1997. ( u kancelariji Doma omladine)
- Dobar dan, direktore, imam jedan dogovor sa seficom, pa sam dosao da se oko toga dogovorimo…
- Dogovor... ? Sa seficom... ?
- Pa da, radi se o prostoru Densing sale. Dogovorili smo se da ja to preuzmem i napravim jedan fin disko klub... Eto, dosao sam da napravimo ugovor o zakupu na nekoliko godina, znate vec kako to ide. Meni da bide mali zakup, Vama isplatim fin honorarcic, a stranci sam vec platio sta treba... Razumete ?
- Ne.
- Pa, nema veze, objasnice Vam oni. Ok, onda, vazi ? Pravicu samo lepe zabave, moderna muzika, ima da bide super disko...
- Zao mi je, taj ce prostor da se koristi u neke druge svrhe.
- Cekaj bre, nemoj sad ti tu da se mangupiras... Inace, moze i ovo da radi (vadi pistolj iz torbice).
- Znate sta, ako vidite da je neko drugi usao u taj prostor i da se tamo pravi disko klub, iskoristite to. Vazi ?
- Vazi, a budale kao ti imace vec ko da sredi. Cekaj samo kad ispricam sefici koji kreten je direktor Doma omladine...
1998. (u poseti rodjaku)
- Burazeru, da se ti lepo uclanis u Demokratsku stranku, pa da vidis kako ce dobro da ti bude. Pusti sve te seljake i moroncine da kukaju o tome kako im je frka na Kosovu. Ko im je kriv sto se nisu sklonili odande. Koga uostalom, uopste vise briga za ta sranja tamo... ?!
- Znas, Nebojsa, izgleda mi kao da ti postajes sve veca moroncina...
- O cemu ti to ?
- Pa, kada ste pre par godina Srdjan i ti radili kampanju za Slobodana Milosevica i njegovu policiju rekao si mi da je to zbog kinte koja ti je trebala da kupis mauntin bajk. Sada propagiras DS. Jel’ ti sada treba auto, kuca, sta... ?
- Eeee, budalo, neces se ti najesti hleba ovde u Srbiji, kazem ti ja...
1999. (telefonski razgovor)
- Halo, jel’ to direktor Doma omladine ?
- Da, a Vi ste ?
- Nema veze ko sam ja. Sutra postavljamo antenu na vrhu Vase zgrade.
- Moje zgrade ?
- Da, zgrade Doma omladine.
- Sta ce nama antena ? Mi nemamo televiziju.
- Sta je tebi covece ?! Vanredno je stanje. Bombarduju nas, a ti se pravis pametan. Uostalom, to je naredjenje, direktore. Razumes li to ?
- Ne razumem Vas nista. Znate sta, ja cu da zamolim zaposlene da do daljnjeg ne dolaze na posao i zatvoricu zgradu, a Vi onda razbijajte vrata i radite sta hocete.
- Budalo jedna...
2000. (u kaficu Doma omladine)
- Znas, hvala ti na svemu, zaista... Jeste, u Domu omladine smo osnovali Narodni pokret Otpor, bila je teska frka ovih par godina i pomagao si nam, ali, brate mnogo si nefleksibilan. Svi u gradskoj vlasti smatraju da si budala... Ima samo jedna sansa za tebe. Uclani se u DS i moci cemo da te guramo.
- Dejane, a da nisi ti sada ustondiran, brate ?
2001. (u kancelariji u Skupstini grada)
- Izbaci te kompjutere iz Doma, potpisi ugovor sa Veranom i ostajes tu gde jesi. Ok ? Pusti ljude da tu naprave moderan televizijski studio i da rade svoj posao. Uostalom, sta ce Domu omladine ta Densing sala koju ste krstili "Pogon" i svi ti prostori tamo ?
- Vauuu, Gorice, niti manje zene od tebe niti veceg potencijala za socijalisticko-demokratsku dobermanku ?!
- Oooo, kakva si ti budalcina od coveka... Ajde, mars napolje !
2002. (u kancelariji u zgradi Vlade Srbije)
- Znate, uopste ne razumem sta Vi tamo snimate po Kosovu ! U svemu tome sto Vi tamo kao belezite kamerom nigde se ne vidi ni drzava Srbija, a ni nasi napori da odbranimo Kosovo.
- Pa, ja zaista nigde na Kosovu nisam naisao na drzavu Srbiju. Samo sam sretao ljude koji se zlopate i koji se osecaju napusteni od drzave Srbije.
- Eto, vidite kakve Vi budalastine pricate. Nego, hajte Vi sa mnom dole. Imamo mi para da Vas za to platimo. Pa, snimajte sa kakvim se sve mukama ja suocavam kada po Kosovu putujem.
