Voz 1 deo - StEtOc|nA napast

StEtOc|nA RSS / 03.11.2009. u 00:24

Vraćam se iz Podgorice (bio poslom) za Beograd. Čekam voz, imam još 2-3 sata do povratka. Dosada ubija, sve novine sam pročitao. Setim se da bi trebalo negde da bude prenos Đokovica (ipak ga svojataju pomalo Crnogorci) i Nadala. Sedam u kafanu na železnickoj stanici. Imaju TV, imaju i Noleta, kuvaju ok kafu (ništa ekstra al nije baš sikteruša) a koka kola iz friza ekstra prija na toj vrućini. Prvi set, Nole vodi 2:1 u gemovima i ima 0:30 na Nadalov servis. Atmosfera u kafani skroz navijačka, skače se sa stolica za svaki poen. Odjednom, na TV-u se ukazuje (kao neka utvara) program Pinka i počinje neka španska serija. Brkata kuvarica je dohvatila daljinski, videvši da je upravo počela njena zamena za nedostatak sreće u životu (po priči druge kuvarice koja nije brkata ovo je veoma važna epizoda jer se tamo neka udaje za nekoga, mislim da je neki Hoze Antonio ili tako nešto ali je nevidjen dasa...). I pored toga što je cela kafana zapretila linčom, ona se ne osvrće, ona ne trepće... počela je serija. Počeo je i razlaz iz kafane, ali šta nju to briga, ionako manje posla za nju. Onako glasno u sebi opsovao sam joj sve po spisku i to na srpskom čisto da me ne razume ako je čitač misli. Dok sam našao TV u obliznjem hotelskom restoranu, Nole je već pogubio sve što je mogao. Jebiga, čim ja ne navijam aktivno odmah popusti. Ali bar sam izgubio dva sata pre puta.

Ulazim u voz. Kasnio je malo sa dolaskom. To me i ne brine posebno, brinulo bi me da je došao na vreme. U kupeu sve mladji likovi. Mislim sve pederbal, ali opet nisu matorci, moći cemo da držimo otvoren prozor bez straha da neko umre od promaje. Ili možda ne, evo najmladji upravo ustaje i zatvara prozor. Jadničko, ne može da spava od buke voza... Dok se spremam da ga udavim u tom spavanju jedan me zadržava i priča kako je dobro što je prozor zatvoren, nema promaje. U kupeu milijardu stepeni, ali previse sam umoran da stojim ispred kupea i virim kroz prozor kako bih uhvatio svežinu crnogorskih planina. Ključam što od vrućine, što od besa. Demonstrativno otvaram prozor i još demonstrativnije izgovaram: kome se ne svidja nek ide napolje. Mladi spavač pokunjen jer sam njega najviše besno gledao (čak sam na njega i prstom pokazao), ostali samo namrgođeno okreću glavu.

Voz staje. Gde smo? Nemam ni ja pojma, nemam ni signal na mobilnom, neka teška zabit. Kapiram da se ovde i medvedi plaše da slobodno šetaju, ko zna čega sve još ovde ima. Policajac proverava lične karte putnicima (inače mogu Vam reći da je neverovatan procenat onih koji putuju izmedju 2 države bez ikakvih ličnih dokumenata, mada one kurde što se švercuju nešto još i razumem ali ove ostale uopšte ne razumem). Policajac slavodobitno objavljuje da je on znao da će voz stati i da je on lično rekao mašinovođi da ne krećemo jer eto kvar će da bude, al njega genija niko nije slušao. Ulazi kondukter (ne pita za kartu), i kaže da nije nikakva frka, al ćemo da stojimo jedno 3 sata. Da sam bar lepo ručao i pio, gde bi mi bio kraj. Već sam gladan. Dolazim u restoran i saznajem da to nije restoran nego bife. Jedina hrana - grisine Soko Štark pravljene negde u periodu 1980-1990. Super. Vraćam se u kupe. Dremam. Budi me buka. Štimung ovom putovanju daju mladići i devojke sa Cetinja koji su od silnog pijanstva pomislili da su već stigli u Srbiju i pevaju pesme tipa : Marširala Kralja Petra garda, Srpska se truba s'Kosova čuje i slično (mislim WTF?). Iako cenim njihov patriotizam i dobre glasovne mogućnosti, ljubazno ih molim da umuknu inače ću da ... (sve više počinjem da verujem da sam ja drski i bezobrazni kreten koji ide okolo i maltretira ljude sa željom da i oni budu isti kao on). Voz kreće, ja opet tonem u san. Opet me budi pesma i to konduktera koji iz bifea poručuje svima da je pijanac bio... Trudim se da zaspim. Simpatični momak od preko puta me budi drmanjem : izvini jel smo stigli do Užica? Mrkim pogledom mu stavljam do znanja da on možda neće nikada ni stići ako me još jednom probudi (da da definitivno sam ja kreten i to skroz nedruželjubivi kreten). Opet spavam. Kondukter dolazi, opet budjenje, karte na pregled. Nisam baš siguran šta mi traži. Bunovan sam skroz. Dajem kartu i gledam na sat. 4 sata ujutru i mi još nismo stigli ni do Užica (jadan moj saputnik koji toliko željno iščekuje to Užice). Po redu vožnje trebalo bi da smo već u BG-u. Spavam opet, sanjam da sam ... (ma koga briga šta ja sanjam).

Pola osam ujutru. Stižemo pred Beograd. Kupe prazan, samo ja u njemu. Jbg, nisam se pozdravio sa ljudima, baš mi žao. Izlazim na Novom Beogradu, pošto tu staje voz. Sa moje leve strane puca pogled na divlju pijacu. Uf, da nije Beograd za ovih par dana postao neka iranska provincija. Ljudi izložili robu na ćebad... a o robi da ne pričam.

Pušim cigaru i objasnjavam se sa taksistom da do Kališa nema 30 km (ko me jebe što glumim da sam crnogorac) dok on tvrdi da nema računicu da me vozi za manje od 1.000 dinara i to ako pokupi bar još jednog putnika. Krećem peške, smara me svaki vid prevoza. Ipak, isuvise sam lenj za to. Dolazi neki bus koji ide do centra. Super, kraj puta.

Inače, svi događaji i likovi u ovoj priči su izmišljeni. U Srbiji vozovi idu 200 na sat, kupei su klimatizovani, naš narod se ne plaši promaje, možete napuniti telefon jer imate šteker, a ljubazni kuvari (koji su trezni ceo put) u restoranu će Vam spremiti svakve đakonije...

Atačmenti



Komentari (14)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

endersgame endersgame 07:47 03.11.2009

Taman...

...uz prvu jutarnju na poslu....posto sam kod kuce vec popio jednu
...nego....cudi me.....gde je parking servis ?
StEtOc|nA StEtOc|nA 10:49 03.11.2009

Re: Taman...

endersgame
...uz prvu jutarnju na poslu....posto sam kod kuce vec popio jednu
...nego....cudi me.....gde je parking servis ?


Parking servis je svuda oko nas. Stani ispred ogledala i tri puta reci: Parking servis... ako smeš
endersgame endersgame 18:08 03.11.2009

Re: Taman...

StEtOc|nA

Parking servis je svuda oko nas. Stani ispred ogledala i tri puta reci: Parking servis... ako smeš


Ja znam za ono da tri puta protrljas kola o pauka
duchesse duchesse 09:23 04.11.2009

Re: Taman...

endersgame
tri puta protrljas kola o pauka

Joooooj, kakva strašna slika!
chani.ns chani.ns 08:40 03.11.2009

Još jedan utorak...

... zamalo da mi to bude tema dana u mislima.
A onda tvoj voz i ... vraća mi se osmeh na lice
Hvala ti na tome, uz jednu dobronamernu primedbu: zaboravio si da dodaš da u Crnoj Gori nema brkatih kuvarica, kao što ih nema ni kod nas.

Veliki pozdrav
duchesse duchesse 09:04 03.11.2009

Heeeej ti si se baš raspisao!

Moraću brzo nešto da napišem, da te stignem!
Uzgred, sjajan je tekst, pogotovo mi se dopada sledeće
sve više počinjem da verujem da sam ja drski i bezobrazni kreten koji ide okolo i maltretira ljude sa željom da i oni budu isti kao on

jerbo me tako neodoljivo podseća na mene.
Nego jednom sam se vraćala iz Atine vozom za Beograd. Bila sam tad u vezi sa onim likom kojeg sam u pripovetci povezla kući da bih ga lagala kako sam super-uspešna. Lepo sam predložila da idemo nazad avionom, al on mi reče da sam mamina i tatina princezica i da on nema pare za avion, te da ako hoću da idem sama, slobodno izvolim. E, da su mi one godine a ova pamet, lepo bih ga tu na licu mestu oterala u tri lepe #$%%& #$%#&$& jer sam u medjuvremenu postala drski i bezobrazni kreten koji maltretira ljude koji se razlikuju, ali tada sam bila tolerantna i cool. I pristanem ja na
a. putovanje autobusom od Atine do Soluna,
b. putovanje vozom od Soluna do Beograda.
Stavka pod b. je sama trajala 24h. Voz je stajao svakih 15 minuta i tako neobjašnjivo čekao, čekao, čekao. Otvaranje prozora je bilo misaona imenica jer su tu poziciju branili veselo momče Makedonče i njegova mama, koji su pored toga skinuli cipele, i ne moram a bogami i ne želim da opisujem kako je to opojno mirisalo. Sva sreća što mi je sve vreme bilo muka, jer da sam htela da jedem, nisam imala ni gde ni kako. Kad se na#rkani propadnik MUPa pojavio na vratima, počela sam da se svadjam s njim, iako sam u unutrašnjem džepu jakne imala najnoviju minijaturnu digitalnu kameru, koju su moji rodjaci iz Atine poslali mojim roditeljima. Podsvesno sam želela da me uhapsi i skine s voza. Bezuspešno. Kad smo stigli u BG, zaklela sam se životom da se vozom više neću voziti.
StEtOc|nA StEtOc|nA 10:47 03.11.2009

Re: Heeeej ti si se baš raspisao!

duchesse

Stavka pod b. je sama trajala 24h. Voz je stajao svakih 15 minuta i tako neobjašnjivo čekao, čekao, čekao. Otvaranje prozora je bilo misaona imenica jer su tu poziciju branili veselo momče Makedonče i njegova mama, koji su pored toga skinuli cipele, i ne moram a bogami i ne želim da opisujem kako je to opojno mirisalo. Sva sreća što mi je sve vreme bilo muka, jer da sam htela da jedem, nisam imala ni gde ni kako. Kad se na#rkani propadnik MUPa pojavio na vratima, počela sam da se svadjam s njim, iako sam u unutrašnjem džepu jakne imala najnoviju minijaturnu digitalnu kameru, koju su moji rodjaci iz Atine poslali mojim roditeljima. Podsvesno sam želela da me uhapsi i skine s voza. Bezuspešno. Kad smo stigli u BG, zaklela sam se životom da se vozom više neću voziti.


Hehehehe... vozovi su tako puni života zar ne?

Inače vozove i busove ne posećuje baš ista publika. Autobuski putnici misle da su zbog tih 15-20% više plaćenih u odnosu na voz, kupili kartu za prekookeanski let u biznis klasi. Čim uđu u bus, već se nekom piški pa pita majstora kad ćemo da stanemo, drugi nije zadovoljan što je titl na puštenom filmu na hrvatskom, treći se buni jer je klimatizacija podešena na 24 (a svi dobro znamo da je idealna temperatura za čoveka 22), četvrti ubeđuje saputnika do da pređe negde drugde jer on ovako ne mož da pruži noge.

U vozovima je hard-core ekipa, spremna na sve. Možemo biti i na -20 bez grejanja i mogućnosti da se prozor zatvori do kraja, možemo izdržati sve mirise i ukuse, možemo slušati neku baku i njenu priču kako joj je sin oženio kurvu pa sad zbog toga ne pričaju, možemo trpeti pijanog konduktera koji traži 2 karte zato što ne možemo ja i moj brat blizanac na jednu... Mi sve to možemo, mi smo elitna jedinica među putnicima

Ali o tome nešto više u narednim delovima...
duchesse duchesse 11:10 03.11.2009

Tropa de Elite

StEtOc|nA
mi smo elitna jedinica među putnicima


StEtOc|nA StEtOc|nA 12:40 03.11.2009

Re: Tropa de Elite

Mislim da mi ovo zvuči približnije

duchesse duchesse 12:50 03.11.2009

Re: Tropa de Elite

Jao, pusti, totalno si me upropastio sa ovim vozom, sad mi celo jutro u glavi svira rečenica iz neke domaće pesme koju actually ne znam a kaže:
"jer vozovi u životu razdvajaju ljude"
U slučaju mene i mog bivšeg, tako bejaše.
bogumilaf bogumilaf 13:40 03.11.2009

I voz može imati dušu!

Da smo mi u normalnoj zemlji, putovanje vozom može da bude i mnogo lepo! Ovako, možemo samo da vežbamo teleportaciju...
Evo, ovako je to izgledalo dok smo bili normalni, čitaj "dok nam na glavu nije pao Berlinski zid":


miloradkakmar miloradkakmar 00:19 04.11.2009

Retko

sam u vozu sedeo.
Treba doživeti ambise između tunela, na toj istoj deonici, dok u hodniku naslonjen čelom na staklo dremuckaš.
StEtOc|nA StEtOc|nA 00:52 04.11.2009

Re: Retko

miloradkakmar
sam u vozu sedeo.
Treba doživeti ambise između tunela, na toj istoj deonici, dok u hodniku naslonjen čelom na staklo dremuckaš.


Been there, done that... Ovaj tekst će imati ukupno 4-5 delova, možda doguram i do 6og.
ddsonik ddsonik 08:39 04.11.2009

Voz

U neka pradavna vremena smo se vozili svakog leta do Bara vozom...dozivljaja koliko volis
Onda sam u Nemackoj otkrio da je voz ustvari jedno mnogo zgodno prevozno sredstvo i bas sam se rado vozio, citao knjige, slusao muziku i gledao krajolik kroz prozor. Nista piletina, gibanice, cajne, opojni mirisi carapica i sl. Mada zaista je voz za, sto pomenuste, 'hard core' ekipu, pa kad se skupe i tamo je umelo biti 'veselo'
Vasa prica me podseti na jedno davno cekanje voza na stanici u Baru - voz je kasnio svega 3 sata, koji su prosli mnogo brzo - nisam mogao da se nagledam i nacudim kakvih sve likova i pricica tu ima.
Lepo ispricana prica, kako pice u diclaimer-u, potpuno izmisljena
pozdrav

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana