Srbija se prilepila za dno Evrope bez ikakve nade da se od njega odlepi. Prišljemčila se, uglibila i zacementirala. Ne postoji na vidiku ni snaga, ni volja da se išta u tome promeni.
Sredinom oktobra Kolarčeva zadužbina u Beogradu je organizovala okrugli sto na temu "Društvo znanja - popularizacija kulture, nauke i umetnosti". Sto je bio zakazan za 19. oktobar, tačno na dan kada je pre 75 godina u istom zdanju bilo održano prvo predavanje.
Okupilo se nešto preko 20 izlagača, različitih zvanja i zanimanja, od filozofa, fizičara, sociologa, preko biologa, geologa itd. sve do književnika i bibliotekara. Čitava sesija mogla je da prođe u prijatnom ćaskanju starih i novih poznanika, ali nije. Bila je mnogo više od toga. Svako iz svoje oblasti iznosio je zanimljive podatke i analize, domaće i strane; pravljene su komparacije, navođena iskustva. Interesantan je bio spokoj izlagača dok su, uz osmeh, pomalo rezigniran, navodili razne primere žalosnog stanja kulture u Srbiji. A na kraju, posle iznesenih činjenica o totalnom zaostajanju, svaki je bio nagrađen toplim aplauzom.
Nije izvođen zaključak, nije bilo preporuka. Zaključak se nametao sam od sebe i bio je očigledan: Srbija se prilepila za dno Evrope bez ikakve nade da se od njega odlepi. Prišljemčila se, uglibila i zacementirala. Ne postoji na vidiku ni snaga, ni volja da se išta u tome promeni.
Preporuke su izostale jer nema nikog kome bi one bile upućene. Kome? Vladi? Pa Vladu takve stvari ne zanimaju. U samoj Vladi nauka je "deveta rupa". O da, kad zatreba biće njoj punu usta priče o nauci, ali ta Vlada i dalje za nauku izdvaja sramotnih 0,38 % od BNP. Evropska unija, u čije vrednosti i savete se Vlada kune, kaže da nauka daje svoj doprinos razvoju društva tek kada se u nju ulaže najmanje jedan posto od BNP. A naša Vlada ima u planu da taj jedan procenat dosegne 2010. godine. U planu! 2010.Kome onda da se čovek obrati? U nekim zemljama ljudi koji imaju pretenzije da postignu nešto u nauci mogu da se obrate privredi. Ali u Srbiji privredu nauka takođe ne interesuje. Nauka i privreda u Srbiji su dva potpuno odvojena sveta. Oba rahitična i kržljava.
Teško je naći razumevanje za nauku, i kulturu uopšte, u zemlji koja se svrstala u pet najneobrazovanijih zemalja Evrope. Pedeset posto našeg stanovništva je funkcionalno nepismeno. Pedeset posto ljudi iz Srbije danas ne bi umelo da uđe u voz u Holandiji, jer živi na tehnološkom nivou parne lokomotive. Skoro 70 posto domaćinstava u Srbiji NIKAD nije koristilo Internet. Internet skup, a država još naplaćuje i PDV na računare.
Ali sve to nije najveći problem. Problem Srbije je mnogo dublji: u Srbiji vladaju iskrivljene vrednosti. Jer, novac se može zaraditi, tehnologija se može kupiti, znanje se može sticati. Međutim, ako imate iskrivljena shvatanja i iskrivljene vrednosti onda zapravo nećete ni zarađivati, ni kupovati, ni sticati znanje. Zbog toga nećete proizvoditi i, konačno, nećete se razvijati. Problem je što se u Srbiji znanje ne ceni. Da li su mi, pitao se jedan 'za stolom', potrebna naučna znanja da bih se zaposlio u Srbiji? Pa, ne, zaključio je, ta mi znanja u Srbiji nisu potrebna. "Naše društvo svoj razvoj ne vidi u sopstvenom radu, u učenju, u osvajanju znanja i u razvoju nauke, već taj razvoj vidi", kako je rekao izlagač, "u nekakvim međunarodnim okolnostima, pa smatra da će nam biti bolje ako se vežemo za ovu, ili onu zemlju". Celo društvo čeka da se nešto desi, "da nas Bog podari nekom srećom koju inače kao narod zaslužujemo", samo, eto, to nikako da se desi, ali daće Bog, samo treba strpljivo čekati. ("Samo polako", kako bi rekao naš premijer, jer, "sve što je brzo, to je i kuso".) U Srbiji znanje se ne ceni.
Zbog svega toga, prosečan čovek Srbije ima sasvim iskrivljenu predstavu o nauci. Nauka je za njega prazno teoretisanje, puko mudrovanje kojim se bave oni koji nisu sposobni za nešto drugo, važnije i pametnije. Srbija je zato pogodno tlo za paranauku, za astrologiju, numerologiju itd. To nam cveta.
Zato oni u Srbiji koji žele da se bave naukom, ne vide za to mogućnosti u ovoj zemlji pa, ako mogu, odlaze. Odliv naših stručnjaka ponovo raste. Neko je izračunao da se u poslednjih nekoliko decenija šteta koju zemlja ima zbog odlaska stručne radne snage, meri milijardama dolara. Ali koga briga za to. I zato ljudi odlaze. Ovde ih ionako niko ne ceni, a Vlada nema razumevanja za njih. Vlada se trudi da razume Guču i da tako dođe do spoznaje svog naroda. Jer, "ko ne razume Guču", kaže premijer, "ne razume Srbiju". Bre! I u pravu je, nas zaista niko i ne razume, bar ne u razvijenom svetu.
***
Početkom naredne godine Kolarčeva zadužbina će objaviti zbornik radova sa ovog okruglog stola.