

Re: Preporuka...

Imam drugara Lingvistu (Danac) koji stalno ponavlja kako je Srpskohrvatski verovatno najbolja podloga za ucenje stranih jezika jer sadrzi ogromnu kolicinu glasova... od tvrdo "R" do meko i tvrdo 'Ch' pa 'Zh' pa 'Lj' itd itd... Talenta imamo koliko i svi ostali ali imamo plagu prednost u startu zbog maternjeg jezika...
Astronomsku prednost Lingvisticki na primer, u odnosu na Francuze kada je u pitanju ucenje neki NE-Slovenski i NE-Romanticki jezik.
Vlasta Vlasta 21:41 08.11.2007

Re: Preporuka...

I od mene. Kakva ti je knjiga Dunjice?
Atomski mrav Atomski mrav 21:41 08.11.2007

Re: Preporuka...

ajd, lenji su ako ti se vise svidja....Znam neke od tih svrcera koji su godinama po dva puta nedeljno isli na isto mesto i nisu naicili ni kako se kaze dobar dan.

Ti si napisala Srbi iz Srbije... nismo valjda svi lenji i netalentovani, uz to i šverceri?
jesen jesen 21:48 08.11.2007

Re: Preporuka...

...hehe...ne mislim da je Andric mene opisivao....mozda nisam bila precizna ali nisam osoba koja donosi "presude" o narodima....samo sam iznela svoje utiske na bazi nekih cinjenica koje su mi poznate...i koje se mogu dobrom anketom proveriti....Dok smo bili YU i slovenci i makedonci su znali srpski (u velikom broju) a mnogi znaju i sada...samo mi tj srbi nismo znali ni slovenacki ni makedonski(pojedinci se ne racunaju)...netalentovanost , lenjost ili nezainteresovanost za ucenje jezika....sta god samo ne verujem da je neznanje posledica patriotizma....
dunjica dunjica 21:50 08.11.2007

Re: Preporuka...

Solomon,
Fatos Kongoli je sinoć govorio o istoj temi, ali vezano za albanski. Naime, albanski alfabet ima 36 slova i još više glasova, među kojima se pojavljuju i glasovi karakteristični npr. za egipatski (kemiš), i dr. To je značajno olakšavajuća okolnost (mnoštvo glasova i veliki broj slova) pri učenju stranih jezika, pa vjerojatno igra ulogu u činjenici da Albanci generalno lako uče strane jezike (uz onu motivaciju - "prozor u svijet" - pomenutu gore u tekstu).

FK je tako spomenuo i svoj boravak u Kini, gdje je studirao matematiku. Kaže da mu nije bilo teško naučiti izgovor, a ni konverzaciju, čak ni različite tonske nivoe karakteristične za kineski (pretpostavljam mandarin), jedini je problem ostao ogroman broj logograma (znakova), što je nazvao "pravim kineskim zidom" pri učenju jezika.
dunjica dunjica 21:56 08.11.2007

Re: Preporuka...

Vlasta,
kod mene u kući je otimačina kada će tko čitati knjigu (muž i ja), jer on ju je, zapravo, "otkrio". Dobili smo je poštom tek prije 3 dana, a ja sam se uspjela izboriti tek da pročitam tekstove autora s berlinske književne večeri prije nego odem tamo, i meni dragu Irenu Vrkljan (ne samo zbog Cvetajeve). Ostalo je u toku, uglavnom preletila da znam otprilike kakva je opća atmosfera. Ali utisak je u svakom slučaju veoma pozitivan.

Jako se radujem da postoji jedna zbirka radova autora sa svih strana balkanskog vjetra. Nadam se da je to tek početak ;-)
jesen jesen 22:11 08.11.2007

Re: Preporuka...

....Srbi iz Srbije zato sto ja ovde zivim...govorim o svom okruzenju...normalno da nismo svi lenji a nismo ni sverceri (o svercerima ne mislim nista lose, svako se bori za zivot kako ume i kako moze)....svercere sam pomenula kao primer "obicnih ljudi" koji su cesto u kontaktu sa "drugima" i nemaju potrebu da nauce jezik tih drugih....Primera o nasoj nezainteresovanosti za jezike ima bezbroj....Godinama su hiljade ljudi isle u Grcku na letovanje, i ja medju njima, ....i koliko nas je pozelelo da nauci grcki...ja ne znam nikoga...Nije mi bila namera da presudjujem sopstvenom narodu da je netalentovan vec sam samo izrazila svoje utiske...Mozda se ti kreces u nekoj obrazovanijoj sredini pa su tvoji utisci drugaciji....
Atomski mrav Atomski mrav 23:03 08.11.2007

Re: Preporuka...

Samo ću ponoviti ovo :)

„Kada slušam tako nekog kako daje opšte i uopštene sudove (crno ili belo) o zemljama ili narodima, ja ni jednog trenutka ne mislim o tačnosti ili netačnosti tih sudova, jer to zaista ne vredi, nego se pitam kako je stalo sa razumom i moralom toga koji te sudove daje.“

Ivo Andrić, Znakovi pored puta
vlada dvm vlada dvm 23:09 08.11.2007

Re: Preporuka...

jesen
...za tekst ..Hvala Dunjice za informacije, o vom skupu ne verujem da cu procitati u nekim nasim novinama..Srbija je zaista postala dosadna zemlja u onom smislu kako je govorio LasloV...ne verujem da je mnogo drugacije i na drugim prostorima exyu....velika steta..Od kako se raspala YU ja govorim da nisam jugonostalgicar smatrajici da je tako verovatno moralo da bude (naravno bez ratova) ali kad procitam ovakav tekst ja shvatim da ja u stvari jesam nostalgicar.....Sto se tice jezika ja mislim da su Srbi iz Srbije netalentovani i da to nema veze sa patriotizmom..Verujem da Srbi sa Kosava ipak znaju pomalo albanski..... to bi bilo prirodno kada vec vekovima zive zajedno....Kao dokaz da su Srbi netalentovani ili lenji za ucenje jezeka navodim primer njihovih cestih putovanja u sverc radi prezivljavanja....isli su u Italiju jos za vreme YU, pa u Grcku, pa u Tursku i na kraju u Kinu i Madjarsku...i niko nije nista naucio a svi ti narodi su zbog njih naucili srpski......

Eto, vidite, mora da se prica srpski, da nas ceo svet razume. Nije to bezveze.
jesen jesen 14:32 09.11.2007

Re: Preporuka...

Atomski, ja rekoh da ne presudjujem nego konstatujem....volela bih da je drugacije i da "obican svet" govori bar engleski.....
dunjica dunjica 19:08 10.11.2007

Re: Preporuka...

Srbija je zaista postala dosadna zemlja u onom smislu kako je govorio LasloV...ne verujem da je mnogo drugacije i na drugim prostorima exyu


Jesen,
mišljenja sam da smo u kulturološkom smislu svi skupa s područja bivše nam domovine na gubitku, od 1991. naovamo. Djelimično zbog razlaza, mnogo više zbog otrovanih odnosa i komunikacije preko nišana.
Solomon Solomon 20:36 08.11.2007

Q&A

Mozda pitanja nisu postavljena jer nije bilo sta pitati. Zvuci mi da su clanovi panela prilicno istinito izneli dogadjanja u svetu posledice istih po zivote obicnih (99%) ljudi. Na to nema mnogo da se pita. Ostaje samo da slegnete ramenima i da se nadate da takav idiotizam ne zauzme vodecu poziciju u vasoj zemlji.
Mića Marković Mića Marković 02:47 09.11.2007

Hvala

Dunjice, hvala za tekst.
gordanac gordanac 07:36 09.11.2007

folklor

Neki dan sam, prirodom posla, "obrađivala" istorijske podatke o atentatu na Indiru Gandi. Ko ne zna, samo ukratko - akcija indijske vojske u "Zlatnom hramu" podignutom od strane Sika, mrtvi, spaljeni, nakon nekoliko meseci Indirin telohranitelj (Sik) puca u nju, sledi provala nasilja po ulicama, razulareni ljudi upadaju jedni drugima u kuće, ubija se na ulici, živi spaljuju, imovina se uništava,....procenjuje se (po raznim izvorima)da je stradalo od 4000 do 20 000 nevinih ljudi, veliki broj Sika je uhapšen, mučen u zatvorima najstravičnijim načinima....Još uvek jedni tu akciju zovu "Plava zvezda" (zvaničan vladin naziv), a drugi - holokaust.
Niko nikada nije osumnjičen i osuđen za to vreme nasilja pre 23 godine.

