Evo, mojim prijateljima i ne samo prijatelijam. Jedno nedelju dana a možda i više nije me bilo na blogu. Radio sam a radim još na tome da se politički subjektivizuju Srbi u Hrvatskoj, i da kao što ispravno kaže Milorad Pupovac izađu iz političke i druge izolacije. Da pored 3 manjinska poslanika koja su im zakonom zagarantovana, imaju poslanika ili poslanike na građanskoj, većinskoj, političkoj listi u izbornoj jedinici 9. koja obuhvata tri županije ( teritorijalna jedinice u Hrvatskoj), a koje čine tu 9. izbornu jedinicu. Osećam se obavezim i odgovornim da učinim ono što mogu, kako bi simbolički i politički pao koncept etničkog čišćenja koje su u potpunoj simbiozi sproveli režimi Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana. Sve to radim o svome trošku i na svoju ruku, ni od koga podgovoren i na zgražavanje vlastite žene koja razume šta radim, ali joj nikako nije jasno da sam za to uzeo godišnji odmor od sledeće godine.Kaže, ti si nepopravljiv...Ali ko joj je kriv što me trpi već više od dve decenije.... Na osnovu toga hoće li, ili neće, Pupovčeva građanska lista imati uspeha u Severnoj Dalmaciji i Lici, spreman sam da u onom delu napora koji sam za njen probitak uložio i dalje ulažem, snosim posledice. Sa pravom možete pitati kakve posledice. Pa evo. Ja sam nepozvan lično predložio, a Pupovčeva stranka uz sve političke rizike izabrala, da izađu na građanskoj listi u izbornoj jedinici 9. Ne pitajate kakve rizike, jer oni stvarno postoje. Komplikovano ih je sada objašnjavati pa to i ne činim. Na manjinskoj listi za izbore za Sabor Hrvatske na desetine je kandidata, i opredeljenjem za većinsku izbornu listu u Dalmaciji i Lici, Pupovac se odriče desetak hiljada, zicer glasova.Odnosno, rizikuje jedan od tri, više nego sigurna mandata. No, ko ne rizikuje taj ne profitira. Izbor poslanika Pupovčeve građanske izborne liste u izbornoj jedinici 9. bio bi, kako simbolički tako i stvarni kraj logike etničkog člišćenja na prostoru bivše SFRJ. Tamo su izbori 25. 11. 2007. godine, no iz raznih razloga ljudi nemaju baš pravu svest glede njihovog značaja. Što se same Hrvatske tiče, izbori nisu po ničemu presudni.Ta zemlja se spasila tzv. sudbonosnih izbora. Hrvatska tvrdo stoji na evropskome kursu, i prosto pored minornoga HSP-a, koji mi silno liči na naš DSS ( pandama SRS-u ili umirućem SPS-u nema, kao što nema pandama ni Borisu Tadiću ili Boži Đeliću koji nemaju veze sa pomenutim strankama, a u groteski su koju posebno označavaju), niko nema najblažu sumnju da osnovna politička magistrala vodi u EU.. Negde u martu ili aprilu ove godine, bio sam jedan od predavača na seminaru za podmlatke političkih partija sa prostora Balkana, održanog u Zagrebu. Bili su tu relevantni lideri podmladaka političkih stranaka, izvesna politička budućnost našega regiona. Ja sam, koliko god to skepticima bilo neverovatno, a sam sam u pravilu silan skeptik, na osnovu diskusije na grupi kojoj sam davo impute i osnovu za diskusiju, otišao sa uverenjem da budućnost koja dolazi i nije tako strašna. DSS-ovi ili HDZ-ovi mladi lideri mogu vrlo brzo i lakše no što mislimo da kažu, ako budu nešto predstavljali, da je to što se pre njih događalo obična budalaština. Tu bi svakako bili u pravu bez obzira što nama slične stvari ne pomažu bog zna kako. No, vratimo se Hrvatskoj i srpskoj zajednici tamo. Sada se, koliko god sitničarili, nema šta krupno prigovarati Banskim dvorima. Postoje brojna pitanja koja treba rešiti, ali ni jedno od njih više nije incident, nego pitanje sredstava, socijalne cene ili odnosa snaga, pitanja za koje se uvek u Zagrebu može lagano kazati - Evo, samo što nismo - ili kako bi ovde kod nas rekli - postoji politička volja.... Lopta je, rečeno tim stilom - "u srpskom dvorištu". Ukoliko srpska zajednica iz Hrvatske,sa svim pipcima koje ima grozničavo zabijene u Srbiji, u presudnom broju shvati da je važnije kakvo je vreme u Zagrebu nego u Beogradu, i da je pogrešno širiti kišobran u Kninu ako kiša pada u Beogradu, onda će, bez rezerve prihvatiti Hrvtasku, njen politički sistem i njene institucije kao mesto i način da rešava svoje probleme. Možda ne koliko sutra, ali sigurno već prekosutra, uz uslov da politički bitno participira ( a može bar koliko Mađari u Srbiji), srpska zajednica neće više biti izolovana niti će pojedinačna prava Srba iz Hrvatske biti moguće ugrožavati bez posledica. Pošto sam, ovde na blogu, mnogo više nego u stvarnom životu, i uglavnom od strane srpskih nacoša, imao silnih primedbi na to što sam devedesetih radio u Kninu i Krajini, te da je istima neshvatljivo da je bilo moguće tamo nešto biti a da ne budeš nacoš, fašista i slobista, za razliku od Požege, Palanke ili Pančeva, gde nisi imao taj rizik, i gde im baš smeta to što neko iz Knina nije "njihov"- evo da im kažem. - Hrvatska se, što se mene tiče, pokazala korektnom državom. Nikada tamo nisam imao ni jedan problem, a idem često i stalno sa beogradskim tablicama. Verujem i tvrdim, da ako ja nisam imao problema, neće ni moji nacoški kritičari ako i kada tamo odu. Naročito ako imaju svest da se nemaju čega plašiti. Zato ovo ne pišem mojim prijateljima iz Knina i šire okoline, nego krajiškim nacoškim mudracima,, Umesto da razbacujete rodoljublje po blogu,"braćo i sestre", imate sjajnu priliku pokazati kakva vam je petlja. Eto, 25. 11. 2007. su izbori u Hrvatskoj. Vi ste državljani i građani Hrvatske.Ogromna većina ima dokumete te države. Odite tamo, glasajte, niko vam ne brani, i pokažite koliko vas ima. Posle se vratite u Beograd, Pazovu, Inđiju, Novi Sad... Pomoćićete, koliko god bilo znano da vaša sorta nanosi samo štetu. Ili ako direktno ne šteti, uglavnom kuka i kukumavči...