pre svega, moje izvinjenje jer ponavljam temu koju je Jasmina načela. dužno poštovanje Jasmininim autorskim pravima.
želeo sam nešto drugo da kažem u vezi sa upokojenjem naizgled odličnog malog čoveka Pavla.
ne znam da li se sećate scene iz Braće Karamazovih, kada premine starac Zosima, kada se čitav grad pita hoće li u njegovoj smrti biti pronađeni ikakvi tragovi svetosti, nepresahnuća Života?
Dostojevski se pobrinuo da u toj imaginarnoj priči ne bude tragova svetosti.
u Pavletovoj smrti mogu da se nađu zanimljivi tragovi: preminuo je u snu, na najbezbolniji mogući način koliko se to može reći za trenutak u kojem se prekida život; preminuo je u nedelju, dan kada pravoslavna religija praznuje boga, i to, takoreći, u udarnom terminu, pre jedanaest časova izjutra, negde pre trenutka evharistije u pravoslavnim hramovima, dakle u trenutku kada se spajaju nebo i zemlja.
postoji mnogo simboličnosti u Pavletovom prekidu stvarnosti što se može shvatiti na ovaj ili onaj način. za njega samog kao duboko verujuće biće, čin njegovog upokojenja ostavlja dojam apsolutnog prevazilaženja smrti.
tu se onda vraćam na Jasminino pitanje, postavljeno doduše sa znatno drukčim motivom (sekularno religiozno, i ta priča; opet, moje lično polazno stanovište je različito od Jasmininog, ona je ubeđeni nevernik, ja sam ubeđeni we can't talk 'bout anything that compromises the every moment's percepitble reality in a manner that we would not be able to deny each other's starting point), čemu ta glorifikacija smrti?
tri dana žalosti? je l' mi nismo već dovoljno kao društvo (mi, srpsko društvo, mislim) prezasićeni kojekavim žalosno-smrtnim temama? je l' Pavle, mali obični smireni lik, želeo da ga smaraju posle smrti, i u njegovom shvatanju realnosti ultimativnom dosegnuću apsolutne slobode Duha, daklen je l' je želeo Dida da ga smaraju višednevnim žalopojkama?
čemu to, Borise Tadiću? stvarno ste me iznenadili ovim sada stavom da ste i Vi samo još jedan među mnogobrojnim sumornim sledbenicima Kulta Smrti u Srbiji. mali Pavle nije verovao u taj trip, niti je živeo za njega, niti ga je bolelo uvo za to. verujte mi, toliko poznajem čoveka, gospodine Predsedniče.
imate mogućnost s obzirom na prominentnu poziciju da utičete na mase da se reše tog tripa Smrti, i Vi činite ama baš suprotno? žalobno.