Kakve veze ima ova priča sa tvojim postom?
Te, 1984., imala sam prilike da (sasvim slučajno) prisustvujem potpuno različitim (medijskim i inim) percepcijama tih događaja kod "tadašnjih nas", u Holandiji i u Nemačkoj. I sećam se svog čuđenja što niko i ne priča o zlu (kao takvom) već isključivo "percepciji zla".
Kada sam (ovih dana je godišnjica tog razgovora) jednog svog poznanika (Holanđanin, ako je važno) pitala "kakve veze imaju sva ta objašnjavanja i percepcija razloga sa linčovanjem ljudi po ulicama, aman?!" on mi je odgovorio "ti to ne razumeš".Ja najviše volim kad neko zna i razume šta ja ne razumem (btw., to je rečenica koja se neverovatno često upućuje ženama).
Cela ova dugačka priča je ustvari pokušaj odgovora na pitanje iz posta "a, što niko nije ništa pitao?". Zato jer slušaoci nisu videli razlike u percepciji zla. Ljude ne zanima zlo kao takvo, već način na koji će zlo biti predstavljeno.
I to je deo kojim se (ne)slažem sa Hanom Arendt - banalnost zla je prokleto prirodna ljudima, prokleto neminovno "normalna", a ljudi su joj prokleto lako "skloni".
Osim kad im se ponudi "različita percepcija jednog istog zla". Onda se formulišu "principi", onda se sučeljavaju mišljenja i stavovi.....onda imaš istoriju koju mnogi ne prežive...
Meni (ponekad) "nedostaje" umetnost koja bi se bavila etikom zla kao takvog, koliko god taj "naslov" glupavo i blesavo zvučao, ne umem bolje da formulišem i nadam se da se razume šta mislim.
s56a s56a 15:23 09.11.2007

Re: folklor

Postojao je jedan mali prozor optimizma o prestanku zla bar u EU sa padom Berlinskog zida ali smo se mi Balkanci potrudili u zelji da sa WW-III rascistimo neke zaostale stvari iz prethodne klanice. Srecom smo bili getoizirani, Srbija jos uvek. Ostadosmo skoro svi sepavi sa jednom nogom, BiH baulja na sve tri.

Odgledah Kovacevica i Srbljanovicku u srpskom teatru. Ocigledna kriza jer bi dobre dramske pisce valjda gledao u Hollywood strajkackoj produkciji. Mladi prijatelj mi rece, da cita samo engleske autore.

Srecom mamice troje do cetvoro dece ostaju vecno evolucijski optimisticne Penzioneri surfamo...


AlexDunja AlexDunja 15:35 09.11.2007

Re: folklor

I to je deo kojim se (ne)slažem sa Hanom Arendt - banalnost zla je prokleto prirodna ljudima, prokleto neminovno "normalna", a ljudi su joj prokleto lako "skloni".
Osim kad im se ponudi "različita percepcija jednog istog zla". Onda se formulišu "principi", onda se sučeljavaju mišljenja i stavovi.....onda imaš istoriju koju mnogi ne prežive...

bravo gordana!
dunjica dunjica 22:08 09.11.2007

Re: folklor

GordanaC,

jako mi je zanimljivo to što si napisala, i veoma je važno. No, molim za par objašnjenja, da budem sigurna da razumijem.

(ne)slažem sa Hanom Arendt - banalnost zla je prokleto prirodna ljudima, prokleto neminovno "normalna", a ljudi su joj prokleto lako "skloni".

Ne razumijem zašto ono "(ne)" u "(ne)slažem se"? Pa o tome je HA govorila, o zlu kojemu je svatko od nas, i "dobrice" i "zloće" i oni što "nit smrde, nit mirišu" sklon.

jer slušaoci nisu videli razlike u percepciji zla

Na književnoj večeri o kojoj sam pisala je bilo uglavnom riječi o osobnom doživljaju nepravdi i posljedica zla (koncept des vertrauten Fremden LVegela, te sjećanja Fatosa K. na život u jednom diktatorskom režimu i odnos prema službenom neprijatelju tog režima, utjelovljenom u jednom benigno-diktatorkom režimu. Biljaninu priču sam shvatila kao nešto što ima više veze s unutarnjom napetošću između potrebe za bliskošću i istovremeno potrebe za distancom, te njihovom manifestacijom koja jeste, površno rečeno, "zločesta". U tom svjetlu ne razumijem ovu tvoju rečenicu.

umetnost koja bi se bavila etikom zla kao takvog

Ja tu automatski pomislim na Marinu Abramović. Iako nije jedina.

gordanac gordanac 23:10 09.11.2007

Re: folklor

1 HA:
"Just as you supported and carried out a policy of not wanting to share the earth with the Jewish people and the people of a number of other nations - as though you and your superiors had any right to determine who should and who should not inhabit the world - we find that no one, that is, no member of the human race, can be expected to want to share the earth with you. This is the reason, and the only reason, you must hang."

reče HA na kraju knjige o Ajhmanu - ne slažem se
Možda, kao ljudsko biće, može ispisati takvu rečenicu, ali to može bilo ko. Kao teoretičarka politike, filozofkinja i sve ono u njoj što je pisalo o totalitarizmu, slobodi, ljudskim i građanskim pravima, o zlu - ne ide takav stav. Taj moj komentar proističe iz mojih ličnih etičkih ocena o skladu sopstvenih reči ako slobodnom voljom biraš teme koje je ona birala. Otkriva kontroverzu tamo gde ne bi smelo da je bude.
I još:
"....She raised the question of whether evil is radical or simply a function of banality - the tendency of ordinary people to obey orders and conform to mass opinion without critically thinking about the results of their action or inaction...."
ovo je mešanje "prirodne sklonosti" ka zlu i ponašanja masa (kasnije od mnogih autora istraživano u sociologiji, filozofiji, politici...)
I opet, lični stav - ne slažem se, mislim da je to netačno. Mase se isto ponašaju i u "proizvodnji dobrog" - ne razmišlja se o posledicama.Zlo nema tako direktne veze sa "ponašanjem masa", to je (po meni) naknadna racionalizacija samo kao pokušaj objašnjenja posledica, a ne uzroka.

2. o percepciji zla
nema pitanja jer su (verovatno) njih troje svojim rečima opisivali (davali, slikali) istu percepciju nekog od oblika zla koje su iskusili ili o kojem su pisali
Ne umem bolje da objasnim. Doživljaj jednake percepcije pri opisima (slikama, utiscima) "različite vrste zla" kod slušalaca - ne proizvode upitanost jer se i ne pitaju o zlu kao takvom, već "hvataju" tuđu ili sopstvenu percepciju tog zla. Različite proizvode pitanja, iste -ne.