- Hvala gospodine Covicu, ali ja nisam profesionalni novinar. Angazujte Vi nekog sposobnog novinara da snima to sto Vi zelite i da izvestava o Vasim mukama na Kosovu, Ja bih, znate, radije da i dalje ovako amaterski snimam i putujem po Kosovu tamo gde profesionalni novinari ne idu.
- Dobro, ali, jedno cu Vam ipak reci – nece Vas taj Vas entuzujazam daleko odvesti. Narocito ne ovde u Srbiji.
2003 (emisija na TV B92)
- To sto Vi pricate o bezbednosnoj situaciji na terenu, ja nikada nisam dozivela, a putujem cesto po Kosovu i bez straha pricam na srpskom usred Pristine ili bilo gde drugde gde tamo odlazim i imam mnogo prijatelja Albanaca koji vole da im dodjem u posetu i nemaju ama bas nista protiv Srba. A, posebna je budalastina tvrditi da se tamo sprema neko masovno nasilje protiv Srba koji zive u enklavama. To su jednostavno manipulacije zlonamernih ljudi koji zlo prizeljkuju iz nekih svojih privatnih ili “profesionalnih” razloga.
- Pa, zasto gospodjo Kandic onda niste doneli neke dokumentarne snimke o svemu tome i da nam tako svima javno posvedocite kako je bezbedno po Kosovu putovati ili govoriti srpski ? Ili da makar tako pokazete da je opasnost od masovnog nasilja na Kosovu jednostavno izmisljotina zlonamernih ?
- Zato, jer nemam kameru. Nisam ja bogata kao Vi.
2004. (telefonski razgovor)
- Alo, gde si ? Imamo vanrednu sednicu Vlade zbog ovog sranja koje je pocelo dole. Je li, gde su oni diskovi sa tvojim filmovima o Kosovu ? Trebalo bi nam to sada hitno. Hocemo da diskove posaljemo svim ambasadama i medijima u svetu. Da vidi svet kako ljudi stradaju na Kosovu.
- Pa, ne znam Kojadine. Valjda su jos u podrumu Doma omladine. Tamo sam ih ostavio. Ali, sta ce Vam sada ti filmovi ? Valjda je bolje da neko odmah ode i snima ono sta se sada tamo desava ? Daj, bre, nadjite mi neki auto, isao bih dole veceras.
- Jebote, kakva si ti budala... ! S tobom stalno neki problemi ! Pitam te jedno, ti odmah trazis nesto drugo...
2005. (u kaficu Demode)
- Predsednice, molim Vas da pomognete da prevedem i titlujem na engleski jezik video materijal koji sam nedavno snimao na Kosovu. Znate, pozvala me je jedna grcko-americka organizacija da prikazem to u “National Press Centru” u Vasingtonu, a nemam novca da sam finansiram titlovanje i stampu diskova u manjem tirazu. Glupo mi je da molim Grke da oni to plate.
- Ne znam nista, talk to your brother…
- Onda nista, bolje da zamolim Grke da, ipak, oni to plate.
2006. (sednica Saveta za Kosovo u zgradi Vlade Srbije)
- Ne razumem, zasto Vi nas ovde stalno gnjavite sa tim Vasim filmcicima o Kosovu. Evo, i ja sam napisao knjigu o Kosovu, pa ne ocekujem da je drzava Srbija prevodi na sve svetske jezike ili da je stampa u million primeraka. Uostalom, drago mi da mogu da obavestim sve clanove Saveta za Kosovo da je Papu strasno potreslo stradanje naseg naroda i rusenje pravoslavnih svetinja na Kosovu. Nedavno sam mu, u Rimu, poklonio knjigu “Raspeto Kosovo” i Papa je bio zgranut koliko je nasih crkava i manastira osteceno tokom martovskog Pogroma.
- Gospodine Draskovicu, ali ta knjiga je stampana par godina pre martovskog Pogroma ?
- Eto, to su te Vase budalastine po kojima Vas svi ovde vec odlicno poznajemo. Dobro, neka, osim te knjige, dali smo mu i jedan dvd. Eto... Ali, ciji su, molim Vas, to snimci ?! Da nisu mozda Vasi ?
- Pa, jesu, gospodine ministre, moji su.
2007. (u kuhinji)
- Sine, sramota me, bre, sta sve moram da slusam o tebi od ovih mojih iz LDP-a. Pricaju da si se obogatio praveci te filmove o Kosovu, da koristis tudju muku da bi sebe promovisao, da samo gledas kako da na tom nekom blogu B92 uvredis ove divne, mlade ljude. Stvarno me je, bre, stid, jer znaju da sam ti otac. Lepo sam ti rekao da se manes tih gluposti. Kosovo je, bre, zavrsena stvar. Tamo su Amerikanci na vlasti, a nas ovde u Srbiji za Kosovo boli ona stvar, a ti se jos kao nesto kurcis. Evo, Vlada Srbije se tek sada setila da stampa to izdanje tvojih filmova i to samo zato da bi se dodvorila Rusima sto su te stavili u onaj njhov film, a, tebe i dalje nema, bre, kuce zasta da ugrize ! S druge strane, vidis kako Ceda lepo i pametno govori o Kosovu. Eto, i on o ljudima govori, covece ! Sto, bre, ne dodjes u nasu mesnu zajednicu i uclanis se sada u LDP ?! Bilo bi ti hiljadu puta lakse da isteras sve to sto hoces.
- Cale, a jel' Ceda uopste pominjao te ljude na Kosovu kad je bio potpredsednik Vlade Srbije ? Znas, i tada su ljudi tamo stradali. Nego, jel’ i ti isto mislis da sam se ja obogatio praveci te moje
filmcice ? Ili da sam se time ispromovisao u Srbiji ?
- Ma, kakve veze ima sta ja mislim ili sta ja znam ! Vazno je, bre, budalo jedna, sta drugi ljudi pricaju i misle o tebi. Uostalom, videces, nece uskoro tebi ovde biti zivota. Ne umes ti ni sa ljudima, ali ni sa samim sobom.
2008. ( u kancelariji ministra za KiM)
- Ozbiljno ti kazem, bas briga ovde u Beogradu vise bilo koga za to nase Kosovo. Evo, jos se jedino ja oko toga nesto mucim. Odande sam i znam kako je sve tamo. Ali, ovi nasi ovde..., mrka kapa... Ja cenim to sto ti radis i mislim da je to mozda najvaznije od svega... To da pokazemo svetu kakva je zaista situacija dole... Evo, ono izdanje koje je prosle godine stampala Vlada Srbije sada non-stop delimo svima koji ovde svrate. Evo ih diskovi u ormanu, ovde u mom kabinetu. Inace, taj novac sto trazis za to novo izdanje, to je bre kap u moru... Sredicemo to... Uplaticemo, dajem ti moju casnu rec...
- Znaci, Gorane, da krenem ja da prevodim i titlujem filmove na tih 6 zvanicnih jezika Un, a ti mi garantujes da ce ministarstvo za KiM pokriti sve te troskove i da cete sa ministarstvom spoljnih poslova realizovati dalju prezentaciju i distribuciju tog novog izdanja preko svih nasih ambasada u svetu ?
- Ma, naravno, bre... Barem te ja ne bih zamajavao...
2009 (telefonski razgovor)
- Halo, ovde Sekretarijat ministarstva spoljnih poslova. Imamo molbu za Vas. Gospodin Jeremic ce sledece nedelje imati predavanje u sedistu UNESKO u Parizu i potrebni su nam diskovi sa Vasim filmovima o Kosovu koji su pre dve godine stampani u Beogradu.
- Pa, 3.000 diskova tog izdanja je tada dostavljeno ministarstvu za KiM. Imam otpremnicu koju je neko tada tamo potpisao kad su diskovi preuzeti.
- Da, da... ali, znate, mi smo vec kontaktirali ljude u ministarstvu za KiM i oni nisu bili u stanju da ih pronadju. Uostalom, znate da se promenila celokupna drzavna uprava i da su sada tamo novi ljudi...
- Pa, mozda su onda kutije sa diskovima izgubljene u nekom podrumu... I ranije se vec desavalo nesto slicno...
- Da, da... ali nama su diskovi sada hitno potrebni. Znate, ovog meseca obelezavamo desetu godisnjicu NATO intervencije, kao i petu godisnjicu martovskog Pogroma i ministar bi zeleo da 200 diskova dostavi svim ambasadorima u UNESKO. Takodje, zeleli bismo da preuzmemo dodatnih 200 diskova i dostavimo ih nasoj ambasadi pri OEBSU u Becu. I tamo planiramo specijalnu prezentaciju.
- Pa, ja sam trenutno u Njujorku gde pokusavam da obezbedim sredstva od donatora za novo izdanje tih filmova koji su u medjuvremenu prevedeni i titlovani na 6 zvanicnih jezika Ujedinjenih nacija. Imao sam, doduse, obecanje iz ministarstva za KiM da ce oni pokriti troskove prevoda i stampe, ali kad sam stigao u Njujork pre 15-ak dana, obavesten sam da oni to nece moci da ucine jer je doslo do budzetskih problema... Mozda bi ministarstvo spoljnih poslova moglo da pomogne ?
- Pa, nemojte nas sada u to da uvlacite, molim Vas. Nama su, znate potrebni samo ovi diskovi koje Vam sada trazimo. Godisnjice su, znate... Red je da ih obelezimo na adekvatan nacin...