Pre neki dan sam u ulozi Konzula upoznao Britanca po imenu Ken Roberts. Ken je stupio u kontakt sa našim Konzularnim odeljenjem jer je odlučio da provede sledeće 4 godine svog života obilazeći svet biciklom, a put ga je naveo u Srbiju. „Dovraga," pomislio sam u sebi, „živi primerak pravog britanskog ekscentrika". (To vam je, ako se neko slučajno pitao, eufemizam za „ludaka"). I ako imate naviku da cenite ljude po prvom utisku i vi biste ga tako posmatrali u trenutku kada se pojavio u jarko žutoj kabanici.
Međutim, onda je nekoliko nas provelo oko sat vremena u razgovoru sa njim, tako da smo shvatili da je, u stvari, jedno veoma prijatno, osećajno i interesanto ljudsko biće. Ukratko, za 4 godine će preći oko 45.000 milja vozeći bicikl prostranstvima Evrope, Azije, Australije, obe Amerike i Afrike. Tim će prikupljati novac, ali i promovisati „Outward Bound Trust", organizaciju koja pomaže mladim ljudima da shvate i ostvare svoje sposobnosti kroz izazove i iskustva koje donosi život u prirodi.
Ipak, mislim da je ono što me je nateralo na razmišljanje jesu pripreme kroz koje je morao da prođe da bi se upustio u ovu avanturu. Na primer, nije bilo svrhe da odmah pribavi sve potrebne vize jer bi većina istekla dok bi Ken stigao na granicu određene države, a posetiće ih oko 60 tokom putovanja! Nasuprot tome, kursevi popravke bicikla su bili više nego korisni, kao i razgovor sa ljudima koji su ranije posetili neke od regiona kroz koje će on proći. A zamislite ovaj savet koji mi je dao - čuo je da lavovi u Africi ne shvataju da mogu pocepati šator jer misle da je od veoma čvrstog materijala, pa je običan šator odlična zaštita. (Ken, mislim da ću ti verovati na reč što se toga tiče.) Mi nismo imali takve savete što se tiče Srbije, ali su neke od mojih kolega koji su poreklom odavde imali korisne informacije o mestima za predah i dobrim putevima ovde, i Bugarskoj, sledećoj državi koju će posetiti. A ako govorim iz perspektive konzula, Ken mi je potvrdio da sa sobom ima „Sveti Gral", tj. sveobuhvatno putno osiguranje! Nije mala stvar dobiti polisu na četiri godine, ali je Ken očigledno snalažljiv momak.
Sledećeg dana sam opet sreo Kena. Ovoga puta na Vojnom groblju Komonvelta povodom Dana sećanja. Obzirom da mi je hladan vetar nosi kišu u lice već sam mu zavideo na žutoj kabanici, posebno jer sam ja bio u tankom kišnom mantilu. Rekao mi je da obično prisustvuje ceremoniji na severozapadu Britanije (Lake District) tako da je dobro pripremljen za kišno i hladno vreme. A uspeo je i da nabavi jarko crveni cvet maka, koji je simbol Dana sećanja. Jarko crveni cvet se mnogo više isticao na njegovom žutom reveru.
Kada smo se drugi put rastali u nekoliko dana, bilo mi je zadovoljstvo da mu opet pružim ruku i poželim srećan put. Zasita se radi o fascinantnom projektu i fantastičnom putovanju. Ako ste se, poput mene, zainteresovali za njegovo putovanje i ciljeve koje promoviše posetite njegov sajt.
Na kraju, gde god budete putovali sledeće četiri godine, ako vidite nekog u žutoj kabanici koji, iako žestoko vrti pedale, izgleda kao da mnogo uživa u tome, mahnite mu i nasmejte se - možda je to Ken.
Sean Moran
Konzul