Incident kojim je obeleženo otvaranje ovogodišnjeg Novosadskog salona - najstarije likovne manifestacije u Vojvodini, u organizaciji Kulturnog centra Novog Sada - samo dva dana nakon otvaranja uzima razmere događaja koji pokazuje potencijale da dovede do značajnije transformacije ove, već duži niz godina, otužno provincijalne manifestacije. No, idemo redom:
Otvaranju ovogodišnjeg Salona prethodila je Inicijativa koju je potpisalo 50 od ukupno 56 umetnika koji učestvuju na ovogodišnjem Salonu, usmerena ka gradskim vlastima u Novom Sadu u kojoj se od gradonačelnika Igora Pavličića i Gradske uprave za kulturu traži da preispitaju budžet namenjen kulturi, kao i da pristupe rešavanju statusa umetnika i umetničkih udruženja u gradu: Nedefinisanost kulturne politike, nerešeni status umetnika, njihov radni i životni prostor, budžet namenjen kulturi i način kako se njime gazduje jasni su pokazatelji zapuštenosti kulture u Novom Sadu... Očekujemo da prigodna beseda na otvaranju Novosadskog salona zaboravi na floskule o sjaju i uspesima novosadske kulture, da Gradska uprava za kulturu bude generator kulturnog razvoja grada i da konačno ponudi korektne uslove za dijalog i kreiranje nove kulturne politike... (Nikola Džafo, jedan od pokretača Inicijative)
Kako na otvaranju nije uočeno prisustvo gradskog ministra za kulturu Andreja Bursaća, niti bilo kog drugog iz gradske uprave ceremonija otvaranja na par minuta prekinuta je zvucima pištaljki ─ instrumentima kojima se grupa umetnika koja se predstavlja kao Orkestar za vanredne situacije poslužila kako bi izvela pesmu "Marš" posvećenu gradskim vlastima i njihovom nemanju nikakve kulturne strategije, a u znak podrške umetnicima i umetnosti.
Samo dan nakon otvaranja Salona jedan od učesnika, Živko Grozdanić najavio je povlačenje svojih radova, uz poziv i ostalim umetnicima da učine isto. Označivši Salon kao amatersko zajebavanje pomoću savremenih umetnika, u pismu podrške Lekarima iz Art Klinike kao inicijatorima protesta, on iznosi čitav niz primedbi na organizaciju Salona:Mislim da bi povlacenjem radova sa Salona postigli ono sto i jeste bila ideja duvanja u pistaljke, da se konacno ukaze na svu dramaticnost u kojoj se savremena umetnicka produkcija danas u Novom Sadu nalazi! Salon (onaj od sinoc) je paradigma te amaterske ili maketarske startegije u kojoj se 50/tak umetnika strpa u jedan ne adekvatan galerijski prostor a zatim na otvaranju ne pokaze ni malo razumevanja od strane organizatora koji je imao obavezu da privede gospodina Bursaća, koji je MORAO doći na otvaranje i saslušati* trpeti, pištaljke ili ih uzeti od nas pa se na taj način solidarisati sa apelom. Takvim ne/očekivanim gestom bila bi stvorena neophodna atmosfera ali napravljen svojevrsni kompromis da se sistemski krene u posao rekonstrukcije umetničke scene i sistema u Novom Sadu!
Opisujući klimu u kojoj se ovogodišnji Salon odvijao, iza kulisa Grozdanić daje još nekoliko “slikovitih detalja” vezanih za, kako navodi, neodgovarajući tretman radova na izložbi:
Razgovarajući nakon otvaranja NS Salona sa nekolicinom umetnika a posebno sa Draganom Jankovim, koji je u očajnom stanju pokušao da od nekoga iz tima Salona nađe odgovor na pitanje: Zašto je njegov rad postavljen na stepenišu u polumraku? dobio jedan prilicno tupav odgovor... Nekoliko minuta kasnije direktor Lazar Markovic je trazio od Rastislava Skuleca da ovih dana razmislja o povlacenju golubova iz galerije sa obrazlozenjem da su oni poceli vec sada da smrde! Konstaovao sam/Umetnost SMRDI !
Takođe, povlačenje svojih radova najavili su još neki umetnici.
Kao dokaz da s odnosom vlasti prema novosadskoj (vizuelnoj) kulturi nešto ozbiljno "škripi" podsećam i na podatak da je od 1. septembra u toku i štrajk Saveza Udruženja Likovnih Umetnika Vojvodine. Iz razloga unekoliko sličnih najnovijem protestu u saopštenju izdatim tim povodom predsedništvo SULUV-a kaže se da je:
Štrajk posledica nedovoljne podrške od strane gradske uprave za kulturu Novog Sada i pokrajinskog sekretarijata za kulturu AP Vojvodine. Usled totalne nebrige nadležnih ministarstava i sekretarijata, predlažemo da ne činimo privid kulture uz neprekidnu izlagačku delatnost i tako dajemo legitimitet vlasti koja umetničku delatnost svodi na dekor trenutnog stanja.
U sledećem nastavku o tome:
Institucionalizacija konfuznosti – ili: kakav je Salon Novom Sadu potreban...
BLIC: Umetnici traže od grada da reši status udruženja
DANAS: Kultura nije zabava za mase i prilika za profit