Veekend dodatak: Da li važno stići ili je važno voziti se?
U ovoj sekciji nećemo obraditi sva prevozna sredstva, već samo ona koja nas zanimaju u sklopu analize običaja i modela ponašanja u Srbiji i njenoj okolini s kraja 20. i početka 21.veka.
Bicikl u Srbiju nije - kako se to često pogrešno misli - uveden sa dolaskom Kineza u ove krajeve. Na slici 1. vidite Lajoša Vermeša, osnivača čuvene Palićke olimpijade, koji je očaran duhom antike Olimpijadu osnovao još 1880. godine, dakle, pre ove današnje. Već u to vreme, bicikl je dobijao osobine budućeg masovnog prevoznog sredstva. Danas se on koristi u svim prilikama, a jedna od najčudnijih njegovih upotreba svakako je ona kada se koristi u zatvorenom prostoru bez mogućnosti stizanja na cilj (zabrinjava što je ovo sve učestalije -prim.aut.). Premda ima i izuzetno skupih biciklova, ako se ne računa njegova upotreba kao sportskog vozila, bicikl kao prevozno sredstvo koristi siromašniji sloj stanovništa.
Automobil je jedan od najjačih statusnih simbola NSP (Novog Svetskog Poretka). Ako nemate dobar auto, niste dobar kandidat za ženidbu. Danas je automobilska industrija otišla tako daleko da je gotovo nemoguće pratiti novine u ovoj oblasti. Srbija sve više obiluje modernim vozilima koja ispunjavaju u potpunosti balkanske autonomne standarde: mora biti velik, mora biti skup, poreklo novca, kao ni samog autobobila, nije važno. Takođe, ovakvi modeli pravljeni su tako da ih saobraćajna policija ne registruje što potvrđuju brojni primeri iz prakse, kada saobraćajci propuste desetine takvih da bi zaustavili tek neku preteču automobila.
U adrenalinska prevozna sredstva spadaju bandži džamping, paraglajding, surfing, pentranje po stenama, skajdajving, snoubording i slične vratolomije. Poslednjih godina bandži džamping dobija i svoju svakodnevnu upotrebu u savremenom društvu u vidu preživljavanja i poštenog zarađivanja normalne količine novca - tzv. «badnži džamp bez bandži detalja» («bangee jumping without bangee details»; vrlo uspešan sport u Srbiji -prim.aut.). Ovu tehniku naročito su devedesetih godina prošlog veka usavršili penzioneri mada je, zahvaljujući velikoj popularnosti stečenoj izvrsnim političkim marketingom od početka devedesetih naovamo, ovaj način stizanja do cilja u našoj zemlji dobio masovan karakter. Gotovo da nema porodice koja ga ne konzumira. Statistike koje su u više navrata prethodnih godina rađene među domaćim stanovništvom potvrđuju da ovo sredstvo zapravo ne koriste samo oni koji koriste sredstvo br. 2 (vidi sliku). Ovde možemo eventualno još samo da pomenemo skuba dajving (scuba diving), koji najviše maha uzima u ruralnim plavnim područjima banatskog dela Vojvodine, koje zahvaljujući izuzetnoj saradnji sa rumunskim arhitektama za brane povremeno dobijaju veliku količinu vode koja po izlivanju na vojvođanske oranice predstavlja odličan poligon za vežbu. Na ovaj način može se vrlo brzo i jeftino stići na posao, kod lekara, zubara, po dete u školu ili na pijac. Po podacima od prošle godine, skuba dajving koristi se i u gradskim i prigradskim naseljima koja obuluju novim stambenim višespratnim objektima a bez odgovarajuće insfrastrukture.
Alternativna prevozna sredstva vode nas do zamišljenih ili stvarnih, najudaljenijih tačaka na planeti, pa i izvan nje. Reč je, slutite već, o televizoru i drugim medijima. Sa televizorom možete sve. Možete da odete i vidite suđenje Šešelju, na licu mesta oslušnete kako se razgovara sa tužiteljkom svojom, Kristinom Dal, a možete i unazad, direktno u Vukovar, Zvornik ili Hrtkovce, mada su tv mape do ovih i još nekoliko lokacija u prošlosti, kodirane i teško je doći do njih. Kodovi se povremeno pojave na crnom tržištu, ali odmah budu iskorišteni u Hagu i drugim ekskluzivnim lokacijama. Sa druge strane, televizorom možete na Madagascar, možete u ljudsko telo, u atom, u svemir. Mogućnosti su bezbrojne. Stučnjaci, međutim, upozoravaju da je preterano konzumiranje ovog prevoznog sredstva opasno za nervni sustav i da ga povremeno treba zameniti knjigom, CD plejerom, pletivom, dletom ili olovkom. I ova potonja sasvim lepo, bar na trenutke, ukradu vas iz ovog i odvedu u druge, malo mirnije svetove.
Narkotici se sve češće koriste za putovanja u beskrajne predele uma. Po svemu sudeći, Stari Grci koristili su ih pre dvokolica. Od poznatih ličnosti iz prošlosti ovakvu su vožnju voleli Šerlok Holms, koji je preferirao morfijum, dok ih u današnje vreme koriste mnogi šetači sa zvezdanih staza, kao i milioni običnih ljudi, uostalom. Nećemo dugo o ovome jer pripremam jedan specijalan post o jednoj od vrsta narko prevoznih sredstava i jednoj knjizi. Ipak, želim samo da napomenem da postoji jedno sredstvo koje je u današnje vreme pomalo zapostavljeno. Reč je o mandragori, poznatoj još i kao «Luda jabuka», «Đavoljova jubuka» i «Veštičin manikir». Samo zahvaljujući klubu za koji svi vi na blogu znate, ovo prevozno sredstvo i njegova magijska dejstva, nisu u Srba zaboravljena.
Nakon ove kratke analize, želeli bismo da se uključite u diskusiju na temu «Da li je važno stići ili je važno voziti se?» Dvosmislenost ne obiđite, uključite je. Ona je važna kao H2O. Kao pismenost sama. Sve što vidite i čujete dvosmisleno je. I kada vam obećavaju vožnje, dvosmisleni su. Ne vozamo se. Vozaju nas. Uskoro će kraj godine, rešiće se pitanje Kosova, uskoro će i izbori. Zato, četvero očiju otvorite i neka vam jedina vožnja bude ona koju ste sami izabrali. Ajd, uživajte u veekendu. Brrrm, brrrm.....