3. "etika zla" (rekla sma da ne umem dobro da formulišem, ali mislim da smo se razumele)
meni MA ne šalje takvu poruku, nimalo, ja kod njenih preformansa čitam nešto posve drugo
Mada razumem otkud asocijacija - učeni smo da "zlo" treba da šokira (uslovno govoreći), da šokom najjednostavnijih i najočitijih predstava proizvede emocije ili upitanost, ali ni sa tim se ne slažem.Taj stereotip o potrebi šoka proizilazi iz predrasude da je zlo neuobičajeno ili da je sasvim dobro "uhvaćeno" onako kako ga je HA tretirala. I mahom je vezano za predstave iz hrišćanske civilizacije, što je nedovoljno.
Na knjige još nisam naišla, Eseji - da, ali knjige - ne.
Možda je od "etike zla" bolje "volja za zlo" (kao volja za moć, npr).
Da znam, umela bih i da napišem.
dunjica dunjica 17:09 10.11.2007

Re: folklor

GordanaC,

Mase se isto ponašaju i u "proizvodnji dobrog" - ne razmišlja se o posledicama

Hm, slažem se tek donekle, jer:
a - masama je jako lako manipulirati, povijest je pokazala, psihologija i sociologija istražila i našla dovoljno dokaza za to.
b - "pao je jer je bio padu sklon", mislim da se odnosi generalno na sve pripadnike ljudske vrste, a ne samo pojedine; u smislu kao što sistem teži stanju najveće entropije

meni MA ne šalje takvu poruku

Moje je mišljenje da MA, za razliku od mnogih koji umjetnički izraz koriste (isključivo) da šokiraju, šok koristi kao Türöffner ("otvarač vrata" našeg razumijevanja) da bi mogla poslati poruku o zlu i njegovim pojavnim oblicima, o lakoći kojom nas pridobiva i zamućuje naš osjećaj za moralno, bolje reći za ljudsko/humano.

U vezi banalnosti zla na balkanski način, preporučujem "Oni ne bi ni mrava zgazili" Slavenke Drakulić, knjigu pisanu u tradiciji HA, ali vjerojatno manje polemično i tako poznato...
gordanac gordanac 18:04 10.11.2007

izgleda...

...da smo se razumele, dobro je
1. manipulacija masama je daleko od svake banalnosti, to je racionalna veština i znanje i - može uvek da se izvede, ali nije manipulacija uzrok zla, ona je sredstvo da zlo dobije svoj pojavni oblik
Ja sam istraživala tu racionalnost manipulatora, to potpuno odsustvo i zakonskog i moralnog i etičkog. Na žalost, prečesto (ako ne i isključivo) eseji se svode na teme iz religija ili na populistički ateizam (ređe agnosticizam). I na sve to otprilike mislim kad kažem "etika zla" ili "volja za zlo(m)", kako god blesavo zvučalo. To mi nedoataje da čitam, da posmatram, da slušam...u umetnosti, filozofiji,....

...da bi mogla poslati poruku o zlu i njegovim pojavnim oblicima, o lakoći kojom nas pridobiva i zamućuje naš osjećaj za moralno, bolje reći za ljudsko/humano....

...ostajemo različitih prijemnika za MA :))
Ali razumem te.
I možda sada umem da objasnim zašto se nama dvema razlikuje percepcija njenih poruka : ona će dopreti samo do ljudi koji i inače imaju razvijenu matricu razlikovanja osećaja za normalno, za ljudsko/humano, "podeliće se" svojom percepcijom sa njima, a mene ostavlja izvan tog kruga ne zato što imam teškoća sa sopstvenom istom takvom matricom, već zato što (možda bezrazložno i glupo od mene) očekujem da - dopre dalje, da umetničkim činom ogoli više od "pojavnih oblika zla" kao poruka.
Jedan od mojih razgovora sa sličnom temom završio je opaskom mog prijatelja "ti hoćeš nemoguće - ljudi su smislili religije da bi definisali zlo izvan sebe, a ti hoćeš umetnost koja će to poništiti?!, e, stvarno nisi normalna!"
Verovatno je u pravu - tragam za nečijim "delom" koje će pomoći da razumemo da su ljudi oduvek svesni zla i da su baš zato smislili da je ono "negde drugde", da im se dešava kao elementarna nepogoda i da se od počinjenog zla uvek "mogu izvući" zato što je to tako...do sada im je uspevalo...
Dunjice, hvala ti za ovaj razgovor, dobro mi je činio.
dunjica dunjica 18:23 10.11.2007

Re: izgleda...

GordanaC,
bilo mi je veliko zadovoljstvo i rado bih diskusiju razvila/nastavila, uzela vremena, pa natenane...

No, na Blog već dugo zalazim tek "s nogu", u prolazu, jer je mnoštvo obaveza, poslovnih i privatnih, a premor se ne smanjuje, pa onda barem da iskoristim priliku za male predahe na oazama razmišljanja, refleksije, promišljanja, preispitivanja.

Nadam se novim prilikama, rado i u proširenom društvu

Još samo ovo:
ljudi su smislili religije da bi definisali zlo izvan sebe,

Zanimljivo, baš bih rado posvetila više vremena i utrošila više riječi na tu temu. I onda mi pada na pamet, kako se na irskom govori o stanjima duše, emocija i raspoloženjima. Oni ne kažu npr. "ljuta sam" ili "radostan sam" ili "bijesna sam", ... nego "ljutnja / radost / gnjev je na meni". Sviđa mi se taj način razmišljanja, a uz to vidim i veliku korist istoga pri nenasilnom rješavanju sukoba. Jer jedan od najvažnijih postulata posljednjeg je "imenuj/napadni problem, ne osobu".

Srdačan pozdrav iz postepeno snježnog Berlina!
gordanac gordanac 20:32 10.11.2007

:)

I meni se čini da ćemo negde, nekako nastaviti ovaj razgovor...
Neplanirano sam noćas provela više sati u pretraživanju interneta i svašta sam pronašla...a i danas sam "preraspoređivala" ranije planirane obaveze da bih završila "trijažu" nađenog...
izgleda da ti moram reći "do skora" kad je tema u pitanju :)
dunjica dunjica 21:58 10.11.2007

Re: :)

Aha? Znači sprema(š) se nešto ?
Lektorka Lektorka 14:32 09.11.2007

Dunjice,

. Kako posjedujem samo njemačko izdanje, navodim originalni naslov, ne znajući pod kojim imenom se zbirka pojavljuje na Jeziku.

Sviđa mi se to "Jezik". Daleko bolje od BKMS. :)

Preporuka za post, a evo linka na knjigu na Jeziku:
Drugi pored mene

dunjica dunjica 15:08 09.11.2007

Re: Dunjice,

Hvala, Lektorka!

Da, ja sam se s nekolicinom int´l prijatelja (koji govore moj jezik) odlučila koristiti izraz "Jezik", kao najneutralniji naziv, ali i kao opis koji sadrži dozu humora.

Hvala za link, također. BS je pomenula da se knjiga ovih dana pojavljuje u izdanju Samizdata. Jedino imam jedan komentar i prigovor:

komentar: nisam zadovoljna naslovom "Drugi pored mene" kao njemačkim "Der Andere nebenan". Ne mogu objasniti zašto, ali onako "aus dem Bauch".

prigovor: na Samizdatovoj stranici piše da je izdavanje knjige potpomogao S.Fischer Stiftung. To je samo djelomično točno. Tu se moraju spomenuti i Robert Bosch Stiftung (koji na veliko inicira i potpomaže kulturne projekte i projekte dijaloga u istočnoj, srednjoj i jugoistočnoj Evropi, kroz različite agencije, akcije, susrete, ...), te Kulturkreis der deutschen Wirtschaft im BDI (Bundesverband der deutschen Industrie)
Lektorka Lektorka 15:53 09.11.2007

Re: Dunjice,

komentar: nisam zadovoljna naslovom "Drugi pored mene" kao njemačkim "Der Andere nebenan". Ne mogu objasniti zašto, ali onako "aus dem Bauch".

potpuno isto sam pomislila! ne znam ko je "krstio" knjigu, ali naslov na Jeziku zvuči kao doslovni prevod s nemačkog, pa se gubi ono što nemačko "der andere" danas implicira: drugi & stranac, nepoznati. "stranac do mene" ili čak "stranac tik do mene" - ja bih se usudila tako da naslovim. ali, jalova posla :)

p.s. što ne staviš link gore u post? ne sumnjam da bi ljudi voleli da kupe knjigu, a valjda ne smeta da se za tako nešto na blogu napravi mala reklama. knjigu možete nabaviti preko internet-knjižare www.knjizara.com :)
dunjica dunjica 20:03 09.11.2007

Re: Dunjice,

Lektorka,
ideja moga teksta je bila prikaz jedne književne večeri, a ne toliko same knjige. Druga stvar je još što sam ja razumjela da direktna reklama na Blogu nije dobrodošla, pa je ovako s linkom na tvom komentaru sasvim ok za mene.

A moram pomenuti da je i recenzija na knjigu na pomenutom sajtu manjkava; što bi moji Slavonci rekli, napisana k´o preko bundeva.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 08:36 10.11.2007

Re: Dunjice,

samo da mahnem
pre nego li ovaj blog ode u zaborav,

dobar izraz - k'o preko bundeva : )
mariopan mariopan 14:55 10.11.2007

Re: Dunjice,

Osecaj madjarskog pisca nije samo njegov, da je covek biljka, i da ga iscupaju pa ga presade, tesko bi se primio i ako ga dobro zalivaju. Imamo takvih jos ovde i nisu svi pripadnici manjina...to je pogresno vezivati samo za njih.

Pitajte bilo kg izbeglicu, bez obzira kom narodu pripada kako se oseca i da li se "primio" gde god da je sada ili i dalje sanja na svom jeziku svoj dom gde god da je bio? Pri tome ne mislim doslivno samo na izbeglice iz ratova vec na mnoge mlade i stare koji su iz ekonomskih ,licnih, ratnih i svih drugih razloga morali da promene mesto svog boravka. Najteze im upravo pada taj osecaj nepripadnosti mestu gde sada zive , a kada se vrate utvrde da ni mesto gde su ziveli vise nije "njihovo ". Da li se mesto promenilo ili oni? Mislim na sve one koji su negde u svetu potrazili novi dom.

A ucenje jezika smatram velikim darom i bogatstvom i nije bas tacno da Srbi ne uce jezike, stranci su odusevljeni sto kod nas gotovo svi mladi govore engleski i to dosta kvalitetno, pa je sporazumevanje lako, e sad zasto nije svako naucio i bar jedan jezik neke nacionalne manjine to bi pre bilo pitanje naseg skolstva. Zasto bar fakultativno nisu omogucili onima koji zele da nauce neki jezik? Kada sam ja bila dete nama su celim razredima ODREDILI jezik pa su bili veliki problemi ako neki roditelj zeli da mu dete uci recimo engleski a zatekao se u "ruskom " razredu, nda to dete treba da se prebaci u onaj razred gde se uci taj jezik ...a sve ih je valjda smaralo premestati decu.

Zato sam ja mojoj deci od zabavista placala casove engleskog, za svaki slucaj, nastavili su ga i u osnovnoj, u gimnaziji cerka uzme i nemacki, latinski je bio valjda obavezan iako je smer bio prirodnomatematicki, onda su oboje naucili grcki a cerka i arapski. Ja pod stare dane upisem kurs engleskog da bih mogla da razumem sve moje koji dolaze odasvud iz sveta....pa rekla bih da se ne moze generalno reci da mi ne volimo jezike. A za jezike manjina, posto zivim u Vojvodini , nisam osetila potrebu da naucim jer moji clanovi porodice koji su iz neke nacionalne manjine a imamo ih podosta ,svi perfektno govore srpski, rodjeni su ovde i njima to nije problem. Medjusobno razgovaraju recimo na madjarskom a sa nama na srpskom i prevedu ako bas ne razumemo.

Posto imamo dosta takvih pravilo je da se govori jezik koji svi znaju pa tako cesto zapravo svi pricaju na engleskom jer imamo i dosta stranaca..
dunjica dunjica 16:52 10.11.2007

Re: Dunjice,

Mariopan,
možda nisam bila dovoljni precizna kada sam pisala o Vegelovom konceptu des vertrauten Fremden. Riječ je o onim pojedincima i grupama koje se u narodu opisuju kao "naši Švabe", "naši Mađari", "naši Hrvati", itd, itd, znači pripadnici (etničkih) manjina koji su tu generacijama, ali bivajući percipirani kao "naši" ili kao "tuđi / njihovi", već prema potrebi.

Ne znam kako je vertraute Fremde prevedeno na Jezik, ali tako se u pomenutoj Zbirci zove i Vegelova pripovijetka, (auto)biografsko sjećanje, pa možeš pogledati kada budeš imala priliku, ako želiš. Ja doista nisam sigurna kako bih to prevela drugačije nego bliski/znani tuđinac.

A što se tiče izbjeglica, egzilanata, azilanata, apatrida, pečalbara, prognanika i izgnanika, gastarbajtera, ... i ostalih "ni na nebu, ni na zemlji"... priča je kojoj se ovdje na Blogu, s pravom, uvijek vraćamo...
mariopan mariopan 13:03 11.11.2007

Re: Dunjice,

Pa " nasa Svabica " je bila baba mom svekru ) pa tako i mi imao malo te svapske krvi. Pogledacu te knjige ako ih nadjem materija je interesantna. Posebno nama koji ovda zivimo i koji imamo clanove porodice iz tih nacija koje su ovde u manjini. Nasi su svakako ))) Tema ti je odlicna pa zato i citam i ucestvujem jer se mnogo toga moze saznati i nauciti..gledano iz njihovog ugla. Pozdrav i sve najbolje.))
dunjica dunjica 13:47 11.11.2007

Re: Dunjice,

Hvala, Mariopan!

Za odličnost teme možemo prije svega zahvaliti autoricama i autorima Antologije, te učesnicima literarne večeri neki dan u Berlinu, i nadahnuću koje su "skrivili" za ovaj tekst, a nadasve Richard Swartzu, koji ih je okupio

Sada si me svojim komentarom "isprovocirala" da objasnim ovo:
Osobno me Végel dirnuo u jednu od mojih najbolnijih točaka svojim konceptom des vertrauten Fremden

Moja je jedna baka bila Austrijanka, a druga Srpkinja, jedan djed Slovenac, a drugi Hrvat. Sve neki "naši stranci", generacijama (osim Slovenca) okupljeni u Slavoniji ;-))
liverpool liverpool 22:21 11.11.2007

evo objavljujem kod tebe

VINO




Vino je krv i razum.
Razlivena misao bleda.
Vino se stoči sa nama.,
Ko da nas oduvek gleda.

Vino se topi pod suncem.
U mraku ćuti i spreda.
Dok čovek živi i grca.
Vino ćuti i gleda.

Misao moja je sramna.
Misao moja je žedna.
Trzam se ko da kraj sluti.
A vino ćuti i gleda.

Vino je krv i razum.
Razlivena misao bleda.
Misao moja je žedna.
Vino se topi i spreda.





Jeftino vino je tužno.
Ko štene kroz mrak što gleda.
Ono je sramno oteklo.
Krvlju sirotinjskih vena.


Skupo vino je sramno.
Piti iz pehara, bedna.
Skupo vino je tajna.
Dama oduvek žedna.

Vino je krv i razum.
Razlivena misao, bedna.
Misao moja je žedna.
A vino ćuti i gleda.











Stranac








Postoje granice.Zaista postoje.

Ali ne kao međe između potpuno suprotnih svetova, koji na svaki način nipodištavaju jedan drugog.
Eno me., Sedim, u levom donjem ćošku dvorane koju je nemoguće dogledati.A i nije na nama.Mnogo je ljudi u njoj., a nikog opet izvan nje.

Jednim delom je ograničena visokim staklenim regalima.Ako postoji belo providno staklo, onda su regali od njega sačinjeni.Na svakom od njih je po jedna drvena brava, a regali su puni posebno lepih i izuzetnih knjiga.
Pa iako ne vidim odavde niti jedan naslov., vidim da su velikog formata, u sjajno izvezenim kožnim omotima.Ili možda nije koža.Ipak je daleko.
Duž regala kao da patrolira neki čovek.Mršav je i visok.Duge prosede brade i iste takve kose.O pasu mu vise ključevi onih brava.Ne znam kako znam, ali osećam on je čuvar.
Deo u kom ja sedim je mračan i prepun je ljudi sumljiva života.Čudnih prohteva i želja.Navika.A mrak je svaki za sebe.Svaki svoja i ista priča.Ne znaju., A jedu jedni druge, ili barem pokušavaju.Ako ničim, a ono pogledom.
Ja sam sluga jednog samoizabranog moćnika, koji upravlja delom mraka u kome ja sedim.Sve bolje to osećam.Pa nekako pomiren s’time, dižem se i na svirep način, golim rukama, ubijam čoveka sa kojim se on do malopre prepirao.Okrećem se ka’ njemu, a on onako zadrigao u sebe, smeška se tiho i spušta mi u ruku nešto metalnog novca., pri tom me tapše po desnom ramenu., toplo me gleda., osećam tu toplinu., i verujte nije ničemu nalik.
Sedim u ćošku, a u krvavoj, lepljivoj ruci, škripe metalne pare.
Nema tog besa.
Čovek sa ključevima stoji u ne-dogledanom suprotnom ćošku one beskrajne dvorane i doziva me pogledom.Njegov deo je prepun svetla koje se ne-dovršeno prelama po ljudima, koji zgrčene kože oko očiju, trguju već prodanim knjigama i nastavlja da se prelama.Samo tim zracima možeš izmeriti dvoranu.Samo ti oni mogu reći kolika je i šta je u njoj.
Skorila se krv na mojoj ruci.Jenjavaju krici preklanih zveri.Ovde se sudi.
Idem ka’njemu.I tek tada vidim-bela mi koža.
Možda je to moj greh.Pruža mi ruku, a ja mu dajem krvave pare.
-Stranac-pita a zna.
-Stranac-odgovaram ja.
Sada već sedim u mome mračnom ćošku, a knjiga predamnom blista.Šta će, nije odavde.Usudio sam se i počeo da okrećem strane.Pored pisanih slova, knjiga beše ilustrovana slikama iz piščevog života.Neka žena stajaše pred mostom., sva u crnini.Zatim deca, zanesena naj luđom igrom., znojava i vedra.Potom more,naj plavlje more koje sam ikada video.
Ali negde na pola knjige pronađoh tabak slika i prepoznah sebe u naj raniojoj mladosti.Vidim kako ja i neka deca trčimo ka’ kameri.Sećam se i gde stoji čovek što slika.
Dvorana bledi.I slike u mojim rukama blede.Ja se trzam.,okrećem se.,tražim ga pogledom.,stežem ih da vidim.I odjednom vidim samo njega.,stoji u onom drugom delu dvorane.,kao da je učinio da sve nestane.Stoji mirno, i verujte,božanski se smeje.
























-BASNA-

MRAV I KRAVA






Vraćajući se kući, sa još jednog iscrpljujuće napornog dana, mrav ugazi u izmet neke krave.I mogu ti reći ne bi mu pravo.Posle je do kasno u noć pokraj trotoara tražio kakve čiste trave.,Ne bi li se očistio.No Nje ne bi.Zatim se mrav pognute glave vratio do onoga mesta gde je krava izručila izmet.A potom, onom već ukaljanom, prednjom levom nogom, premaza celo telo.

Ovo mi je ispročala jedna veverica koju sam pustio-pričaše punog kljuna soko vrapcu, dok mu je polako kidao ono malo mesa na njemu.I još mi je rekla-nastavi soko proždrljivo-da su ga posle toga svi zaobilazili.Zamisli.,Čak i onoj kravi čijim je izmetom premazao svoje telo beše ogavan.

U tom trenutku vrabac izdahnu, a pošto nemade kome da nastavi priču soko halapljivo zaćuta.
























A ONDA




Kako je Aleksandro Bariko postepeno nazirao gde je granica između obale i Velike Vode, kako su sa ove strane ljudi duhovno ravnali jedni druge.,sa druge strane,ove odavno zaplivale lopte,nikoga ne bi briga.

ZAMISLI,
da ne brineš,
da si zaboravio kada si se mamuran probudio,
da ne osetiš ništa do pogleda sirotinje,
a hodaš dalje,
i pogled se muti,
kada ne bi smeo.,
Dali si tako hteo?
A onda zamisli, izlaziš iz aviona, u ruci ti stjuardesa visi ti o vratu, drži ti oči, ljubi te i puca.!
Pa ruke nemaš da joj kažeš.
A očima si zaboravio da vidiš.
ODAKLE JE ONA?





Na otpalom krilu aviona piše, tuđim pismom, te sričeš u bunilu tebi poznata slova, koja sve više liče na glasove onih prosjaka, što ti čupaše sitniš iz rukava, dok si se ti lomio i besneo, jer tako valja, i mora biti, bio si u pravu.

Pa ako je ostalo imalo srca, imalo duše, probaj, oseti,
bole ruke kojih nema,
i njen poljubac,
još tu
na usnama.
Naviru slike,
vatra u pogledima.
STIHIJA.
Pustoš
Još čuješ tišinu,
posle bure,
stradanja.
U treptaju oka vidiš ljude širokih zenica,
Zadrhtalih vilica,
Što tupih pokreta razvlače parčad tvoga tela, koje polako tone u onaj poslednji, svima zagarantovani, san.
Nisi ni slutio.
Ali eto.,
ako ti nešto znači.,
možda si i bio u pravu.



















NEPOZNATA








Do-duše.E, da je do nje.Do koje.Dokle?Domisli., ako misliti znaš.Šapni i meni.

Ako je iks tri zarez dva I da ne gledaš jedan je jedan koma osam., A shodno tome dvojka ne postoji kao mogući ishod.

U ovome trenu.
U ovome haotično tihom poretku.
Zbog ovakve cene vode i nafte.
Zbog gasova i nakaradnih sveštenika.?
Radi volje naroda.
Zbog lenjosti tvoje.
Ti si moja nepoznata.

Jeer, tužno je kako si se pomirila.Zar je dovoljno tri zarez dva.Nisi ih nekada tako gledala.A, daleko, da si ka’ tome težila.

U ovome trenutku.U ovome tihom bunilu ljutske rase.Negde se puši vreo asvalt.Saberi se!Zarad Tare., jer Drine već odavno nema.Zarad kamena na njenim obalama.Zarad prokletstva našeg detinjstva.

Danaaas., Puca beton u glavama prokletnika.Paničara.Izjelica.Svi će oni dobiti po jedan koma osam promila prokletstva od mene.Gladne im oči vazda bile.!

Sabran od ljubavi tvoje., uplašene, s’ razlogom smerne.I prokletstva njihovog., svima, i na sve četiri strane istog.Zinuo sam kao kakav peš, ali vidi čuda, ni muva da uđe.













NEIZOSTAVNOST topline dodira.U bilo kom obliku.
U duši mladog., u ovom svetu ostvarenog., Raskoljnikova.




Neko pisaše o nestanku jedne misli, koja još kidaše ostatke duševne snage, što se gasiše poput ugarka, tu, pred njenim očima.

A tu pred njima,
Na krst sveti skovanima,
Gadljive tronule oči.,
Od svega matore babe.,
Zadrhtali,
Vlažno prljavi pločnici.,
Prokleto novog sveta.,
Gospoda,
Čijih dama?,
Pijani prosjaci,
Sluge sluga.,sluge tama.
Zatim bunilo.,
U očima goli, tihi koraci, Sonje u krpama.
Drhtavica pomešana sa nesvešću
i vazduh što beži iz rupe.,
a, napolju samo, smoždena svest, usnulog naroda,
grca,
grca li grca.
Sija krv u očima., Ko’ vetar pod kapom, koje nema.Ko’ patnja za ljubavi odanima.Što lažu od istine.Što nemaju da nedaju.
I ponos u blatu za kapu bratu?
Trzaji., Zbog bliske mu ljubavi, u devojci, u krpama, u nekom drugom životu.
Te,
„Naviru načini.
Pospani lutaju.
Nitkovi biraju.
Kurve se gledaju“.
A, ruke su slobodne, zakoni svačiji!

I zamisli,neko se usudi, pa pisaše o nastanku jedne nove misli, što tek za koji vek, pržiće pločnicima ovog usnulog sveta.





„SRICANJE“




i sve ono
što niko nikada
zabeležiti neće

u onoj praznini
između dva pokreta
i jednog udarca
ni treptaj oka

u silini topline
nečijeg dodira
bure – nadanja
ni treptaj oka

u čijim očima
ničija opaska
muva na vratima
ni treptaj oka

u glasu panika
od sabranih knjiga
čijih pogleda
kakvih mostova
ni treptaj oka


a već smo na ulici
čijeg imena
kakvog jezika
u prostoti izraza
čijih brojeva
ni treptaj oka

bežeć od imena
videćeš sebe
u njenim očima
međ’ vama stajaće
ogledalo dodira

satkana istina
za malo predaha

kao sve ono
što niko nikada
zabeležiti neće

dal’ što je ničije
il’ što je svačije

tek tu je
i
tako je
kako je




















U SOFIJE







Iznad krova.
Grmi nebo.
Kako milo.,
Pada kiša?

Smehu našem,
Zbunjenome.,
Nikad kraja
biti neće.

U Sofije oblak beli

Smeh i suza
jednog oka.
Poput mora
plavo tinja.

U zelenom
boju gubi.
Kako milo
pada kiša.

U Sofije svemir zri

Ničeg više
Sada nema
Što ne znamo
Da nam kaže
Ne vidimo
Da nam slaže
Pospani smo
Rano je












JA





Ja nemam ništa
Što ne znam da imam
Pa pijano gađam
Prohujale dane
Al’ kad se osvrenem
Ka onom što nemam
Ništa do tebe
Mi nema...












TOLIKO








Zatrla se jedna pravda.,
Poput slike.
budna sna.

Pa se trude.,
Usne glođuć.
Pitajuć se
za čim žude.?
Zašto sad
baš njega kude.?

Zatrla se
jedna snaga.,
Što buđaše
usred zore.,
Oči spore i opore.

Zatrla se
slatka mana.,
Što je znala
usred žara.,
Plitkog sunca
krasti trag.

Zatrlo se
moja draga.,
Što nemade
kome ići.,
Što nemade
koga zvat.

Zatrla se
jedna pravda.,
Poput traga
onog mrava.,
Po kom gazi,
krupan skot.






U SLAVU „PESNIKU“




Mnogi su pali zbog Nade.
I više no’ što su smeli.
I dublje no’ što su se nadali.

Pa, bi i onih,
što se brže bilje ispraviše.
Te, kad viđeše za čime su padali.,
Viđeše na kratko i koliki su.

Za njih se vjeruje
i vjera traje u stadu.

A ovima što se ne digoše.,
Kad-kad se kroz maglu pijane mrežnjače,
vrate one Nadine bistre oči.
I da vidiš kako progledaju.
Ali ti ne vidiš.
Reko’ bi, povratiše se.
Ali onda naiđeš ti.,
Što ne vidiš.
Te sve živo zamre.,
Baš kao onaj Nadin pogled,
kojeg više nema.
























NADMENOST






Tvoje impresije
I moja ranija saznanja

Tvoja magla.
Moje podne.
Tvije sve.
Moje ništa.
Tvoje ima.
Moje nema.

Možda., žedni trud nečijeg svega.

Možda nešto.
Možda ništa.



Nek’ bude tvoje.,
Što nije moje.
Nek’ sazda nešto.
Nek’ bude moje.
Neka, i tvoje.

Ostaće boje, što ih se boje.
Recimo.
Možda.,
I žedni trud., nečijeg svega.


















OKOLO





Oko mene vazduh kradu.,
Rojevi bezbrižnih neznalica.

U ruke mi metlu meću.,
Oni kojima ovi prvi služe.

I tako prašina ovoga mesta.,
Postaje moj.,
naj čistiji.,
Vazduh.










IZ TESTAMENTA JEDNE GOSPOĐE



-citiram:



......................................................
...“Gospodarila sam prijateljima.
I sabranim delima
Jednog starog? Ruskog pisca.

Imenima kojih se ne sećam.
Osmesima kojim naređujem.
Pa samim tim
I svojom lenjošću...

.........................................................
.........................................................
.........................................................
.........................................................

...Ponekad bi sanjala da nemam.,
Sve one sitnice.,
Koje mišljah da imam....

..........................................................
..........................................................
...........................................................
...........................................................

...Nisam priznavala nepoznate izraze.
Niti sam ih kad – kad opet koristila.
Jer, zašto bih ikada, ikome, išta priznala.

....................................................
..............................................................
........................................
...............................................................

.............................................
.....................................................
.............................................................

.................................................................
......................................................
................................................................
.......................................................

..............................................
......................................................
..............................................................“

























EVO




Počeo bih.,
Ali ne znam odakle.
Pričao bih ti.,
E, da znam šta ne znaš.
Ti si sve već video.
Svaki te je vetar.,
odavno šibao.
Danas.
Vidiom.
Elektronski mediji javljaju.
Kažu.
U grobu si se skrasio.
Pa tek sad vidim.,
Koliko si im smetao.
U kakve si pore života dirao.
Koliko si im pravdu svevišnjega remetijo.
A na Njega ih potsećao.

Danas te svi oni javno žale.
Žale?
Žale za tvojom teškom mladošću.
Žale za tvojim bušnim đonovima.
Za tvojim pod nebesima oborenim pogledima.
Žale i što moraju da žale.
Vidi im se to u očima.

A bili bi presrećni.,
Da samo znaju.
Koliko se gadiš na to
Što iko oseća potrebu
Da te žali.

Eh, da znaju.
Žalili bi i tvoje crne nokte.
I masne vlasi kose.
I celu tvoju dalju familiju.
Redom bi žalili.

Ali ne znaju.
Kao što nikada neće znati.
Kakav si čovek bio.
Te, koliki si im posao završio.





UČITELJU





Zbir svih slučajnosti.
I svih pocepanih dana.
I ljudi, što gore,
dok se zdrave.
Jednak je razlici.
Svih.
Na oko poštenih.
Možda.
Ne i slučajno.
Nečim zanesenih.
Širinom opčinjenih.

A da bi razlika i učitelju postala jasna.
Podigni glavu.
Dok on veruje da veruje.,
o poštenju nekoga junaka.,
o nekim davnim vremenima.
U kojima ga, kako on zbori.,
nije bilo ni za nota.
Podigni glavu.
Pa kada gudalo kaže može.,
Ti mu guslo reci:



Zbir svih slučajnosti.
I svih pocepanih dana.
I ljudi, što gore,
dok se zdrave.
Jednak je razlici.
Svih.
Na oko poštenih.
Možda.
Ne i slučajno.
Nečim zanesenih.
Za sva vremena širinom opčinjenih.










