Novembar je mesec nara. Mogranj, šipak, nar, granat, "jabuka prepuna koštica", lat. Punica granatum....jedno od najstarijeg voća koje je čovek kultivisao i uzgojio još pre nekoliko milenijuma. Jevreji ga smatraju božjim darom i jednom od Seven Species, koje je bog specijalno njima namenio, između ostalih semena i voća, takođe božanskih - ječam, žito, smokva, datulja, maslina, grožđe i nar. Blagoslovljen da je gospod! Amin! Kad ti da ovih sedam, teško da bi čovek težeći svom spokoju, i koji usklađuje svoje želje i potrebe, još nešto zatražio.
Neki izvori kažu da je nar ustvari poreklom iz Persije, da je najviše uzgajan u Jermeniji, Gruziji, Azerbejdžanu, svim zemljama Mediterana, a danas gotovo po celom svetu od nas do Kalifornije.
Veoma je dugo obožavan. Veliki, osušeni nar pronađen je u grobu peharnika kraljice Hatšepsut, a i mesopotamsko klinasto pismo ga pominje još polovinom trećeg milenijuma, b.c.
O blagodetima nara se zna mnogo. Pun je vitamina A, B, C, ima antioksidativna svojstva više od brusnica, (i ostalih "-berries") i zelenog čaja. Sređuje loš holesterol u našim telima, i sprečava aterosklerozu. U najnovijim istraživanjima dokazano je da ubija ćelije kancera kod karcinoma prostate i dojke, i sadrži još mnogo fitohemikalija - polifenola, tanina, antocijana... a po izraelskim naučnicima, jedna čaša soka od nara dnevno ozbiljno smanjuje rizik od oboljevanja od kardiovaskularnih bolesti. Da ne govorim o njegovoj simbolici - plodnost, obilje, sreća, puna kuća, itd.- dovoljno da se nađe tokom oktobra, novembra, pa i kasnije, svakodnevno na našem meniju.
Ja ga stvarno obožavam. Najčešće ga jedem svežeg, onako najprirodnije, kad mu odsečem krunicu i napravim još par rezova, da bi se pojavile male crvene prozirne bobice pune božanstvenog soka, koji prska na sve strane. Da, i za to ima štos...da ne bi bobice jako prskale... razrežite nar i potopite ga u sud sa hladnom vodom, očistite od onih pregradnih kožica, i istrebite ih u posudu. One će pasti na dno, a ljuske će plivati po površini vode. Ali, to mi je bez veze! U kućnom ležernom outfit-u, uživam više u jelu nara. Kad jako žurim i odlazim ujutro iz kuće, moj sumorni, novembarski dan počinje ovako...sok od nara, kruške i mandarine. Kruška mu da onu kašastu teksturu i to mi je doručak, imam dovoljno energije do ručka.
A njegova predivna losos, "shocking pink" boja je jednostavno božanstvena.(Na slici desno se vide te varijacije, shades of pink) Ehhh, sada po običaju malo nepotrebnog znanja. Ova boja, jedna od varijacija pink boje, dobila je svoje ime, po kutiji za parfem "Shocking" koju je u ovoj boji dizajnirala argentinska slikarka Leonor Fini ,( pariska družbenica Pola Elijara, Maksa Ernsta, Anri-Kartije Bresona i Salvadora Dalija) još 1937. g za modnu dizajnerku Elsu Schiaparelli. Ustvari sve je bilo inspirisano by Tête de Belier, 17-to karatnim pink dijamantom u vlasništvu bogate naslednice Singer šivaćih mašina, Daisy Fellowes, koja je bila jedna od najviđenijih Elsinih klijentkinja.
Da...to sam htela da kažem, nadahnite se nadom, voljom, napretkom, nečim svetim, božanskim - jedite nar, god's favourite!