Sin: Opljačkan sam!
Otac: Šta su ti uzeli?
Sin: SVE! Sve što sam imao! OSAM EVRA!
Otac: Ko ti je uzeo OSAM EVRA?
Sin: Ciganin na ulici.
Otac: Naš?
Sin: Ma jok, Sigano.
Otac: 'Beš pare. Čuvaj zdravlje. Gde je to bilo?
Sin: Još je i niži od mene. Ima kraće ruke.
Otac: I kraće noge. Ne može da te stigne.
Sin: Ti, izgleda, ne shvataš koliko je to poniženje.
Otac: Stvarno ne shvatam... Evo ti desetka al da se smiriš. (vadim novac i nudim mu ga)
Sin: Nije meni do para, nego do časti i obraza. (uzima pare i odlazi)
Otac: Stani, Alo? 'De ćeš? Nisim mi ispričao kako se to dogodilo? Gde?
Sin: Ne mogu sada, osećam se jadno.
Par sati docnije.
Sin: Tata, sad stvarno, šta je trebalo da uradim? Nije bilo nikoga oko nas. Rekao mi je da će da me prebije ako mu ne dam lovu. Ja sam mu rekao da nemam, a onda mi je on rekao da će da me udari zato što ga lažem.
Otac: Postoje dva metoda. Moj tata tvrdi da, kad je tuča neminovna, treba prvi da udariš i odmah da bežiš.
Sin: Tako sam i mislio. Trebalo je da ga udarim prvi. Zašto me nisi naučio kako da se ponašam?
Otac: Zato što je nisam baš iz tog filma. Ti si tabadžija na tvoga dedu. Ja sam gospodin na mog. Mene je moj deda, učio „Bežanova majka nikada nije plakala". Ja sam pre pobornik te teorije. Kad zagusti - begaš.
Sin: Deda je u pravu. Mislim, moj deda. Trebalo je da ga udarim čim mi je pripretio.
Otac: Pa još da ti unakazi to lepo lice.
Nekoliko sati docnije.
Sin: Trebalo je da ga razbijem.
Otac: Još uvek tupiš o tome?
Sin: Ti i ja smo sramota za Srbiju! Meni kukavica koja prepada decu po ulici da uzme osam evra?! A ti me još učiš da bežim!
Otac: Ti si malo prolupao, blago tati?
Sin: Sloba sada roni gorke suze, gore u raju! :-)