I KOCKA






I budala svira bluz.
I šta si ti.
Nego trenutak rizična uloga.,
Kocke.


Kako vidim.,
I jevrej je Čo’ek!
I kap je kiša!
I šta si ti.
Nego ništa u svemu.


A pazi se ozbiljnih.
Njima je lako.,
Naslikat’ sliku
Od sličnih slika
Jer, šta si ti.,
Naspram, goleme trpeze njihovih briga.




I sunce u zimu.
Ko’ najveći ulog.
Ko’ ničiji san.


I šta si ti.
No’ razum,
tebi,
svih nerazumnih.


I budala svira bluz.
I jevrej je Čo’ek.
I sunce u zimu.
I šta si ti.
Sem nekom.,
Baš ništa.





...POSTOJI...







Postoje trenutci.,
Jasniji od vremena,
kojenas prožima.


Istinitiji.,
od svih razlika,
u posmatranju nečije sreće.


A tragovi.,
Što odaje ih vetar.
Slika su Marijine misli.


Poruke.,
Rastrzane smećem,
naših života.


Nečitljive.
Valjda zbog kiše što pada.
Blago.
Na dnu vira života.


No’ ipak.,
Dovoljno jake,
Dovoljno blage.
Da se oprosti.
Da se živi.,
Ili te,
Da se zaboravi.












///////////..........///////////////







NAJEDNOM NEDELJA POSTANE DAN
TAČKA DALEKA
OPASNO BLIZU
I ŽIVOT OVAJ
KO’ TREN
KO’ SAN
SAŽME SIROTU
DALEKU NAM SLIKU










////////////////////...................////////////////////







Požar na krovu.,
Zgrade preko puta.,
Sanjivost meseca.,
U oku tuđem.



Paučina nekih mrtvijeh grana.,
Il’ zbir svih puteva koji nas brode.



Rasute misli.,
Pijane nade.,
Ostaju dodiri.,
Koji te rade.,


Ponekad podmuklo.,
Noć mi ukrade.,
Rojeve zvezda.,
Vedrinu smrade.,


Požar na krovu.,
Sve same zgrade.















///////////////////..................../////////////////////






Tiho.,
Tiše.
Evo,
i prašnjavi put
detinjstva.


U trenu.,
Dok prolaziš nemo.
Zanižu slike.,
Ko’ trice.
Te’ mrak, težak
izjedu.


A, put.,
Ko sve ulice.,
Kojim si ikada iš’o
i koje misliš da slede






Tiho.
Tiše.
Dok nikog ne bude više.,
Kroz mozak promiču.,
Viče.
Da.,
Prosjak svih ulica,
diše.

Plaakaće za nama
kiše.









////////////////////.....................////////////////////////







... Tišina jesenjeg dana slikana očima bilo kog člana ovoga stada dobija oblik srkanja vrele supe uz razgovor o tome koliko je i dali je uopšte ukusan pohovani mozak kakve živuljke ...


















ONI








Podlo te čekaju.,
Na prvom koraku.
Ili barem prvom sledećem.



Na onoj.,
Na izgled prvoj.,
Nesvaćenoj misli.



Na pakost da te nasade!
Pa da ostaneš vazda prljav.,
Što si i probao.,
Da im se nasmeješ.



Podlo čekaju.,
Na prvoj krivini.,
Za njih nikada prohodnoj ulici.



Blažen im dan.,
Kad ti se nasmeju.
Kad te u prevaru
Upljuju!






Ti si im život.
Ili barem smisao njegov.
Iz tebe ga izvode.



Prema tebi i aršine postave.
I to im je za – na – vek.,
I hleb, i so.



I trbuh im pun.,
Kad te se najedu.
Obrazi teški.,
Od krvi pucaju.
Kičme im prave.
Oči im sijaju!





Već teško dišu.
Vazduh hvataju.
A pluća,
sve do pod – bradu
nadimaju.



Podlo te čekaju.
Na prvom koraku.,
Na prvoj krivini.,
Na pakost da te nasade.
Pa da ostaneš
vazda prljav.,
I pred Bogom.,
I pred još po – ne – kim.
Što znade.
Da se nasmeje.,
A da ne odobri.,
Te, da ih ostavi.,
Da se onako zbunjeni,
I zbog samih sebe
Izgubljeni.,
Što gušće u redove zbijaju.
Sve do trena
Kada
Postanu jedno
Jedno stado
Na ovoliku pustaru
Bez pastira
I bez vuka.










OVAKO





Nema olovke!
Ni dovoljno duge cigare!
Ni sveće da dogori!
Ni mrvice na stolu!
Ni traga od imena!
Nema potrebe.
Nema načina.
Nema istine.



Nema više ni prikaza.
Ni mraka nema onakvog.
A nema ni beline.
Nemaš šta da obojiš.
Niti u šta da se pretvoriš.



Nema bistre vode.
Bar je ovde nema.
Nema sreće.
Nema tuge.
Neko se utopio u ničta.,
A neko u sve.
Pa, nemaš koga ni da dozoveš.



Staro postaje novo.
I niko ideje nema.
Ništa je ničije.
I sve je svačije.
Jer reda odavno nema.



Nema šta da iznenadi.
Jer sve je već bilo.
A ako i izgleda da nije.
Onda samo izgleda tako.



Ni sat nisam navio?
Nisam se probudio?
Nešto sam zaboravio?
Dal’ sat nisam navio?























HVALA






Stvaraš peskovite veze.
Dok grcaš, u vrtlogu,
peščanog sata.
A znaš li da.,
Nikog se ne boje.



Slikao sam onu noć.
Iz više uglova.,
Uglaste čaše.



Nećeš,
a ličiš,
na ove,
na one.






Slikao sam onu noć.,
Iz više čaša.,
Oblika mnogih.,


Za zdravlje tvoje.,



Al’ noć na kraju.,
Crne je boje.











IRONIJA TUĐEG MONOLOGA





Juče sam opet video prosjaka.
Brojao je unatraške.
Ljudi su se izmicali njegovu pogledu.
Jer, kako voleti.,
Dopustiti.
Učiniti jasnim.
Lagati.



Lako se pliva.,
Ako si riba.
Ili pokraden.,
Grešan je svet.



Ironija tuđeg monologa.
Između ovoga.,
I onoga.
Ostaje.
Vidi.
Nečiji ti.



Danas sam opet video prosjaka.
Leđa mu zgurena.
Brada prevagnula.
Na licu težina.,
Krala od vremena.



Brojao je u sebi.



Ironija tuđeg monologa.
Između ovoga i onoga.



Što jasno ti beše.
Nejasno posta.
I tebe radi.
Nečiji ti.

























OSTA





Osta.,
Tiho.,
Da još tinja.
Prazna flaša.
Dobra vina.



Izmeđ’ mene...
Izmeđ’ tebe...



Osta sila.,
Neizmerna.



Da nas seća.
Kruga verna.





Osta, žudnja.
Ne i htenje.



Od tišine.,
Oči žene.



A, besane,
Noći,snene.,
Ostadoše,
Tu, kraj mene.



Pokraj sveće.,
Istopljene.
Prazne čaše.,
Polomljene.
Neke knjige.,
Nagrižene.
Kraj kutije.,
Ispražnjene.
Pepeljare.,
Napunjene.





Tu, kraj mene.



Osta tiho.,
Da još tinja.,
Prazna flaša.,
Dobra vina.







LEPOTA





Probudila se na plaži
Gola i slomljena
Gledala je u svemir
Širokih crnih zenica
Zgrčenih vilica
Raspetih udova
Ruke je na ledene grudi,
poput u vodu uronulih vesala,
sklopila.,
Sunce je prvo tabane grejalo
Očvrsli tabani
Bosa je hodala
S’ noći se činilo pijanim ribarima
„sunce je toga jutra brže okretalo zemlju
zbog njenih kolena
smrznutih grudi
zgrčenih usana“
Takva lepota sa ovoga sveta
Pre mnogo vekova
Beše prognana
Zamrla istina lomljenih kolena





Jer nije lepo da sveštenik ne zna
A da kurva zna
Čija je onda ova zemaljska božija katedra
Za koga gore lomače
Ko je kopao jame
A ko temelje



Reći će
Ona je iskušenje
U ovoj noći
I kao takva je morala tako proći
A ako iko sluša
Ja ću reći
Ona je istina u ovoj noći



Ništa svetlije nije sijalo
Ništa više od boga bilo
Ovaj naš bog
Ima svo strpljenje
Sveg vremena
I razume sve porive





Svih zverstava
Mi smo kažu deca njegova
Njegovom rukom vajana
Beskrajna igra vetra i pepela



Tu na plaži je i izdahnula
Nemala vremena
Nikome data
A svima potrebna



Dugo je trebalo da ubice pronađu njeno telo
Toliko je olujna noć bila
Toliko straha u ljudima bunila

























NJIHOVIM OČIMA





Naivna je tvoja reč
Sa njihovih usana



A ipak trese gore
Napukle prozore.,
I zore.,
Te krute zore
Ničim izazvane dane
Mrakom šarane
Moćnim perima
Od cveta bagrema
Do divlje trešnje
Ničijeg proplanka
Međ’ stadima
I vučijim gozbama
Ona je gorela
S’ tvojih usana
Njihovim očima

























JEZIK





Jedan je jezik.,
Životinje moć.
Vrhovi brda.,
U poznu noć.



Kao neravne bordure.,
Opaljene zorom.
Slikaju jasno.,
Nejasne stvari.



Jeza je teška.,
U krvi čoveka.
I navika je slobodnome da vidi.,
Ono što ne zna da razluči.





Jedan je jezik.,
A svaka bol.



U njedrima tuđim.,
Tuđin se kolje.
I vuk je svaki.,
Lisici rod.















KADA




Na ostrvu pustom, opuste misli.
Pred istinom, tužnom, ponižen stojiš.
Stvarnosti mnogih, snovi su tvoji.
Života tuđih, koda ih broji.



Sumnja u sreću, naiđe nemo.
Raščepi žile, užegle krvi.
Bujice jasne, put mozga krenu.
I na tren vidiš, straha se boje.



Istina., Nije., da bi se dala.
Ona tu stoji, da bi se krala.
Od vetra – sumnje, i svoje i tuđe.
Od kiše krotke, goleme oluje.
Od snega bela, da bi ga smela.
Od sunca jarka, jer nije takva.






Kao što jedro, naiđe nemo.
Te razlije život, na sve četiri strane.
Baš tako tiho, sve živo zamre.
A ostaješ sama, da brojiš dane.
















PUŠENJE





Navika kalja tišinu.



Čije su reči.,
Obmrle kišom.,
Zastale, tu na uglu.,
Videle.,
Kurvu, prosjaka i pandura.,
A potom zanemele.



Od čijeg oka su se odbile?
Čije misli nisu izdržale?



Kao da je vek protutnjao pokraj njih.






Čije su reči.,
Obmrle kišom.,
Zastale.,
Tu u grlu.,
I gutale jedna drugu.,
Dok ne ostade ni jednog jedinog glasa.,
iza njih.
















PAS MAČKI





Kao pas mački.
Hteo ne hteo.
Biti.
Kakav jesi.
Te usniti.,
Jedne noći.
Nekuda morati poći.
I snage smoći.
Zapaliti.
Te izgoreti.
Ćutati.
Moći ćutati.
Ćutati moći.



U sumrak se pojavi.,
Kao što umeš doći.
Zablistaj u tišini.
Staklene tvoje oči.





Kao pas mački.
Tebi sam hteo poći.
Ćutati.
Moći ćutati.
Ćutati moći.















SATI





NISAM JA VAMA, SLIKAO DANE
VI STE SE MOJIM, DANIMA IGRALI



SETI SE MUZIKE
KAD KIŠA STANE
KAD KIŠA STANE
SLUGAMA POKORNIM



UDROBI DOBRO, SVU SREĆU MOJU
AKO JE IMA, TEBI JE OSTALA



PA SETI SE JEDNOM
KAD VODA STANE
JER, KADA STANE
SVE SE ZABORAVLJA

























ODNOSI





I DOK KRV BOJI
PREDMETE
U TRENUTCIMA
ISTINE
ŠTO NEČUJNO
BRZO PROLAZE
ŠTO BOJE
OBRAZE
ZARAD,
AKO NE ISTINE



PATNJE,
TAKVA KAKVA JE.,
OČI GASE SE.,
U BLISTAVE ODRAZE,
U NEČIJE.,
ISTINE VREDNE PORAZE.






RECI BRATE
KAKVA JE.,



A, AKO BAŠ TAKVA JE.,
DOBRO BIĆE
EVO,
ISTINA SVIĆE !












U SLAMI





Ne, nismo sami.
U ovako lepo oslikanoj tami.,
Ljudi ne mogu biti sami.



A nije ni lutkar, u pitanju bio.
Neko je smislio.
Neko je stio’.,
Podvaliti svetu.
I za kometu.
I za rupu, onu, crnu, prokletu.



Ne, nismo sami.
U ovako lepo potpaljenoj slami.
Ljudi ne mogu biti sami.







A nije ni seljak u pitanju bio.
Jer, da je stio’.
To bi i bio.



Neko je smislio.
Podvaliti svetu.
Pogan neka.,
Te, znade za osvetu.
Nemade kamo.?
Te podvali svetu.









///////////.............///////////





KAO SITNE BOŽIJE GREŠKE.,
NA ŽENSKOME TELU I LICU.,
NIKADA SHVAĆENE ČEŽNJE.,
PRED OGLEDALOM DUHOM OTEKLE.,
PUT PREDUGE REKE.,



LENJOŠĆU MOJOM.,
SPRETNOŠĆU TVOJOM.,
NIČEG SE NE SETI GRUBO.








GALEBOVI




U tišini.,
I galebovi su navika.
U tišini.,
Pustih zidova.
Dok izdiše.,
Tvoja molitva.



Bolno sporo.,
Kroz gustinu vazduha.
Preko vlažnih krovova.



Tamo.
Kamo.,
U tišini svestan si.,
Tvoj pogled nikada dopreti neće.







I sada se čuje.,
Nema beseda.
Dalekih očiju.,
Suvih usana.



Nemarno lebdi.,
Ta tiha istina.
Kako su krvava.,
Pera u labuda.
U tišini bela.,
A u belom
































Atomski mrav Atomski mrav 14:08 12.11.2007

Re: evo objavljujem kod tebe

A da si postavio/la neki link umesto kilometarskog komentara? :)
Rabadabdab Rabadabdab 13:01 13.11.2007

Zasto preporucim ovu knjigu

Ja preporucim knjigu svima u Nemackoj koji imaju interes da upoznaju suvremenu literaturu Balkana:

- veliki broj autora, poznatih i novih
- price, u kojima autor cesto pise i o sebi i o svojoj poridici, tako da citalac ima sansu da ga i licno upozna
- dobar kvalitet teksta

nikola svilar nikola svilar 14:35 28.11.2007

dunjice hvala

odlican, informativan tekst!
dunjica dunjica 22:15 28.11.2007

Re: dunjice hvala

Nikola, zadovoljstvo mi je ako mogu ljude uputiti na nešto što im se dopada ili smatraju korisnim. Hvala na druženju!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana