Nar, ili jedno (o)secanje

ddsonik RSS / 04.11.2009. u 18:11

 

http://de.wikipedia.org/wiki/Datei:Granatapfel_1.png 

Sedimo za kuhinjskim stolom, gospodja, gospodjica (godinu i po vec), rodjak Bobo i ja. Posle ukusne vecere komadam nar koji je moja gospodja juce kupila, a nikako da se nakanim pre toga. Sad imamo gosta, pa sto da ne. 

Ne znam sta da mislim, nije neki. Onako, slatkast jeste, ali cak i kad bi bio savrsen, nije to ukus koji me jako privlaci. Pomenem to, kao i jednu sliku vezanu za taj nar. Gospodjici se isto nije nesto previse svideo. Sad, jesu ona zrnca interesantna, ali cim je probala, ljubazno mi je vratila nazad. Slozili smo se da nije neki preterano dobar primerak, ali smo ga ipak pojeli. Ali tu sliku sam pokusao da opisem, posebno sto je predhodno rodjak podelio sa mnom svoje slike (utiske, ne fotografije, njih nije poneo) sa puta u Mongoliju pa sam nekako vec bio u mislima na putovanju.

Svakoga leta smo isli na crnogorsko primorje kod moje tetke. Na More. Mesto malo, vikend naselje u blizini Bara. Ispod planine (ok, brda) se nalazi selo, u koje smo odlazili ponekad da igramo kosarku na terenu skole. Plaza divlja, struje nije bilo, vode takodje. Svaka kuca je imala tzv. Bazen, zapravo jednu sobu koju je ispunjavala kisnica sakupljena sa krovova za vreme leta retkih ali ponekad bas i obilnih kisa. Put do kamenite plaze vodio je kamenitim neasfaltiranim putem, pored koga raste makija i izmedju ostalog tzv. Zmijska trava. Ponekad nam je i zmija presla preko puta. Sve su nas fore naucili - samo mirno i otici ce - i ode, stvarno. Isli smo u potpunu divljinu koja se nalazila na samo nekoliko stotina metara od kuce. U svom to okolnom rastinju prepoznali smo i biljku ciji su plodovi ustvari nar. Samo, u toku leta, dok god smo tamo, plodovi jos uvek ne stignu da sazru. Kad pocne skola moramo kucama...Kraj slobode, prirode, mora, plaze, stena, paukova, skakavaca, zmija, kornjaca, zvezdanog neba u koje smo nocima hipnotisani posmatrali lezeci ispred kapije na betonu - rampi za ulazak u dvoriste kuce u komsiluku i pricanju beskonacnih prica koje bih rado sada slusao a teme jedva da mogu da prizovem u secanje. I onda smo opet uredno obuceni i idemo u skolu i sve tako po nekom kao redu.

Sredinom jeseni, kada se letnja boja sa tela vec isprala i kada je vec dosta novih dogadjaja i obaveza potislo u drugi plan letosnja iskustva, obukla se toplija odeca, potsisala se posvetlela kosa dolazi tetka sa mora i svoj deci donese po nar. Najlepsi poklon. Kao da se kroz njega provuklo ono Sunce i more i miris Suncem sprzene vegetacije, njistanje magaca, talasi, zvrchci...ma, ceo film iz onog jednog nara. Film iz jednog drugog zivota. Nekako prirodnijeg...

A nar, onako lepljiv, sa zrnima koja lete na sve strane (na odusevljenje roditelja) i komadicima kore i mi sa onako lepljivim rukama i osmehom za medalju, se teleportujemo tog jednog dana u godini jos jedanput u tu jednu drugu pricu, drugi zivot. Bolje nego rodjendan.Poklon je osecaj letnje bezbrizne srece, mnogo bolji od dzempera, knjiga, igracaka i sta vec sve nije bilo. Sam nar je bio sladak i socan. I interesantan. I komplikovan za ciscenje.

I sada razmisljam sta bi taj ja, tada i tamo, pomislio o ovom meni sada i ovde. Tada sam se nadao da ce to biti jedan zanimljivi ja. Vise jer sam se nadao da necu biti 'kao neki'. Kao da sam ja pa znao ili kapirao da ionako ne postoje dva ista lika, te ni ne postoji sansa da budem nekome slican. Ali kada se uredno i na svakom koraku neko sa nekim i nesto sa necim drugim poredilo, vagalo, izjednacavalo ili je pak slicilo. Kao recimo opis nekog voca koje smo prvi put probali, pa pocnemo sa: pa ukus kao jabuka, ali lici na sljivu - sto naravno, nema veze sa onim sto opisujemo. Ili ljudima koje smo upoznali, opisujuci ih upravo poredeci sa drugima ili jos crnje trpajuci ih u neke 'kategorije' (po zanimanju, polu, naciji, boji ociju......) - isto nema veze. Ali jako lici da ima. I kako vreme polazi kroz koje 'ucimo' da zivimo sa, i u tzv realnom svetu, sve vise kategorija razvijamo i klasifikujemo svet oko sebe, navodno ne bi li ga bolje razumeli. A zar taj nekadasnji ja i bez tog saznanja nije imao zivot vredan zivota? Kao nije nista razumeo? Koji (ni)je oblikovao svet zajedno sa svima oko sebe? I na koji nacin je to radio? Pa recimo barem mnogo cistije nego sada, jer se u medjuvremenu malko kanda 'zaprljao'.

I eto bas taj nar, vrati sliku, 'peace of memory' kako rece rodjak Bobo, koja je i podsecanje na ono sto jesam barem bio, pa shodno tome i trebalo da budem, a ne samo miris mora. talasa, zvezda padalica i preplanulih nasmejanih lica drugara. Mada, I to bi bilo dovoljno.

Hvala naru i svemu sto on predstavlja

Za dobre flesheve su ponekad dovoljne i ovakve 'droge' i mnogo dragih ljudi. Ko bi pomislio?



Komentari (6)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mladen.mladen mladen.mladen 18:43 04.11.2009

druga strana, mladen.mladenova

proslog avgusta veliko spremanje potkrovlja. premestam sto na sredinu sobe i ispada mi fijoka i sve se iz nje prospe. odmah u onom krsu ugledam clansku kartu biblioteke sa fakulteta i fotografiju svoju, tacno 10 godina ranije. tacno 10. i fles sta se desilo za tih 10. zapravo, samo ono sto se nije desilo. uzasan flesh je to bio. uzasan.

izv. nije u duhu price, ali ionako sam sa nekim losim mislima dosao kuci, samo si mi ti s ovim falio,)
ddsonik ddsonik 02:46 05.11.2009

Re: druga strana, mladen.mladenova

uh, potpuno te razumem, desava se...pocnemo sa nekim preispitivanjem sta je sve trebalo da se dogodi i zasto nije. I jasno, koje je kriv - a ko moze da bude? Kao da tada cujem glas svih kriticara u horu zajedno sa mojim kao solo izvodjacem, najglasnijim - ja. To zaista puno zavisi od trenutnog stanja svesti, zato ima ovakvih i onakvih flesheva - da se ne glupiram sa dobar-los. U sustini svaki je dobar, zbog neceg, ali isto tako mnogo los zbog neceg drugog...pa, kako prihvatis u momentu.

Zao mi je sto te je podsetilo na los, ali se zahvaljujem na poseti i citanju.
Puno pozdrava
margos margos 23:07 04.11.2009

....

Ja imam tu hroničarsku, flešbekovsku crtu jako izraženu... Često imam ta brzinska vraćanja i brzinske analize i šta bi ona Ja, rekla ovoj Meni. Volim to.

A nar i meni izazove sećanja... Moja mama ga mnogo voli... da znaš, ponukao si me da ga kupim i da je obradujem, pa da čujem ponovo njene priče - pamti čudesno detalje i lepo ih priča...
ddsonik ddsonik 02:55 05.11.2009

Re: ....

Mnoge stvari mogu da izazovu taj povratak, kratak izlet u proslost ili buducnost (ko zna...) i upravo ta analiza dodje kao neka 'korekcija pravca kretanja'. I tada se menjamo, ali da bi ostali isti (kao sto bi rekli EVK...)

A nar, pa jeste nesto ne bas preterano svakidasnje, zato i ima malo snazniji uticaj. Raduje me da sam 'inicirao' da mama dobije nar i da vi cujete lepe price (koje cete mozda podeliti sa nama...)

Hvala na citanju i komentaru
Puno pozdrava
selica_nena selica_nena 23:32 08.11.2009

Asocijacija na jedan san

Mnogo sanjam. Nekad u nastavcima. Neki snovi se ponavljaju i dopunjuju i u snu znam da je to san, ali toliko stvaran, stvarniji od bilo čega što budna doživljavam.
Jedan san - vidim sebe stariju 25 godina. Jeste to sam ja, stojim za nekim pultom i slušam čoveka s druge strane kako mi nešto govori. Pratim izraze svog i njegovog lica, sa strane, kao običan posmatrač. I razmišljam, u snu, kako sam ista, a sasvim drugačija.
ddsonik ddsonik 08:27 09.11.2009

Re: Asocijacija na jedan san

selica_nena
I razmišljam, u snu, kako sam ista, a sasvim drugačija.


Definicija neceg sto se tesko definisati moze
Hvala na citanju i komentaru
Puno pozdrava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana