Život

Zid

Jelica Greganović RSS / 09.11.2009. u 21:04

u27077-107036_grajski-zid_show.jpgTarabe su, u selu, više služile za spajanje nego za deljenje. Kroz njih se rebrasto videlo susedno dvorište i u bašte su se provlačile komšijske kokoške, spremne da rizikuju trećinu perja u ime prehranjivačke slobode. Sa, samo naizgled, šiljatih vrhova taraba koje su kiše i laktovi vremenom zaoblili, dozivao se komšiluk na džakanje i odrađivao posao tada nepostojećeg interneta. O njih su se obrtali lonci i tegle za zimnicu, prebacivali jastuci i dušeci, punjeni šuškama, vetrili. Ćilimi su, nikako drugačije, već samo na daščanoj promaji taraba viđali sunce, čiji je glavni zadatak bio da potamani ili rastera proždrljivu moljačku sortu.

Pored taraba po selu su rasli i plotovi, koji su se od prvih razlikovali po vremenu i materijalu utrošenom u njihovo stvaranje. Umesto od zašiljenih dasaka, plotovi su pravljeni od pritki i motki koje prve pod ruku padnu, a spajao ih je preplet vrbovog šiblja. Manje stabilni, plotovi su se brzo naheravali i stremeli zemlji, naročito ako su u njihovom podnožju riškale svinje ili preko njih, u pokušaju preskakanja, jahala deca gluva na opomene, na sreću udaljenih i pametnijim poslom zaposlenih ukućana. U svakom slučaju, plotovi su još manje od taraba delili seoski svet, tako da su njihovu neozbiljnost shvatale i gore navedene kokoške. Istima su plotovi budili učmavane ptičje gene, zbog čega se počesto mogao videti prizor u kome kokoška izatrke preleće pomenutu barijeru, dok joj krila panično rade na dizanju gaćaste pozadine. Naravno, taj avijacijski ispad kokošinji svet je pratio drekom koja je na uzbunu dizala i svu ostalu prisutnu faunu.

Ipak, ponegde, oko gazdaških kuća mogle su se videti konkretnije ograde, polovinom zidovi, a ostatkom gvozdene šipke koje su svojim šiljcima sprečavale bilo kakvo nalakćivanje i ogradnu komunikaciju. Doduše i kroz njih se ograđeno imanje moglo videti, sasvim dovoljno da se sagovornik dozove bar do kapije.

Seosko groblje, nahereno na brdu, za razliku od živog dela sela, nikakvu ogradu nije ni imalo. Nije mu ni bila potrebna, jer su oni u njemu uglavnom mirno provodili ostatak večnosti, nezainteresovani za čuvanje imovine, dok živi nisu pokazivali želju da u njemu pre vremena uzurpiraju teritoriju. Groblje je samoinicijativno oplitao venac kupinovog grmlja, koji je pod ručnom rastao, grčevito se držeći nizbrdice.

Jedini zid koji je u formi ograde ikada u selu nikao, bio je zid Gliše Škembe, sina pokojne Stamene Crne, koja je četiri muža sahranila, a i petom je doakala, ne izneverivši proricanja seoskih žena. Taj peti, Trivun Kega, imao je jetru izdržljiviju od svojih prethodnika, taman toliko da dočeka rađanje svog naslednika i jedinog deteta koje je Stamena uspela živo da zadrži – Gliše. Gliša je, da li zbog sudbine previše za šalu raspoložene ili zbog ne baš kvalitetne pošiljke gena, isuviše ličio na Čiča Glišu, čijim crtanjem su i toj umetnosti nevešti roditelji mogli da zabave decu. Veliku glavu i klempave, nejednake uši, Gliša je nosio na tanušnom, nakrivo naraslom telu, koje je hodalo na kratkim nogama, do kojih su dopirale predugačke ruke. Njima je Gliša vazda veslao u hodu, sem ako jedna nije bila zauzeta kopanjem po onom, verovatno zato, većem uvetu. Jedino što je Glišu delilo od originalnog lika, bila je okrugla trba zbog koje je, čim se u detinjstvu uspravio u vertikalu, i dobio nadimak – Škemba.

Kada je, konačno spečena brljom, kapitulirala jetra Trivuna Kege, Gliša Škemba je ostao na milost i nemilost isključivo majčinoj ljubavi koja ga, uprkos statusu jedinca, nije štedela. Tako je selo do na kraj, godinama slušalo kreštav glas Stamene Crne koji je Glišu Škembu progonio na svakom koraku, usput rasterujući i sve što bi mu se na putu našlo. Majka Stamena, kojoj priroda nije imala vremena da izmisli drugi naziv te funkcije, sigurno je volela Glišu toliko da je bila spremna i zarad njega da proda dušu đavolu. Jedino što đavo nije pokazivao želju da je ponovo kupi, jer mu je i prvi put preselo. Svoju ljubav je Stamena Crna pokazivala na selu i Gliši nejasan način, ostavivši ih sve zajedno u rebusu, sve dok predstavnik bolje ogrevanog dela zagrobnog sveta nije konačno stisnuo petlju i došao po nju.

Tako je Gliša Škemba ostao u jednini. Kuća, u kojoj je Stamena Crna svojom ljubavlju skratila živote brojnim muževima svađom i dernjavom, jedino kako je znala, smanjila se tišinom koja je u njoj konačno zavladala. Da nije bilo dnevnog tutnja u obližnjem majdanu, Gliša Škemba bi ogluveo od jedva dočekanog muka. U selo nije mnogo išao, niti je ikome iz sela nedostajao. I on i pokojna Stamena, koju je verovatno samo strmek lokalnog groblja sprečavao da se povampirena prošeta i poseti sina, odavno su digli ruke od pokušaja da, u selu i okolini, Gliši pronađu životnu saputnicu. U oskudici muškaraca, neke od očajnijih udavača bi i zažmurile na Glišin gurav stas, uši iz kojih su rasli bokori dlaka i neprekidno šmrckanje njegovog baburastog nosa, ali ni jednoj nije padalo na pamet da, bez primene ozbiljnije sile, dobije za svekrvu Stamenu Crnu, od čijih kletvi i psovki se i mleko u kravama sirilo.

Tako bi i ostalo da se, jedne glibave jeseni, u selu nije pojavila udovica Đurđa, koja je pred sobom nosila trbuh, a za sobom vodila četu gladne dece. Naselili su se u čatrlji pokojnog Ilije Pintera i već narednih dana je selo Đurđu prozvalo Bosankom i saznalo da joj je muž poginuo negde u Banatu na građevinskim skelama, gde joj je pinterov sinovac i ponudio da joj za par tura pića proda stričevu kuću, koja se samo sa te udaljenosti tako mogla zvati. Uz to su sapatnički raspoložene seoske žene saznale da je noseća i da će se osloboditi na Trifundan.

Istih tih dana, Đurđina deca su se razmilela niz put, mlateći poslednje, već promrzle jabučice sa golih divljaka i tražeći po vrzinama negledane kupine. Njihova galama i dozivanje probudili su i Glišu Škembu, koji im je bio prvi komšija, ali i gene koje mu je majka Stamena ostavila u amanet. Inače kukavan i strašljiv Gliša je, zaradi rušenja svog filozofskog mira i omlaćenih jabuka koje nisu ni bile njegove, jedared dohvatio za uvo jedno od Đurđine dece i bezdušno počeo da ga razvlači na veličinu svojih ušiju. Na njegovu nesreću, Đurđa Bosanka nije bila rada da joj decu iko bije, zbog čega su radnici iz majdana danima prepričavali kako je Gliša Škemba, sve četvoronoške, bežao od ljutite majke, koja je nasred druma Škembu pokazno provaljala po blatu.

Već sutradan Gliša Škemba je počupao naherenu tarabu do Đurđinog dvorišta i počeo da pravi zid. Kamen je nosio u batarama iz susednog majdana, noću, kada je pijani čuvar Mile Unuče spavao snom nezainteresovanog pravednika. Zajedno sa Đurđinim trbuhom rastao je i Škembin zid, jedini zid koji je u selu ikada odvojio komšijska dvorišta i poglede.

Te zime se već u novembru zabelelo, čime je priroda dodala još jedan sloj na zid Škembine uvređene mržnje. Uprkos tome, Gliša Škemba je i dalje dovlačio kamenje iz majdana i uz brisanje ledenica koje su mu visile iz nosa, produžavao svoj bes. Žene iz sela su se krstile i sa dva prsta brisale uglove usana, gledajući Škembinu nakaradnu građevinu, dok je Đurđa ćutala i okretala glavu, sve teže noseći veliki stomak.

Oko Svetog Trifuna sneg je pao do mudi, a mećava nije tri dana prestajala da urla do prozuklosti. Jedne od tih noći, kada je sneg sipao kao brašno iz mučnja u rodne godine, kroz vrata Gliše Škembe upalo je belo biće, kolutavih crnih mrlja umesto očiju i zgrabilo ga ledenim rukama. Da nije odmah progovorilo vapajem, dušica bi Gliši na nos izašla. Umesto toga, još uvek precepljen stravom da mu se voljena majka vratila, Gliša je bos i u gaćama na učkur, pustio da ga dete ulepljeno u sneg odvede do susedne kuće, mimo zavejanog zida. Tamo je, o oljušteni kredenac, čelom udarala Đurđa Bosanka, škripeći zubima i sedeći na podu, dok se oko nje širila bara sukrvice. Deca, koju Gliša nikada nije stigao ni da čestito prebroji, čučala su sabijena u mračno ćoše i samo beonjače su im svetlele bljeskom straha, dok je ono nekoliko čaša i tanjira očajnički zvečalo na svaki Đurđin udarac.

Kako je i inače smotanom Gliši Škembi uspelo da porodi Đurđu Bosanku, a da nikada ni kravu nije imao, to nikome u selu nije bilo jasno. Kako god, tek Milunka Životina, koja je naredno jutro došla na poziv promrzle Đurđine dece, našla je na krevetu zamotuljak, porodilju i Glišu Škembu koji je, krvavih ruku, spavao mrtvim snom, skutren udno njenih nogu, povremeno cvileći tanje od šteneta.

Proleće je Gliša Škemba dočekao nepovraćen od noćnog šoka, ali konačno dobro opranih košulja, u novim vunenim čarapama i jednoprsnim rukavicama, da ga ne bi zeblo u ruke dok ledeno kamenje slaže u batare, rušeći jedini i poslednji zid koji je u selu ikada delio komšije.

Leto je selu donelo srećno okončanje neočekivanog ljubavnog romana, a popi miran san, jer se Gliša Škemba, još pre crkvene potvrde preselio kod Đurđe Bosanke. Tamo je najkorisniji bio čuvajući Glišu Malog, koji je po njemu dobio ime i kome je, uprkos biologiji, bio pravi i jedini otac.

 



Komentari (117)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

AlexDunja AlexDunja 21:21 09.11.2009

:)

vise tumbanja, nego
kod berlinskog:)
mashala:)
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:36 09.11.2009

Re: :)

A, ima i venčanje na kraju, kud ćeš više...
Jukie Jukie 21:28 09.11.2009

Stomak

"Jedino što je Glišu delilo od originalnog lika, bila je okrugla trba zbog koje je, čim se u detinjstvu uspravio u vertikalu, i dobio nadimak – Škemba".

Onako kako su mene učili da se crta čiča Gliša, on i treba daima okruglu trbu:

Tačka, tačka, crtica,
i gotova glavica.
Duge uši, tanak vrat,
trbušina kao sat.
Ruke, noge, ko od miša,
eto to je čiča Gliša.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:39 09.11.2009

Re: Stomak

Tačka, tačka, tačkica,
crta, crta, crtica,
i gotova glavica,
telo kao štap,
uši ko u miša,
to je Čiča Gliša.

Kanda ih ima više...i pesmica i Čiča Gliša...
Jukie Jukie 21:59 09.11.2009

Re: Stomak

Jelica Greganović
Kanda ih ima više...i pesmica i Čiča Gliša...


Pa izgleda... moguće je da su mene učili pesmicu o ovom tvom sekundarnom čiča Gliši :)
Vidiš čak je i u pesmi opevan i o njemu uče malu decu .
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:30 09.11.2009

Re: Stomak

Ja mislim da je obrnuto, da je on stariji od pesmice...
ladyhawk ladyhawk 23:12 09.11.2009

Re: Stomak

Jelice, prelepa prica. Hvala za ovaj poklon veceras.
A moj skromni doprinos diskusiji je ova verzija Glise:

Tacka, tackica,
uspravna, prava,
gotova je glava.
Vrat kao stap,
trup kao cup,
ruke kao slamke,
noge kao sanke,
usi k'o u misa,
gotov Cica Glisa.
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:18 09.11.2009

Re: Stomak

Eto ti ga sad...ima još verzija...popularan Gliša, nema šta...a, poklon od srca
muaddib92 muaddib92 23:32 09.11.2009

Re: Stomak

Тачка, тачка, тачкица
Црта, црта, цртица
Готова је главица.
Дуге уши, танак врат
Трбух као неки сат.
Руке као куке,
ноге к'о у миша,
Готов чика Глиша
Jelica Greganović Jelica Greganović 01:47 10.11.2009

Re: Stomak

Kako sad noge ko u miša, zar nisu uši? I otkud ruke kao kuke? Još malo i Čiča Gliša će izgledati kao maštovitiji posetilac iz svemira...
Hemičarka Hemičarka 03:23 10.11.2009

Re: Stomak

Hvala, Jelice, baš sam uživala u ovoj priči.

Što se čiča-Gliše tiče, videla sam jednom u telefonskom imeniku jednog banatskog grada broje telefona Čiča Gliše (čovek se preziva Čiča).

A evo i verzije koju sam ja naučila od mame:

Tačka, tačka, tačkica,
crta, crta, crtica:
gotova je glavica.
Vrat kao štap,
stomak kao sat,
ruke kao slamke,
noge kao sanke,
uši k'o u miša,
gotov čiča-Gliša!
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:13 10.11.2009

Re: Stomak

noge kao sanke,



Draga, Samo da ti kažem: dužna sam ti knjigu, samo da se izborim sa posledicama desetodnevnog odsustvovanja i trčim u poštu
Gospodja Klara Gospodja Klara 12:57 10.11.2009

Re: Stomak

Kad ste već počeli, evo još jedne verzije:

Tačka, tačkica
Crta, crtica
I gotova glavica.
Na glavici šeširić kao tanjirić,
Vrat mu kao motka,
Telo kao rotkva,
Ruke kao slamke,
Noge kao sanke,
Uši k'o u miša,
I gotov čiča-Gliša.

On nekako dodje kao smajli pre smajlija
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:50 10.11.2009

Re: Stomak

Daklem, to će na kraju biti ep o Čiča Gliši, pridobili smo rotkvu i tanjirić...
Hemičarka Hemičarka 17:04 10.11.2009

Re: Stomak

Jelica Greganović

Draga, Samo da ti kažem: dužna sam ti knjigu, samo da se izborim sa posledicama desetodnevnog odsustvovanja i trčim u poštu


Ja čekam sa nestrpljenjem, a ti pošalji kad dospiješ, što bi rekla moja baba.

A vidi ovog slatkiša:

Jelica Greganović Jelica Greganović 18:12 10.11.2009

Re: Stomak

Vi'š kako dete zna
vishnja92 vishnja92 16:17 11.11.2009

Re: Stomak

tacka, tacka, tackica
crta crta crtica
gotova je glavica

duge usi, tanak vrat
telo ko crkveni sat
ruke ko u svrake
noge ko u misa
sesir sav od plisa
eto to je Cika Glisa

(upravo sam se prvi put u zivotu zapitala sta mu dodje sad pa ovo "ruke ko u svrake" )
Jelica Greganović Jelica Greganović 16:20 11.11.2009

Re: Stomak

Sad je sat od putničkog, tj. onog na železničkoj stanici postao crkveni? Dobro...
Ruke ko u svrake bi značilo da je Čiča Gliša krilat...ako nacrtamo ovako izdopunjavanog Glišu, deca bi mogla neku noćnu stravu da vate...
vishnja92 vishnja92 16:25 11.11.2009

Re: Stomak

sad cu da uvatim da ih sve redom nacrtam, mislim da je nemoguce napraviti integralnu verziju :))
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:58 11.11.2009

Re: Stomak

Moguće je, ali ne znam da li je za decu preporučljivo...
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 17:54 12.11.2009

Re: Stomak

hemičarka gde nadje ovog malog,
to mi je kumče.
a vidju tatu, kako se pravi vaaažaan
Jelica Greganović Jelica Greganović 18:47 12.11.2009

Re: Stomak

Kumče ima oke ko kupine, slatkiš.
Nune Popović Nune Popović 21:34 09.11.2009

Odlična priča

Baš mi je prijalo da pročitam tvoju priču nakon napornog dana i boravka u potpuno drugim svetovima od ovog, seljačkog, o kome božanstveno pripovedaš otkrivajući ono što je nama gradskim ljudima nepoznato i naizgled daleko.


Jelica Greganović Jelica Greganović 21:39 09.11.2009

Re: Odlična priča

Falavi komšija
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 21:37 09.11.2009

?!?

A, ja pomislio da je o onom zidu koji je oboren pre dvadeset godina, koji je usput porušio jednu ideologiju, više evropskih država, a šut i prašina još i danas lete na sve strane.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:41 09.11.2009

Re: ?!?

Ima raznih zidova, ponekad su i mali zapravo veliki, najveći su oni u nama...a priča jeste izazvana jubilejom današnjeg dana.
darkonduty darkonduty 21:51 09.11.2009

Re: ?!?

Vojislav Stojković
A, ja pomislio da je o onom zidu koji je oboren pre dvadeset godina, koji je usput porušio jednu ideologiju, više evropskih država, a šut i prašina još i danas lete na sve strane.

A ja na dalmatinski suhozid, to mi je uvijek prva asocijacija na riječ. Sjetim se svih onih kilometaskih na Kornatima i zbilja si teško mogu objasiniti kako su se prislilil graditi tako nešto, za ono vijeme i prilike zaista velebno!
Da sad ne dužim kad nije tema, jako lijepa priča Jelice!!!
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:54 09.11.2009

Re: ?!?

Ama slobodno, zid je tema, a zidova ima raznih...ova priča je samo povod za priče o zidovima koji dele ljude.
Hvala.
Unfuckable Unfuckable 21:59 09.11.2009

Re: ?!?

zid je tema, a zidova ima raznih..

pa kako ja sad onda da napišem ono što mi se od kad sam pročitao ovaj lepi tekst vrzma po glavi glede Gliše, a to je da ljudi, svakako, prave situacije, ali da - definitivno - situacije prave ljude
49 41 49 41 12:23 10.11.2009

Re: ?!? - Sto ljudi, sto cudi

Vojislav Stojković
A, ja pomislio da je o onom zidu koji je oboren pre dvadeset godina, koji je usput porušio jednu ideologiju, više evropskih država, a šut i prašina još i danas lete na sve strane.

Ja pomislio na cuveni Sartrov ZID; a ono Renesansa - Seoska Idila.
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:28 10.11.2009

Re: ?!?

pa kako ja sad onda da napišem

Lako, tastauru pod prste i piši...čekam...
Unfuckable Unfuckable 14:10 10.11.2009

Re: ?!?

ok, onda :
ljudi, svakako, prave situacije, ali i situacije prave ljude
pa i od Gliše nešto - napraviše
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:14 10.11.2009

Re: ?!?

Čuj, napraviše, Gliša će uskoro, zahvaljujući varijacijama pesme i obogaćivanju detalja, izgledati kao da ga je Mikelanđelo crtao...
ivana23 ivana23 15:33 10.11.2009

Re: ?!?

Jelica Greganović Jelica Greganović 16:12 10.11.2009

Re: ?!?

Ivana, to sam i ja mislila, al' vidiš da ispada na drugačije...a i ovom su šiške uzbrdo...a i nema tanjirić, rotkvu, sat...
pnbb pnbb 21:59 09.11.2009

posteno

Tarabe su, u selu, više služile za spajanje nego za deljenje.

hm, kolko ja znam, tarabe su najvise sluzile kao ishodisna tacka prijateljskog dijaloga sekirama medj komsilukom, sporadi utvrdjivanja prava na imovinu koga je odnosna taraba personifikovala
takodje su bile zgodne da se povade vrljike ukoliko serire ili tezi argumenti nisu pri ruci. a komsija jeste.
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:00 09.11.2009

Re: posteno

Vrljike su se vadile iz plota, a ne iz tarabe. Naravno da je postojao rad sekirama, ali se i ta mogućnost približavanja može smatrati otvorenošću tarabe za sve vrste komunikacije.
pnbb pnbb 22:03 09.11.2009

Re: posteno

otvorenošću tarabe za sve vrste komunikacije.

prava sreca sto u to doba nije radio centar za nenasilnu komunikaciju.... ne bi se leba najeli...
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:07 09.11.2009

Re: posteno

Nune Popović Nune Popović 22:22 09.11.2009

Re: posteno

Svojevremeno sam na ulici naisao na metar tarabe koja se rasteze i skuplja kao harmonika. Pod ruku komotno da se spakuje i ko leptop da se nosa naokolo. Cudo nevidjeno za mene u tom trenutku. Odmah sam je krstio kao multi-tarabik i zanosio se idejom da treba da je zaista nosim sa sobom i kada sretnem poznanika da je rasklopim, naslonim se na nju ko covek i sit se ispricam, kako i dolikuje - preko tarabe. A moze da posluzi i kao odlican oslonac u kaficu, kada se malo covek zaljulja.... Sad ste me podsetili...

Jelica Greganović Jelica Greganović 22:27 09.11.2009

Re: posteno

multi-tarabik

loader loader 22:22 09.11.2009

Mama gorila

Na njegovu nesreću, Đurđa Bosanka nije bila rada da joj decu iko bije, zbog čega su radnici iz majdana danima prepričavali kako je Gliša Škemba, sve četvoronoške, bežao od ljutite majke, koja je nasred druma Škembu pokazno provaljala po blatu.
To nešto ko' Serena Wilijams :))
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:28 09.11.2009

Re: Mama gorila

Samo bez reketa, ručno.
ivana23 ivana23 22:26 09.11.2009

***

Blade Runner Blade Runner 22:30 09.11.2009

Re: ***

Jelica Greganović Jelica Greganović 22:31 09.11.2009

Re: ***

Kako je lepa fotka...okce...Hvala
mirelarado mirelarado 22:42 09.11.2009

Нема вечних зидова

На сваком зиду, који људи подигну да би их раздвојио од других, појавиће се напрслина, кад-тад. Пукотина ће расти све док се зид једнога дана не сруши.



Дивна прича, Јелице.

Jelica Greganović Jelica Greganović 22:53 09.11.2009

Re: Нема вечних зидова

Naravno, ova kriza je pukotinu i u Wall Streetu napravila, cigle i kamen su onda šala za vreme
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 22:53 09.11.2009

:-)

hey, gliša!
nego...šta su jednoprsne rukavice?
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:53 09.11.2009

Re: :-)

One sa jednim prstom
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 23:02 09.11.2009

Re: :-)

Jelica Greganović
One sa jednim prstom

one kao za decu, gde je samo palac izdvoje a ostali idu zajedno?
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:04 09.11.2009

Re: :-)

Tačno te, palac separatno, a ostali prsti u džakče.
ladyhawk ladyhawk 23:46 09.11.2009

Re: :-) Nase tarabe

Kada su moji polovinom sedamdesetih kupili plac i poceli da zidaju kucu (a ko nije u to vreme), s placem su kupili i neresene medjuplotne odnose, nesto se oko medje nije slagalo po misljenju komsije. Moji rese da pozovu ljude iz katastra da se sve ponovo premeri, taman posla imati kavgu s prvim komsijama. Ali, komsija bese nervcik, pa ne docekavsi katastarce, jedan dan porusi tarabe u nastupu besa. A mnogo je bio besan. Onda su krenula zacikavanja, redovna, dok se zidala kuca, pa "anonimne" tuzbe za svakakve gluposti, tipa, da zidamo kucu bez dozvole i sl. Secam se jednog dijaloga.
Komsija mojoj babi: Meni su tvoja deca krv u oci!
Moja baba: A meni tvoja nisu, sto su ti deca kriva?
I islo je to dugo. Moji sazidali nizak temelj za ogradu, o svom trosku, u svom delu avlije, a mi deca smo rasli, s obe strane plota.
Jedne noci, u nijedno doba, zvoni komsija na vrata. Prvi put je tada progovorio s mojima, a da to nije svadja. Zvali ga iz policije, kaze. Nasem drugom komsiji poginula cerka u saobracajki i treba sad ici i obavestiti ih, on sam ne moze. I tu se prelomilo.
S godinama se sve utisalo, mi se sprijateljili, naisla kriza, nema se para za ogradu, ostao samo taj temelj da ga preskacemo i dan danas kad se posecujemo i mi i nasa deca i nasi roditelji, sve tri generacije. Da ne pricam o ispracaju koji su nam komsije priredile kad smo se selili u ove daleke krajeve. I danas mi suze podju kad stignem kuci, a na svom prozoru me doceka, u suzama takodje, teta Zivka, moja prva komsika.
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:57 09.11.2009

Re: :-) Nase tarabe

Hvala za priču lady .
Черевићан Черевићан 23:23 09.11.2009

нешто мислим

оно, зид је за прескоке
мош’ уз њега љубав водит’
и писати мош’ по њему
машту своју ослободит’

мош’ се зидом оградити
па је моје само моје
комшијино нек му буде
те нек има свако своје

ал’ лепше је без ограда
да смо једно и све наше
јер улога зида јесте
да се једни других плаше
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:30 09.11.2009

Re: нешто мислим

Majstorski, kao i uvek, gazda Čer
muaddib92 muaddib92 23:36 09.11.2009

Комплименат

Ово је једна бааш добра прича и честиткам, Лелице! Уживали само тако
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:58 09.11.2009

Re: Комплименат

Fala muade, dobrodošao
omega68 omega68 00:36 10.11.2009

Re: Комплименат

...nemam reči

P.S.
Oko Svetog Trifuna sneg je pao do mudi

valjda do brade
a brada do ...
loader loader 01:11 10.11.2009

Re: Комплименат

valjda do brade
a brada do ...
.
Jelica Greganović Jelica Greganović 01:43 10.11.2009

Re: Комплименат

Sneg se meri odozdo nagore, nespa?
Samo da pojasnim, ovaj prekrasni opis sam maznula mom stricu Andri i tako ga udomila, jer nastao prošle zime, povodom snega napadalog u Badnjevcu i od tada luta familijom izazivajući smeh.
ivana23 ivana23 23:49 09.11.2009

***

ladyhawk ladyhawk 14:37 10.11.2009

A ovako tarabe izgledaju u Norveskoj

Jelica Greganović Jelica Greganović 15:15 10.11.2009

Re: A ovako tarabe izgledaju u Norveskoj

Zanimljivo...samo su ove vrljike baš podosta visoke...al' ladolež bi im se sigurno obradovao.
miloradkakmar miloradkakmar 00:37 10.11.2009

Koliko

sam puta , kao mali , prisustvovao rušenju i ponovnom podizanju zida.
Preka narav jača je od rođene krvi, a kamena koliko hoćeš.
Slagao se kamen na kamen, bez nekog vezivnog materijala, da bi se lakše razrušio kada glave produva bura.
Ako se dobro sećam , zid je ostao na nekih pola metra, za svaki slučaj, da se ne počinje ispočetka.
heldin heldin 01:07 10.11.2009

Što

je toplo oko srca posle ove priče!
I na kraju, zidovi razdvajaju!? Malo morgen!

Veliki pozdrav!
selica_nena selica_nena 01:39 10.11.2009

Jelice,

ovom pričom si se upisala u velike pripovedače.
Mića Marković Mića Marković 01:47 10.11.2009

Re: Jelice,

selica_nena
ovom pričom si se upisala u velike pripovedače.

Ja to odavno tvrdim.
Jelica Greganović Jelica Greganović 01:49 10.11.2009

Re: Jelice,

Hvala neno
Dobrodošao Mićo, nema te ko kiše u Kragujevcu
mogul_sad_ja_kasti mogul_sad_ja_kasti 01:54 10.11.2009

na taki zid...

.. koji je u selu ikada delio komšije...
treba napisati ljubavnu pesmu!...a pesmu o MOM Gliši naučila me deklemovati (i CRTATI mama, al n'umem ubaciti sličicu) pa će to ispasti nekako ovako:

tačka, tačka, crtica (pa to budu dva oka i nos)
gotova je glavica.
dve crte za vrat,
trbuh kao sat, (pa se dodaju kazaljke u krugu što predstavlja telo)
ruke, noge štapovi (obične crte)
šiške kao slapovi (silne crte sa vrha glave padaju ka očima)
uši ko u miša
gotov čiča Gliša!

pozzzz
Jelica Greganović Jelica Greganović 01:56 10.11.2009

Re: na taki zid...

Eto, sad i šiške...
mogul_sad_ja_kasti mogul_sad_ja_kasti 02:05 10.11.2009

Re: na taki zid...

nije valjda da im nešto fali?
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:17 10.11.2009

Re: na taki zid...

Ma, kakvi, ne fali, nego...ovaj Čiča Gliša postaje sve komplikovaniji....dakle, negde na kraju ovog bloga bi morali da probamo da od svih pesama sastavimo jednu i da nacrtamo takvog Čiča Glišu...
mogul_sad_ja_kasti mogul_sad_ja_kasti 14:35 10.11.2009

Re: na taki zid...


dakle, negde na kraju ovog bloga bi morali da probamo da od svih pesama sastavimo jednu i da nacrtamo takvog Čiča Glišu...

...joj, mogu l' ja, mogul' ja???...evo, javljam se dobrovoljno, ako dopuštaš,...samo da uklavirim kako se umeću sličice... svaka mi je sugestija dobrodošla!
trapava trapava 08:24 10.11.2009

K'o Stevan Sremac i Milovan Glišić zajedno

...takav ti je ovaj tekst! Predivno.
Kod mene u selu se plot zove prošće. Pobijene vrljike, a opleteno pri vrhu vrbovim granama. Na svakih 5-6 godina oplićeš ponovo, kad se rasklati. Ka svakom komšiji ima vratnice, da se ne ide okolo, pa je to kod mene izgledalo ovako: vrata ka Raci, vrata ka Desi, vrata ka Dobrili i vrata ka bašči (baba bila udovica, pa smo se uglavnom družili sa ženama, slabo smo zarezivali muške). Prošće je više služilo da spreči stoku da uđe u dvorište, nego što je bilo međa među komšijama. Doduše, kod mene u selu smo svi neka svojta. Na prošće se stavlja posteljina da se izvetri, kači se veš kad nema dovoljno žice (ne jednom mi je konj pojeo majicu), obrću se oprani lonci i bakrači da se suše... A najlepše je zimi, ceo dan se vetri posteljina, nana je unosi uveče pred spavanje, a jorgani i jastuci mirišu na mraz , na čisto i zdravo... Pa se zavučeš u krevet i sanjaš divne snove, sve do ujutru kad te probudi miris vrućeg šerbeta i lepinje sa plotne sa kajmakom.
ladyhawk ladyhawk 08:52 10.11.2009

Re: K'o Stevan Sremac i Milovan Glišić zajedno

trapava
...takav ti je ovaj tekst! Predivno.... Pa se zavučeš u krevet i sanjaš divne snove, sve do ujutru kad te probudi miris vrućeg šerbeta i lepinje sa plotne sa kajmakom.

A bas sam sinoc prvo to pomislila, kao Glisic, ali rekoh da ne solim mnogo pamet ucenijima. I cutala sam sve tako cele noci, ali ne mogu vise
Trapava, i ovaj tvoj opis je vrlo zivotan.
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:13 10.11.2009

Re: K'o Stevan Sremac i Milovan Glišić zajedno

Fala za komplimenAt
A, i za lepu priču o prošću...kod nas su prošće pritke za baštu ili najelementarniji oblik plota, "pra-plot", kod koga se pritke i motke samo zabodu jedna uz drugu.
dali76 dali76 08:41 10.11.2009

..

Ti uvijek isto pises ja opet isto citam..onako u jednom dahu..
I kod nas zahladilo..spustilo se ispod 20..doduse preko noci
Pozdrav
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:14 10.11.2009

Re: ..

Bogami i kod nas već miriše na zimu, iako je jesenji kič na vrhuncu, sve je žuto i crveno, ali večernji vazduh već ima onu ledenu crtu, jer su se planine već zabelele.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 09:04 10.11.2009

...

mnogo ti je topla ova priča

e, kad bi zidovi
budili ovakve asocijacije...
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:20 10.11.2009

Re: ...



rapunzel rapunzel 11:23 10.11.2009

divno ispričano

baš, baš, baš!!!

zidovi postoje da se na njima crta.
vratite deci zid (onaj na novom bg ispred imt-a)
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:22 10.11.2009

Re: divno ispričano

Fala

Biljana 77 Biljana 77 14:23 10.11.2009

Imamo i mi

Tamo je, o oljušteni kredenac, čelom udarala Đurđa Bosanka, škripeći zubima i sedeći na podu, dok se oko nje širila bara sukrvice. Deca, koju Gliša nikada nije stigao ni da čestito prebroji, čučala su sabijena u mračno ćoše i samo beonjače su im svetlele bljeskom straha, dok je ono nekoliko čaša i tanjira očajnički zvečalo na svaki Đurđin udarac.
U dve rečenice sve.

E, sad glede zida.. moj prvi komšija Dule Vodnik bio je čovek neobičnog ponašanja. Tako je ukačio nadimak Ludi vodnik, al' o njemu o tom, blogom. Nego, sledeće dvorište do njih živeo je Rade Šarac.. Njihovoj netrpeljivosti uzrokovanoj relacijom vojnik-policajac, doprinela je znatno činjenica da Dule voli da se šeta dvorištem samo u gaćama, a Rade ima ćerku jedinicu. Te je Rade rešio da se od komšije odeli zidom, dovoljno visokim da se Jedinica ne sablažnjava pogledom na razgaćenog komšiju. Obojica su se u međuvremenu preselili onamo, Jedinica se još kao devojka odselila u Makedoniju prateći svoju ljubav koja je, gle čuda, bio vojnik u našem mestu. Ostao je samo zid i prilično se urušio. Ako.
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:18 10.11.2009

Re: Imamo i mi

Daklem, zid nije pomogao u sprečavanju Jedinice da se navuče na vojničke kvalitete
Biljana 77 Biljana 77 15:20 10.11.2009

Zid kasarne

Pa kad tata nije shvatao iza kog zida vreba opasnost.
pnbb pnbb 16:13 11.11.2009

Re: Imamo i mi

da se navuče na vojničke kvalitete

iju kakva prostota, ovo citaju i maloletnice, znas?
Jelica Greganović Jelica Greganović 16:21 11.11.2009

Re: Imamo i mi

Stvarno?
володя володя 16:19 10.11.2009

Radovan

Zvao se Radovan. Kada sam ga upoznao bio je vec prilicno star, povijen, tih. Ipak, ruke su mu jos uvek bile neobicno snazne. Bio je marljiv i strpljiv. Nije, naizgled, iza sebe ostavio bogznasta. Zenu, oronulu kucu i traktor, nekoliko grla sitne stoke. Dece nije imao. Steta je sto njegove kvalitete nije imao ko da nasledi. U nasledje je, ipak, ostavio nesto po cemu ga i danas pamti selo. Radovanov zid. Kamena zidina kojom je opasao dvadesetak jutara svog pasnjaka. Dugacka, siroka linija filigranski poslozenih kamenih gromada, prikupljenih s tankog sloja planinske crnice. Svaki kamen je oblikovao s posebnom paznjom i precizno smestao na svoje mesto. Bas kao da je zeleo da pokaze da ume i moze, i da ga je onaj od gore nepravedno kaznio.

Nedugo posle njegove smrti pridruzila mu se i vecna pratilja. Kako naslednika nisu imali imanje je postalo tudje. A zid, zid ce uvek ostati Radovanov.


Pozdrav uz preporuku za tekst!
Jelica Greganović Jelica Greganović 16:32 10.11.2009

Re: Radovan

Hvala, Volodja...a, jeste greota kad dobri ljudi ne mogu decu da imaju, dok neki drugi tu sreću ni ne znaju da cene.
sesili sesili 17:28 10.11.2009

Re:Rađanje...

... je za mene divno čudo. I ovde je spojilo nespojivo. Spremam slavu i do "guše" sam u poslu, ali vaš tekst ne propuštam. Odlično, kao uvek Ja moje unučiće učim za čuvenog čiča Glišu ovako:Crta crtica, tačka tačkica, položena-prava i gotova glava. Maleni vrat, putnički sat, malene ručice, malene nožice, uši k'o u miša i gotov čiča Gliša. Puno vas pozdravljam.
Jelica Greganović Jelica Greganović 18:14 10.11.2009

Re: Re:Rađanje...

Putnički sat? Onaj sa železničke stanice? Holesterolski Čiča Gliša?
dolybell92 dolybell92 17:23 10.11.2009

Bilo je neodoljivo

... i nisam mogla a da mu ne dodam srculence...



ostalo i sama znas...
mariopan mariopan 17:52 10.11.2009

Re: Bilo je neodoljivo

Što si me raznežila ovom pričom

Znala sam da kraj mora biti lep, em su Bosanke dobre žene, em ne može taj Gliša baš tako sav da ne valja, mora da ima nešto lepo i on, srce veliko, ko što priča i kaže.

A tarabe i sada prave, neke lepe i moderne, rešetkasto se providi dvorište, samo nema živine da preleti. Od starih kola npravljene cvetne karuce pa cveta stotinama cvetova u nekom lepom travnjaku. Imam jedna drvena kolica, tačke, treba da ih ofarbam, skinula sa tavana (još od svekra mi ostale), sada ih niko više ne pravi a tako su lepa. To će na proleće da postane saksija.

Lepa ti je priča Jelice
Jelica Greganović Jelica Greganović 18:15 10.11.2009

Re: Bilo je neodoljivo

Fala doly

I mariopan takodže a da napraviš od hajduka saksiju? Meni se i to vrlo sviđa.
mariopan mariopan 19:41 10.11.2009

Re: Bilo je neodoljivo

Jelica Greganović
Fala doly

I mariopan takodže a da napraviš od hajduka saksiju? Meni se i to vrlo sviđa.

Nikad čula za ajduk-saksiju ..može uputstvo za pravljenje?
Hvala do neba , ako uspem da napravim biće to prvi ajduk u Banatu makar i kao saksija
ivana23 ivana23 20:31 10.11.2009

Re: Bilo je neodoljivo

Imam jedna drvena kolica, tačke, treba da ih ofarbam, skinula sa tavana (još od svekra mi ostale), sada ih niko više ne pravi a tako su lepa. To će na proleće da postane saksija.


mariopan mariopan 20:37 10.11.2009

Re: Bilo je neodoljivo

ivana23
Imam jedna drvena kolica, tačke, treba da ih ofarbam, skinula sa tavana (još od svekra mi ostale), sada ih niko više ne pravi a tako su lepa. To će na proleće da postane saksija.



Hvala Ivana, malo su drugačija kolica ali baš tako lepo izgleda kada se naravi saksija
Jelica Greganović Jelica Greganović 16:23 11.11.2009

Re: Bilo je neodoljivo

Uzmeš suvu hajduk tikvu i napraviš joj na trbi širi osmeh, povadiš semenke i suvo i umesto toga do pola napuniš zemljom u koju nabockaš čuvarkuće ili drugo sićahno cveće, najbolje kaktusne prirode. Onda hajduka negde napolju obesiš, o drvo, ogradu, krov i to je to

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana