Srbija baš nema sreće. Neobavešteni, nemušti I ministri koji se prave ludi već duži niz godina su svakodnevnica energetskog sektora, a po dobrom oprobanom receptu, poznatom još iz devedesetih.
Za prethodnu gotovo deceniju, ovaj sektor je mogao da zaposli bar polovinu nezaposlenih, I učini zemlju energetski I nacionalno bezbednom. Da su odgovorni radili svoj posao, u interesu zemlje, energetski setor Srbije bi I u realnom životu postao "lider u regionu". Na žalost on je "lider" samo u političkim fikcijama I pamfletima svih mogućih ministara, potpredsednika vlade pa do predsednika države (a u zavisnosti od trenutka I potrebe).
Priča o liderstvu je izgubljena i potpuno je "out". Ono što je "in" jeste: Kako doći do potrebne količine energije I energenata, a bez restrikcija, u najkraćem mogućem periodu?. Kada se u jednačinu dodaju svi relevantni faktori, posebno oni koji iskaču na sve strane, kao pajaci, onda je za rešenje potreban novi Ajnštajn.
Najjači otežavajući faktor, koji stavlja brane na sve mogućnosti ovog sektora jeste korupcija. Kako god ona bila definisana, srpski energetski sektor je prepoznatljiv već u prvim rečima: „...devijantno ponašanje pojedinaca, u odnosu na formalnu ulogu...", ili „...maksimizacija profita kršenjem zakona i morala...", ili „...korišćenje javnih sredstava za lične interese..."...kao leglo pacova, tako je ovaj sektor leglo korupcije u Srbiji.
Mnogo je primera.
Da li više iko ima hrabrosti da izjavi da je uvođenje posrednika u nabavci gasa, kojem je samo u jednoj godini plaćeno preko 25 mil dolara, profitabilan posao, kojim su zadovoljeni interesi Srbije?, Čije je interese zadovoljavao jedan od prethodnih ministara, kada je ovom posredniku dao pravo na obavljanje delatnosti od opšteg interesa? Svakako Ne interese srpskog javnog preduzeća Srbijagas, koje će upravo zbog toga vrlo brzo biti u stečaju.
Da li je gubljenje partnerskog odnosa Srbije u ovoj istoj kompaniji u interesu razvoja energetskog sektora ili upravo suprotno?, Ko ima pravo da oslobodi odgovornosti one koji su doveli do gubitka ovakvog statusa?
Kako je moguće da iza tzv. afera sa prodajom /kupovinom električne energije, gašenjem termoelektrane pod nerazjašnjenim okolnostima I optužbama da je to činjeno radi uvoza struje, formiranom Anketnom odboru u Skupštini....javnost ni do danas ne bude obaveštena o rezultatima njegovog rada? Ako niko nije odgovoran, zašto se onda država Srbija nije izvinula na tako teškim optužbama tadašnjim glavnim akterima, a današnjim tzv. "tajkunima", nastalim upravo nakon tih poslova?.
Kako je moguće da pored velikih količina novca koji se slio u Elektroprivredu Srbije od 2000.godine, I prihodom od povećanja cena električne energije (koja je od tada do danas ostvarila skok od preko 500%), ova kompanija danas posluje sa gubicima, bez I jednog novog objekta? Zbog čega su građani Srbije finansirali gubitke EPSa?
Iako predstavnici EPSa, ko o čemu, kao baba o uštipcima, govore da je za sve kriva CENA, realnost je drugačija. Građani Srbije su se itekako naplaćali električne energije, a kroz nju krađe I korupcije koja postoji u ovom preduzeću. Jer, uz sve znane prilive sredstava, jedino korumpirana ili retardirana poslovodstva su mogla dovesti do ovakvog stanja.
Kako je moguće da se ne donose sekundarni akti vezani za ulaganje u obnovljive energetske izvore, a da se u isto vreme potpisuju sporazumi o njihovom iskorišćavanju, čime se direktno daje prednost pojedinim kompanijama, I umanjuje efikasnost budućih ulaganja.
Zvuči za "Glupost godine" ali finansijski vrlo tešku, da javno preduzeće u gubicima, iz koga je pre par godina, a radi smanjenja troškova po metro kubnom gasa, sklonjeno sve što nije osnovna delatnost, danas kupuje akcije preduzeća Informatika. Ili davanje u većinsko vlasnišvo, jedinog objekta koji bi u gasnoj privredi mogao Srbiji doneti profit I sigurnost - Podzemnog skladišta gasa?
Otvaranje zajedničkih kompanija, I to ne jedne već DVE, za skladište gasa I budući gasovod, u Švajcarskoj, uz projekciju otvaranja njihovih predstavništva u Srbiji, ne liči ni na smišljeno prikrivanje, već otvoreno zaobilaženje prednosti za državu Srbiju.
Koliko je korupcija zahvatila srpski energetski sektor odlično ilustruje primer revizorskih izveštaja za NIS, I svega što prati ovakve ne male, afere.
Treba se podsetiti da je država Srbija "pomagala" NIS u prethodnih devet godina, a da je on I pored toga ostao na početku, doduše stariji, I bez većinskog vlasništva srpske države. Cilj I tada, I danas jeste proizvodnja kvalitetnih derivata, na tehnološki I ekološki efikasan način, I njihova prodaja po realnim cenama. Za ovih preko 2900 dana do cilja se nije došlo. Sudeći po željama novog vlasnika, pitanje je da li će se to desiti do početka 2011.godine.
Država je NIS subvencionisala svih ovih godina, a na bazi Uredbe o zabrani derivate I visoke cene rafinerijske prerade sa minimum 150 mil dolara godišnje. Na to treba dodati I zaobilaženje plaćanja rente za korišćenje mineralnih sirovina u jednom broju godina, pa se godišnja subvencija penje I do 300 mil dolara godišnje. Da nikakvih drugih povlastica nije bilo, NIS je mogao izgraditi najmanje još jednu tehnološki modernu rafineriju u regionu. Nikada nije objašnjeno gde se novcu zagubio trag. NIS se našao na početku, zbog čega je i vlasnički transformisan 2008., sa istim ciljevima koji su proklamovani I 2000.godine. O raznim programima privatizacije koji su pravljeni I debelo plaćani ne treba ni govoriti. Treba pak, pomenuti izbor privatizacionog savetnika, na zahtev Vlade, I prihvatanje njegove strategije od iste te vlade, I finansijski trošak nastao iz tog angažovanja. Kako otvorena procedura I fazna privatizacija (prvo manjinskog paketa) nisu bile po volji političkom establišmentu, on je svoju odluku pogazio, I NIS prodao većinski stranom partneru.
Tu kraj nije. Sama srpska strana je oktobra 2008.godine, kako to zakon nalaže izabrala revizorsku kuću na načini Revizorski izveštaj. U prvom kvartalu 2009.godine poslovodstvo NISa izlazi u javnost I objavljuje jedan iznos dobitka, a potom drugi nešto niži od 2,3 mlrd dinara. Već je tada bilo jasno da nešto ne štima, jer su finansije I računovodstvo egzaktne. Nema "frljanja" sa dinarom gore/dole, a kamoli milijardama. Već tada je Vlada trebalo da angažuje ne novog revizora, već Privredni kriminal.
Nije jasno koji su bili motive Vlade Srbije da angažuje još jednog revizora. Šta se očekivalo? Da će novi revizor takođe svetski renomiran, da predstavi drugačiji izveštaj od onoga koji je predstavio prethodni svetski renomiran revizor? Koji su to kriterijumi koji bi Vladi odgovarali? Odakle nekom pravo da uludo troši novac, angažujući nove revizore?, ili bi po starom srpskom običaju "Tri puta Bog pomaže" trebalo angažovati još jednog?
I jedna I druga revizorska kuća rekoše da je NIS u 2008.godini zabeležio gubitak od oko 8mlrd dinara!
Ako nisu reagovali na vreme, još je neverovatnije kako danas reaguju predstavnici Vlade. Potpredsednik Vlade ne komentariše, već sugeriše da je to nadležnost Ministarstva finansija, a ovi se iščuđavaju I prebacuju na Ministarstvo energetike!! A predstavnik ovog Ministarstva, pošto nije video svojim očima izveštaj ne može da ga komentariše. Čeka se dolazak Izveštaja, pa potom zauzimanje stava Vlade I Ministarstva..kao da je u pitanju stav o protivraketnom štitu, a ne o činjenici da je finansijski rezultat NIS za 2008.godinu verovatno friziran, I da kao takav on sa sobom nosi nečije odgovornosti (jer je to svuda u svetu, pa I kod nas krivično delo, pa ako ništa drugo neko poslovanje mora da pročešlja, a to nisu ni mediji, ni ministri, ni političari... već Policija).
Umesto da svi do jednog u Vladi zahtevaju da se problem reši, oni se zatvaraju u mišje rupe?, Ili su ipak izrazili svoj stav, kada nisu odreagovali na činjenicu da je tadašnji generalni direktor NIS, danas direktor Panonskih elektrana u sastavu EPSa? Da li je to nagrada ili ...?, Šta je radio Upravni odbor NIS, u kojem su sedeli vrsni predstavnici političkih partija, sa sve savetnikom Predsednika Srbije?
Nemanje stava je svakako loša poruka, ali I znak da je učinjeno dosta propusta.
Svima je jasno da nisu problem sitni miševi oličeni u generalnim direktorima javnih preduzeća, članovima Upravnih odbora...već mogućnost da iza pokretanja njihove odgovornosti, iskoče protiv svoje volje I "slonovi".
Neozbiljno zvuči komentar ministara energetike, da potvrđeni gubitak NISa neće uticati na realizaciju ugovora sa Gazpromom. Neće uticati, jer ni njih verovatno više ništa ne može iznenaditi. Kada su prebrodili da u NISu zateknu više direktora po broju radnika nego u najvećim svetskim kompanijama, ili hiljade pincepta, pribora za nokte, depilacionih sredstava, ..u skladištima..svesni su da su iznenađenja moguća.
Sa druge strane, da li ministar energetike, prvi odgovorni za funkcionisanje I rad energetskog sektora, samim tim I naftne privrede u Srbije, nema više šta da kaže na ovakve rezultate Izveštaja?
Odgovornost postoji, od nje se ne može pobeći: