Iz razloga što sam stekla utisak da me određen broj blogera sajta b92 smatra rusofilom osećam potrebu da reagujem.
Nisam rusofil!!!!
Otkad pišem za blog b92 napisala sam hrpu tekstova od koji su jedan ili eventualno dva bili o Rusiji. Pre bih rekla da sam amerikanofil jer sam diplomirala istoriju kod Nikole Samardžića na temu '' Istorija američke demokratije kao sistema vrednosti ''. Pisala sam O Indijancima i Amerikancima. Proučavam istoriju Italije i Nemačke; stalno sam u kontaktu sa bliskim rođacima u Minhenu i Cirihu dok u Rusiji nemam baš nikog!!!!!
Živim i radim u sredini u kojoj je najteže boriti se za evropsku ideju jer je to sredina koja je prava radikalska i narodnjačka jazbina. Kada je dolazio Medvedev u Beograd kroz školu u kojoj radim je išlo obaveštenje o njegovom dolasku što me je skandalizovalo i podsetilo na najgore moguće totalitarne metode. Kakve veze imaju đaci i škola sa dolaskom Medvedeva i zašto se deci čitalo to obaveštenje? Pitala sam pedagoga škole i ona mi je rekla : NAREĐENJE. Dok su se ostale kolege radovale ja sam negodovala i svi su videli da mi nešto '' ne štima ''. Naravno, i ne štima mi jer odlično znam kakva je i kolika Srbima bila ruska pomoć kroz istoriju i da se u Rusiju može samo naivno verovati i ništa više. Učenike stalno podsećam da su Amerikanci tj. američki vojnici spasili Evropu u oba svetska rata: u prvom kada je Rusija izašla iz rata i tako ostavila sile Antante na cedilu broj američkih vojnika koji su ušli u Evropu doneo je svežinu i preokret u ratu. SAD su zbog tog rata izašle iz svog izolacionizma i odustale od Monroove doktrine. Za operaciju Overlord već svi znaju, o tome ne treba ni pisati.
Ako volim duhovnost, duhovnu muziku, crkvenu umetnost, rusku operu Ruslan i Ljudmila ili balet Krcko Oraščić od kompozitora Čajkovskog , zaboga - TO ME NE ČINI RUSOFILOM. Ne donosi se sud o nekom blogeru na neprimeren i površan način. Ja ovako burno reagujem, mada mi je i smešno što sam na ovom blogu stekla epitet rusofila, a u školi u kojoj radim se borim da se istorija ne predaje na nacionalistički način, a decu osnovnoškolskog uzrasta učim šta je demokratija na časovima građanskog vaspitanja i zašto je demokratija bolja od autoritarnih režima tipa staljinističkog. Ako niste znali, čujte me sad - deca u osnovnim školama su nam antizapadno raspoložena i jedina sam ja u toj školi gde radim usmerena ka tome da im te stavove malo korigujem; ostali nastavnici se oduševljavaju dolaskom ruskog medveda, nažalost. Ako uskoro nastavnici u školama ne počnu da koriguju antizapadno raspoloženje kod dece ne piše nam se dobro u budućnosti. Ja činim sve, ali ja sam jedna. I ne odustajem, radim lekciju o diskriminaciji mnogo više časova nego što treba ne bi li to ušlo u njihove glave, jedva sam ih naučila da ne diskriminišu Rome, da nije mene to im niko ne bi pričao.
I, molim Vas, ne sudite mi na osnovu jednog teksta u kojem sam čak pomenula okretanje Rusije ka zapadu kroz putovanje cara Petra Velikog po zapadnoj Evropi što znači da čak ni taj tekst nije bio rusofilski.
Hajmo jednu malu vežbu: ja kažem - sviđa mi se dvorac Peterhof u Sankt Petersburgu i ako neko '' skoči '' da me optuži za navodno rusofilstvo prethodno neka pročita da je taj dvorac Petar Veliki sagradio po uzoru na francuski Versaj!!!!!
Trenutno slušam Akona & Eminema - Smack that, ne slušam ruske pesme kao Milutin Mrkonjić ili Ivana Žigon niti sam ih ikad slušala ali Dostojevskog volim, ali volim i Foknera.
Molim Vas za razumevanje i bez površnog gledanja na tekstove koje sam ranije pisala. Sve možemo da sagledamo iz više uglova samo ako se malo potrudimo.
Ne odobravam ni prodaju naših kompanija u bescenje Rusima, i ne bi me čudilo da bi naši političari u napadu rusofilije i Kosovo priznali zbog ruskog problema sa Južnom Osetijom. Bolje - Kosovo za ruske interese nego Kosovo za patike. Bolje zvuči ako ništa drugo!
Ne želim da na ovom blogu ostanem upamćena kao rusofil jer to nema veze sa pameću i zbog toga i pišem ovaj tekst. Čitav život se bavim istorijom SAD, i delimično istorijom Italije. Ako i dalje verujete da sam rusofil ja vam ne mogu pomoći. U stvari, razmislite dvaput pre nego što pomislite da sam rusofil. Sigurno da neću čitav život pisati za ovaj blog i kad odem, ponavljam neću da me pamte kao rusofila; kao obožavateljku Indijanaca i nekoga ko je zaljubljen u istoriju SAD - to već može, a da sam rusofil - NE, NIKAKO, NI U SNU, NI LUDA, NI PAMETNA, NI SAD, NI PRE, NI IKADA!!!