mi je dao temu za razmišljanje i pisanje....
Kao prvo - da nešto razjasnimo,ako nekome nije ostalo jasno od prošlog puta - kad sam pisala o sebi.... Protiv sam svih veza i vezica... Meni nisam dala da pomognu gde su mogli... Jel mi neko kaže hvala ? Ne... Moja glupost i dobrota - opet su napravile haos u mom - ne tuđem životu....
Prepisivanja mi nikad nisu išla.... Nikad nisam ni dobro čula kad su mi u školi šaptali.... I ono što sam čula - bilo mi je glupo da ponavljam.... Nikad mi niko nije sažvakao i pomogao da neke stvari razumem... Mnoge stvari je ostalo da nikad nisam razumela ni mogla da naučim.... Ali,prolazila sam u školi - kako sam prolazila...
Pošto sam osoba koja mora da kaže kako jeste - pomagali su mi u srednjoj školi - kod tehničkog crtanja... I na fakultetu.... Nemam perifidan vid.... Tako da - nisam mogla da shvatim zašto nešto treba da se vidi i šta gde ide.... Uzalud su mi objašnjavali.... Jednostavno - ne vidim.... I tu sam jedino dobijala pomoć... I dalje nisam videla i nikad neću videti.... Kad sam doktorku pitala za to - rekla mi je da samo neću moći avion da vozim.... Pošto mi je i tada bilo stalo do vozačke.... Dugo ja to vučem,predugo... Al kao sve što vučem predugo - od toga nema ništa....
No,da se vratimo na temu ... I članke.... Mondo sajt....
Press izbor (sve vesti) | ||||
Veliki broj osnovaca obuzme hladan znoj kad za temu pismenog zadatka iz srpskog dobiju tumačenje lika iz školske lektire. Umesto da pročitaju “Dnevnik Ane Frank”, “Sumnjivo lice” ili dogodovštine “Olivera Tvista”, đaci se sve češće odlučuju da gotov tekst kupe preko oglasa ili prepišu sa interneta. Na “crnom tržištu” pismenih sastava, jedan tekst košta od 500 do 1.000 dinara, u zavisnosti od zahteva roditelja, koji za svoju decu kupuju sastave iz srpskog. ”Pišem uglavnom za osmi razred, ali bude roditelja koji traže da napišem sastav za dete koje je šesti, pa čak i četvrti razred. Pišem u roku od jednog dana, ali ako je neka tema teža, onda pišem za nekoliko dana, u zavisnosti da li sam čitao to delo ili moram da pročitam. Takođe, uvek tražim ocene deteta za koga pišem, da bih znao kog kvaliteta sastav treba da bude. Ima roditelja koji traže sastav za peticu, a njihovo dete ima sve dvojke, pa profesor prepozna. Roditelji dolaze sa mnogim zahtevima, recimo traže sastave za lektire koje tek deca treba da čitaju, pa čak i za sledeću godinu, kako bi ostvarili popust - priča Đorđe S. koji se oglašava kao “pisac sastava za decu osnovne i srednje škole”. Sa druge strane, profesori ističu da uvek prepoznaju kad đaku neko pomaže, pa to strogo sankcionišu. ”Bilo je slučajeva da deca napamet nauče sastav koji im neko napiše, pa dobijem tekst odličnog kvaliteta, ali sa katastrofalnim pravopisnim greškama. Međutim, kad deca dobro napišu poručen sastav, nemam načina da to sankcionišem, osim ako ih ne uhvatim na delu. Najčešće podmeću teme iz lektira koje smo obradili. Ipak, svaki profesor zna koliko koji đak može i na kraju svaka ocena dođe na svoje - priča Dragana Đurić, profesorka srpskog u osnovnoj školi i dodaje da se prepisani sastavi najčešće prepoznaju po konstrukciji rečenica koja nije svojstvena uzrastu deteta. Sve veći broj internet sajtova nudi analizu književnih dela i sastave za pismene zadatke iz srpskog. Neki sajtovi tekstove nude besplatno, a pojedini traže lozinku, koja se plaća od 100 do 500 dinara. ”Desi se da dva učenika iz jednog odeljenja prepišu isti tekst sa interneta. Takođe, desilo mi se da na internetu nađem tekst jednog đaka, kom sam zbog toga dala jedinicu, a njegov roditelj mi se posle žali i ubeđuje da je njihovo dete to napisalo”, objašnjava profesor srpskog jezika. (MONDO) |
Sajt RTS - a ....
utorak, 03. nov 2009, 08:34 -> 10:46
Plaćaju mama i tata - petica k`o vrata!Kako bi izbegli čitanje lektire, a dobili što bolju ocenu iz srpskog jezika, učenici se sve češće odlučuju za kupovinu pismenih sastava. U zavisnosti od teme i dužine sastava, na organizovanom tržištu usluga košta od 500 do 1.000 dinara.
Da bi dobili što bolju ocenu iz srpskog jezika, a ipak izbegli čitanje lektire, učenici se sve češće odlučuju za kupovinu pismenih sastava.
Takva usluga na dobro organizovanom tržištu košta od 500 do 1.000 dinara u zavisnosti od teme i dužine sastava. U svemu tome takvi đaci imaju i svesrdnu podršku roditelja.
Umesto da danima čitaju Olivera Tvista, Anu Karenjinu, ili, na primer, Molijerovog Tvrdicu, a potom razmišljaju o onom čuvenom šta je pisac želeo da kaže i svoje utiske ponude kao odgovor, dovoljan je poziv i sve postaje lako.
Dovoljan je jedan dan unapred da se javite na uredno objavljen oglas i sutra dobijate napisan sastav.
I dok su se neka deca odavno u ovom školskom poslu "lako ćemo", druga su srećom zagovornici samostalnosti u radu.
"Znam dosta dece kojima roditelji pišu sastave ili privatni profesori, pa ih onda uče napamet ili prepisuju na času", kaže jedan od anketiranih učenika.
"Ne čitaju knjige i teško im je da napišu pa im roditelji to srede. Deca treba sama da pišu sastave i vežbaju srpski jezik", smatra jedan od đaka.
Naručenim sastavima posredno se kupuju ocene, ali i mir u kući, izbegavaju prepirke zbog nenaučenog i nepročitanog. Ipak to su rezultati na kratke staze, upozoravaju nastavnici.
Profesorka srpskog jezika Vesna Šami tvrdi da profesori svako dete odlično poznaju i znaju kakve su mogućnosti svakog od njih. Takvi potezi i njih i roditelja uvek se pre ili kasnije otkriju i takva usluga je" medveđa usluga", ističe profesorka Šami.
U takvom ponašanju nije samo problem što se bez znanja dobija nezaslužena ocena. Posledice su ozbiljnije jer se uspostavlja potpuno pogrešno shvatanje puta do uspeha u životu, zaključuju psiholozi.
Psiholog Milja Krivokuća smatra da, ako roditelji već u osnovnoj školi šalju takvu poruku svojoj deci, da nije bitno kako, već samo postići cilj i po svaku cenu biti odličan onda je to ozbiljan problem i kroz srednju školu i kasnije u radu. "To je jedan moralni, etički problem gde se sve granice ruše po svaku cenu postizanja onoga što nam je važno", kaže Krivokuća.
Saradnja škole i roditelja neophodna je od samog početka, upozoravaju stručnjaci, jer instant uspesima se ide sve dalje, ne samo od pravog znanja već, na žalost, kako kažu i od svih ostalih pravih vrednosti.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Šta reći na ovo ??? Kao što sam na početku pisala - u školi sam morala da učim,kao sva deca,čak i više,jer me učiteljica nije baš volela - a ona skoro da nikoga nije ni volela,kad se nešto prisećam.... Tako da,niko nije mogao da mi čita nečiji rad,niti da mi pomogne oko sastavljanja istog.... Stoga,eto odakle mi i dar za pisanje - pisala sam sve sama....
Kuda ide ovaj svet ??? Ne znam.... Nisu toliko deca kriva,koliko su krivi roditelji... I ono slobodnog vremena što imaju - umesto da iskoriste zarad i druženje i kvalitetno provedeno vreme sa decom,oni koriste na kojekakve gluposti.... Pa tako znam čoveka koji ima 4-ro dece koja se sama o sebi staraju i apsolutno ih ne zanima otac - jer nikad nije tu.... I kad je tu - alkoholičar je i malo šta on takav njima može da pokaže,pomogne itd....
Nemam decu,ali znam da se sa decom treba raditi,da im se treba posvetiti pažnja,da treba da im se pomogne ako nešto ne shvataju i ne znaju.... Novac je najjlakše izvući iz džepa i dati.... To možda u datom momentu rešava problem.... I onda se pitam što su srednjoškolci kad uđu u autobus glupi i što nemaju pojma ni kako se ponašati u autobusu,na ulici,u školi - od koga da nauče to ??? Novac ne razgovara sa njima,novac ih ne uči.... Novac im možda završava neke stvari,ali oni ostaju šuplji !!! I imamo mnogo generacija šupljih ljudi.... Koji su eto tako "poneti" nekim lažnim vrednostima...
Svaka čast pravim roditeljima i pravoj deci - ovde nije od početka ni bila reč o njima....