Ljudska prava

3. decembar

malasneki RSS / 05.11.2009. u 13:10

disability-logo.jpgMislim da dobar deo vas zna da se tog datuma obelezama medjunarodni dan osoba sa hendikepom/invaliditetom, koji se obelezava od 1982. godine, kada je Generalna skupstina UN usvojila Svetski akcioni program koji se odnosi na osobe sa invaliditetom. Tada je komitet UN za ljudska prava pozvao zemlje clanice da obelezavaju ovaj dan sa ciljem postizanja punog ijednakog uzivanja ljudskih prava i ucesca osoba sa invaliditetom u drustvenom zivotu. Smatra se da u proseku 10% populacije svake zemlje pripada ovoj grupi, a u podrucjima sa cescim ili skorije zavsenim ratnim dejstvima, taj procenat je i 15%. Dok su 13. decembra 2006. godine UN donele Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, u cijem je kreiranju ucestvovala i Srbija.

U nasoj zemlji, koja je posle ratnih dejstava u regionu i velikog pomeranja stanovnistva, ovaj broj osoba sa hendikepom po nekim statistikama dostize procenat iznad 10% od ukupnog broja staovnistva. Kako su na ovim prostorima u komunistickom obliku vladavineosobe sa hendikepom posmatrane kroz prizmu medicinskog modela,koji osobe sa hendikepom gleda iskljucivo kao medicinski problem i socijalnu kategoriju pacijenta, forsirao se trend u kome su ove osobe imale iskljuciva prava iz medicinske zastite (rehabilitacija) i socijalne pomoci (pomagala i novcana vrlo mizerna nadoknada), te nisu imale zakon koji bi ove osobe promovisao kao korisne claove drustva i podupredio njihov drustveni angazman i razvoj.Nije bilo reci o inkluzivnom obrazovanju, deca su smestana u rehabilitacione centre sa suzenim mogucnostima kvalitetnog obrazovanja i odabira zanimanja. Zakonom su propisivani minimalni rokovi od par meseci radnog staza nakon kojeg je vecina na neki nacin morala da ide u invalidsku penziju. Veoma malo se vodilo racuna o arhitektonskim barijerama. Zbog svega navedenog, osobe sa hendikepom su se zatvarale u izolovane drustvene grupe, obicno u okviru primarne porodice,i veoma malo ili nimalo su bile vidljive u drustvu. S oga, nije ni cudo sto je stvoren veoma veliki zid predrasuda drustva o osobama sa invaliditetom, kao predrasuda u suprotnom pravcu, ali su predrasude bile veoma izrazene i medju samim osobama sa invaliditetom, kako prema samima sebi, tako i prema drugim osobama u slicnoj situaciji.

U poslednjoj deceniji svari se polako menjaju, po nekad drasticnije i vidljivije, a u nekim periodima nesto sporijim tempom. Najveca promena je prelazak iz medicinskog modela u socijalni model posmatranja osoba sa hendikepom, gde se "problem", koji je do sada bio fokusiran na ovoj osobi, premesta u drustvo, te se tako sada problem vidi u arhitektonskim barijerama, potrebi uvodjenja inkluzivnog obrazovanja, drustvene afiemacije osoba sa invaliditetom, mogucnoscu izbora u kreiranju svog zivota, te samim tim i preuzimanje  odgovorosti za samog sebe svake osobe sa hendikepom. Vise se osobe sa invaliditetom ne posmatraju kao socijalni problem vec kao korisni clanovi drustva. 

Aprila 2006. godine donet je Zakon o zabrani diskriminacije osoba sa invaliditetom, koji polako pocinje da zivi i u praksi (doneto je vise presuda na osnovu ovog Zakona, a neki procesi su u toku -jedan od njih je i moja tuzba protiv JAT-a).

Promovise se zaposljavanje osoba sa invaliditetom, cak u okviru sajtova koji se bave posredovanjem u zaposljavanju postoje posebni odeljci. Sve vise zgrada i javnih ustanova je dostupno (postavljaju se rampe, stavljaju ozake na brajeom pismu, postavljaju titlovi za osobe ostecenog sluha...), javni prevoz polako prelazi na niskopodna prevozna sredstva, predsednik Srbije ima savetnika za pitanja osoba sa hendikepom koji i sam pripada toj grupi tanovnika, Beograd, Nis i jos neki gradovi imaju  pri kabinetima gradonacelnika Savete za osobe sa invaliditetom, i jos puno toga.

Naravno, sve ove promene su samo deo puta do potpunog normalizovanja zivota za osobe sa hendikepom u Srbiji, ali i u regionu.

Ove godine, kao i predhodnih dacu svoje ucesce u obelezavanju ovoga dana. Posebno tu obavezu sada imam kao podpresednica Saveta za osobe sa invaliditetom pri kabinetu gardonacelnika, ali pre svega to radim zato sto zelim da se u Srbiji za sve nas koji pripadamo ovoj grupi stanovnistva obezbede uslovi za normalno funkcionisanje i nezavisno zivljenje. Planiram da i sama organizujem jedno desavanje na svojoj opstini.

Ono sto bih takodje htela da naglasim je, da ne mora samo ovog dana u godini nesto da se kaze ili uradi po ovom pitanju. Svako od nas moze da dok ide na pijacu, u soping, vodi dete u skolu i u opste dok obavlja svakodnevne obaveze, da razmislja i posmatra svet oko sebe i razmislja sta i kako da se preduzme, a onda da pokusa i da deluje. Kako je rekao Neil Armstrong (cini mi se) to bi bio mali korak za pojedinca ali veliki za sve nas.



Komentari (13)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

malasneki malasneki 13:12 05.11.2009

Napomena

ovo je prvi u nizu tekstova kojima zelim da otvorim diskusiju na ovu temu. Molim vas, nemojte samo kliknuti preporuku, ostavite neki komentar, svoje slaganje ili neslaganje, predlog ili sugestiju.
mrvicak mrvicak 14:16 05.11.2009

Re: Napomena

Evo poslušno osim preporuke i komentarče: ja na sve ovo mogu samo da izrazim svoju podršku i divljenje. Mnogo je energije potrebno da se prave takvi “mali” koraci, koji toooliko znače (jeste Nil Armstrong).
malasneki malasneki 14:20 05.11.2009

Re: Napomena

mrvicak
Evo poslušno osim preporuke i komentarče: ja na sve ovo mogu samo da izrazim svoju podršku i divljenje. Mnogo je energije potrebno da se prave takvi “mali” koraci, koji toooliko znače (jeste Nil Armstrong).



Hvala mrvicak velika zeno :)
anagardboo anagardboo 14:07 05.11.2009

Zivim u banjskom gradu

u kom se cesto susrecem sa ljudima koji su tu na terapiji. Mislim da je moj grad, bas zahvaljujuci nasoj banji, dovoljno senzitivan na potrebe osoba sa otezanim kretanjem. Htela bih da te pitam da li znas za neku fondaciju koja raspisuje konkurse za uklanjanje barijera ili slicne stvari... Ako znas, mogla bih te konkurse da prosledim Centru za socijalni rad koji bi mogao da bude nosilac projekta, pa da grad ucinimo jos pristupacnijim

Sto se buducih tekstova tice, citamo se!
malasneki malasneki 14:10 05.11.2009

Re: Zivim u banjskom gradu

U principu mislim da ne postoje posebne fondacije, ali svaka opstina to mora imati u jdnom delu svog budzeta, posebno ako se radi o kako kazes banjskom gradu. S druge stane, Ministarstvo rada i socijalne politike cesto ima konkurse tog tipa, i mozda bi vas Socijalni rad trebao njima da se obrati.
miloradkakmar miloradkakmar 14:51 05.11.2009

Moj

mladi prijatelj, koga sam već negde spominjao , ima cerebralnu paralizu , započeo je sopstveni biznis otvaranjem kioska koga je dobro razradio. Najveći problem mu je bio da se zimi kreće u kolicima, ali on je i to prevazilazio. Ne da se bolesti koja ga je zadesila i ne želi da zavisi od drugih.

Podrška svim naporima i aktivnostima da se pomogne invaldinim licima.
malasneki malasneki 14:58 05.11.2009

Re: Moj

milorade, hendikep, a posebno cerebralna paraliza i nije bolest, nego stanje. zbog toga je i pogresno osobe sa invaliditetom gledati pacijente, i to je ono za sta se vecina u tom pokretu danas zalaze.

pozdrav i podrska tvom drugu
Bili Piton Bili Piton 16:19 05.11.2009

Velika i iskrena preporuka, naravno...



...a koliko je jedno drustvo sposobno da se stara i da brine o onim svojim pripadnicima kojima je, iz razloga nekakvog fizickog ili drugog hendikepa, probijanje kroz svakodnevne zivotne situacije neuporedivo teze i komplikovanije nego nama koji te probleme ne osecamo na svojoj kozi i koji o tome najcesce i ne razmisljamo, shvatio sam nazalost tek kada sam napustio Srbiju da bih ziveo drugde.
malasneki malasneki 16:25 05.11.2009

Re: Velika i iskrena preporuka, naravno...

uh... to "tamo" i "ovde" je prica za sebe, pa sam namerno ostavila nepomenuto za poseban tekst. zamisli tek koliko ja to primecujem kad kroci ovim mojim "kabrioletom" van granica zapadnog Balkana nam
sesili sesili 17:09 05.11.2009

Re: Velika i iskrena preporuka, naravno...

...i, naravno, svakodnevna briga za ljude sa posebnim potrebama. Mala pažnja može mnogo da znači. Mislim - vidim - da se upornošću nekih mladih, hrabrih ljudi to kreće u dobrom pravcu. Možda ne dovoljno brzo, ali ipak, za problem se zna, ne gura se pod tepih. Pozdravljam, podržavam i pomažem kad mogu.
malasneki malasneki 09:08 06.11.2009

Re: Velika i iskrena preporuka, naravno...

sesili
...i, naravno, svakodnevna briga za ljude sa posebnim potrebama. Mala pažnja može mnogo da znači. Mislim - vidim - da se upornošću nekih mladih, hrabrih ljudi to kreće u dobrom pravcu. Možda ne dovoljno brzo, ali ipak, za problem se zna, ne gura se pod tepih. Pozdravljam, podržavam i pomažem kad mogu.


sesili, dovoljno je ukazati u posti u kraju ili prodavnici da su nedostupni za osobe sa hendikepom i vec ces mnogo uciniti
cicmika cicmika 15:55 06.11.2009

samo napred

bori se i ne odustaj.To je jedini nacin da 'izvuces' bar malo postovanja drugih ljudi.Sigurna sam da ti je otislo mnogo zivaca i energije na ljudsku glupost ali bas tim 'ljudima' iz inata treba pokazati koliko moze neko sa hendikepom da uradi.Cesto su nesposobniji.Jeste,tacno je,ako imas neki hendikep,naruseno zdravlje ne mozes sve fizicke napore da izdrzis kao zadravi ljudi ali ono sto najvise njima smeta je cinjenica da dovraga nisi intelektualno osakacena a glava je u mnogim situacijama potrebnija od tela.
Ja imam epilepsiju i borim se sa njom od rodjenja tako da je sve ovo i deo mog zivotnog iskustva.Mi na zalost nemamo udruzenje i to je veliki minus za nas.Videla sam sajtove udruzenja epilepticara iz regiona ali nas ne,nema.To ne valja,teze nam je.Ne daje se prostor epilepsiji a ona nije bas toliko bezopasna koliko se cini kad se poredi sa leukemijom,rakom. . .Ne umire se,ali moze da se pogine.
malasneki malasneki 17:55 07.11.2009

Re: samo napred

draga cicmika, ako zelis mozes i sama pokrenuti iinicijativu, okupiti ljude i napraviti udruzenje. slobodno mi se obrati za pomoc ako treba, zajedno smo uvek jaci

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana