Novo vreme, novi ljudi. Ljudi?

jaymina RSS / 02.11.2009. u 14:55

Pocetkom godine postala sam deo dela populacije koji ima profil na Fejsbuku. Od samog pocetka imala sam averziju prema citavoj toj prici. Pazite, ja imam profil na Spejsu, ali njega sam oduvek zelela jer ti dozvoljava da ga oblikujes po svojoj meri i da, nakon visecasovnog rada, taj prostor zaista lici na tebe.
Sto se Fejsbuka tice, napravila sam ga iz cistog zezanja. Kao, da bas vidim na sta to lici i za maksimum nedelju dana brisem. A onda je pocelo. Svakim danom novi zahtevi, i to od ljudi koje poznajem i koji su mi dragi (barem vecina). Kad sam se osvestila, imala sam blizu 200 "prijatelja", od pravljenja profila i dana kada je trebalo da ga izbrisem proslo je deset meseci. Onda sam zakljucila da ja u stvari nisam u stanju da izbrisem to cudo. Ne radi se tu o tome sto ja sedim ispred kompa deset sati dnevno, pobogu, ne! Ne radim to, moja glava je zadrzala prirodni oblik i jos uvek nije u obliku monitora.
Zapravo se radi o tome da te to cudo, koliko god jezivo bilo ono u sta se nezajazljivi konzumenti nakon nekog vremena pretvaraju, na neki nacin povezuje sa ljudima sa kojima se ne vidjas cesto. Na primer, drustvo iz osnovne i srednje skole je tu, potom neki ljudi koje sam u zivotu srela jedanput ili dvaput, a nekako smo hteli da ostanemo u kontaktu. I to je to, nemas srca da kliknes na delete. Onda ti preostaje samo da sagledas dobre i lose strane posedovanja takvog jednog novodobnog luksuza i da se ogradis. Sednes, razmislis i shvatis da se svi ljudi i u svim situacijama, manje ili vise, mogu podeliti u dve, najvise tri grupe, a da one odrazavaju njihove najizrazeije karakteristike.
U ovom slucaju, to bi bilo otprilike ovako:
1. ja-imam-Fejsbuk-i-bas-sam-kul; Ovaj tip ljudi (uglavnom devojaka) najcesce ima minimum deset albuma sa po minimum 50 slika u svakom od njih. Ukupno 500, dakle. Neki ekstremni slucajevi imaju i do 2000 (mozda i vise, ali moji skromni um raspolaze nepotpunim podacima iz ove oblasti). Dalje, statusi su uglavnom vezani za izuzetna muzicka ostvarenja meni, nazalost, poznata, a u interpretaciji meni, na srecu, nepoznatih ljudi, pa to izgleda ovako nekako:
Hani Hani sad mi na crtu stani!
Sta? Fali mi zarez iza vokativa? Aaaa, ne znate vi; to je kul! Medjutim, neki ambiciozniji ljudi su resili da ubiju mrtvog Vuka. Karadzica. Tako ste verovatno zapazili statuse poput: Prewari me samo me ne ostawlyay, prewari me samo ne reci da ye kray... <3
Manjak samopostovanja? Ma nema sanse!
Omiljena zabava su im kvizovi tipa Koja boja Gucci torbice ti najvise odgovara? i Sta ti porucuje Ceca?
A obavezno je jedna slika (bar jedna!) iz kupatila. Ne poput onih Vidojkovicevic, vec sa napucenim ustima i u ogledalu. Da se zna sta je to kreativnost i umetnicka sloboda!
Sto se muskog dela ove grupacije tice, oni se slikaju bez majici, a da se plocice vide. E sad, sto ispuste dusu dok misice stegnu do granice kad postanu definisani, apsolutno nije bitno. To me uvek podseti na scenu iz filma Laf u srcu (nisam zagrizeni ljubitelj istog, ali) kada Milena Dravic hoce da bude macka, a Irfan Mensur, mucenik, ima nezahvalni zadatak da zakopca pantalone nakon sto gospoja uda'ne. Ko ovima pomaze, ne smem ni da pomislim.
Omiljeni pisac ima je, razume se, Tolstojevski, a Bob Marli je perspektivni mladic i zele mu svu srecu u radu. Ehm.
Prepoznacete ih po fotoaparatu koji nose svuda sa sobom.
2. ja-nemam-svoj-zivot-pa-mi-odgovara-i-virtuelni; Ovo je grupa ljudi koja je na korak od toga da istresa fekalije bas tu gde je sebi stvorio svet, bas tu gde je sebi stvorio svet, bas tu gde ima 1500 prijatelja i sve ostalo sto mu je za zivot potrebno. Za tu vrstu zivota. Ne treba ti kucni ljubimac od krvi i mesa kad vec imas Farmville (izvinjavam se ako Farmville nije ono na sta ime upucuje, nisam imala zelju da istrazim tu zgodu), zasto da izadjes u grad i popijes pivo kad mozes samo jednim klikom da citavu kriglu srucis sebi u grlo; osecaj nije isti, ali hej, pa to ti je radost novog doba! I kad procitas da je neko upravo popio pivo, u glavi ti je samo "Jbt, gde ja zivim!" i u podsvesti cujes onu Rasinu Ni pivo vise nije pitko, veruj, svasta sam pomisljo.
Ovi ljudi, takodje, na svaka dva minuta (u proseku) menjaju status, pa to tu i tamo izgleda ovako:
Mika Mikic (kad je prosek, nek je prosek) : Dobro jutro! :) pre 17 minuta
                                                               Jbt, koji smor! :/ pre 15 minuta
                                                               Gladan sam... pre 13 minuta
                                                               Obuo sam carapu... pre 10 minuta
                                                               Obuo sam i drugu carapu... pre 9 minuta

                                                               Keva mi je donela da jedem. pre 8 minuta
                                                               Hm, sad cu da jedem. pre 7 minuta
                                                               Jeo sam. :) pre 4 minuta
                                                               Keva je odnela plato, igram cs. pre 1 minut
Pa ga onda nema narednih nekoliko sati, jer on, kao bot, mora da se bori za dobrobit svoje grupe, ta je bitka vaznija od svake druge stvari u zivotu: seks im je malo dete u poredjenju sa zadovoljstvom nakon izvojevane pobede u Kaunteru.
Ima, ipak, nesto posve simpaticno u vezi sa ovom grupom, a to je njihova krajnja iskrenost. Oni otvoreno priznaju da u skorije vreme nisu procitali nijednu knjigu, mozda su bacili pogled na Svet kompjutera ili tako nesto.
Ali njihov muzicki ukus najcesce nije neukus.
Na ulici cete ih retko sresti, a ako izmile iz kuce, prepoznacete ih po podocnjacima koji se mogu protezati do:
              a. pupka ; To je onaj deo populacije koji se redovno hrani jer je to jedini nagon koji jos osecaju, a buduci da se ne micu cesto od voljene masine svoje, unete kalorije ne stizu da se svare, pa su stomaci kao u prasne svinje.
              b. kolena ; Ovo je neuhranjeni deo populacije cije su majke nesavesne i dozvoljavaju da njihova prezauzeta deca skapaju od gladi. Pogled im je izgubljen, a prsti modri od kuckanja. Ovo poslednje vazi i za prethodni tip.

3. za ovu poslednju grupu ne mogu da navedem precizne karakteristike, a posto skoro jednako ne volim deklarisanje (ovde sam iz nuzde) i generalizaciju, ovog cu puta morati protiv sebe, te cu ih nazvati SVI OSTALI.
Sebe svrstavam u ovu grupu, pa cu navesti ono sto je karakteristicno za mene, a vi se prepoznajte. Ili nemojte.
Dakle, mrzim Fejs. I mrzim to sto sam za nesto manje od godinu dana tamo potrosila bar nedelju dana zivota. Dakle, 7x24 sata aktivnog visenja na tom sranju! Mogla sam da, na primer, procitam bar po jednu celu knjigu Isidore Bjelice, gospodje Habjanovic-Djurovic i mile mi Vesne Radusinovic, te da ih, potkovana procitanima stivom, pljujem na sav glas - s razlogom. Ovako, mogu samo da na osnovu obicne antipatije govorim da su im knjige mulj. A to u meni, rodjenom kontrasu i kriticaru, budi ocaj! Jednom prilikom jedna cura rece kako je u Boga pocela da veruje nakon sto je procitala romane Ljiljane Habjanovic-Djurovic. Zena ju je sasvim ubedila. Eh, kakvo sam produhovljenje propustila!
Ali, saznala sam ko se s kim, kad, gde i u kojoj pozi kresnuo, ko je raskinuo sa devojkom i zasto, cija se baba kurva i ko voli da prdi u deset ujutru.
"Izbacila" sam tri slike (ovu trecu skoro); prva je ona koju drzim za profil-fotografiju, to su moje lepe, najlepse patike, druga je stvarno moja, cisto da ljudi koji me poznaju ukapiraju da sam to ja (usudila bih se da kazem da bi to mogli i na osnovu onog dela sa informacijama, ali ne danas, danas sam zdravorazumski raspolozena - to vise niko ne cita). Treca je jos malo pa omot za DVD filma Ja-reperka. Kad ga snimim. Razlog za samo tri slike? Zelela sam da makar probam da sacuvamsvoje dostojanstvo i ne pustim vristece uspomene u etar. Ehej, ali to nije sve! Vas voljeni Fejsbuk daje vam mogucnost da vas drugi ljudi brukaju ako vec to sami necete. Nije tesko pogoditi! Tako je! Opcija TAG! Tri bambija, (ne)fejsbukovci!
Tek novi Fejs! To je zabava bez prekida. A propos toga navela bih naziv jedne grupe koji mi je bio beskrajno simpatican. Nisam sigurna, ali mislim da glasi Nemojte da prdite dok ste na Fejsu, procuce se! I ona koja se odnosi na masovno iznicanje ljudi - Jos samo moja baba nema Fejs! A ne, evo i nje!
Ova stranica ima i svojih dobrih strana, narocito ako imamo u vidu da mozes kontaktirati sa ljudima kad nemas kredita. Pomislis ko ti treba, ulogujes se i, gle cuda, tu je! To ce, doduse, vrlo kratko trajati - dok se ljudi ne smore i odu na neko novo ultramoderno cudo tehnike i medija savremenog doba.
A odgovara i losim reperima koji se na taj nacin reklamiraju, loze klinke, tvrde da je Majur u Jagodini isto sto i Vracar u Beogradu i pritom urlaju da su svi koji tvrde drugacije ljubomorne picke i kompleksasi dok su oni sami beskrajno zadovoljni zidnim satom koji nose na ruci. I prave sopstvene fan klubove. To je kul. Otvorila sam i ja svoj. Da budem kul. Ali interesovanje bejase slabo. Nisam kul. Vau, kako kul zvuci kad toliko puta kazes kul! Bas je...kul.
Odgovara i onima koji bi da zive tudje zivote. Primetila sam da je u poslednje vreme jedan od najtrazenijih zivota Marcelov, a i Andrej Showtime se zali da ga ima sve vise. Ako Lidija Vukicevic ima svoj profil, neka mi neko javi da je pitam za autorska prava, i ja bih zelela da malo budem ona. Unapred hvala.
No, ovo je neka druga prica (neka se javi onaj koga ovo asocira na naslovnu stranu jedne epizode Dylana - Misteriozni sused, by Angelo Stano - Dilanova glava bez lica, lice je na postolju, a oko njega i gomila drugih. Kao, ja bih danas da budem Sanja Marinkovic. Polica 3, drugi red? Hvala, vrlo ste ljubazni!), da se vratimo na Za i protiv.
Danima (citaj - mesecima) pokusavam da obrisem profil. Onda je jedanput moj drug Bane (koji me je inace rodio, doduse - uz manje muka nego moja keva) napisao: Fejsbuk ti je kao celulit: imas ga, mrzis sto ga imas i ne cinis nista povodom toga. To je to. Moja situacija. Bane vazda nudi najbolja objasnjenja. d:)
Kad sam shvatila da je to neko nuzno zlo (naravno da nije, ja ovim samo pravdam svoju slabost prema nekim ljudima tamo i potrebu zbog nemanja kredita), resih da tako i ostane. Ali sam sei postavila odredjene granice - samo ne intravensko konzumiranje.
Ipak, iz straha, svaki put kad se sklonim od kompa pazljivo opipam lice. Jos uvek sam ja. Dobro je. Zakljucak: sve je stvar umerenosti.
A, da. Ako me znate, prepoznacete me na ulici, to je bitno. Ako me ne znate, pogledajte patike.


Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana