davno nisam usao u voz...godinama.a nekada,to je bili moje jednino prevozno sredstvo.i to ne prevozno sradstvo koje te je vodilo od tacke a do tacke b.nego iz avanture u avanturu.od devojke do devojke,od grada do grada.jurio sam prijatelje,trazio ljubavi,upoznavao nova mesta,i sve to nije moglo da se zamisli bez voza.jos uvek se secam onog tipicnog mirisa(da ne kazem smrada)kada udjes u isti.ni sam vise ne znam koliko sam prica ispricao potpunim strancima,i koliko sam zivotnih prica cuo od njih.i naravno,stalno vijanje sa kondukterima,zato sto smo konstantno putovali bez dinara u dzepu,i bez karte naravno.pa opet,bila su to jako lepa vremena.bezbrizna.nismo razmisljali ni o cemu.samo smo bezglavo plutali u svim pravcima,i jedino za cime smo zudili je da pronadjemo novi izazov.ima i danas vozova.ali nisu isti.mozda i jesu,ali vise na njih ne gledam kao nekada.ko zna mozda oni i danas prevoze neku bezbriznu decu ka svojim ljubavima i avanturama.mada ne verujem,drugacije je vreme.znam da zvucim kao neki penzos(sto i jesam)ali jeste tako.sve je drugacije.sta ce nam voz kad imamo internet?g-talk,msn,sms,sps,pms...a u tri lepe materine!koliko je sve bilo lepse bez svih ovih sranja.znali smo da mastamo...danas vise toga nema.samo zavrsavamo poslove...a vozovi?vozovi i dalje idu.a ja ne smem da udjem opet u jedan od njih.plasim se da ne unistim onu lepu romanticnu sliku koju imam o njima.neka ostane na tome.